Page 1 of 4
#1 Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 12:14
by demagog
Evo ovako...
Zivim vani i kad dodjem u BiH motam se uglavnom po Sarajevu i ne poznajem stanje u manjim mjestima a volio bih znati kako stvarno zive ljudi koji su u manjini u svojim sredinama pa vas molim da zamislite sljedecu situaciju:
Jedan gradjanin odluci da ode i zivi u mjesto gdje “njegovih” nema ili su u debeloj manjini. Pretpostavicemo takodjer da nema rodbinskih i prijateljskih veza u tom mjestu i da nije tu ranije zivio pa se nikom nije zamjerio nego upadne onako kao padobranac.
Pitanje je na kakav bi prijem naisao? Kako bi prosao sto se tice fizicke sigurnosti? Da li bi mu lokalne vlasti pravile probleme, recimo opstrukciju kod vadjenja licne karte, kupovine i prenosa stana ili kuce, ostvarivanja recimo prava na penziju ili djecji dodatak ili nekog slicnog prava? Ima li i koliko takvih slucajeva?
Pretpostavljam da nisu sve sredine iste pa recimo recite kako bi prosao Omer u Citluku ili Sirokom Brijegu, Jovo u Cazinu ili Kalesiji, Josip u Ljubinju ili Teocaku, Mustafa u Bileci ili na Sokocu...ili dodajte neku drugu interesantnu kombinaciju.
Ako se neko upita sta to odjednom dodje Omeru pa navali da ide u Citluk i tamo zivi pretpostavicemo da mu je strast proucavanje biljnog svijeta a tu rastu neke trave koje ga najvise interesuju ili pati od neke alergije i ljekari su mu rekli da je u tom kraju idealna klima za takvu bolest.

#2 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 13:54
by Dope_Man
A hebiga, nije to crno ili bijelo kao sto si i sam svjestan s obzirom na predzadnji dio. Recimo nemam iskustvo niti poznanike, ali ono sto sam procitao po medijima i forumima mi kaze da je zivot u Neumu cista patnja ako nisi ''lipi njihov''. Iz poblizeg iskustva sam se upoznao sa situacijom u Glamocu.
Otprilike, svak se drzi za sebe, Ante ce ici u prodavnicu kod Ive, a Meho kod Sulje. Favorizacija je prisutna kada je u pitanju dobijanje posla u drzavnoj sluzbi itd. ali nema bas nekih administrativnih problema. Mada ima tu naravno medju samim ljudima i ''internacionalnih'' druzenja i to, poneka muka ih sve stavi na istu stranu, ali ipak u druzenju sa svojima je bolje nego u druzenju sa ''onima''. Ipak, Glamoc je relativno heterogen. Najvise je onih koji se izjasnjavaju kao Hrvati (40tak %) dok je ostale dvije bitne skupine po 30tak% i zato je sigurno situacija daleko normalnija nego sto bi bila negdje gdje je apsolutna dominacija jedne etnicke skupine sto se trazi u temi.
Mislim da je kod takvih ''cistih'' okolina bitna velicina. Recimo Sarajevo je prilicno ''cisto'' bar prema popisu stanovnistva (preko 75% u svakoj opcini, u vecini i preko 80% iste skupine), ali je veliki urbani centar pa uglavnom nikoga nije ni briga ko si. U veoma malim selima je vjerovatno isto tako manja vjerovatnoca da ce te neko zezati (osim ako je neko mjesto gdje se gaje takvi) jer ce te ljudi imati priliku upoznati, gledat te prije svega kao covjeka a ne kao pripadnika etnicke skupine. Vjerovatno je najveci problem u mjestima koja su prevelika da te se gleda kao pojedinca, a premala da imaju taj osjecaj urbanog ili sta vec, gdje se gledas samo kao broj bez boje. Takvih po Hercegovini koliko ti volja (Siroki Brijeg, Citluk, Posusje..), a u ostalim dijelovima, opet vodeci se popisom jer poslom moram stalno u njeg gledati pa mi je u glavi, i nema toliko cistih. Malo jos istocna Hercegovina (Bileca narocito). Bilo bi dobro od manjina, ili onih koji znaju njihova iskustva u tim sredinama, cuti kakva je situacija.
#3 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 14:31
by demagog
I sam sam pretpostavio da je velicina grada bitna po tom pitanju zbog relativne anonimnosti u vecim gradovima.
Koliko sam upratio po medijskim izvjestajima cini mi se da su sela grupisana po nacionalnoj pripadnosti (vjerujem da su i prije rata u dobroj mjeri bila, a sad pogotovo) tako da je najzanimljivija situacija u tim sredinama srednje velicine.
#4 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 14:58
by Krokodajl
Povratnik, RS, Posavina.
Što se fizičke sigurnosti tiče, prijetnja svakako postoji, ali manje više to se svodi na pojedine periode godine, i iz godine u godinu je toga manje.
Najkritičniji su praznici i predizborne kampanje. Za Ramazan se često desi da se okupe tako u blizini džamije i urliču, ili puštaju nacionalističku muziku, pogotovo u "udarnim" terminima tipa prva teravija, lejeltul kadr.
Kada se dese kakve napetosti na višim instancama onda se to odma prenosi i na niže nivoe, recimo kada je bilo priznanje Kosova pun kurac grafita je pošaran diljem gradova RS, naravno Turci u prvom redu za klat, onda kada su ove presude i to, kada je bilo ono za 9. Januar i zabranu, pa referendum, pravo je napeto.
Što se tiče vlasti, nisam do sada primjetio da u toj papirologiji i birokratiji postoji neka segregacija jer nisi Srbin, odnosno jednako su neučinkoviti prema svima, čitaj - treba ti štela. Ako imaš sreću pa živiš u sredini gdje ima veći broj Bošnjaka i da pri tome neka od Bošnjačkih stranaka participira u vlasti onda imaš veće šanse da nađeš štelu.
Neke stvari moraš progutat i prešutit, državne institucije većinom imaju krsne slave i otvoreno se obilježavaju vjerski praznici, za božić ispred policije badnjak, pop kadi osveštava, školski praznik je Sveti Sava kada se i obilježavaju priredbe, plan i program je mahom prilagođen Srbima i Srpskoj kulturi/historiji, pa ti djeca znaju koliko kiše pada u Pirotu al ne znaju recimo gdje se nalazi Travnik.
Sport i sportske priredbe su uglavnom bazirane na praćenju Srpske reprezentacije, Srpskih uspjeha i Srpskih klubova, i to su dosta kritični trenuci i da živiš u RS molio bi Boga da BiH i Srbija nikad ne zaigraju ni u čemu, a još manje da Bosna pobjedi, pogotovo u fudbalu recimo.
Ne mora značiti da ćeš se ti naići na udaru direktno, ali indirektno sigurno da, jer ćep zasigurno hodajući ulicom naslušati se prijetnja i prozivki, ja sam slične slušao kada su se tek obnavljale džamije pa je ljudima smetao ezan, pa smanjiš ezan pa im smeta zastava za Bajram, najradije bi opet srušili džamiju, prošle godine je u Doboju organizovan iftar na otvorenom ispred džamije u organizaciji neke Turske organizacije, "navijači" partizana i zvezde uz popratnu ikonografiju su rastjerali narod.
Sa nekim stvarima naučiš živit, recimo da ti na kući ispred bandere bude zalijepljen poster Srpske Radikalne Stranke i Šešeljovom facom u vrijeme predizborne kampanje, da se ulice zovu "Srpskih Sokolova" "Vojske Republike Srpske" pa do "Đenerala Draže".
Za prigodne praznike se naravno održavaju i prigodne manifestacije, promocija knjige "Četnički pokret i otpor na Vučijaku" ili tako nešto, pa onda bivši borci RS paradiraju ulicama noseći zastave, što je sve zakonski uredu, ali kao nekome koji je prošao golgotu od te iste vojske, kojem je kuća spaljena, porodica pobijena, nije ti svejedno kada to sve gledaš jer evocira uspomene.
Teško je djeci objasniti neke stvari, pogotovo kada su mlađa, zašto ne možeš na trgu gledati prenos utakmice BiH kao što to rade u Tuzli, Sarajevu, zašto ne možeš auto okititi zastavama i svirati ulicom kada pobjedi, zašto na tjelesni ne može obuć pjanićev dres a drugar iz klupe može kolarova.
Ne kažem da bi se išta desilo, ne znam, al jednostavno želiš kao roditelj izbjeći neugodnosti eventualne poučem ličnim iskustvom.
Kada su svadbe i svatovi to je isto dosta "gutavo" na stranu koreografija, al ako imaš koga da se ženi u komšiluku, nije svejedno kada u jedan-dva u jutro slušaš marš na Drinu i rafale u zrak, ostanu posljedice jbg. čovjek si.
Nekad, nako nekog dužeg perioda duševnog mira (kada prođe recimo par mjeseci bez ikakvih trzavica) i onda kada se desi nešto što te jednostavno pogodi i evocira opet uspomene, ja sam takav trenutak imao kada su Hrvatski generali oslobođeni, do tog trenutka par sedmica ili mjeseci bilo je sve ok, i onda počneš živit punim plućima, čiste glave, i onda sud oslobodi Markača i Gotovinu, i onda odjednom preko noći kao da se sve povampiri.
Čitav kraj oblijepljen plakatima đavola sudije Merona, heroja Ratka Mladića i Radovana Karadžića, "Duvaće oluja u suprotnom smjeru", nož žica srebrenica, i onda to te jednostavno tako sjebe da par dana nemoš doći sebi, naravno ako živiš u sredini sa malo povratnika teško ti je to s kime i podijeliti, nemoš otići na kafu tek tako i pričati o nekim stvarima koje te pritišću, jer ne znaš ko sluša, a uvijek je nešto tu, zaustavi te policija isto ti nije svejedno, jer isti policajac je i sada ko i 92-e, isti oficir, isti političari, iste face, samo nova odijela.
Odeš na pijacu kupiti kupus, na istom štandu i kalendari sa likom predsjednika Karadžića.
Predizborna kampanja, u jutro te budi golf dvojka i "Hriste Bože presveti i sveti, Srpska zemlja kroz oblake leti", uz poziv na "zbor te i te stranke u tu i tu tad i tad".
Fizičkog nasilja nema više, al psihičko je itekako tu.
Normalan ostat nećeš.
P.S.
Kao nepripadnik VRS isto tako nemaš nikakve beneficije iako si bio borac u ratu jelte, pa prava ostvaruješ na tlu Federacije, a ako živiš daleko od Federacije onda je to zajebano, jer valja ići u Tuzlu, Bihać, Sarajevo rješavati papirologiju.
#5 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 16:02
by mali jomu
Kod mene nema ni manjina ni vecina..... samo ljudi.
Samo dobar, los i zao..... covjek ili zena, pojedinacno bez kompletiranja ikoga u bilo ikakve cijeline bilo koga.
Ljudi...... su svi ljudi.
#6 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 16:25
by PeppermintSA
Da se ne lažemo, nigdje na tlu BiH nije dobro biti manjina, jer postoje tri zasebna narativa, tri zasebne mitologije i faktički, nažalost, tri različita društva. Naravno, jedno je biti manjina u Sarajevu, a jedno manjina na Ozrenu. Nekoliko gradova, poput Sarajeva i Tuzle, sa većinski bošnjačkim stanovništvom je koliko-toliko zadržalo multikulturalizam kao moralnu normu i svijetli su primjer u ovoj zemlji, što se ne može reći za gradove u RS-u i u Zapadnoj Hercegovini, ali i za manja mjesta sa bošnjačkom većinom. Međutim, da sami sebi ne laskamo, zasigurno nije divno i krasno biti nebošnjak u Sarajevu.
#7 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 16:34
by Krokodajl
Mislim da je Tuzla vjerovatno najzdravija sredina po tom pitanju u BiH, a da je Zapadna Hercegovina gora nego RS. Što se većinski Bošnjačkih mjesta tiče mislim da su to uglavnom sredine gdje je bilo sukoba ARBiH i -HVO.
#8 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 17:02
by El malagueño
Krokodajl wrote:Povratnik, RS, Posavina.
Što se fizičke sigurnosti tiče, prijetnja svakako postoji, ali manje više to se svodi na pojedine periode godine, i iz godine u godinu je toga manje.
Najkritičniji su praznici i predizborne kampanje. Za Ramazan se često desi da se okupe tako u blizini džamije i urliču, ili puštaju nacionalističku muziku, pogotovo u "udarnim" terminima tipa prva teravija, lejeltul kadr.
Kada se dese kakve napetosti na višim instancama onda se to odma prenosi i na niže nivoe, recimo kada je bilo priznanje Kosova pun kurac grafita je pošaran diljem gradova RS, naravno Turci u prvom redu za klat, onda kada su ove presude i to, kada je bilo ono za 9. Januar i zabranu, pa referendum, pravo je napeto.
Što se tiče vlasti, nisam do sada primjetio da u toj papirologiji i birokratiji postoji neka segregacija jer nisi Srbin, odnosno jednako su neučinkoviti prema svima, čitaj - treba ti štela. Ako imaš sreću pa živiš u sredini gdje ima veći broj Bošnjaka i da pri tome neka od Bošnjačkih stranaka participira u vlasti onda imaš veće šanse da nađeš štelu.
Neke stvari moraš progutat i prešutit, državne institucije većinom imaju krsne slave i otvoreno se obilježavaju vjerski praznici, za božić ispred policije badnjak, pop kadi osveštava, školski praznik je Sveti Sava kada se i obilježavaju priredbe, plan i program je mahom prilagođen Srbima i Srpskoj kulturi/historiji, pa ti djeca znaju koliko kiše pada u Pirotu al ne znaju recimo gdje se nalazi Travnik.
Sport i sportske priredbe su uglavnom bazirane na praćenju Srpske reprezentacije, Srpskih uspjeha i Srpskih klubova, i to su dosta kritični trenuci i da živiš u RS molio bi Boga da BiH i Srbija nikad ne zaigraju ni u čemu, a još manje da Bosna pobjedi, pogotovo u fudbalu recimo.
Ne mora značiti da ćeš se ti naići na udaru direktno, ali indirektno sigurno da, jer ćep zasigurno hodajući ulicom naslušati se prijetnja i prozivki, ja sam slične slušao kada su se tek obnavljale džamije pa je ljudima smetao ezan, pa smanjiš ezan pa im smeta zastava za Bajram, najradije bi opet srušili džamiju, prošle godine je u Doboju organizovan iftar na otvorenom ispred džamije u organizaciji neke Turske organizacije, "navijači" partizana i zvezde uz popratnu ikonografiju su rastjerali narod.
Sa nekim stvarima naučiš živit, recimo da ti na kući ispred bandere bude zalijepljen poster Srpske Radikalne Stranke i Šešeljovom facom u vrijeme predizborne kampanje, da se ulice zovu "Srpskih Sokolova" "Vojske Republike Srpske" pa do "Đenerala Draže".
Za prigodne praznike se naravno održavaju i prigodne manifestacije, promocija knjige "Četnički pokret i otpor na Vučijaku" ili tako nešto, pa onda bivši borci RS paradiraju ulicama noseći zastave, što je sve zakonski uredu, ali kao nekome koji je prošao golgotu od te iste vojske, kojem je kuća spaljena, porodica pobijena, nije ti svejedno kada to sve gledaš jer evocira uspomene.
Teško je djeci objasniti neke stvari, pogotovo kada su mlađa, zašto ne možeš na trgu gledati prenos utakmice BiH kao što to rade u Tuzli, Sarajevu, zašto ne možeš auto okititi zastavama i svirati ulicom kada pobjedi, zašto na tjelesni ne može obuć pjanićev dres a drugar iz klupe može kolarova.
Ne kažem da bi se išta desilo, ne znam, al jednostavno želiš kao roditelj izbjeći neugodnosti eventualne poučem ličnim iskustvom.
Kada su svadbe i svatovi to je isto dosta "gutavo" na stranu koreografija, al ako imaš koga da se ženi u komšiluku, nije svejedno kada u jedan-dva u jutro slušaš marš na Drinu i rafale u zrak, ostanu posljedice jbg. čovjek si.
Nekad, nako nekog dužeg perioda duševnog mira (kada prođe recimo par mjeseci bez ikakvih trzavica) i onda kada se desi nešto što te jednostavno pogodi i evocira opet uspomene, ja sam takav trenutak imao kada su Hrvatski generali oslobođeni, do tog trenutka par sedmica ili mjeseci bilo je sve ok, i onda počneš živit punim plućima, čiste glave, i onda sud oslobodi Markača i Gotovinu, i onda odjednom preko noći kao da se sve povampiri.
Čitav kraj oblijepljen plakatima đavola sudije Merona, heroja Ratka Mladića i Radovana Karadžića, "Duvaće oluja u suprotnom smjeru", nož žica srebrenica, i onda to te jednostavno tako sjebe da par dana nemoš doći sebi, naravno ako živiš u sredini sa malo povratnika teško ti je to s kime i podijeliti, nemoš otići na kafu tek tako i pričati o nekim stvarima koje te pritišću, jer ne znaš ko sluša, a uvijek je nešto tu, zaustavi te policija isto ti nije svejedno, jer isti policajac je i sada ko i 92-e, isti oficir, isti političari, iste face, samo nova odijela.
Odeš na pijacu kupiti kupus, na istom štandu i kalendari sa likom predsjednika Karadžića.
Predizborna kampanja, u jutro te budi golf dvojka i "Hriste Bože presveti i sveti, Srpska zemlja kroz oblake leti", uz poziv na "zbor te i te stranke u tu i tu tad i tad".
Fizičkog nasilja nema više, al psihičko je itekako tu.
Normalan ostat nećeš.
P.S.
Kao nepripadnik VRS isto tako nemaš nikakve beneficije iako si bio borac u ratu jelte, pa prava ostvaruješ na tlu Federacije, a ako živiš daleko od Federacije onda je to zajebano, jer valja ići u Tuzlu, Bihać, Sarajevo rješavati papirologiju.
Zar je jos uvijek tako? Jbt...
#9 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 19:15
by Krokodajl
Pa bivši načelnik Bosanskog Šamca je bio Simo Zarić a trenutni direktor doma zdravlja Blagoje Simić, i jedan i drugi osuđeni ratni zločinci pred sudom u Hagu.
I ti sada kao Bošnjak ili Hrvat radiš u Domu Zdravlja/Općini a šef ti osuđeni ratni zločinac, koji ne samo da je učestovao u ratu nego bio kreator te politike.
O nižim nivoima da ne govorim.
Baška što je Simo postao načelnik i što je to zakonom dozvoljeno, ali dovoljno govori da osuđeni ratni zločinac osvoji najveću podršku u svom mjestu.
To dovoljno govori o stanju uma, i onda kako se ne nasmijati kada čitaš neke anonimuse iz Sarajeva koji pozivaju na bratstvo i jedinstvo
Sarajevo i ljudi u njemu ko da žive u nekom drugom univerzumu.
#10 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 20:49
by Maraschino
Zalosno da toga jos ima.
U cemu ce im zivot proci?

#11 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 21:06
by El_comadante
Krokodajl wrote:Pa bivši načelnik Bosanskog Šamca je bio Simo Zarić a trenutni direktor doma zdravlja Blagoje Simić, i jedan i drugi osuđeni ratni zločinci pred sudom u Hagu.
I ti sada kao Bošnjak ili Hrvat radiš u Domu Zdravlja/Općini a šef ti osuđeni ratni zločinac, koji ne samo da je učestovao u ratu nego bio kreator te politike.
O nižim nivoima da ne govorim.
Baška što je Simo postao načelnik i što je to zakonom dozvoljeno, ali dovoljno govori da osuđeni ratni zločinac osvoji najveću podršku u svom mjestu.
To dovoljno govori o stanju uma, i onda kako se ne nasmijati kada čitaš neke anonimuse iz Sarajeva koji pozivaju na bratstvo i jedinstvo
Sarajevo i ljudi u njemu ko da žive u nekom drugom univerzumu.
odličano napisan dosta dobar post.... kako biti nesrbin u šamcu? ili u mnogim mjestima u RSu. čast izuzecima....
#12 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 21:23
by Last December
Krokodil objasnio.
#13 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 22:33
by insomnia78
Samo im pokazi postove sa Sirije ima da te postave za vojvodu
#14 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 25/12/2017 23:12
by Krokodajl
insomnia78 wrote:Samo im pokazi postove sa Sirije ima da te postave za vojvodu
90% Srba na sukob u Siriji gleda kao na win-win situaciju, jer muslimani ubijaju muslimane, 90% ih ne zna ni zašto je Rusija dole, ali podržavaju angažman jer pokazuje zube Americi, a ako je kontra Amerike mora da valja, kada bi Rusija pomogla ISIL-u oni bi to podržali, jer mora da je dobro.
#15 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 08:44
by The 51st State
insomnia78 wrote:Samo im pokazi postove sa Sirije ima da te postave za vojvodu

#16 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 14:27
by broj dva
mali jomu wrote:Kod mene nema ni manjina ni vecina..... samo ljudi.
Samo dobar, los i zao..... covjek ili zena, pojedinacno bez kompletiranja ikoga u bilo ikakve cijeline bilo koga.
Ljudi...... su svi ljudi.
--
Tako je to u Štokholmu
#17 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 15:15
by mali jomu
broj dva wrote:mali jomu wrote:Kod mene nema ni manjina ni vecina..... samo ljudi.
Samo dobar, los i zao..... covjek ili zena, pojedinacno bez kompletiranja ikoga u bilo ikakve cijeline bilo koga.
Ljudi...... su svi ljudi.
--
Tako je to u Štokholmu
Tako je u meni, ne znam kako je u tebi.
#18 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 16:53
by broj dva
Nije tako rahat.
Super što je u tebe tako, da je bogdo više toga.
Malo da cjepidlačim - ti reče prvo "kod mene" što je ipak drugačije nego "u meni" - da si prvo rekao "u meni" ne bi komentarisao...
#19 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 17:12
by mali jomu
broj dva wrote: Nije tako rahat.
Super što je u tebe tako, da je bogdo više toga.
Malo da cjepidlačim - ti reče prvo "kod mene" što je ipak drugačije nego "u meni" - da si prvo rekao "u meni" ne bi komentarisao...
aaaa takav tip i jos u BiH, nemoguce, nevjerovatno, mora da je neki crtani.....
da je negdje u Kini nekako bih svasta nesto prevrnuo, odgurnuo i zatrpao da bi i moglo tamo-vamo biti moguce,
ovako Stokholm je najbolja i najlaksa varijanta.
#20 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 17:20
by mali jomu
.... zaboravih napisat, nisi ti vidio Stokholma osim na crtanom filmu.
#21 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 22:03
by meteorit135531
Krokodajl wrote:Mislim da je Tuzla vjerovatno najzdravija sredina po tom pitanju u BiH, a da je Zapadna Hercegovina gora nego RS. Što se većinski Bošnjačkih mjesta tiče mislim da su to uglavnom sredine gdje je bilo sukoba ARBiH i -HVO.
Ovo mi je zapalo za oko... zasto mislis da je Zapadna Hercegovina gora od RS? Posusje da bude gore od danasnjeg Visegrada u kojem orgijaju cetnici Ravnogorskog pokreta ? U Zapadnoj Hervegovini i nije bilo rata , znas..
#22 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 22:40
by demagog
meteorit135531 wrote:Krokodajl wrote:Mislim da je Tuzla vjerovatno najzdravija sredina po tom pitanju u BiH, a da je Zapadna Hercegovina gora nego RS. Što se većinski Bošnjačkih mjesta tiče mislim da su to uglavnom sredine gdje je bilo sukoba ARBiH i -HVO.
Ovo mi je zapalo za oko... zasto mislis da je Zapadna Hercegovina gora od RS? Posusje da bude gore od danasnjeg Visegrada u kojem orgijaju cetnici Ravnogorskog pokreta ? U Zapadnoj Hervegovini i nije bilo rata , znas..
Ne znam gdje je bolje ili gore ali bi me zanimalo kako bi prosao Omer ili Milorad iz prvog posta u ovoj temi koji bi onako “s neba” dosao da zivi u Posusju?
#23 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 22:51
by sinuhe
Jesi li iz Sarajeva otisao da zivis vani?
A ima ljudi koji tako padnu s neba tamo gdje su manjina. U BIH je mir vec 22 godine. Ti su ljudi zapravo uspjesna BeHa prica pa ih nema u medijima.
#24 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 26/12/2017 22:55
by demagog
Jesam, iz Sarajeva sam otisao vani. Znam da je mir 22 godine ali me zanima kako mir funkcionise u manjim mjestima. Ako je suditi po ovome sto je dosad napisano na temi, nije svugdje bas idilicno.
Jos da dodam, potrazio sam po internetu medijske izvjestaje na tu temu ali mi se cini da su svi pravljeni na isti sablon pa nisam puno pametniji.
#25 Re: Zivot manjina u BiH
Posted: 27/12/2017 01:52
by Krokodajl
meteorit135531 wrote:Krokodajl wrote:Mislim da je Tuzla vjerovatno najzdravija sredina po tom pitanju u BiH, a da je Zapadna Hercegovina gora nego RS. Što se većinski Bošnjačkih mjesta tiče mislim da su to uglavnom sredine gdje je bilo sukoba ARBiH i -HVO.
Ovo mi je zapalo za oko... zasto mislis da je Zapadna Hercegovina gora od RS? Posusje da bude gore od danasnjeg Visegrada u kojem orgijaju cetnici Ravnogorskog pokreta ? U Zapadnoj Hervegovini i nije bilo rata , znas..
Govoreći sa stava Bošnjaka da, može se reći da je Bošnjaku vjerovatno bolje u Ljubuškom nego u Višegradu.
Ali moj se post odnosio na generalno druge narode, Zapadna Hercegovina je oduvijek bila "zadrt" kraj, tamo ako nisi njihov a to njihov znači lokalni, nema te, u Višegrad možeš otići, u Posujše probaj pa ćeš vidjet da će te neki pajdo zajebat.
Budi Čeh recimo, pa otiđi u Višegrad ili Posušje.