#1 Leptirici
Posted: 10/12/2017 21:24
Bog, priroda, evolucija ko god... ima dobar smisao za humor.
Gledam jednu djevojcicu, ma nije vise ni djevojcica, nego djevojka. Pozvao je neki momak na dejt. Odrasli su zajedno maltene, i ona nije to ocekivala definitivno. On valjda skupio hrabrost, jebaji ga. Cekao 20 godina. Pristala. Zasto ne zna ni ona. Leptirici. Sad se sva usplahirila. Drago joj.
Ja gledam sa strane i kontam... Jest i mene jednom ranije priroda zajebala postenski. I ja se navukao na ove, kako se ono zovu, leptirice tj hormone. Ima neki gen koji se aktivira kad ti neko pruzi paznju i on onda natjera mozak da izluci kamaru dopamina, oksitocina, vazopresina i ostalih cudesa koji posalju frontalni dio mozga na godisnji odmor. Vrati se sa godisnjeg nakon par godina kad skontas da imas dvoje djece i da si zaglavinjao. Onda se zapitas: Covjece kako se ovo desi. Al boli prirodu briga. Ti si uradio/uradila svoj posao. Produzili ste vrstu. Sad ste sa evolucijskog aspekta nebitni vise. Digni ih na noge i radi sta hoces sa sobom.
A onda sjednes za kompjuter da radis nesto i ono maleno sto ti je zeznulo zivot i okrenulo ga na izvrat, koje sada ima 7 godina, sjedne pored tebe i hoce ono da radi. Svo uzbudjeno sto joj je babo/tata/caca dao kompjuter da i ono nesto uradi. Pravimo video neki. Hoce ona da odredjuje efekte. Kaze, hocu ja pritisnem slovo M u ritmu muzike. Slovo M ostavlja marker na timeline-u kako bi lakse znao gdje ces ubaciti koji efekat. Treba pritisnuti razmaknicu da krene i enter da stane. Zatim S da isjeces nepotrebni dio videa ili efekta. Ono od 7 godina mi uzelo MOJ radni kompjuter i pravi efekte i animacije.
Vidi fakat, opet leptirici. Sad neki drugi. Nisu vise oni od ranije. Opet hemija. Svjestan sam ja toga. Sad sjedim i slusam Indexe i pitam se jel se to neko zafrkaje sa mnom. Mozda je samo nedjelja navece... Sunce nisko, noci duge, snjeg.
Gledam jednu djevojcicu, ma nije vise ni djevojcica, nego djevojka. Pozvao je neki momak na dejt. Odrasli su zajedno maltene, i ona nije to ocekivala definitivno. On valjda skupio hrabrost, jebaji ga. Cekao 20 godina. Pristala. Zasto ne zna ni ona. Leptirici. Sad se sva usplahirila. Drago joj.
Ja gledam sa strane i kontam... Jest i mene jednom ranije priroda zajebala postenski. I ja se navukao na ove, kako se ono zovu, leptirice tj hormone. Ima neki gen koji se aktivira kad ti neko pruzi paznju i on onda natjera mozak da izluci kamaru dopamina, oksitocina, vazopresina i ostalih cudesa koji posalju frontalni dio mozga na godisnji odmor. Vrati se sa godisnjeg nakon par godina kad skontas da imas dvoje djece i da si zaglavinjao. Onda se zapitas: Covjece kako se ovo desi. Al boli prirodu briga. Ti si uradio/uradila svoj posao. Produzili ste vrstu. Sad ste sa evolucijskog aspekta nebitni vise. Digni ih na noge i radi sta hoces sa sobom.
A onda sjednes za kompjuter da radis nesto i ono maleno sto ti je zeznulo zivot i okrenulo ga na izvrat, koje sada ima 7 godina, sjedne pored tebe i hoce ono da radi. Svo uzbudjeno sto joj je babo/tata/caca dao kompjuter da i ono nesto uradi. Pravimo video neki. Hoce ona da odredjuje efekte. Kaze, hocu ja pritisnem slovo M u ritmu muzike. Slovo M ostavlja marker na timeline-u kako bi lakse znao gdje ces ubaciti koji efekat. Treba pritisnuti razmaknicu da krene i enter da stane. Zatim S da isjeces nepotrebni dio videa ili efekta. Ono od 7 godina mi uzelo MOJ radni kompjuter i pravi efekte i animacije.
Vidi fakat, opet leptirici. Sad neki drugi. Nisu vise oni od ranije. Opet hemija. Svjestan sam ja toga. Sad sjedim i slusam Indexe i pitam se jel se to neko zafrkaje sa mnom. Mozda je samo nedjelja navece... Sunce nisko, noci duge, snjeg.
