#1 Tajna sportskih uspjeha kod susjeda.
Posted: 19/09/2017 20:52
Cesto sam bio u prilici da odgovaram na pitanja stranaca zasto su Srbi tako dobri u kosarci, vaterpolu,.. Crnogorci u rukometu, Slovenci u kosarci,... Hrvati u rukometu,.. i cesto neznam ni sam sta da odgovorim. Pa mi prvo naumpane da je u pitanju tradicija sporta i kultura, ulaganje u talente,.. itd.
Dakle od devedesetih do sada je Srbija osvojila sljedece:
Kosarka - dvaput svjetski prvaci, triput Evrope, dvaput srebro na olimpijskim. Zenska repka jednom evropsko.
Odbojka - dvaput evropski prvaci, jednom olimpijski. Zene - jednom evropski.
Vaterpolo - triput svjetski prvaci, 6 puta evropski, jednom olimpijski.
Tenis - dvaput Davis kup, a Noleta ne treba spominjati.
Rukomet - dvaput drugo mjesto u Evropi i muski i zenski.
I niz medalja u borilackim vjestinama, veslanju, plivanju, atletici,..
Crna gora prvak jednom Evrope u rukometu i vaterpolu.
Hrvatska
Fudbal - trece mjesto na svjetskom prvenstvu 1998.
Rukomet - dva puta olimpijski prvaci, jednom svjetski prvaci, triput na mediteranskim.
Vaterpolo - dva puta svjetski prvaci u vaterpolu jednom na olimpijskim, plus jednom evropski prvaci.
Skijanje - medalje na zimskim olimpijskim.
Tenis - Davis kup i World team kup.
Slovenija - prvaci Evrope u kosarci jednom, masa medalja u zimslim sportovima i solidan uspjeh u fudbalu i hokeju.
Ne pratim samo tok utakmice, takmicenja,.. vec i i tribine i opcu euforiju.
Zadnje kosarkasko prvenstvo izmedju Slovenije i Srbije koja je nastupila u okrnjenom sastavu.
Mozda je odgovor u vrhunskim strucnjacima i trenerima? Mozda u talentima koji se koriste i motivisu, pomognu,... Kultura mozda i tradicija nekog sporta? Vjerovatno ali ta tradicija ne vrijedi nista i zauzimala bi samo pehare na zidu historijata sporta - ako nema talenata, ulaganja, strucnjaka,...
Nekako mi se cini da je najvise u pitanju odredjena euforija, ponos i samopouzdanje. Posebno kod Srba koji i sa igracima i navijacima i trenerima i strucnim saradnicima i medijima,... cvrsto vjeruju da su najbolji i da zasluzuju prvo mjesto. Taj ponos, volja da se bezpostedno zgazi protivnik, nedostatak respekta prema protivniku, taj pobjednicki duh i visak samopouzdanja cesto ima nacionalisticki ton. Ali rezultati su rezultati. I toga nedostaje u nasoj repki.
Vjerovatno bi najrealniji odgovor bio miks svega. I tradicije i kulture odjrdjenog sporta, ulaganja u talente, vrhunski strucnjaci i mentalite pobjednika sa viskom samopouzdanja.
Da li je moguce od BiH sporta napraviti nesto blizu? Ili da barem vidim kod nasih taj mentalitet pobjednika i ciljanje na prvo mjesto?
Na svjetskom fudbalskom smo usli sa zeljom da sa obrazom izgubimo u drugom krugu i strahovali od zdrijeba. Nekako se useremo protivnika uvijek ili glumimo sportsku kulturu i respekt previse.
Dakle od devedesetih do sada je Srbija osvojila sljedece:
Kosarka - dvaput svjetski prvaci, triput Evrope, dvaput srebro na olimpijskim. Zenska repka jednom evropsko.
Odbojka - dvaput evropski prvaci, jednom olimpijski. Zene - jednom evropski.
Vaterpolo - triput svjetski prvaci, 6 puta evropski, jednom olimpijski.
Tenis - dvaput Davis kup, a Noleta ne treba spominjati.
Rukomet - dvaput drugo mjesto u Evropi i muski i zenski.
I niz medalja u borilackim vjestinama, veslanju, plivanju, atletici,..
Crna gora prvak jednom Evrope u rukometu i vaterpolu.
Hrvatska
Fudbal - trece mjesto na svjetskom prvenstvu 1998.
Rukomet - dva puta olimpijski prvaci, jednom svjetski prvaci, triput na mediteranskim.
Vaterpolo - dva puta svjetski prvaci u vaterpolu jednom na olimpijskim, plus jednom evropski prvaci.
Skijanje - medalje na zimskim olimpijskim.
Tenis - Davis kup i World team kup.
Slovenija - prvaci Evrope u kosarci jednom, masa medalja u zimslim sportovima i solidan uspjeh u fudbalu i hokeju.
Ne pratim samo tok utakmice, takmicenja,.. vec i i tribine i opcu euforiju.
Zadnje kosarkasko prvenstvo izmedju Slovenije i Srbije koja je nastupila u okrnjenom sastavu.
Mozda je odgovor u vrhunskim strucnjacima i trenerima? Mozda u talentima koji se koriste i motivisu, pomognu,... Kultura mozda i tradicija nekog sporta? Vjerovatno ali ta tradicija ne vrijedi nista i zauzimala bi samo pehare na zidu historijata sporta - ako nema talenata, ulaganja, strucnjaka,...
Nekako mi se cini da je najvise u pitanju odredjena euforija, ponos i samopouzdanje. Posebno kod Srba koji i sa igracima i navijacima i trenerima i strucnim saradnicima i medijima,... cvrsto vjeruju da su najbolji i da zasluzuju prvo mjesto. Taj ponos, volja da se bezpostedno zgazi protivnik, nedostatak respekta prema protivniku, taj pobjednicki duh i visak samopouzdanja cesto ima nacionalisticki ton. Ali rezultati su rezultati. I toga nedostaje u nasoj repki.
Vjerovatno bi najrealniji odgovor bio miks svega. I tradicije i kulture odjrdjenog sporta, ulaganja u talente, vrhunski strucnjaci i mentalite pobjednika sa viskom samopouzdanja.
Da li je moguce od BiH sporta napraviti nesto blizu? Ili da barem vidim kod nasih taj mentalitet pobjednika i ciljanje na prvo mjesto?
Na svjetskom fudbalskom smo usli sa zeljom da sa obrazom izgubimo u drugom krugu i strahovali od zdrijeba. Nekako se useremo protivnika uvijek ili glumimo sportsku kulturu i respekt previse.
