Hitler i holokaust nisu "pali s neba", tj. nisu neka potpuno nova pojava karakteristična za 20. vijek.
Problem sa Jevrejima u hrišćanskoj Europi (u periodu prije 20. vijeka) je sljedeći: Jevreji su bili religijska i etnička grupa koja je bila dovoljno slična većini: vizuelno nisu drugačija rasa od Europljana, a vjerovanje im je dovoljno slično (poklapaju se sa hrišćanima u priznavanju Starog Zavjeta) tako da su tokom ovog perioda bili djelimično tolerirani, za razliku od drugih grupa (npr. muslimana, pagana ili čak nekih alternativnih hrišćanskih filozofija) koje su bili deklarirani neprijatelji hrišćanstva i čiji su pripadnici bivali brutalno istrebljivani. S druge strane bili su i dovoljno različiti, ovdje mislim naravno na vjerovanje, pa su tako bili česta žrtva povremenih lokalnih "pogroma".
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da se u Bibliji, Novom Zavjetu, konkretno prema Jevanđelju po Mateju 27:25, Jevreji direktno identificiraju kao krivci za Isusovu smrt, i to ne samo oni koji su, barem prema Jevanđeljima, zaista i imali udjela u tome, nego i njihovi potomci. Rimokatolička crkva je uklonila kolektivnu krivicu s jevrejskog naroda tek nakon drugog svjetskog rata - što je prilično prekasno. Druge crkve koje su u Europi nastale odvajanjem od RKC nisu bile ništa bolje: Martin Luther, otac protestantizma i osnivač religije koja je i dan danas dominantna u Njemačkoj ("luteranizma") se danas ponekad naziva "Hitlerovim duhovnim pretkom", barem po pitanju antisemitizma, jer je otvoreno mrzio Jevreje - jedna od njegovih knjiga zove se "O Jevrejima i njihovim lažima".
O temi "Martin Luther i Jevreji" ima dosta knjiga, često spominjana je Peter F. Wiener-ova "Martin Luther: Hitlerov duhovni predak".
https://www.amazon.de/Martin-Luther-Hit ... 1578849543
Da dodam, s obzirom da je luteranizam još dominantna religija u Njemačkoj, u njemačkim gradovima se pravi tradicionalni "Lutherfest", festival posvećen Lutheru, koji danas ponekad posjećuju i ljudi koji su svjesni Lutherovih stavova i protive im se. Obično se preko puta glavnog slavlja Lutherfesta napravi manji štand sa plakatima i lecima koji sadrže informacije koje sam i ja ovdje iznijeo. Mislim da se radi uglavnom o nereligioznim ljudima, koji bez ikakvih problema protestvuju protiv vjerovanja većine, bez straha od odmazde. Sasvim normalan pluralizam mišljenja u današnjoj Njemačkoj.
Dakle, nimalo iznenađujuće, ova mržnja prema Jevrejima koja danas izgleda kao etničko/rasna, ima u svojim uzrocima religijski karakter. Pokojni Cristopher Hitchens je jednom rekao nešto u ovom stilu: Jevreji su specifični po tome što njihova vjerovanja u Starom Zavjetu ostali abrahamski monoteisti više manje priznaju, i prorekli su dolazak mesije, i opisali uslove pod kojima će se on pojaviti, što prihvataju i hrišćani. Za razliku od drugih europskih naroda (Nijemaca, Italijana, Španaca) imali su priliku da direktno gledaju Isusa oči u oči, i rekli su "ne, on nije taj kojeg čekamo", i zbog toga im nikada neće biti oprošteno.
Sve ostalo je samo izgovor, i jevrejska bogatstva, i zavjere... I poslije vijekova propagande, to se sada uzima zdravo za gotovo, čak i bez religijske pozadine, čak i od strane nereligioznih ljudi.
Postoji sjajan citat s kojim ću završiti, iz knjige "Ime ruže" Umberto Eco-a, koji je sjajan poznavalac europskih srednjovjekovnih religijskih nemira, i u tom citatu (knjiga se inače dešava u 14. vijeku) poluimbecil, divlji Salvatore govori o tome kako se skitao sa raznim "reformatorima" vjere ("mala braća", "fratičeli", "čobančići"), i odjednom, pričajući kako su u zanosu hodali i pljačkali, odjednom ubacuje i "ubijali Jevreje". Čitav citat nemam na našem trenutno, ali našao sam ga na engleskom:
Umberto Eco wrote:“Gathered together and finally free, with a dim hope of promised lands, they were as if drunk. They stormed through villages and cities, taking everything… and they killed all the Jews they came upon here and there and stripped them of their possessions.
‘Why the Jews?’ I asked Salvatore. He answered, ‘And why not?’ He explained to me that all his life preachers had told him the Jews were the enemies of Christianity and accumulated possessions that had been denied the Christian poor. I asked him, however, whether it was not also true that lords and bishops accumulated possessions through tithes, so that the Shepherds were not fighting their true enemies. He replied that when your true enemies are too strong, you have to choose weaker enemies. I reflected that this is why the simple are so called. Only the powerful always know with great clarity who their true enemies are. The lords did not want the Shepherds to jeopardize their possessions, and it was a great good fortune for them that the Shepherds’ leaders spread the notion that the greatest wealth belonged to the Jews.
I asked him who had put into the crowd’s head the idea of attacking the Jews. Salvatore could not remember. I believe that when such crowds collect, lured by a promise and immediately demanding something, there his never any knowing who among them speaks.”
Knjigu toplo preporucujem svima koje interesuje tematika. 
