Naime, čekam s djevojkom tramvaj kod SCC-a, prilazi mi čovjek od 40-50 godina, pijan k'o zemlja što bi rekli i napada flašom bez ikakvog razloga ili povoda. Odbranim se i zahvaljujući prisebnosti djevojke ne eskaliram dalje situaciju, jer znamo da bih ja vjerovatno bio krivac pred našim zakonom ako ga prebijem, ne daj bože usmrtim i sl.
To i nije toliko nevjerovatno, jer takve stvari se dešavaju svugdje u svakom gradu i državi, međutim ono što je nevjerovatno je reakcija policije uživo na tom mjestu, a to mislim da se ne bi desilo ni u jednoj državi na planeti.
Da skratim, odmaknem se od pijanca unatrag i slučajno vidim policijsko auto kako ide prema meni najbližom trakom gdje su tramvajske šine. Mašemo im da stanu s udaljenosti od metar, rekoh u sebi super, taman da ga uhapse i riješimo se opasnosti od budale, međutim oni samo prođoše pored nas i stadoše autom na crveno svjetlo na semaforu dvadesetak metara dalje. Opet mislim možda nas nisu shvatili, potrčimo do auta, mašemo im da otvore prozor, neće da otvore. Tek nakon mog kucanja od prozor policijskog auta otvaraju isti, i to toliko plašljivo i s ustručavanjem da je policajac skoro glavom legao u krilo svog kolege vozača, valjda bojeći se da ga ne napadnem, šta li... Obojica policajaca imaju tridesetak godina, u uniformama, sa značkama, znači radno im vrijeme, patroliraju regularno. Objasnimo problem, pitaju gdje je taj što vas je napao, pokažemo im, oni bace pogled, kad sad pijanac pred njihovim očima 20 metara dalje nasrće na drugog čovjeka, okreće se i viče "ma šta će oni, hebla te tvoja policija".
Na sve to oni samo rekoše "ma ništa to" i krenuše zatvoriti prozor. Govorim kako ništa, napao nas, pred vašim očima napada drugog čovjeka i vi govorite "ništa to", kaže najbolje je ako baš hoćete da vi nazovete informacije, pa tražite broj policijske stanice Centar, pa onda njih nazovite, pa će oni ili nekog poslati ili zovnuti vas u prostorije da naprave zapisnik... Vidim ništa od njih, pitam ih da zovnu jedinicu za podršku ako već oni neće da riješe problem, jer znam da je ta jedinica možda jedina spremna da se obračuna ako ništa barem s tim sitnim pijancima i klošarima, kažu "ih ne možemo mi to", te brže-bolje zatvoriše prozor i nagaziše po gasu.
Ostadoh opet sam sa djevojkom, pijanac viče "aaa eto ti tvoje policije hebla te policija", mi produžismo dalje, jer mi ne pada na pamet da gubim vrijeme dajući izjave u stanici koje će završiti u kanti ili nekoj prašnjavoj fascikli, a on ostade da i dalje psuje i napada slučajne prolaznike na tramvajskoj u centru grada.
Poenta priče: ili šta trenirajte ili se naoružajte ili ne izlazite iz kuće, jer policija vas neće braniti sve i da vas ubiju pred njima.
