#1 O doslovnim i nedoslovnim prevodima
Posted: 09/07/2017 19:17
O DOSLOVNIM I NEDOSLOVNIM PREVODIMA
Kur’an je Objava izvorno predstavljena na Arapskom jeziku. Shodno tome, ako želimo znati šta se navodi u toj Objavi, istu moramo prevesti na jezik kojim govorimo.
Jedna od primjedbi koje se često upućuju na prevode su da isti nisu doslovni, te da ako prevod nije doslovan to znači da isti nije ni tačan ili ispravan. Ili se želi reći kako doslovan prevod je superioran nedoslovnom, uvijek i u svakom slučaju.
~~~
Osnovni odgovor na primjedbu
Doslovan prevod ne znači nužno i tačan prevod. Niti “nedoslovan” prevod znači pogrešan. Svrha prevoda je razumijevanje šta se željelo reći na nivou izjave/tvrdnje, a ne na nivou pojedinačnih riječi. Pojedinačne riječi mogu imati više značenja, a koje značenje se treba koristiti ovisi o tvrdnji koja se želi reći.
Rečenica je grupa riječi. Svaka riječ ima svoje značenje, ali u kontekstu kompletne rečenice to značenje može biti i suprotno onome koje ta riječ bi doslovno podrazumijevala.
Cilj prevoda je učiniti razumljivim tvrdnje iznešene na nekom stranom jeziku, na jezik kojim se koristi čitaoc.
Sve su ovo očite stvari, no postoji i razlog zašto ne može svako niti biti prevodioc, unatoč nominalnom poznavanju jezika.
~~~
Argumentacija na primjerima
Primjeri su banalni, a razlog je i banalnost primjedbi.
Primjer prvi:
Ukoliko bi se željela prevesti sljedeća izjava:
Pala mi je na pamet ova ideja.
na Engleski jezik, onda se to neće uraditi korištenjem doslovnog prevođenja svake riječi.
Ukoliko bi doslovno preveli gornju izjavu na Engleski jezik, onda bi oni koji istu čitaju kao takvu imali problem sa razumijevanjem, a možda je ne bi ni mogli razumjeti, jer u Engleskom jeziku se nikada ne koristi “pasti na pamet” kao način izražavanja “dolaska na ideju”.
Shodno tome, ispravno je posegnuti za nedoslovnim prevodom, pa i onim koji će koristiti riječi koje ne postoje u izvornoj izjavi, jer je cilj prevodioca da čitaoc razumije šta izvorna izjava sadrži. U ovom slučaju, sadrži tvrdnju da je nekome došla neka ideja.
Na kraju, za ljude kojima je Engleski jezik materinji, optimalni i najjednostavniji prevod gornje izjave bi bio:
This idea came to my mind. (doslovan prevod: Ova ideja mi je došla na pamet.)
ili možda
This idea occurred to me. (doslovan prevod: Ova ideja mi se javila.)
I have gotten this idea. (doslovan prevod: Dobio sam ovu ideju.)
Kao što se vidi, čak se i redoslijed subjekta i predikata u rečenici može mijenjati, radi normalnije konstrukcije rečenice jezika na koji se prevodi.
Primjer drugi:
Sit sam ovog posla.
Doslovan prevod na Engleski jezik ovdje nije ni moguć, jer na Engleskom jeziku se normalno ne upotrebljava pojam “sit” (određen za sitost hranom) da označi i “sitost” od nečega drugog.
Stoga bi se moralo posegnuti za nedoslovnim prevodom, ali da se smisao izjave ne izmijeni. Primjer takvog prevoda bi bio:
I am tired of this job. (doslovan prevod: Ja sam umoran od ovog posla.)
ili možda
I have had enough of this job. (doslovan prevod: Ja sam imao dosta ovog posla/Dosta mi je ovog posla.)
Kao što se da vidjeti, doslovni prevodi su često neoptimalni, estetski ružni i grubi, te često ne mogu “uhvatiti ton” izvorne izjave.
~~~
Zaključci
Iako se mogu donijeti puno bolji primjeri da se ospori tvrdnja kako je doslovan prevod jedini validan, ili najbolji, ipak su dva gore navedena dostatna, a neki zaključci se nameću sami po sebi.
Doslovan prevod nekada nije moguć, jer 1) nekada ne postoji riječ istovjetnog značenja u jeziku na koji se prevodi* i/ili 2) nekada se ta riječ ne koristi u kontekstima i smislovima u kojima se inače koristi u izvornom jeziku (sa kojeg se prevodi).
Doslovan prevod nije isto što i tačan ili ispravan prevod. Doslovan prevod nije isto što i smislen ili razumljiv prevod. Doslovan prevod nije isto što i najprecizniji i najjasniji prevod s obzirom na značenje i smisao koji se želi postići, a da to značenje i smisao budu istovjetni na oba jezika.
Ispravnost i preciznost prevoda ne ovisi o broju upotrijebljenih riječi. Ispravnost prevoda ne ovisi o doslovnosti prevoda. Kako je cilj prevoda prenijeti sadržaj (smisao, značenje) na neki drugi jezik, onda je ispravnost prevoda tim veća što je prevedeni smisao sličniji izvornom, a u idealnom slučaju se postiže istovjetan smisao. To može zahtijevati upotrebu više ili manje riječi od doslovnog prevoda.
Nedoslovan prevod može biti jednako ispravan kao i doslovan prevod. Nedoslovan prevod može biti i ispravniji od doslovnog prevoda. Razlog je taj što je cilj prevoda da se prenese sadržaj (smisao, značenje) neke izjave, pa ako se to može bolje prenijeti nedoslovnim prevodom, onda se to tako i čini.
Nekada je bitno, ili čak i najbitnije, prenijeti i izvorni "ton" izjave (ljutnja, ljubav, smirenost i drugo) na jezik na koji se prevodi. Nekada je bitno, ili najbitnije, da se postigne estetski efekat, ali bez izmjene značenja, što može podrazumijevati korištenje više riječi nego je potrebno.
~~~
Konačni zaključci
Nije tačna niti dokazana tvrdnja da je doslovan prevod jedini ispravan, ili da je najispravniji.
Nedoslovan prevod može imati identičnu ili veću upotrebnu vrijednost od doslovnog prevoda, a jedini kriterij koji oba načina prevođenja moraju zadovoljiti je uspješnost prenošenja sadržaja (smisao, značenje) izjave sa izvornog na prevedeni jezik.
~~~
Napomene
*Riječ “ćeif” ovdje mi pada na pamet, jer ta riječ nema svoj ekvivalent u primjerice Engleskom jeziku.
Kur’an je Objava izvorno predstavljena na Arapskom jeziku. Shodno tome, ako želimo znati šta se navodi u toj Objavi, istu moramo prevesti na jezik kojim govorimo.
Jedna od primjedbi koje se često upućuju na prevode su da isti nisu doslovni, te da ako prevod nije doslovan to znači da isti nije ni tačan ili ispravan. Ili se želi reći kako doslovan prevod je superioran nedoslovnom, uvijek i u svakom slučaju.
~~~
Osnovni odgovor na primjedbu
Doslovan prevod ne znači nužno i tačan prevod. Niti “nedoslovan” prevod znači pogrešan. Svrha prevoda je razumijevanje šta se željelo reći na nivou izjave/tvrdnje, a ne na nivou pojedinačnih riječi. Pojedinačne riječi mogu imati više značenja, a koje značenje se treba koristiti ovisi o tvrdnji koja se želi reći.
Rečenica je grupa riječi. Svaka riječ ima svoje značenje, ali u kontekstu kompletne rečenice to značenje može biti i suprotno onome koje ta riječ bi doslovno podrazumijevala.
Cilj prevoda je učiniti razumljivim tvrdnje iznešene na nekom stranom jeziku, na jezik kojim se koristi čitaoc.
Sve su ovo očite stvari, no postoji i razlog zašto ne može svako niti biti prevodioc, unatoč nominalnom poznavanju jezika.
~~~
Argumentacija na primjerima
Primjeri su banalni, a razlog je i banalnost primjedbi.
Primjer prvi:
Ukoliko bi se željela prevesti sljedeća izjava:
Pala mi je na pamet ova ideja.
na Engleski jezik, onda se to neće uraditi korištenjem doslovnog prevođenja svake riječi.
Ukoliko bi doslovno preveli gornju izjavu na Engleski jezik, onda bi oni koji istu čitaju kao takvu imali problem sa razumijevanjem, a možda je ne bi ni mogli razumjeti, jer u Engleskom jeziku se nikada ne koristi “pasti na pamet” kao način izražavanja “dolaska na ideju”.
Shodno tome, ispravno je posegnuti za nedoslovnim prevodom, pa i onim koji će koristiti riječi koje ne postoje u izvornoj izjavi, jer je cilj prevodioca da čitaoc razumije šta izvorna izjava sadrži. U ovom slučaju, sadrži tvrdnju da je nekome došla neka ideja.
Na kraju, za ljude kojima je Engleski jezik materinji, optimalni i najjednostavniji prevod gornje izjave bi bio:
This idea came to my mind. (doslovan prevod: Ova ideja mi je došla na pamet.)
ili možda
This idea occurred to me. (doslovan prevod: Ova ideja mi se javila.)
I have gotten this idea. (doslovan prevod: Dobio sam ovu ideju.)
Kao što se vidi, čak se i redoslijed subjekta i predikata u rečenici može mijenjati, radi normalnije konstrukcije rečenice jezika na koji se prevodi.
Primjer drugi:
Sit sam ovog posla.
Doslovan prevod na Engleski jezik ovdje nije ni moguć, jer na Engleskom jeziku se normalno ne upotrebljava pojam “sit” (određen za sitost hranom) da označi i “sitost” od nečega drugog.
Stoga bi se moralo posegnuti za nedoslovnim prevodom, ali da se smisao izjave ne izmijeni. Primjer takvog prevoda bi bio:
I am tired of this job. (doslovan prevod: Ja sam umoran od ovog posla.)
ili možda
I have had enough of this job. (doslovan prevod: Ja sam imao dosta ovog posla/Dosta mi je ovog posla.)
Kao što se da vidjeti, doslovni prevodi su često neoptimalni, estetski ružni i grubi, te često ne mogu “uhvatiti ton” izvorne izjave.
~~~
Zaključci
Iako se mogu donijeti puno bolji primjeri da se ospori tvrdnja kako je doslovan prevod jedini validan, ili najbolji, ipak su dva gore navedena dostatna, a neki zaključci se nameću sami po sebi.
Doslovan prevod nekada nije moguć, jer 1) nekada ne postoji riječ istovjetnog značenja u jeziku na koji se prevodi* i/ili 2) nekada se ta riječ ne koristi u kontekstima i smislovima u kojima se inače koristi u izvornom jeziku (sa kojeg se prevodi).
Doslovan prevod nije isto što i tačan ili ispravan prevod. Doslovan prevod nije isto što i smislen ili razumljiv prevod. Doslovan prevod nije isto što i najprecizniji i najjasniji prevod s obzirom na značenje i smisao koji se želi postići, a da to značenje i smisao budu istovjetni na oba jezika.
Ispravnost i preciznost prevoda ne ovisi o broju upotrijebljenih riječi. Ispravnost prevoda ne ovisi o doslovnosti prevoda. Kako je cilj prevoda prenijeti sadržaj (smisao, značenje) na neki drugi jezik, onda je ispravnost prevoda tim veća što je prevedeni smisao sličniji izvornom, a u idealnom slučaju se postiže istovjetan smisao. To može zahtijevati upotrebu više ili manje riječi od doslovnog prevoda.
Nedoslovan prevod može biti jednako ispravan kao i doslovan prevod. Nedoslovan prevod može biti i ispravniji od doslovnog prevoda. Razlog je taj što je cilj prevoda da se prenese sadržaj (smisao, značenje) neke izjave, pa ako se to može bolje prenijeti nedoslovnim prevodom, onda se to tako i čini.
Nekada je bitno, ili čak i najbitnije, prenijeti i izvorni "ton" izjave (ljutnja, ljubav, smirenost i drugo) na jezik na koji se prevodi. Nekada je bitno, ili najbitnije, da se postigne estetski efekat, ali bez izmjene značenja, što može podrazumijevati korištenje više riječi nego je potrebno.
~~~
Konačni zaključci
Nije tačna niti dokazana tvrdnja da je doslovan prevod jedini ispravan, ili da je najispravniji.
Nedoslovan prevod može imati identičnu ili veću upotrebnu vrijednost od doslovnog prevoda, a jedini kriterij koji oba načina prevođenja moraju zadovoljiti je uspješnost prenošenja sadržaja (smisao, značenje) izjave sa izvornog na prevedeni jezik.
~~~
Napomene
*Riječ “ćeif” ovdje mi pada na pamet, jer ta riječ nema svoj ekvivalent u primjerice Engleskom jeziku.