Forum Klix.ba

Šta je "starije": Stanje, Radnja ili Zbivanje?

Meni je Radnja nekako na ... prvom mjestu, pa tek onda Zbivanje i Stanje.

A da se recimo dogodi neko stanje pa se tek potlje desi radnja...ha?

Ili, Hajmo reci da se prvo desi Zbivanje pa zatim radnja pa ondak stanje.....

U grdnoj si zabludi!

Ja obicno prvom moram biti u stanju da bi odradio, ali ako nema subjekta kog cu odraditi onda nista od zbivanja tu noc

stanje nije pasivno,vec je dio radnje

Radi li se šta ili se samo priča o radnji?

Pričajte vi šta hoćete, ali novog (drugog) stanja bez radnje nema.

Da nije radnje u Univerzumu, dva stanja istog ne bi mogli međusobno razlikovati, a čim ih ne razlikujemo - nemamo nikakav način da ustanovimo šta je bilo prije, a šta poslije - pa nema ni vremena, tj. zbivanja.

Pitanje je da li uopšte postoji Stanje - onako kako ga percipiramo - kao zamrznutu sliku svijeta (objeka)?

Ne bih rekao, mislim da je stanje apstraktni pojam koji smo morali izmisliti kako bi si na neki način približili neprestanu dinamiku (radnju) u koju smo smješteni.

Može se o ovoj zagonetki razmišljati iz ugla religije... Kako se iz te perspektive promišlja o tome šta je bilo prvo: Radnja, Stanje ili Zbivanje?

Evo jednog zaista teškog pitanja.
Šta je starije: bitak ili nebitak?

Je li prvo postojalo (nastalo) stanje nepostojanja (ništa), pa se onda to ništa pretvorilo u nešto ili je proces bio obrnut ili su bitak i nebitak u nekoj trećoj relaciji?


Biti ili ne biti ... pitanje je sada?

Odgovor zavisi od pozicije kojoj pripadas, filozofski stavovi ili tipologija.

Oni koji misle da je bog vjecan i da je sve posljedica njega ima jasnu sliku sta je starije vezano za pitanje naslova teme. oni koji ne vjeruju u boga traze objasnjenja po filozofiji raznoraznim ili nauci koja djelimicno ima uvid u sve to.
Radnja kao energija proizvod sile, sila proizvod tajne, tajna ostaje tajna i covjek nikad za nikad nece naci odgovor na ta pitanja ili ce misliti da zna i tvrdoglavo se toga drzati i dokazivati. Isto pitanje ''slobodne volje'' ima li je ili nema, kad neko kaze evo radim sta hocu i kako hocu vidis da ima slobodne volje, mogu da voljno io svjesno odabiram. Ali, i to svjesno odabiranje moze imati determinante koje nisu u prvi mah opazene ili se porice njihovo nesvjesno djelovanje ili nekim navikama koji primoravaju covjeka da odabira u njihovim okvirima.

Covjeku godi imati jasan uvid i stav nikako mu ne godi relativizam pa nastoji se priljepiti jednom od gledista i tako sebi stvarati sliku uvida i jasnoce. Na tom principu funkcionise i etnonacionalizam i teznja ka toru kao spasonosna slamka od samoce straha i nesigurnosti.

TLR wrote:Evo jednog zaista teškog pitanja.
Šta je starije: bitak ili nebitak?

Je li prvo postojalo (nastalo) stanje nepostojanja (ništa), pa se onda to ništa pretvorilo u nešto ili je proces bio obrnut ili su bitak i nebitak u nekoj trećoj relaciji?


Biti ili ne biti ... pitanje je sada?

"Stanje nepostojanja"... da bi "postojalo" ne može biti "stanje nepostojanja". Jer, pojam "nepostojanje" (kao "odsustvo bilo čega i svega") ne možeš predstaviti kao pojam "postojanje", što ovdje činiš kada kažeš "stanje nepostojanja". Za tebe je "nepostojanje", zapravo, nešto što jeste (što postoji).

Samim time ulaziš u kontradikciju davno uočenu i riješenu - vidjeti Parmenida, npr:

It is necessary to speak and to think what is; for being is, but nothing is not. (B 6.1–2)

"Nepostojanje" ne može postojati, niti je "nepostojanje" moglo postojati. To je kontradikcija, zloupotreba jezika, da se kaže da:

1. "Nepostojanje" je odsustvo postojanja (bilo čega i svega) i istovremeno
2. "Nepostojanje" je postojalo, što je samo drugi način da se kaže da je "nepostojanje" "postojanje".

U biti, postojanje je vječno. Nije nikada postojalo "nepostojanje", ne postoji sada (očito) niti će ikada postojati.

Ili, analogijom:

1. Neka je "postojanje" 1 i "nepostojanje" 0.
2. Da bi "nepostojanje" (to jeste 0) bilo, to jeste postojalo, ono nužno mora biti 1.
3. No 1 i 0 su različite stvari i ne može 0 istovremeno biti 0 i 1.

Kolega, djelimično se slažem.

Irsar wrote: U biti, postojanje je vječno. Nije nikada postojalo "nepostojanje", ne postoji sada (očito) niti će ikada postojati.

Ili, analogijom:

1. Neka je "postojanje" 1 i "nepostojanje" 0.
2. Da bi "nepostojanje" (to jeste 0) bilo, to jeste postojalo, ono nužno mora biti 1.
3. No 1 i 0 su različite stvari i ne može 0 istovremeno biti 0 i 1.

Postojanje i nepostojanje su međusobno ovisne pojave. Nepostojanje je negacija postojanja i obratno.

Postojanje pojave (npr. neki mačak Šredinger) pretpostavlja da smo nedvojbeno ustanovili identitet tog mačka (različitost, npr. taj mačak ima jedinstvenu šaru), lokaciju i dimenzije (granice) tog mačka.

Oko balona postojanja našeg jadnog mačka prostire se svijet u kojem mačak Šredinger ne postoji.

Postojanje kao binarna, bulova vrijednost se odnosi na pojave u makro svijetu (a možda ni u makro svijetu:lol: ).

U mikro svijetu je druga klima. Pozicija kvantne čestice se opisuju talasnom funkciojom (vjerovatnoćom postojanja). Ta talasna funkcija je posljedica, eksperimentalno potvrđena slika (i prilika) talasne prirode čestica...
Tek u trenutku mjerenja ćemo ustanoviti da li je i kada, na nekom mjestu, neka čestica postojala (ili nije).

Vidi pod Šredingerov mačak.



Haj' ga znaj...

realno ili bolje receno nadrealno to je moguce..radis nista i dobijes ipak platu, dakle nesto...nesto kao izmisljeno radno mjesto...dakle nesto kao fabrika za proizvodnju nista, nicega, ali ipak necega...

TLR wrote:Postojanje i nepostojanje su međusobno ovisne pojave. Nepostojanje je negacija postojanja i obratno.

Ne, nepostojanje nije pojava. Pojava je nešto, a nešto je dio postojanja ili postojanje kao takvo. Reći da je nepostojanje pojava je isto kao i reći da je nepostojanje zapravo postojanje. Što je (logička) kontradikcija.

Što se tiče tvoje druge rečenice, da - nepostojanje je negacija (odsustvo) postojanja. Uoči da "negacija postojanja" znači da ništa ne postoji, pa ni "nepostojanje".

U biti, "nepostojanje" je isključivo apstraktna jezička konstrukcija, no ne i realna u stvarnosti. "Nepostojanje", praktično, ne postoji, niti je postojalo niti će postojati. Jer to je nemoguće, usljed kontradikcije. Čak i "prazan prostor" ili "vakuum" i sve što fizika sada "otkriva" nije nepostojanje - već postojanje. "Prazan prostor" je nešto, znači "prazan prostor" postoji.

TLR wrote:Vidi pod Šredingerov mačak.

I još jedna stvar, moderni naučnici (ali i filozofi) masivno zloupotrebljavaju otkrića nauke da pričaju o stvarima o kojima očito ne znaju ništa.

Primjerice ovaj video - samo zato što u "mikrosvijetu" (npr. kvantna fizika) postoji princip nesigurnosti i nešto može istovremeno zauzimati više (jednakovjerovatnih) stanja prije opservacije, to ne znači da isto vrijedi i u "makrosvijetu."

Mačka, zapravo, nije "istovremeno mrtva i živa", jer to bi bila kontradikcija. Ova kontradikcija možda ne postoji u "mikrosvijetu", ali postoji u "makrosvijetu", te koristiti fenomene "mikrosvijeta" da se "ospore" fenomeni "makrosvijeta" je neiskreno i jednostavno pogrešno.

Irsar wrote:

TLR wrote:Postojanje i nepostojanje su međusobno ovisne pojave. Nepostojanje je negacija postojanja i obratno.

Ne, nepostojanje nije pojava. Pojava je nešto, a nešto je dio postojanja ili postojanje kao takvo. Reći da je nepostojanje pojava je isto kao i reći da je nepostojanje zapravo postojanje. Što je (logička) kontradikcija.

Slažem se, pogriješio sam. Bolje bi bilo reći da je postojanje odn. nepostojanje - stanja neke pojave u ograničenom prostoru i vremenu. Pojava postoji isključivo u vremenu između vlastitog nastanka i nestanka.

Irsar wrote:
Što se tiče tvoje druge rečenice, da - nepostojanje je negacija (odsustvo) postojanja. Uoči da "negacija postojanja" znači da ništa ne postoji, pa ni "nepostojanje".

U biti, "nepostojanje" je isključivo apstraktna jezička konstrukcija, no ne i realna u stvarnosti. "Nepostojanje", praktično, ne postoji, niti je postojalo niti će postojati. Jer to je nemoguće, usljed kontradikcije. Čak i "prazan prostor" ili "vakuum" i sve što fizika sada "otkriva" nije nepostojanje - već postojanje. "Prazan prostor" je nešto, znači "prazan prostor" postoji.

Slažem se da prazan prostor postoji. Ne bih se složio da je pojam nepostojanja apstraktan, i dalje tvrdim da je nepostojanje izvedeno iz postojanja, tj. negirano stanja postojanja.

Sa druge strane, iako ne možemo dokazati da pojava ne postoji to ne znači da ta pojava nije realna, nego da naša percepcija realnosti nije u skladu sa realnosti ili nemamo dovoljno informacija da donesemo ispravan zaključak.
Ako noj gurne glavu u pijesak, tada se njegov cijeli svijet u tom trenutku tranformiše u rupu. Van te rupe je prostor neizvjesnost (neznanja).

Moglo bi biti da je postojanje relativno i mislim postojanje se može ustanoviti jedino u odnosu na neku referentnu tačku (posmatrača), za koju se prethodno mora ustanoviti (ili barem pretpostaviti) da postoji.

Irsar wrote:

TLR wrote:Vidi pod Šredingerov mačak.

I još jedna stvar, moderni naučnici (ali i filozofi) masivno zloupotrebljavaju otkrića nauke da pričaju o stvarima o kojima očito ne znaju ništa.

Teške riječi. Naučna otkrića otkrivaju prirodne zakonitosti. Otkrivajući prirodne zakonitosti i njihovom formalizacijom (formulom - matematskim izrazom) se opisuje uticaj prirodnih zakonitosti na same pojave, i relacije među zakonitostima.

TLR wrote:Moglo bi biti da je postojanje relativno i mislim postojanje se može ustanoviti jedino u odnosu na neku referentnu tačku (posmatrača), za koju se prethodno mora ustanoviti (ili barem pretpostaviti) da postoji.

Ne baš. Postojanje ili jeste, ili nije. Pošto mi ovdje upravo imamo diskusiju o istom, slijedi da postojanje jeste. Dakle, nešto postoji. Postojimo mi i postoji ova diskusija, ove riječi i tako dalje. Možda naša percepcija realnosti je pogrešna, ali to ne mijenja činjenicu da neka realnost postoji. Na kraju, i iluzija je nešto što postoji, makar ne bila "stvarna" slika realnosti.

TLR wrote:Ne bih se složio da je pojam nepostojanja apstraktan, i dalje tvrdim da je nepostojanje izvedeno iz postojanja, tj. negirano stanja postojanja.

U biti, dokle god imaš makar 1 stvar (nebitno koliko malu ili veliku) koja postoji - to ti odmah po automatizmu govori da "nepostojanje" ne postoji. Bar ako definišemo pojam "nepostojanje" kao "odsustvo svakog postojanja". Pošto 1 stvar postoji i predstavlja postojanje, jasno je da dokle god ima bar ta 1 stvar - nepostojanja ne može biti.

Ali je pojam nepostojanja zgodan za dokazivanje Nepokrenutog Pokretača aka Aristotelovog "Boga".

Neki kažu da "nepostojanje" postoji u matematici (na primjer "prazan skup" koji nema ništa, a opet to "ništa" "postoji unutar skupa"), međutim tu su 2 problema, 1. to "nepostojanje" nije "pravo" nepostojanje po definiciji koju sam gore dao i 2. postojanje nečega u matematici ne znači i stvarno (metafizičko) postojanje. Baš kao što nećemo reći da postoji broj 1 (kao zaseban fizički entitet), iako se broj 1 koristi svuda.

TLR wrote:Teške riječi. Naučna otkrića otkrivaju prirodne zakonitosti. Otkrivajući prirodne zakonitosti i njihovom formalizacijom (formulom - matematskim izrazom) se opisuje uticaj prirodnih zakonitosti na same pojave, i relacije među zakonitostima.

Ne govorim o tome. Govorim kako je "Šredingerova mačka" zapravo posve pogrešno razumijevana od strane pa skoro svih laika i (nažalost) velikog broja drugih.

Princip nesigurnosti, koji kaže da jedna te ista čestica u "mikrosvijetu" može imati istovremeno (jednakovjerovatna) različita stanja - je princip koji vrijedi u "mikrosvijetu" i s time apsolutno nema ništa sporno.

No taj isti princip ne može se primjenjivati na "makrosvijet". Ne može se reći da mačka koja je zatvorena sa eksplozivom koji će je ubiti unutar 1 minute sa 50% vjerovatnoće je "istovremeno i mrtva i živa" nakon isteka te minute. Jer mačka je "makroskopski objekat" za koji pak puno veći uticaj imaju druge fizikalne zakonitosti od pukog principa nesigurnosti.

Jednostavno, treba razdvojiti šta se na šta može primijeniti.

"Šrodingerova mačka" je umni eksperiment koji je namjerno dizajniran od strane tadašnjih kritičara kvantne mehanike (Šrodingera, a kasnije i Einsteina, s tim da on koristi eksploziv u zamisli) da pokažu navodnu apsurdnost tvrdnji te nove oblasti fizike. drugim riječima, nisu ta dvojica budale, pa nisu jadnici prepoznali da se radi o dva nekakva različita "svijeta"

harač wrote:drugim riječima, nisu ta dvojica budale da povezuju "dva svijeta" đe ne treba

Da. Što se ne može reći za gomilu drugih, uključujući i onog na video, koji sada govore o "paralelnim univerzumima" i "multiverzumima" i sličnim magičnim naizled fizikalno mogućim stvarima.

stvari koje se događaju na kvantnom niovu je lako opisati, ali ne i lako shvatiti, te postoje različita tumačenja. moje omiljeno nisu multiversi, već da ljudska svijest urušava valnu funkciju, što se onda koristi kao dokaz dualizma u teoriji uma