Forum Klix.ba

ili ga barem vratiti? osjecam da sam dozivio klasicni burn out. Nisam nikad dozivio stanje da nisam u mogucnosti da pricam. Usta mi se suse, pijem enormno puno tekucine, jako los i isprekidan san, konstantno znojenje u sobi, i opsti zamor organizma. Srce stalno lupa u grudima..

Osjecam da sam jednostavno pregorio.
Posto sam dosta vremena proveo po klinikama trazeci odgovor za svoje stanje, odgovor je u psihi, jer mi je fizicko stanje organizma relativno uredno.

Nalazi su manje vise normalni. Samo sto mi je u glavi nastao klasicni propuh.
Dajem sebi oduska, pa mislim da ce samo od sebe proci. Ali svaki dan je isti. I svaki dan se budim nikakav, umoran i otrovan.

Je li iko misli na svoje mentalno zdravlje i kako ga sacuvati? postoji li neka metoda izolacije koja bi pomogla da se covjek pocne osjecati bolje?
ili sam osudjen da trpim bolove u rukama i nogama, i da se jedva krecem. A u sustini, nije mi nista, ali bolujem od svega.

meditacija

ozbiljan sam

Tjelovježba (kak ste), meditacija, čitanje, pisanje, hobiji, druženje, sex.

Kod nas je jos psihoterapija jeftina. Preporucujem par sesija cisto da se ''ocistis'' malo. To je sasvim normalna stvar i nisi ''lud'' ako odes. A pored toga jednostavno probaj naci izvor stresora u zivotu i minimizirati ih, a s druge strane radi ono sto te opusta i cini zivot ljepsim u slobodno vrijeme.

Psihoterapija jeftina?

meteorit135531 wrote:ili ga barem vratiti? osjecam da sam dozivio klasicni burn out. Nisam nikad dozivio stanje da nisam u mogucnosti da pricam. Usta mi se suse, pijem enormno puno tekucine, jako los i isprekidan san, konstantno znojenje u sobi, i opsti zamor organizma. Srce stalno lupa u grudima..

Osjecam da sam jednostavno pregorio.
Posto sam dosta vremena proveo po klinikama trazeci odgovor za svoje stanje, odgovor je u psihi, jer mi je fizicko stanje organizma relativno uredno.

Nalazi su manje vise normalni. Samo sto mi je u glavi nastao klasicni propuh.
Dajem sebi oduska, pa mislim da ce samo od sebe proci. Ali svaki dan je isti. I svaki dan se budim nikakav, umoran i otrovan.

Je li iko misli na svoje mentalno zdravlje i kako ga sacuvati? postoji li neka metoda izolacije koja bi pomogla da se covjek pocne osjecati bolje?
ili sam osudjen da trpim bolove u rukama i nogama, i da se jedva krecem. A u sustini, nije mi nista, ali bolujem od svega.

Vrlo zanimljiva tema. Ja sam psiholog a radio sam i istraživanje na temu profesionalnog sagorijevanja. Nažalost metoda "vrijeme liječi" i da će proći sama od sebe nije baš najefikasnija. Čovjek treba aktivno raditi na izbacivanju stresa i anksioznosti iz života, korak po korak, a tek onda vrijeme može početi činiti svoje.

Naravno pošto ne znamo kakva je tvoja životna situacija, ne mogu te nešto konkretno ni savjetovati, javi se na PM ako želis.

A mentalno zdravlje je jedan vrlo bitan aspekt našeg života kojeg ne treba zanemarivati već njegovati i održavati.

Ima ona budistička da je izvor svih nesreća želja. Sa druge strane, Frojd kaže da je frustracija, u stvari, neostvarena želja.

Ima i stav po kojem je skupljati iskustva bolje od sakupljanja stvari. Na primjer, bolje je potrošiti 1.000 KM na putovanje nego 2.000 na novi ultra smartphone.

Pa, da li bi odustajanje od želja, pri tome prvenstvano mislim na materijalne želje, pa onda na želju za (poslovnom) karijerom koja čovjeka tjera da pravi kompromise sa privatnim životom i slično, bilo od pomoći? Kada kažem karijerom, ne mislim na aljkavost. Dakle, čovjek se može ostvariti i kroz kvalitetan rad, što bolje obavi posao, to može biti više ponosan na sebe. Mislim na karijeru u smislu pozicije, moći u firmi, pa i na političku vlast ko misli ići u politiku.

Trčanje uz stepenice

Najbolji lijek je neki hobi koji spaja fizičku aktivnost i prirodu. Imao sam prošle godine porodičnu tragediju, da mi nije bilo hobija detektor za metal i hodanje po šumama i planinama, vjerovatno bih na tabletama završio.

meteorit135531 wrote:ili ga barem vratiti? osjecam da sam dozivio klasicni burn out. Nisam nikad dozivio stanje da nisam u mogucnosti da pricam. Usta mi se suse, pijem enormno puno tekucine, jako los i isprekidan san, konstantno znojenje u sobi, i opsti zamor organizma. Srce stalno lupa u grudima..

Osjecam da sam jednostavno pregorio.
Posto sam dosta vremena proveo po klinikama trazeci odgovor za svoje stanje, odgovor je u psihi, jer mi je fizicko stanje organizma relativno uredno.

Nalazi su manje vise normalni. Samo sto mi je u glavi nastao klasicni propuh.
Dajem sebi oduska, pa mislim da ce samo od sebe proci. Ali svaki dan je isti. I svaki dan se budim nikakav, umoran i otrovan.

Je li iko misli na svoje mentalno zdravlje i kako ga sacuvati? postoji li neka metoda izolacije koja bi pomogla da se covjek pocne osjecati bolje?
ili sam osudjen da trpim bolove u rukama i nogama, i da se jedva krecem. A u sustini, nije mi nista, ali bolujem od svega.

Rodjak je imao slicnu situaciju i skoro identicne simptome samo sto je u njega i pritisak skakao gore i dobijao je napade panike premda fizicki nije bilo razloga jer su nalazi bili ok - otisao je kod doktora ovaj ga poslao na psihijatriju, vec nakon prvog razgovora sa psihijatrom dao je otkaz na poslu, posao ga je postepeno ubijao...covjek se preporodio ( i udebljao ) vec nakon par mjeseci na novom poslu, manja plata za skoro 50% ali vrijedilo je kaze jer 4 sata manje radi dnevno i ima citav vikend slobodan. Mislim da je samo 10ak dana bio na diazepamu.

irac300 wrote:Najbolji lijek je neki hobi koji spaja fizičku aktivnost i prirodu. Imao sam prošle godine porodičnu tragediju, da mi nije bilo hobija detektor za metal i hodanje po šumama i planinama, vjerovatno bih na tabletama završio.

Da nisi deminer?

Već danima imam drhtavicu. I osjećam se toliko bezvoljno, kao da je život stao u meni. Dok setam, povučen u samog sebe , osjećam kao da ću svake sekunde pasti. Bas osjećam kako ne mogu dalje. Noge su teške i umorne , i pokušavam naći način kako da vratim snagu i energiju u sebe.
Bez obzira koliko jedem , bez obzira koliko god se trudim , u meni nema energije. Kao da me je jednostavno napustila.
I svakim danom stanje ostaje isto i čovjek ne zna kako će dalje.

meteorit135531 wrote:Već danima imam drhtavicu. I osjećam se toliko bezvoljno, kao da je život stao u meni. Dok setam, povučen u samog sebe , osjećam kao da ću svake sekunde pasti. Bas osjećam kako ne mogu dalje. Noge su teške i umorne , i pokušavam naći način kako da vratim snagu i energiju u sebe.
Bez obzira koliko jedem , bez obzira koliko god se trudim , u meni nema energije. Kao da me je jednostavno napustila.
I svakim danom stanje ostaje isto i čovjek ne zna kako će dalje.

ja bih se javio ljekaru opšte prakse i on će znati šta dalje. imao sam i ja problema sa nedostatkom energije, ali sam to riješio.

rad red i mir

ora et labora

ili se izolirati od sranja i ganjati smo što voliš i u čemu uživaš

zamisli taj život koji ti omogućava da radiš samo ono što voliš.. utopija..

meteorit135531 wrote:Već danima imam drhtavicu. I osjećam se toliko bezvoljno, kao da je život stao u meni. Dok setam, povučen u samog sebe , osjećam kao da ću svake sekunde pasti. Bas osjećam kako ne mogu dalje. Noge su teške i umorne , i pokušavam naći način kako da vratim snagu i energiju u sebe.
Bez obzira koliko jedem , bez obzira koliko god se trudim , u meni nema energije. Kao da me je jednostavno napustila.
I svakim danom stanje ostaje isto i čovjek ne zna kako će dalje.

Probaj postiti, citao sam da post je lijek za sve zivo i nezivo.

promjeniti sredinu promjeniti posao

moras imati cilj i plan , sto konkretno zelis promjeniti u vezi svog zivota

zer ti nisi umro od infarkta. obzirom da si napao doktora na KUM-u da te je vratio kuci sa infarktom.
pa ima li administrator na ovom forumu?

a ti se prijavi da dobrovoljno legneš na psihijatriju
što bi rekao moj neuki komšija: "gu*iš li ti šta?" za početak nađi neku ko.ku. Terapija 3x dnevno. pa da znaš od cega si iscrpljen, ali nakon nekih mjesec dana ćeš se bolje osječati. terapiju ne preskakati prvi mjesec, nakon mjesec doza održavanja 1xdnevno pred spavanje

Ja sam krajem 2011.-e proveo oko 20-ak dana u psihijatrijskoj bolnici u Tuzli, gdje sam dobio pogrešnu dijagnozu šizofrenije (F20), i to od žene koja je nedavno doktorirala na medicinskom fakultetu u Tuzli.

Dobio sam je, iako nikada nisam ni vidio ni čuo ljude i predmete koji ne postoje, pa čak i nakon što sam napustio tablete, evo već ima skoro 3 godine. Sve ovo zaslužuje jedan poduži esej kojeg ću, nadam se, objaviti na Internetu na engleskom jeziku pod mojim pravim imenom, prezimenom i slikom.

Neuropsihijatrija i psihijatrija su ništa drugo do šalter za izdavanje lijekova, kako kod nas, tako i u svijetu, što sam shvatio diskutujući sa strancima o ovim stvarima.

Pozitivan efekat psihijatrijskih lijekova je jako ograničen i razlikuje se od osobe do osobe.

E cuj vratio ga s infarktom. Supka doktora.Sta mu je reko,haj ti kuci.Infarkt dodje i prodje. I fakat.

Nadji sebi hobi neki, zanimanje, radi nesto fizicki...kad nemas vremena puno onda nemas vremena za razmisljati o glupostima.
Kad se dobro fizicki izmoris, spavas ko "zaklan"...vjeruj mi.

Ama nek visi ovdje na forumu, laprdajući o tudjim mukama svoje ce zaboraviti .

par knjiga i pravac neka debela hladovina.
trazi da ima koliba neka u blizini, potok.
doci ces kao nov...

Bobi wrote:Ama nek visi ovdje na forumu, laprdajući o tudjim mukama svoje ce zaboraviti .

Ima i ta mjesta.Ja kad se iznerviram i dojade mi problemi na poslu,kuci...odem na forum i odmorim mozak.A i bude mi lakse.Sto jada.Kontam bardo sam ja.