

Ovdje Smrčak želi dokazati kur'ansku nadnaravnost pronalazeći kombinacijom prekršenih pravila pisanja, čitanja i izgovora iz više jezika, navodne riječi Venus (Venera) i Mars.
Međutim, ono što upada u oči je činjenica da se radi o tome da je on pronašao (tj. prekopirao sa neta) imena ne samo planeta, nego vrlo važnih bogova-božanstava iz rimskog panteona-Marsa i Venere, i to, prema Smrčku, duboko šifrovane i zakamuflirane.
Da danas postoje brojni poklonici starorimske religije, to bi bilo veće otkriće nego kada su muslimani u Pjesmi nad pjesma otkrili riječ Muhamed, pa to predstavili i predstavljaju kao najavu dolaska Muhameda iz Meke.
Međutim, ono što je zanimljivo, je izgleda da je zaista mudri Jupiter napisao Kur'an i u njemu ostavio kod do povratka na istinsku, izvornu, starorimsku vjeru. Osim već spomenutih Smrčkovih "otkrića", u Kur'anu se zaista u ajetu 20:131 nalazi riječ Zehra-Zuhra, koja označava Veneru, tj. Venus, rimsku boginju. Sam nebeski Jupiter (analogan bogu Jupiteru) je Mušteri, koja riječ, odnosno njena arapska osnova, se u Kur'anu pojavljuje na mnogo mjesta. Zatim, u suri 89, autor Kur'ana se zaklinje Fedžrom ("zora, svitanje"), a Aurora, odnosno Zora je još jedna rimska boginja, koja se i na arapskom piše kao Fedžr. Dakle, autor Kur'ana se zaklinje rimskom božicom. Zatim, isto se zaklinje "Tariqom", "zvijedom prodornom". "Tariq" neki prevode kao Danica, što je opet, hm...Venera..., dok ovo "zvijezda prodorna" se kaže "nedžmu thaqib", dok je ovo "thakib-theqab" arapsko ime boginje Veste. Osim toga, sura 30 se zove Rimljani i u njoj se govori kako su Rimljani poraženi, ali će za nekoliko godina pobijediti. Očito je da se ovo "Rimljani" odnosi na rimsku religiju i bogove iz rimskog panteona, pa Kur'an, koji je navodno svevremen, želi reći da je prividno izgubljeno istinsko vjerovanje u Jupitera i njegove bogove, ali će se to za nekoliko godina nakon otkrića kur'anskog koda koji nas vraća na istinsku religiju, promijeniti, pa će Rimljani biti pobjednici, a vjernici će se radovati, jer će napokon razumjeti istinsku poruku Kur'ana.
Naime, sada je jasno šta znači ono Kur'ansko "mi" koje se spominje na bezbroj mjesta, a koje muslimani nevješto tumače kao "množina zbog poštovanja prema Allahu". Očito se radi o rimskim bogovima koji djeluju za Jupitera, koji je u Kur'anu privremeno nazvan "Allah", jer i muslimani kažu "la ilahe illallah", a to znači da nema božanstva koje nije Allah, tj. i Venera i Mars i Aurora su zasebna božanstva, aspekti Ukupnosti Panteona-Allaha-Jupitera, ali oni svi označavaju Njegove Aspekte, zato je on-Jedan-Panteon, ali i mnoštven (kur'ansko "Mi"), jer njegovi brojni aspekti su različite oblasti života i postojanja za koje su zaduženi pojedini bogovi.
Da ne spominjemo da opisi nekih rimskih bogova savršeno odgovaraju imenima sa spiska Allahovih imena ili kur'anskim protagonistima, pa se grčka Nemesis-latinska Invidia pojavljuje i kao 'aduwwun-neprijatelj (kur'anski opis šejtana) ili kao hased (zavist), tu je Intiqam-Munteqim i dr.
Ovdje je značajna i činjenica da je Muhamed bio pod uticajem ženinog rođaka kršćanina Waraqe, sa kojim se konsultovao o svojoj objavi, koji je, kao kršćanin, vjerovatno bio dobro upoznat sa predkršćanskom rimskom vjerom i možda ju potajno i slijedio.
Izgleda da je to razlog zašto je muslimanima osvajanje Rima, prorečeno u hadisima, tako bitno. Ali, moguće je da je to dvosjekli mač, da će ga osvojiti, da će Rimljani biti pobijeđeni, ali će onda iskreni vjernici među osvajačima shvatiti istinsku poruku autora Kur'ana, pa će se radovati potonjoj pobjedi Rimljana nad muslimanskim osvajačkim vojskama. Jer, Kur'an kaže da će Rimljani biti pobijeđeni, a nakon nekoliko godina će pobijediti i vjernici će se tome radovati.




