EVO ODGOVORA:
SA ASPEKTA UNUTARNJEG I MEĐUNARODNOG PRAVA DEJTONSKI USTAV JE NEZAKONIT
1. Clan II Konvencije o Genocidu definise internacionalni zlocin "genocid" na slijedeci nacin: U trenutnoj Konvenciji, genocid znaci akt pocinjen sa namjerom da unisti, u cijelosti ili djelomicno, odredjenu nacionalnu, etnicku, rasnu ili vjersku grupu, na nacin:
(a) Ubijanjem clanova te grupe;
(b) Prouzrokovanjem ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih povreda clanovima te grupe;
(c) Namjernim prouzrokovanjem uslova zivota za neku grupu, sracunatim sa ciljem da se dovede do fizickog unistenja cijele grupe ili jedanog njenog dijela;
(d) Nametanjem mjera sa namjerom da se sprijeci radjanje djece u okviru te grupe;
(e) Prevodjenjem djece silom iz jedne grupe u drugu grupu.
Tokom 1993. godine, Republika Bosna i Hercegovina je pokrenula sudski postupak na Internacionalnom Sudu Pravde u Hagu optuzujuci bivsu Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) da je pocinila akt genocida, definisanim pod (a), (b), (c) i (d) pomenutog Artikla II konvencije o genocidu. Do danas, Bosna i Hercegovina je dobila svaku fazu ovog, jos uvjek otvorenog sudskog proces, sa jos samo nedovrsenim usmenim dijelom i konacnom presudom.
Gradjani Bosne i Hercegovine zahtjevaju da se Republika Srpska, kreirana genocidom, proglasi ilegalnom i da se Ustav Republike Bosne i Hercegovine ponovo stavi u funkciju.
2. Republika BiH bila je međunarodno priznata država i 177. po redu članica UN. Po Povelji UN, Ustav i institucije države članice UN ne mogu se mijenjati agresijom neke druge drzave, pa cak ni Ujedninjene nacije nemaju pravo mijesanja u unutrasnje stvari svojih clanica.
Clan 2, paragraf 7 Povelje UN se kaže:
Ništa sadržano u ovoj Povelji ne može dati za pravo Ujedinjenim nacijama da se mješaju u pitanja koja su stvar unutarnjeg pravnog poretka bilo koje zemlje.
Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija u svojoj rezoluciji broj 752 iz 1992. godine je proglasio Srbiju i Crnu Goru agresorima na Republiku BiH, a u rezoluciji broj 757 iz 1992. poceo kaznjavati agresore uvodeci im ekonomske sankcije.
Ujedinjene nacije nisu smjele dozvoliti da pocnu pregovori o ustavnom preuredjenju drzave clanice, zrtve agresije, bez obzira na pristanak Predsjdnika predsjednistva Republike BiH da se upusti u te pregovore. Rezultat takvih pregovora je nasilna promjena Ustava drzave zrtve agresije.
3. U Dejtonskom ugovoru Bosna i Hercegovina se našla pod starateljstvom od strane SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, što je zabranjeno članom 2. Povelje UN. Internacionalno pravo, zaštita zemalja članica i obaveza UN da osigura tu zaštitu, postoji osim, ako se zemlja članica UN, tog prava sama ne odrekne. Medjutim to odricanje ne smije biti rezultat nelegitimnog predstavljanja, reinterpretacije predmeta pregovora, obmana državnika prema vlastitom narodu. Svoju zavjeru ( pregovore o Ustavu iza zatvorenih vrata i van institucija sistema ) bh. pregovarači krili su, a i danas kriju, obmanom da ne postoji Pravo, nego postoje zavjere.
U članu 2.1 Povelje UN se kaže:
Među članicama UN odnosi se moraju zasnivati na poštovanju načela suverene jednakosti.
4. Pošto je Ustav jedne zemlje izraz suverene jednakosti zemalja članica UN, jasno je da je pregovaranje o Ustavu od strane susjednih zemalja direktno kršenje člana 2. Povelje UN, kao imperativne norme međunarodnog prava.Činjenica da su SRJ i R Hrvatska postali sudionici pregovora o Ustavu Bosne i Hercegovine, pri čemu su izmjenu Ustava RBiH upravo pokušavale realizirati putem rata i agresije, je u suprotnosti sa članom 2. Povelje UN.
Ljudi, koji su još od Lisabona 92., preko Geneve 93. do Dejtona 95. davali agresoru viziju uspjeha, tako što su pristajali da diskutuju vlastiti Ustav, danas to brane navodnim pritiskom svijeta, krijući navedene činjenice o neupitnosti, nedjeljivosti i neprenosivosti suvereniteta i ništavnosti ugovora pod pritiskom, obmanom ili nelegitimnom voljom.
5. Sa aspekta unutarnjeg prava, pegovaranjem Ustava Republike BiH i prihvatanjem "Dejtonskog Ustava" činjena je izdaja Republike što se može ponajbolje vidjeti iz članova 154. i 155. Ustava R BiH koji glase:
Član 154.
Neprikosnoveno je i neotudjiivo pravo i dužnost gradjna, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.
Član 155.
Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da sprijeci gradjane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kaznjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najtezi zločin prema narodu i kaznjava se kao tesko krivicno djelo.
Legitimni predstavnik hrvatskog naroda u BiH Kresimir Zubak nije pristao da potpise ni preliminarni mirovni sporazum u Daytonu, pa su u ime Hrvata iz BiH taj sporazum potpisali funkcioneri susjedne drzave Hrvatske, sto je necuveno i internacionalnom pravu.
Aneks 4 finalne verzije mirovnog sporazuma, Pariski sporazum, koji se danas koristi kao Ustav Bosne i Hercegovine nikada nije ratifikovala Skupstina Republike Bosne i Hercegovine, cime je dokazana nelegitimna volja bosnaskohercegovackih pregovaraca i potpisnika Pariskog sporazuma. To znaci da Aneks 4 nikada nije prosao kroz legalnu proceduru promjene Ustava propisanu prethodnim, a tada vazecim, Ustavom republike BiH.
6. Sa aspekta konvencija o međudržavnim ugovorima, Bečka konvencija iz 1969. godine, pridružena Povelji UN, smatra ništavnim ugovore suprotne međunarodnom pravu, dakle suprotne Povelji UN. Za BiH je bitno da član 53. pomenute konvencije smatra ništavnim čak i ugovore koji su dobrovoljno doneseni, ako su suprotni međunarodnom pravu. Osim toga, kao ugovor, "Dejtonski Ustav" je suprotan referentnoj konvenciji za međudržavne ugovore, po kojoj se ugovorom smatraju sporazumi između država, isključujući mogučnost da ti ugovori sadrže i ustav neke zemlje.
Prema tome Dejtonski ustav je akt ilegalne “ustavne kapitulacije” koji su potpisale i garantirale dvije susjedne zemlje, a koje su kao jedan od osnovnih ratnih ciljeva imali upravo izmjenu Ustava RBiH. Ovim je RBiH uspješno odvedena od primjene Povelje UN, i međunarodnog prava protiv država krivaca za rat i genocid.
KOGA ZANIMA MOZE PROCITATI VISE NA OVOM LINKU:
http://www.republikabih.net
http://www.republikabih.net/peticijaustavcontent.htm
http://www.republikabih.net/content/Odaytonu.htm
http://www.republikabih.net/content/Vij ... vijesti202
