#1 Trud
Posted: 06/12/2016 01:10
Danas sam stajao tu onako buljio u daljinu razmisljajuci o blizini tek sam se usetao u hodnik ne obaziruci se na zidove odusevljen prostranstvom skoncentrisan na cilj kada sam cuo taj zvuk zbog kojeg sam se i nasao tu dopustio sam sebi dva daha i stao izmedju dvije sine svjestan da ide prema meni u zurbi ali sam zelio to da osjetim tako silno toliko sam se hranio tom zeljom da sam pustio taj zvuk blizu da je jedan korak bio dovoljan za dodir i tada sam se naglo sklonio u stranu ocekivao sam barem jezu u nogama ali ne ni oko mi nije trepnulo nastavio sam dalje bez cilja trazeci da osjetim to gledajuci kako oko mene osjecaju to neshvatajuci lutaju bas poput mene trazeci to da osjete zbunjeni i nesretni uvijek gladni toga varajuci druge kako su siti i kompletni stao sam pokraj nekog velikog drveta na prvi pogled mudrog ali ipak zelenog nisam se vise odupirao tome onako odjednom sam prestao da venem prepustio se i zudio da ce ovaj neizbjezni vjetar puhati u pravcu...