Forum Klix.ba

Jel se nekome desilo da , recimo ujutro ustaje umoran?
mene je proslih par dana mnogo boljela noga. Nije to bol, od udarca, vec je bol takva da mi ne dozvoljava da se krecem.. Moram sjesti nakon svakog napora, ili recimo, stomacni problemi kakve nisam imao ranije. Gubitak 13 kg za 2 mjeseca. Koncentracija mi je u totalnom rasulu, nemam snage da mislim, zaboravljam stvari.
Sve one stvari koje su me zanimale, sad mi djeluju toliko odbojno. Cak i pomisao na seks, zene ili uopsteno libido mi je strasno opao,
Kazem sebi, jer sam bio pod izuzetnim psihickim , i fizickim naporom, da je vrijeme da napravim restart.
Mozda u posljednih 10 dana pokusavam da sredim zivot, zivim opustenu varijantu, posvetio sam se samom sebi. Ali je problem jer nemam snage. Fizicke ni mentalne, iako svako jutro pijem cveklu, med, dosta cajeva, ali stanje se ne mijenja. Ishranu sam korigovao, prestao sam pusiti, iako sam proteklih mjeseci znao pusiti i 2 kutije za noc, cak ponekad nisam ni gladan, ali ujutro obavezno moram dosta jesti.

Ali, problem mi je sto ne znam kad bi moglo doci do poboljsanja , a psihicki sam bio opterecen nekim stvarima da sam mislio da cu samo puci. Cak vise nemam snage ni da se svadjam,
Zanima me jel se neko susretao sa ovakvim stanjem organizma i kako se izborio sa tim? Neka hrana, vjezbe, ili? Nakon koliko vremena bi se organizam doveo u prirodni balans?

meteorit135531 wrote:Jel se nekome desilo da , recimo ujutro ustaje umoran?
mene je proslih par dana mnogo boljela noga. Nije to bol, od udarca, vec je bol takva da mi ne dozvoljava da se krecem.. Moram sjesti nakon svakog napora, ili recimo, stomacni problemi kakve nisam imao ranije. Gubitak 13 kg za 2 mjeseca. Koncentracija mi je u totalnom rasulu, nemam snage da mislim, zaboravljam stvari.
Sve one stvari koje su me zanimale, sad mi djeluju toliko odbojno. Cak i pomisao na seks, zene ili uopsteno libido mi je strasno opao,
Kazem sebi, jer sam bio pod izuzetnim psihickim , i fizickim naporom, da je vrijeme da napravim restart.
Mozda u posljednih 10 dana pokusavam da sredim zivot, zivim opustenu varijantu, posvetio sam se samom sebi. Ali je problem jer nemam snage. Fizicke ni mentalne, iako svako jutro pijem cveklu, med, dosta cajeva, ali stanje se ne mijenja. Ishranu sam korigovao, prestao sam pusiti, iako sam proteklih mjeseci znao pusiti i 2 kutije za noc, cak ponekad nisam ni gladan, ali ujutro obavezno moram dosta jesti.

Ali, problem mi je sto ne znam kad bi moglo doci do poboljsanja , a psihicki sam bio opterecen nekim stvarima da sam mislio da cu samo puci. Cak vise nemam snage ni da se svadjam,
Zanima me jel se neko susretao sa ovakvim stanjem organizma i kako se izborio sa tim? Neka hrana, vjezbe, ili? Nakon koliko vremena bi se organizam doveo u prirodni balans?

Imam sličnih problema, iako, ja sam više psihički, nego fizički slomljen.
Ne da mi se ništa raditi, ustanem u 6, otplačem par minuta, ustanem, pa na posao.
U zadnje vrijeme sam primijetio da "uzivam" u prejedanju, nikakve fizičke aktivnosti nemam, niti mi se da imati neku, iskreno.
Nisam pobornik nekog zdravog zivota, niti vidim smisla u zajebavanju sa teretanom, zdravom hranom i ostalim pizdama materinama.
Također poslije posla maznem po bocu vina, pive, ili već šta dođe pod ruku, tako da ugođaj bude potpun.
Ono što me zabrinjava je, da čitam nekih sat vremena i ne da mi se više, ne da mi se gledati filmove, ništa mi se ne da, samo buljim u ekran, do nekih 9 sati, i onda idem u krevet. To je jedino što me tišti.
Samo mi se spava, STALNO, čak mi se i ne drka više, zena svakako nema u mom zivotu tako da se ne moram zabrinjavati još i za to što mi se ne da jebati.
Ukratko energetski bilans = JEDNA VELIKA NULA, nije da trazim neki lijek da se trznem, sam sebi sam dosadio, zivot mi je dosadio, ne znam šta bih od sebe, samo eto vidjeh temu pa da se izjadam.

u kojim godinama ste .......

-

Male su to godine za tako nizak nivo energije. I sam sam umoran cesto i premoren, ali kod vas je to bas previse...

Po mom misljenju to treba maksimalno ozbiljno shvatit, pa prvo malo razmislit da nema nekih zdravstvenih problema, makar nalaze izvadit. Osim toga, malo promijenit ishranu, ali mimo toga kljucno - fali vam interesantnog sadrzaja u zivotu, ocigledno. Taj nizak nivo energije, dekoncentracija, i slicno, to se desava kad covjek nema ispusni ventil, kupi u sebi kojekakve gluposti i vremenom upane u kanal. Nadjite neki sadrzaj, neku interakciju s ljudima, prijateljima, planinarite, probajte nesto sto niste nikad do sad, bez predrasude, i stvari ce se okrenut.


Ja odem u dvoranu igrat neki timski sport kad sam low energy, natjeram se, i vratim se ko nov. Sretan...

SundanceKid wrote:Male su to godine za tako nizak nivo energije. I sam sam umoran cesto i premoren, ali kod vas je to bas previse...

Po mom misljenju to treba maksimalno ozbiljno shvatit, pa prvo malo razmislit da nema nekih zdravstvenih problema, makar nalaze izvadit. Osim toga, malo promijenit ishranu, ali mimo toga kljucno - fali vam interesantnog sadrzaja u zivotu, ocigledno. Taj nizak nivo energije, dekoncentracija, i slicno, to se desava kad covjek nema ispusni ventil, kupi u sebi kojekakve gluposti i vremenom upane u kanal. Nadjite neki sadrzaj, neku interakciju s ljudima, prijateljima, planinarite, probajte nesto sto niste nikad do sad, bez predrasude, i stvari ce se okrenut.


Ja odem u dvoranu igrat neki timski sport kad sam low energy, natjeram se, i vratim se ko nov. Sretan...

U mene nema, zdrav sam ko konj, fizički.
Druga stvar je u pitanju, nepostojanje interesantnog sadrzaja, a budući da sam poprilično nesposoban za uspostavljanje nekih toplijih međuljudskih odnosa koji bi mi omogućili da imam nekoga za timski sport ili ostale zanimljive stvari, osuđen sam na sebe i svoju ne/sposobnost da si učinim dan konstruktivnijim i zanimljivijim.
Još sada zima ide, nema mi spasa.

Nije u vas umor nego depra

walter kurtz wrote:Nije u vas umor nego depra

svejedno kako se kaze, ja se opet upišam

graue_maus wrote:u kojim godinama ste .......

Meni je 26. Mimo toga desava mi se da sam totalno nezainteresiran za bilo kakav vid aktivnosti,i opet sam umoran. Ujutro mnogo zedan i gladan.Madato povezujem sa uzasnim stresom koji prezivljavam od aprila, mada se to u posljednje vrijeme stabiliziralo. mnogo sam se sikirao i nervirao, bas mnogo, nezamislivo mnogo i zato mi je organizam oslabio. ali cudno je,bas cudno sto i kad citav dan lezim i odmaram se, taj osjecaj da sam tezak sam sebi ne prestaje,. taj umor, umor koji se javlja cak i kad se nisam umorio. Mnogo stvari koje su mi bile interesantne, vise nisu. zanimao sam se sportom, muzikom, filmovima, serijama, ali to mi je sve mrzovoljno raditi. ne zanima me nista vise. Nemam volje, jednostavno, i to traje vec dugo vremena.
mnogo se svadjam, razdrazljiv sam, pa izbjegavam kontakt sa ljudima. mnogo sam se proteklih mjeseci umorio od ljudi, izbjegavam kontakt.

Nocni Monni wrote:
U mene nema, zdrav sam ko konj, fizički.
Druga stvar je u pitanju, nepostojanje interesantnog sadrzaja, a budući da sam poprilično nesposoban za uspostavljanje nekih toplijih međuljudskih odnosa koji bi mi omogućili da imam nekoga za timski sport ili ostale zanimljive stvari, osuđen sam na sebe i svoju ne/sposobnost da si učinim dan konstruktivnijim i zanimljivijim.
Još sada zima ide, nema mi spasa.

druže to se zove depra. i trebao bi se trznuti prije nego bude kasno, dok ti ne obuku bijelu košuljicu.
svi to misle mogu ja, al vjeruj granica je ko dlaka tanka da osoba cikne. i onda je.i ga.

šta je s rajom, gdje je ekipa?

barem sad u Sarajevu ima sadržaja. a uvijek se može vikendom negdje zapucati.
i šta je frka za uspostavljanje kontakta s nekim. vjeruj mi, nekad je bolje s nekim potpunim nepoznatim otici negdje na par dana nego sa standardnom ekipom. jer uglavnom vamse prica vrti u isti krug. ima bruka ljudi u istoj situaciji kao ti. kontaju gdje cu ja nekoga pitati za kafu, pice, izlet i tome slicno. pozoves, slabo ko ce odbiti, osim ako nisi neki naporni dasa, koji udavi pricom i nebulozama

meteorit135531 wrote:

graue_maus wrote:u kojim godinama ste .......

Meni je 26. Mimo toga desava mi se da sam totalno nezainteresiran za bilo kakav vid aktivnosti,i opet sam umoran. Ujutro mnogo zedan i gladan.Madato povezujem sa uzasnim stresom koji prezivljavam od aprila, mada se to u posljednje vrijeme stabiliziralo. mnogo sam se sikirao i nervirao, bas mnogo, nezamislivo mnogo i zato mi je organizam oslabio. ali cudno je,bas cudno sto i kad citav dan lezim i odmaram se, taj osjecaj da sam tezak sam sebi ne prestaje,. taj umor, umor koji se javlja cak i kad se nisam umorio. Mnogo stvari koje su mi bile interesantne, vise nisu. zanimao sam se sportom, muzikom, filmovima, serijama, ali to mi je sve mrzovoljno raditi. ne zanima me nista vise. Nemam volje, jednostavno, i to traje vec dugo vremena.
mnogo se svadjam, razdrazljiv sam, pa izbjegavam kontakt sa ljudima. mnogo sam se proteklih mjeseci umorio od ljudi, izbjegavam kontakt.

Provjeri hormone, napravi sve nalaze prvenstveno stitnjacu, a kako si naveo da ti je nivo energije nizak kao i libido, imas sve simptome niskog nivoa testosterona. Pa cak i magla u glavi, dekoncentracija, nezainteresiranost, bezvoljnost te svi drugi psihicki simptomi uz one fizicke idu uz ovo.

Los stil zivota, alkohol, nekretanje, cigarete, neispavanost... sve to utjece na opce stanje organizma.

Poslano sa mog HTC Desire 816 koristeći Tapatalk

Dr.medicine wrote:

Nocni Monni wrote:
U mene nema, zdrav sam ko konj, fizički.
Druga stvar je u pitanju, nepostojanje interesantnog sadrzaja, a budući da sam poprilično nesposoban za uspostavljanje nekih toplijih međuljudskih odnosa koji bi mi omogućili da imam nekoga za timski sport ili ostale zanimljive stvari, osuđen sam na sebe i svoju ne/sposobnost da si učinim dan konstruktivnijim i zanimljivijim.
Još sada zima ide, nema mi spasa.

druže to se zove depra. i trebao bi se trznuti prije nego bude kasno, dok ti ne obuku bijelu košuljicu.
svi to misle mogu ja, al vjeruj granica je ko dlaka tanka da osoba cikne. i onda je.i ga.

šta je s rajom, gdje je ekipa?

barem sad u Sarajevu ima sadržaja. a uvijek se može vikendom negdje zapucati.
i šta je frka za uspostavljanje kontakta s nekim. vjeruj mi, nekad je bolje s nekim potpunim nepoznatim otici negdje na par dana nego sa standardnom ekipom. jer uglavnom vamse prica vrti u isti krug. ima bruka ljudi u istoj situaciji kao ti. kontaju gdje cu ja nekoga pitati za kafu, pice, izlet i tome slicno. pozoves, slabo ko ce odbiti, osim ako nisi neki naporni dasa, koji udavi pricom i nebulozama

Kakve crne bijele košulje, ja napisah post onako, da se izjadam ekranu, kad ljudi mi već bijelu košuljicu navukoše.
Neće meni niko bijelu košuljicu navlačiti, ne brini.
Nema raje, nema ekipe, fakultetski dani prošli, "jarani" se razbjezali na sve strane svijeta, novi neće doći.
Nikada nisam imao umijeća u kontaktu sa ljudima, tako da kada to shvatiš, ako imaš trunke pameti ne vrijedi siliti nešto što ne ide, naročito na način koji ti sugerišeš, povlačeći nepoznate ljude za rukav da te spase od samog sebe. Nisam takav, jebiga.
Uostalom, imam 8 sati posla, 8-10 sna, ostatak se mogu napiti, čitati 2,3 sata, i prođe dan.
Kako tuzno, plače mi se nad vlastitom sudbinom.
Nisam naporan, uglavnom šutim (mrsko mi pričati a i nemam ništa naročito pametno), ne bih nikoga ubijao pričom, to je jedino sigurno.
Cheers!!

Javi se svom obiteljskom doktoru, da ti provjeri jel fizičko zdravlje ok ( nalazi i takve stvari ) poslije ako je sve ok vidi sa njim da odeš kod psihologa. Čovjek neke stvari ne može sam proći, a željezo se kuje dok je vruće. Ovo ti pišem iz svog ličnog iskustva

Momci, provjerite stitnu zlijezdu sto prije.

http://www.planetazdravlja.com/kako-pre ... ne-zlezde/

Nocni Monni wrote:

Dr.medicine wrote:

Nocni Monni wrote:
U mene nema, zdrav sam ko konj, fizički.
Druga stvar je u pitanju, nepostojanje interesantnog sadrzaja, a budući da sam poprilično nesposoban za uspostavljanje nekih toplijih međuljudskih odnosa koji bi mi omogućili da imam nekoga za timski sport ili ostale zanimljive stvari, osuđen sam na sebe i svoju ne/sposobnost da si učinim dan konstruktivnijim i zanimljivijim.
Još sada zima ide, nema mi spasa.

druže to se zove depra. i trebao bi se trznuti prije nego bude kasno, dok ti ne obuku bijelu košuljicu.
svi to misle mogu ja, al vjeruj granica je ko dlaka tanka da osoba cikne. i onda je.i ga.

šta je s rajom, gdje je ekipa?

barem sad u Sarajevu ima sadržaja. a uvijek se može vikendom negdje zapucati.
i šta je frka za uspostavljanje kontakta s nekim. vjeruj mi, nekad je bolje s nekim potpunim nepoznatim otici negdje na par dana nego sa standardnom ekipom. jer uglavnom vamse prica vrti u isti krug. ima bruka ljudi u istoj situaciji kao ti. kontaju gdje cu ja nekoga pitati za kafu, pice, izlet i tome slicno. pozoves, slabo ko ce odbiti, osim ako nisi neki naporni dasa, koji udavi pricom i nebulozama

Kakve crne bijele košulje, ja napisah post onako, da se izjadam ekranu, kad ljudi mi već bijelu košuljicu navukoše.
Neće meni niko bijelu košuljicu navlačiti, ne brini.
Nema raje, nema ekipe, fakultetski dani prošli, "jarani" se razbjezali na sve strane svijeta, novi neće doći.
Nikada nisam imao umijeća u kontaktu sa ljudima, tako da kada to shvatiš, ako imaš trunke pameti ne vrijedi siliti nešto što ne ide, naročito na način koji ti sugerišeš, povlačeći nepoznate ljude za rukav da te spase od samog sebe. Nisam takav, jebiga.
Uostalom, imam 8 sati posla, 8-10 sna, ostatak se mogu napiti, čitati 2,3 sata, i prođe dan.
Kako tuzno, plače mi se nad vlastitom sudbinom.
Nisam naporan, uglavnom šutim (mrsko mi pričati a i nemam ništa naročito pametno), ne bih nikoga ubijao pričom, to je jedino sigurno.
Cheers!!

Vjerovatno da ti drugi nisu servirali sve u zivotu da bi imao vise energije, bio budniji i drugacije uzivao u zivotu. Instaliran u neki dosadni ured s nekim dosadnim starcima, s krovom nad glavom, nekim ko ti kuha i pere i organizuje puko zivotarenje, realno je da ti je sve besmisleno.

dobar osjecaj wrote: Vjerovatno da ti drugi nisu servirali sve u zivotu da bi imao vise energije, bio budniji i drugacije uzivao u zivotu. Instaliran u neki dosadni ured s nekim dosadnim starcima, s krovom nad glavom, nekim ko ti kuha i pere i organizuje puko zivotarenje, realno je da ti je sve besmisleno.

Drugi su mi servirali da završim fakultet, zbog kojeg sam došao u situaciju da ne moram crnčiti cijeli dan ko budala.
Drugi su mi našli posao, imao sam štele na svakom koraku, nisam letao od grada do grada u potrazi za zaposlenjem.
Molim te ne laprdaj gluposti, i nađi neki drugi objekat za istresanje svojih frustracija.

Nocni Monni wrote:

dobar osjecaj wrote: Vjerovatno da ti drugi nisu servirali sve u zivotu da bi imao vise energije, bio budniji i drugacije uzivao u zivotu. Instaliran u neki dosadni ured s nekim dosadnim starcima, s krovom nad glavom, nekim ko ti kuha i pere i organizuje puko zivotarenje, realno je da ti je sve besmisleno.

Drugi su mi servirali da završim fakultet, zbog kojeg sam došao u situaciju da ne moram crnčiti cijeli dan ko budala.
Drugi su mi našli posao, imao sam štele na svakom koraku, nisam letao od grada do grada u potrazi za zaposlenjem.
Molim te ne laprdaj gluposti, i nađi neki drugi objekat za istresanje svojih frustracija.

Tako pises.

Jeste li sportski tipovi, ja sam na rekreativnim treninzima super raje upoznao.
Imate centar za rekreaciju, tu super raje ima, npr. na samoodbrani Krav Mag sam vidjao i starijih i mladjih, dodju ljudi da uce o samoodbrani i usput se druze, nema nikakvih kockastih glava vec normalna raja, bude smijeha...
Evo i skola trcanja Klix, nisam clan ali sam ih par puta sreo u grupi kako trce po vilsonovom i velikoj aleji i vidim da svi zrace pozitivom, motivisu jedni druge... sa trcanjem podizete fizicku spremu, cim ste u boljoj kondiciji boljeg ste i raspolozenja + na to dodajte i normalnu raju koja vodi racuna o sebi... ne znam, ali meni je to super i mislim da je puno bolje provesti slobodno vrijeme tako u pokretu i fizicki aktivan medju svijetom, nego npr. da buljite u tv, kompjuter i ni s kim ne progovorite.
Ja bi na vasem mjestu pokusao, bar 3X sedmicno trcanje pa makar mjesec dana tako, ako vidite da to nije to niste nista izgubili osim mozda koju kilu.
Mozete trcati sami, ako vam je do drustva mozemo se sta organizovati i ovdje, na moje drustvo mozete racunati.

Dečko br 2 izgleda kao depresija otidji kod dr nemoj se zezati.A depresija može imati svoju neku pozadinu-vidi dole.
Dečko br 1 pored depresije može bitti još nešto npr stitna, neko reumatsko autoimuno oboljenja, neka infekcija, malokrvnost. I ti otidji kod dr povadi nalaze malo detaljnije.
Obojica pogotovo sad u zimskim mjesecima pripazite na ishranu, a i vitamin D i omega su dobri protiv zimske depresije.
Nisam dr, ali sam imala sličnih problema.meni su ajvise pomogli suplementi i boravak u prirodi.

Nocni Monni wrote:

meteorit135531 wrote:Jel se nekome desilo da , recimo ujutro ustaje umoran?
mene je proslih par dana mnogo boljela noga. Nije to bol, od udarca, vec je bol takva da mi ne dozvoljava da se krecem.. Moram sjesti nakon svakog napora, ili recimo, stomacni problemi kakve nisam imao ranije. Gubitak 13 kg za 2 mjeseca. Koncentracija mi je u totalnom rasulu, nemam snage da mislim, zaboravljam stvari.
Sve one stvari koje su me zanimale, sad mi djeluju toliko odbojno. Cak i pomisao na seks, zene ili uopsteno libido mi je strasno opao,
Kazem sebi, jer sam bio pod izuzetnim psihickim , i fizickim naporom, da je vrijeme da napravim restart.
Mozda u posljednih 10 dana pokusavam da sredim zivot, zivim opustenu varijantu, posvetio sam se samom sebi. Ali je problem jer nemam snage. Fizicke ni mentalne, iako svako jutro pijem cveklu, med, dosta cajeva, ali stanje se ne mijenja. Ishranu sam korigovao, prestao sam pusiti, iako sam proteklih mjeseci znao pusiti i 2 kutije za noc, cak ponekad nisam ni gladan, ali ujutro obavezno moram dosta jesti.

Ali, problem mi je sto ne znam kad bi moglo doci do poboljsanja , a psihicki sam bio opterecen nekim stvarima da sam mislio da cu samo puci. Cak vise nemam snage ni da se svadjam,
Zanima me jel se neko susretao sa ovakvim stanjem organizma i kako se izborio sa tim? Neka hrana, vjezbe, ili? Nakon koliko vremena bi se organizam doveo u prirodni balans?

Imam sličnih problema, iako, ja sam više psihički, nego fizički slomljen.
Ne da mi se ništa raditi, ustanem u 6, otplačem par minuta, ustanem, pa na posao.
U zadnje vrijeme sam primijetio da "uzivam" u prejedanju, nikakve fizičke aktivnosti nemam, niti mi se da imati neku, iskreno.
Nisam pobornik nekog zdravog zivota, niti vidim smisla u zajebavanju sa teretanom, zdravom hranom i ostalim pizdama materinama.
Također poslije posla maznem po bocu vina, pive, ili već šta dođe pod ruku, tako da ugođaj bude potpun.
Ono što me zabrinjava je, da čitam nekih sat vremena i ne da mi se više, ne da mi se gledati filmove, ništa mi se ne da, samo buljim u ekran, do nekih 9 sati, i onda idem u krevet. To je jedino što me tišti.
Samo mi se spava, STALNO, čak mi se i ne drka više, zena svakako nema u mom zivotu tako da se ne moram zabrinjavati još i za to što mi se ne da jebati.
Ukratko energetski bilans = JEDNA VELIKA NULA, nije da trazim neki lijek da se trznem, sam sebi sam dosadio, zivot mi je dosadio, ne znam šta bih od sebe, samo eto vidjeh temu pa da se izjadam.

Ne vjerujem da je ikome cilj da ti "navlači bijele košulje", a iskreno posjeta psihologu nije i ne bi trebala biti nikakva tabu tema. I sam bih znao otići prije na čašicu razgovora.

Ovo podvučeno te i zeza.

Momci, po svim ovim simptomima mislim da bi problem mogao biti u hormonima, znači i/ili štitna žlijezda ili to isto u kombinaciji s niskim nivoom testosterona (posebno drugi post), odnosno hipogonadizam jer ovi svi simptomi ukazuju na to. Slab libido, opća nezainteresiranost za žene, loš stil života koji remeti lučenje hormona - prvenstveno prehrana i nekretanje, konstantni umor te stalna potreba za snom gdje se ne možeš naspavati, magla u glavi, loša koncentracija su samo od nekih simptoma hipogonadizma. Nije za igrati, a ako se ignorira može dovesti do još većih problema. U svakom slučaju obavezno provjeriti nalaze, odnosno hormone, jer se ništa neće rješiti samo. Cheers

Edit: @meteorit sad vidim da si izgubio dosta kg u kratkom periodu te da si dosta žedan ujutro. Ne bih te htio zabrinjavati, ali obavezno provjeri i šećer odnosno glukozu.

I generalno malo se pobrinite za zdravlje, te stil života. Sve što uneseš, bilo dobro ili loše se dvostruko vraća, ponekad je i malo truda potrebno da nešto krene nabolje.

Ti si se javio da se izjadas i onda očekuješ da cemo te svi podržati u tome.
Slažem se da ima nerealnih komentara ali,...............

Tvoja prica ide u fazonu. Fax, raja, druženje zezancija. Završio fax, raja se razletila, neki oženili, jaranice se udale.......Naravno da ti kao samac ne možes biti dio njihove price kao neko ko je porodican.

U godinama si kada se frendovi teže pronalaze iz razloga što su upravo u braku i imaju obaveze. Ali nisi jedini, ima još more osoba sličnih osobina.
Ti kao neko ko ima posao, stan, slobodno vrijeme NE ŽELIŠ da se nikome prilagođavaš. To se zaključuje iz texta. Ali ne možeš pustiti da ti život tek tako prođe. Ja sam iskren i surov u izjavama.

Jos jednom, ja te definitivno kapiram da ne možes nekog vuci za rukav, da imas te matorce na poslu s kojima se ne možes družiti.
Ali, da li si ti ikad poslao nekome od kolega s tog faxa poruku da izađete na pice? Nisi! Cekas da te neko pozove.
A evo kad bi ti ja rekao, hajmo poslije posla na kafu, sok, nebitno, rekao bi da nemaš vremena. Imaš, ali si se ubacio u centrifugu svog dosadnog života i mrsko ti je i prnuti kad bi ti neko rekao aj prni Da li sam u pravu? Da jesam 99,99%

Razumljivo je da se ti ne možes pronaci na istoj talasnoj dužini sa svakom osobom. Neko ti jednostavno odgovara, imate zajedničke teme. Ljudi u kafani, kada popiju koju casicu super funkcionišu. Možes biti OK sa svima, ali realno mi u ekipi imamo momka kolegice koji ima srednju školu i odudara. NIko to ne uzima za zlo, niti ga degradira, ali jednostavno kada krene konverzacija, on sjedi i šuti, ali koliko god pokušavaš da ga animiras da sudjeluje u razgovoru ne uspijevamo.

Kako vidis svoj život za 10 godina? Kao i sada?
Odeš na posao,vratiš se kući, piješ, spavas i ides naposao. Ni skim ne razgovaras, pa tebi bukvalno glasnice i ne trebaju. Dođe ljeto ti na more možeš otici jedino sam. Zar nije ljepše da poslije tog posla odeš s nekim na kafu da se zajeebaješ, a ne da sjedis kuci?


Al sve je to život, neko nema love za socijalni život, stan da privede koku,neko (ti) ima posao, stan, primanja i sjedi suh kući.

Kad idemo na kafu? .....ah da nemaš vremna, sorry

Vidim da ima dosta depresivnih 26-togodišnjaka
Pratim temu, možda naleti neko sa konkretnim savjetima, ili da organizujemo neko druženje na kojem ćemo svi šutiti,pogledati se tužno tu i tamo jer smo previše deprimirani za bilo kakvu konverzaciju

Dr.medicine wrote:Ti si se javio da se izjadas i onda očekuješ da cemo te svi podržati u tome.
Slažem se da ima nerealnih komentara ali,...............

Tvoja prica ide u fazonu. Fax, raja, druženje zezancija. Završio fax, raja se razletila, neki oženili, jaranice se udale.......Naravno da ti kao samac ne možes biti dio njihove price kao neko ko je porodican.

U godinama si kada se frendovi teže pronalaze iz razloga što su upravo u braku i imaju obaveze. Ali nisi jedini, ima još more osoba sličnih osobina.
Ti kao neko ko ima posao, stan, slobodno vrijeme NE ŽELIŠ da se nikome prilagođavaš. To se zaključuje iz texta. Ali ne možeš pustiti da ti život tek tako prođe. Ja sam iskren i surov u izjavama.

Jos jednom, ja te definitivno kapiram da ne možes nekog vuci za rukav, da imas te matorce na poslu s kojima se ne možes družiti.
Ali, da li si ti ikad poslao nekome od kolega s tog faxa poruku da izađete na pice? Nisi! Cekas da te neko pozove.
A evo kad bi ti ja rekao, hajmo poslije posla na kafu, sok, nebitno, rekao bi da nemaš vremena. Imaš, ali si se ubacio u centrifugu svog dosadnog života i mrsko ti je i prnuti kad bi ti neko rekao aj prni Da li sam u pravu? Da jesam 99,99%

Razumljivo je da se ti ne možes pronaci na istoj talasnoj dužini sa svakom osobom. Neko ti jednostavno odgovara, imate zajedničke teme. Ljudi u kafani, kada popiju koju casicu super funkcionišu. Možes biti OK sa svima, ali realno mi u ekipi imamo momka kolegice koji ima srednju školu i odudara. NIko to ne uzima za zlo, niti ga degradira, ali jednostavno kada krene konverzacija, on sjedi i šuti, ali koliko god pokušavaš da ga animiras da sudjeluje u razgovoru ne uspijevamo.

Kako vidis svoj život za 10 godina? Kao i sada?
Odeš na posao,vratiš se kući, piješ, spavas i ides naposao. Ni skim ne razgovaras, pa tebi bukvalno glasnice i ne trebaju. Dođe ljeto ti na more možeš otici jedino sam. Zar nije ljepše da poslije tog posla odeš s nekim na kafu da se zajeebaješ, a ne da sjedis kuci?


Al sve je to život, neko nema love za socijalni život, stan da privede koku,neko (ti) ima posao, stan, primanja i sjedi suh kući.

Kad idemo na kafu? .....ah da nemaš vremna, sorry

Svidio mi se post, do ovoga sa suhoćom kurca, očigledno da je vlaznost kurca muškarčev ideal, visoka vlaznost kurca ideal, pička boginja.
Nije mi bitan zivot kao nekima, da imam muda koliko nemam vjerovatno bih ga skončao, ali nemam muda i zbog toga neću, zivjeću tako kako zivim, gdje me hamelj odnese, neću biti gladan i zedan nikada, još ako me ništa ne bude boljelo, super.
Biće dobrih i loših perioda, kao u svakoga, i onda ću skončati, sjediniti se sa zemljom crnicom.
Izašao bih sa tobom na pivu, ali nisam iz Sarajeva.
A za tog jarana, očigledno da ga degradiraš, jer si nekom jebenom Nocnom Mocnom morao njega uzeti za primjer nedegradiranja, što baš njega?
Kako bi se on osjetio da sazna da ga spominješ u tom kontekstu?
Ja da sam on, sigurno bih izbjegavao druzenja sa takvim društvom, jer očigledno sam viđen od istog kao osoba manje vrijednosti samo zbog toga jer nemam pišljivi fakultet.

bejbi91 wrote:Vidim da ima dosta depresivnih 26-togodišnjaka
Pratim temu, možda naleti neko sa konkretnim savjetima, ili da organizujemo neko druženje na kojem ćemo svi šutiti,pogledati se tužno tu i tamo jer smo previše deprimirani za bilo kakvu konverzaciju

Nisam jebeno depresivan, neko mi je prišio tu etiketu.
Svaki forumaš se samoetiketira kao psihijatar.

fortaleza wrote:

meteorit135531 wrote:

graue_maus wrote:u kojim godinama ste .......

Meni je 26. Mimo toga desava mi se da sam totalno nezainteresiran za bilo kakav vid aktivnosti,i opet sam umoran. Ujutro mnogo zedan i gladan.Madato povezujem sa uzasnim stresom koji prezivljavam od aprila, mada se to u posljednje vrijeme stabiliziralo. mnogo sam se sikirao i nervirao, bas mnogo, nezamislivo mnogo i zato mi je organizam oslabio. ali cudno je,bas cudno sto i kad citav dan lezim i odmaram se, taj osjecaj da sam tezak sam sebi ne prestaje,. taj umor, umor koji se javlja cak i kad se nisam umorio. Mnogo stvari koje su mi bile interesantne, vise nisu. zanimao sam se sportom, muzikom, filmovima, serijama, ali to mi je sve mrzovoljno raditi. ne zanima me nista vise. Nemam volje, jednostavno, i to traje vec dugo vremena.
mnogo se svadjam, razdrazljiv sam, pa izbjegavam kontakt sa ljudima. mnogo sam se proteklih mjeseci umorio od ljudi, izbjegavam kontakt.

Provjeri hormone, napravi sve nalaze prvenstveno stitnjacu, a kako si naveo da ti je nivo energije nizak kao i libido, imas sve simptome niskog nivoa testosterona. Pa cak i magla u glavi, dekoncentracija, nezainteresiranost, bezvoljnost te svi drugi psihicki simptomi uz one fizicke idu uz ovo.

Los stil zivota, alkohol, nekretanje, cigarete, neispavanost... sve to utjece na opce stanje organizma.

Poslano sa mog HTC Desire 816 koristeći Tapatalk

Radio sam spermiogram. Bio sam zabrinut jer uopste nisam imao potrebu za djevojkom. Ne osjecam uzbudjenje, tup sam sto se tice toga. drug mi kaze kako je moguce da ne mozes? ali fakat ne mogu, cak i ne masturbiram. Jednostavno ne mogu. To se prije nije desavalo. sto se tice toga, uredan je nalaz. ispod 40 je neplodnost, meni je 68. radio sam krvne nalaze prosli mjesec, secer je 4, ostalo je u granicama normale, zeljezo je 11. bili su neki limfociti smanjeni, ali doktorica kaze da je to od upale.
ali generalno , jako se lose osjecam. nemam koncentraciju, nekad se ne mogu sjetiti koji je dan u sedmici,ili datum. Ne pamtim neke bliske dogadjaje, odnosno ne mogu se sjetiti sta sam planirao taj dan uraditi , pa sad zapisujem na papir. I sto je najgore, to vec traje otprilike 2 mjeseca
ali jesam mnogo razdrazljiv, malo mi treba da planem, brzo eksplodiram

Spermiogram ne mora nužno pokazivati problem (mada 68m nije idealno za osobu u 20-tim), puno bitniji su krvni nalazi, testosteron, ukupni, slobodni, prolaktin, kortizol, fsh, lh, estradiol... Jer ipak šteta ne provjeriti ako postoje simptomi.