#1 Da li je naš humor direktna posljedica svega što se dešava?
Posted: 03/10/2016 17:40
http://ba.n1info.com/a115457/Vijesti/Vi ... ajevo.html
Ne, nemojte biti u zabludi. Nije ovo smiješna strana izbora, ovo je najtužnija strana koju svi ignorišete i koju podržavate svojim podsmijesima.
Da nije jadno možda bi bilo smiješno. Bosanci i Hercegovci, velike šaljivdžije - previše pametni za svoje dobro ili jednostavno nedovoljno osvješteni za sveopće dobro. Nije ni bitno koja je od ove dvije tvrdnje ispravna, ono što jeste bitno je da se mi nastavljamo ismijavati našoj svakodnevnici, a smijeh je najveći neprijatelj straha.
Jesmo li zbog tog humora izgubili BILO KAKAV dodir sa realnošću, ja zaista ne znam. Činjenica jeste da svaka situacija koja zahtjeva zabrinutost kod nas rezultira pametnjakovićima koji misle da je njihov humor jedinstven i originalan. Običnom čovjeku i jeste tako.
U manjku straha smo zaboravili strepiti od korumpiranih političara. U manjku straha smo dozvolili sebi da preuzmemo epitet najlicemjernijeg naroda na Zemlji. Svake godine pričate o teškom životu i problemima - a kada treba da se izborite za svoje - tada ste tiši od snježnih pahuljica.
Još jednu godinu sam proveo nadajući se u bolje, nadajući se promjeni.
Bosanci i Hercegovci trebaju pronaći strah u ovakvim situacijama. Strah za svoju budućnost, i budućnost svojih roditelja ili svoje djece. Postoji vrijeme i mjesto za smijeh, a danas nije dan za to. Ovo su tužni dani, manjak razuma je opet pobijedio.
Do kad?
Ne, nemojte biti u zabludi. Nije ovo smiješna strana izbora, ovo je najtužnija strana koju svi ignorišete i koju podržavate svojim podsmijesima.
Da nije jadno možda bi bilo smiješno. Bosanci i Hercegovci, velike šaljivdžije - previše pametni za svoje dobro ili jednostavno nedovoljno osvješteni za sveopće dobro. Nije ni bitno koja je od ove dvije tvrdnje ispravna, ono što jeste bitno je da se mi nastavljamo ismijavati našoj svakodnevnici, a smijeh je najveći neprijatelj straha.
Jesmo li zbog tog humora izgubili BILO KAKAV dodir sa realnošću, ja zaista ne znam. Činjenica jeste da svaka situacija koja zahtjeva zabrinutost kod nas rezultira pametnjakovićima koji misle da je njihov humor jedinstven i originalan. Običnom čovjeku i jeste tako.
U manjku straha smo zaboravili strepiti od korumpiranih političara. U manjku straha smo dozvolili sebi da preuzmemo epitet najlicemjernijeg naroda na Zemlji. Svake godine pričate o teškom životu i problemima - a kada treba da se izborite za svoje - tada ste tiši od snježnih pahuljica.
Još jednu godinu sam proveo nadajući se u bolje, nadajući se promjeni.
Bosanci i Hercegovci trebaju pronaći strah u ovakvim situacijama. Strah za svoju budućnost, i budućnost svojih roditelja ili svoje djece. Postoji vrijeme i mjesto za smijeh, a danas nije dan za to. Ovo su tužni dani, manjak razuma je opet pobijedio.
Do kad?
