Prave li SNSD, SDA i HDZ sebi države?
Samo za naivne su predstojeći lokalni izbori razlog eksplozivne političke krize prepune zvecknja oružjem i prijetnjama raspadom države – “političkim vukovima” kristalno je jasno da je drama u zemlji ranije vješto isplanirana baš za ljeto i ranu jesen 2016. Ona će proći s izborima 2. listopada, pa će mjesecima trajati mir i tišina, a onda će sve planuti jer se “iza brda valja famozna i odlučujuća 2018.”.
Dobra maska
Šta se sada zapravo događa i čemu vode aktualni politički sukobi koji su svakako pod čvrstom kontrolom šefova političkog života i smrti? Drama je režirana nekoliko mjeseci uoči 2. listopada kako bi njeni režiseri imali odstupnicu u slučaju da se “konci nenadano pomrse” s objašnjenjem da se sve zagužvalo i zakuhalo samo zbog lokalnih izbora. A do čega se dođe kada se pročeprka ispod površine?
Teško je i pomisliti da će prava istina ikada izbiti na površinu, ali sve ukazuje da iza svega ipak stoje dogovori glavnog trojca u državi – Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića. Čović, Dodik i Izetbegović su prvo krajem siječnja dogovorili da BiH preda u veljači aplikaciju za prijem u članstvo EU – iako uvjeti nisu ispunjeni, prije svega onaj o mehanizmu koordinacije, tim dokumentom je EU službeno saopćeno da jesu što nije bilo ništa drugo nego pokušaj da se Bruxelles prevari.
Nakon toga buknulo je zbog rezultata popisa stanovništva. Navodno, a prema pričama i u ozbiljnim političkim krugovima, Čović i Dodik su se dogovorili da se 1. srpnja ipak objave službeni rezultati popisa i time izađe Izetbegoviću u susret zbog “nekih budućih događaja”. Potom je država planula zbog odluke vlasti i opozicije Republike Srpske da se u tom entitetu idućeg mjeseca održi referendum “izazvan odlukom Ustavnog suda BiH da se dio Zakona o praznicima RS do 26. svibnja 2016. uskladi s ustavnim odredbama”. Umjesto provođenja odluke Ustavnog suda BiH, RS je odlučila da organizira referendum. Jasno je jedno – bio zabranjen ili održan referendum i kakvi god rezultati budu, Narodna skupština RS ipak će u redovnoj proceduri provesti odluku Ustavnog suda BiH, a referendum služi samo kao proba za “dizanje naroda”.
U međuvremenu članovi Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić su se posvađali i počeli udarati jedan drugog, da bi se istovremeno viđali i državne stvari rješavali po kavanama. Istovremeno, Dodik i Izetbegović za ručkom u jednom restoranu u Istočnom Sarajevu glatko su riješili probleme vezane za mehanizam koordinacije, u istom danu i istom restoranu stavljen je i potpis na Pismo namjere MMF-u. To se baš nije dopalo Čoviću, ali se u međuvremenu našao s Dodikom, bilo je i nekih kavanskih sjedeljki, Ivanić je zbog svega pjenio i stavio se na stranu Dodika da bi opet svi zajedno bili skupa.
Prijetnje i igre
Žestokih i teških riječi nitko se nije odrekao, čak ni ratnih priča, pa politička kriza dobiva na snazi i intenzitetu. Ono što je izvjesno jeste da neće biti dozvoljeno da ona dođe do vrhunca jer bi u tom slučaju vrag došao po svoje i sigurno bi zakačio šefove SNSD-a, SDA, HDZ-a plus Ivanića.
Dodik i dalje BiH ne priznaje za državu i po ko zna koji put, uz obilatu pomoć Tomislava Nikolća i Aleksandra Vučića, predsjednika i premijera Srbije, državom proglašava Republiku Srpsku. Čović piše pismo visokom predstavniku i PIC-u, saoćava im da su Hrvati u nikad gorem položaju i istovremeno vraća u život takozvanu “Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu”. Izetbegović odlazi u Istambul na sastanak u četiri oka sa turskim predsjednikom Erdoanom.
Za Dodika BiH ne postoji nego samo moćna Srbija sa Republikom Srpskom, a Izebtegoviću i Čoviću su puna usta BiH s tim da je zemlji potreban preustroj. S tim se laže i Dodik koji poručuje da Srbi traže uspostavu hrvatskog entiteta u Federaciji što u potpunosti odgovara HDZ-u, ali na izvjestan način i krupnijem dijelu SDA.
U političkim kuloarima se priča da se “ovdje i vani” već iscrtavaju granične linije novog unutarnjeg preustroja zemlje i ako je to točno onda je jasno zašto vodeći trojac u svojim operacijama i akcijama dijeli svako svoj narod. Dodik Srbe dijeli na patriote i izdajnike, Čović Hrvate dijeli na hadezeovce i one druge, a Izetbegović Bošnjake na erdonovce i gulenovce. Uzgred, Čović i Izetbegović , uz veliku pomoć Ivanića, oduzeli su Dodiku ulogu oporbenog igrača u državnoj vlasti i dali mu ulogu ključnog političkog faktora.
Kada se slože kockice političkog mozaika u zemlji, svejedno što nedostaju neke od onih koje su u rukama EU i SAD, slučajnosti nema – najprije će biti da SNSD, SDA i HDZ hoće sebi u BiH da naprave svoje države u kojima će vladati. Ako ne uspiju, sve je moguće uključujući i mirni raspad što bi svakako dobilo podršku nekih, nimalo beznačajnih, dijelova međunarodne zajednice pa šta god se pod tim terminom podrazumijevalo.
Piše: M. Osmović
[email protected]