Forum Klix.ba

Nagovoriše me da otvorim posebnu temu za ovo, pa evo Ovdje imam u planu da prezentiram svaku državu učesnicu na proteklim OI i njene ostvarene rezultate... Pouhvat koji nisam uspio dovršiti prije četiri godine, pa se nadam da sad hoću...

Države sam poredao od one sa najslabijim do one sa najboljim rezultatima, a krećem naopačke - od kraja liste... Vjerujem da je tako zanimljivije...

207. DOMINIKA


Broj stanovnika: 72 hiljade
BDP po stanovniku: 14 000 $
Broj takmičara: 2

Dominika je malo karipsko ostrvo, gdje ćete se sa stanovništvom najlakše sporazumjeti na francuskom, iako je službeni jezik engleski. Ovu zemlju često miješaju sa Dominikanskom Republikom, a mnogi nisu ni svjesni da se radi o dvije različite države. Za razliku od ostalih karipskih ostrva, ovdje ne cvjeta naročito luksuzni turizam, jer se ostrvske padine vrlo strmo spuštaju prema moru, pa su plaže prilično rijetke. Osim toga, Dominika se i u sportskom kontekstu razlikuje od ostalih zemalja regije. Navikli smo da gledamo dosta atletičara iz različitih karipskih zemalja, pa i onih najmanjih, u polufinalima, finalima, pa i među osvajačima medalja u 'kraljici sportova'. Međutim, to nije slučaj sa Dominikom. Njihovi sportski rezultati su tradicionalno skromni, a na ovim igrama su se žestoko osramotili. U Riju je nastupilo samo dvoje troskokaša - muški predstavnik je u sva tri kvalifikacijska pokušaja prestupio, a ženska predstavnica Thea LaFond je bila posljednja u svojoj disciplini, obzirom da jedina nije uspjela da prebaci 13 metara. Dakle, nisam imao izbora nego da ovu državu sa živopisnom zastavom postavim na posljednje mjesto...


Thea LaFond

206. TUVALU


Broj stanovnika: 11 hiljada
BDP po stanovniku: 3400 $
Broj takmičara: 1

Tuvalu je jedna od najmanjih država svijeta. Tamo na nekoliko sićušnih atola usred Pacifika živi populacija veličine one Švrakinog Sela. Obzirom da nema mnogo resursa za ostvarivanje ekonomskih prihoda, jedan od načina punjenja državnog budžeta je prodaja internetske domene (.tv) zainteresiranim televizijskim kućama širom svijeta. Što se tiče sporta, nema se tu šta puno reći. Zanimljivo je da u Riju jedino ova zemlja ima samo jednog predstavnika. Zbog tog kurioziteta, Etimoni Timuanni, njihov sprinter i bivši fudbaler, dobiva nešto više publiciteta nego što bi se inače moglo očekivati. On je nastupao u pretkvalifikacijama utrke na 100 metara i ovu dionicu je pretrčao za 11.81 sekundi, podijelivši posljednje mjesto u ovoj disciplini sa takmičarem sa Maršalskih Ostrva...


Etimoni Timuanni

205. AFGANISTAN


Broj stanovnika: 33 miliona
BDP po stanovniku: 2000 $
Broj takmičara: 3

Onih koji nisu čuli za Dominiku i Tuvalu možda i ima, ali za Afganistan svi znaju. Ovo je najsiromašnija država izvan Afrike, a vojno-političke prilike u ovoj zemlji ne treba posebno pojašnjavati, tako da ne treba mnogo čuditi što se Afganistan zadesio vrlo nisko na ovoj listi. Ipak, ako podsjetimo da Afganistanaca ima mnogo, što u zemlji, što u dijaspori, te da je tekvandoista Nikpai sa prethodne dvije olimpijade donio dvije bronze u domovinu, onda ne možemo reći da se nije moglo bolje. Ovaj put je to bilo jako loše. Dvoje atletičara je završilo među posljednjima u atletskim pretkvalifikacijama muške i ženske trke na 100 metara, a džudoista Mohammad Tawfiq Bakhshi je glatko poražen od portugalskog suparnika. Zanimljivo je da u svom najuspješnijem sportu, tekvandou, Afganistan ovaj put nije imao predstavnika...


Mohammad Tawfiq Bakhshi

204. AMERIČKA SAMOA


Broj stanovnika: 55 hiljada
BDP po stanovniku: 13 000 $
Broj takmičara: 4

Američka Samoa nije nezavisna država, nego kao što joj ime kaže, suverenitet nad njom ima SAD. Ipak, ova ostrvska teritorija u Okeaniji ima pravo učešća na međunarodnim sportskim takmičenjima, zbog posebnog administrativnog statusa (slično kao Portoriko). Američka Samoa je međutim mnogo manja od Portorika, pa tako i u sportskom pogledu predstavlja liliputanca. Sportskoj javnosti je vjerovatno najpoznatija zbog najvećeg pretrpljenog poraza u historiji reprezentativnog fudbala - prije 15-tak godina njen državni tim je izgubio od Australije sa nevjerovatnih 31:0. Ove godine na OI su imali četiri takmičara. Dizač tegova nije uspio podići ništa, džudoista je glatko poražen u prvom meču, a jedini kakav-takav "uspjeh" su ostvarili sprinteri. Ženska predstavnica je u pretkvalifikacijama ostavila tri konkurentice iza sebe, a muški (na slici) "čak" petoricu.

PS @uglavnomja, to za norme nije uvijek lagano opisati. Recimo ovaj džudista nije ostvario ni regularni plasman, a niti je dobio klasičnu sadaka pozivnicu. Na OI se našao zahvaljujući nekoj kontinentalnoj kvoti...


Isaac Silafu (lijevo)

203. ISTOČNI TIMOR


Broj stanovnika: 1,2 miliona
BDP po stanovniku: 5500 $
Broj takmičara: 3

Istočni Timor je jedna od najmlađih država na svijetu, koja ima prilično napaćenu prošlost. Prije nezavisnosti je bila portugalska kolonija (otuda im portugalska imena i prezimena), a potom i dio Indonezije što se većem dijelu domaćeg stanovništva nije nimalo svidjelo. Ovo su im tek četvrte olimpijske igre, a dosad su slali samo maratonce. Ovaj put je malo drugačija priča. Njihove maratonce su izgleda sustigle godine, tako da sad trče na kraćim dionicama. Tako je npr. Augusto Ramos Soares, koji je londonski olimpijski maraton završio na pretposljednjem mjestu, ovaj put sudjelovao u utrci na 1500 metara. Tu je u kvalifikacijama srušio lični rekord, što mu i nije mnogo koristilo - na cilj je stigao ubjedljivo posljednji, ali je zbog toga što trojica takmičara nisu završila utrku na odgovarajući način ipak bio plasiran bolje od nih. Istočni Timor je ove godine po prvi put dobio pozivnicu (inače, svo troje se u Riju našlo zahvaljujući pozivnici) i za biciklizam (brdski kros-kantri), gdje je njihova predstavnica bila vrlo ubjedljivo posljednja...


Augusto Ramos Soares

202. MAURITANIJA


Broj stanovnika: 4 miliona
BDP po stanovniku: 4600 $
Broj takmičara: 2

Ova teritorijalno velika, ali rijetko naseljena pustinjska država ima mješovite karakteristike Magreba i subsaharske Afrike. Poznata je po tome što je posljednja zemlja koja je službeno ukinula ropstvo (1980. godine), ali gdje i pored toga još uvijek postoje robovlasnički odnosi. Stanje sporta u zemlji je mizerno. Prošle godine je svjetskim medijima prozujala vijest kako je tamošnji predsjednik prekinuo utakmicu finala državnog superkupa, jer mu je bilo dosadno i naredio da se odmah pucaju penali. Što se tiče olimpijskih igara, od Sidneja 2000. godine do danas, Mauritanija je dobivala samo po dvije sadaka pozivnice za atletska takmičenja. Ove godine je njihova predstavnica u utrci na 800 metara kao posljednja bila 20 sekundi sporija od druge najlošije takmičarke. Nešto uspješniji je bio sprinter Jidou El Moctar, koji je na 100 metara bio bolji od pet učesnika pretkvalifikacija. Inače, on je bio nosilac mauritanske zastave i u Londonu, i sad u Rio de Janeiru.


Jidou El Moctar (sa zastavom)

201. BELIZ


Broj stanovnika: 370 hiljada
BDP po stanovniku: 8500 $
Broj stanovnika: 3

Beliz je najmanja američka ne-ostrvska država. Usprkos tome što ga svrstavaju u latinoameričke zemlje, u Belizu se govori engleski jezik. Naime, njegovo nekadašnje ime (Britanski Honduras) rasvjetljava i zašto je to tako. Iako graniči sa Meksikom i Gvatemalom, znatno više sličnosti ima sa karipskim ostrvskim zemljama. Tako je i u sportskom smislu, pa je Beliz najuspješniji u atletici. Na igrama u Londonu su njegovi predstavnici ostvarili relativno pristojne rezultate, ali su ove godine u Riju podbacili. Brandon Jones na kvalifikacijskoj trci na 200 metara bio bolji od samo sedam takmičara sa startne liste, a predstavnica na 100 metara sa preponama je bila još i slabija. Treći sportista iz Beliza na ovim igrama je učestvovao u džudu. On se obrukao tako što je doživio poraz od predstavnika sićušnog Naurua...


Brandon Jones

200. SOMALIJA


Broj stanovnika: 10 miliona
BDP po stanovniku: 600 $
Broj takmičara: 2

Šta očekivati u sportskom smislu od najsiromašnije države na svijetu, poznate po gladi, ratu, piratima i terorizmu? Očigledno ništa. U Somaliji je rijetko kome sport na umu, a o tome govore i rezultati ove države sa tzv. afričkog roga. Ipak, trebalo bi spomenuti da je jedan od najvećih atletičara današnjice, Mo Farah, rođeni Somalijac, s tim da od djetinjstva živi u Velikoj Britaniji, za koju i nastupa. Na ovim igrama Somaliju je predstavljalo dvoje atletičara, koji su naravno dobili pozivnice od IAAF-a. Njihova predstavnica na 400 metara je imala ubjedljivo najslabije vrijeme u svojoj konkurenciji, zakasnivši 20-tak sekundi za onim najboljim. S druge strane, dugoprugaš Mohamed Daud Mohamed je trčao u istoj kvalifikacionoj utrci sa Mohamedom Farahom, ostvarivši u konačnici 46. mjesto u kvalifikacijama. Ukoliko se prilike u Somaliji u budućnosti nastave popravljat, ne bi bilo iznenađenje ako se rezultati somalskih atletičara znatno poboljšaju, obzirom da se na osnovu fizičkih predispozicija Somalci ne razlikuju mnogo od drugih naroda istočne Afrike, koji dominiraju dugoprugaškim disciplinama...


Mohamed Daud Mohamed

199. SOLOMONSKA OSTRVA


Broj stanovnika: 520 hiljada
BDP po stanovniku: 3200 $
Broj takmičara: 3

Solomonska Ostrva su jedna od većih, ali i siromašnijih država Okeanije. Svjetska historija je upamtila njihovo najveće ostrvo, Guadacanal, kao poprište jedne od najvažnijih bitaka Drugog svjetskog rata (Amerikanci vs Japanci). Kada govorimo o sportu, onda se može reći da su na Solomonskim Ostrvima najpopularniji fudbal sa svim svojim varijantama i ragbi. Međutim, kako nisu ni približno dovoljno dobri da se u ovim sportovima plasiraju na OI, preostali su im individualni sportovi, koji im baš i nisu jača strana. Ove godine u Riju su ostvarili jako loš performans. Među posljednjim u svojim disciplinama su završili i njihovih dvoje atletičara, kao i predstavnica u dizanju tegova. Možda se može reći da je najmanje loša bila Sharon Firisua, trkačica na 5000 metara, koja je u kvalifikacijama ostvarila bolji plasman od tri svoje konkurentice.


Sharon Firisua

198. ČAD


Broj stanovnika: 13 miliona
BDP po stanovniku: 2800 $
Broj takmičara: 2

Čad je još jedna od siromašnih afričkih država, smještena u suhoj unutrašnjosti ovog kontinenta. Nosi ime prema nestajućem jezeru Čad. Usprkos siromaštvu, od države koja broji preko 13 miliona stanovnika bi se očekivalo da na olimpijske igre šalje više od dva predstavnika. To je međutim Čadu postala tradicija. Veći dugi niz godina, oni na OI šalju po dvoje atletičara, i to isključivo zahvaljujući pozivnicama, ne ostvarnoj normi. Ove godine njihova takmičarka na 5000 metara nije uspjela izdržati do kraja, te je odustala. Rezultat možemo upisati jedino atletičaru Bachiru Mahamatu, koji je u kvalifikacijama utrke na 400 metara na ukupnoj tabeli ostavio pet konkurenata iza sebe.


Bachir Mahamat

197. CENTRALNOAFRIČKA REPUBLIKA


Broj stanovnika: 4,7 miliona
BDP po stanovniku: 700 $
Broj takmičara: 6

Centralnoafrička Republika ima slične geografske odlike kao i Čad, štaviše, dijele i prilično dugu granicu, a u posljednjih nekoliko godina su im odnosi dosta zategnuti. Ova država neinventivnog naziva trenutno uz Somaliju važi za najsiromašniju državu svijeta. Situacija ni ranije nije bila dobra, ali se drastično pogoršala u proteklih nekoliko godina, što je rezultat građanskog rata, koji je za posljedicu imao i etničko čišćenje, te de facto podjelu zemlje na kršćanski i muslimanski dio. U takvim okolnostima, brojka o šest sportista (atletičari, plivači, bokserka i tekvandoista) u Riju izgleda pristojno, ali treba napomenuti da niko od njih nije ispunio normu, nego su dobili pozivnice. Zašto je 'sadaka' udjeljena ovoj zemlji veća nego drugim dosad najbrojanim - ne znam, ali pretpostavljam da bi to moglo biti zbog toga što je sport u Centralnoafričkoj Republici nešto raznovrsniji, nego recimo u Somaliji, Čadu ili Mauritaniji. Bilo kako bilo, ostvareni rezultati su veoma loši. Izdvojiću jedino trkača Mbotta, koji je u Tukinoj disciplini ostavio ukupno pet takmičara iza sebe u kvalifikacija, a od našeg predstavnika je recimo imao 7 sekundi sporije vrijeme...


Francky Mbotto

196. SAO TOME I PRINCIPE


Broj stanovnika: 190 hiljada
BDP po stanovniku: 3400 $
Broj takmičara: 3

Pregled egzotičnih zemalja nastavljam sa ovom ostrvskom državicom u Gvinejskom zaljevu, koja se sastoji od dva imenovana ostrva u samom njenom nazivu. U medijima je prava rijetkost o ovoj luzofonoj državi pročitati bilo šta, pa i kada je riječ o sportskim uspjesima. Sao Tome i Principe ih praktično nema, jer čak i za afričke prilike predstavka patuljka. U Riju su imali tri predstavnika. Atletičari na druge pruge su u svojim disciplinama završili na pretposljednjem mjestu, a kanuista Triste, koji je na ovim igrama također našao zahvaljujući pozivnici je iza sebe ostavio dvojicu konkurenata (iz Mozambika i Kazahstana), kao i Moldavca koji je diskvalifikovan zbog dopinga. Mislim da se to može shvatiti kao svojevrsni razlog za zadovoljstvo.


Buly Da Conceicao Triste

195. VANUATU


Broj stanovnika: 240 hiljada
BDP po stanovniku: 4900 $
Broj takmičara: 4

Vanuatu je jedna od melanezijskih država Okeanije. Po mnogo čemu je slična Solomonskim Ostrvima - relativno je blizu Australiji, naseljena je crnačkim stanovištvom, veličinom su tu negdje, a i bogatstvom (siromašnija je od okeanijskog prosjeka). Sportska ostvarenja su im također slična. Na ovim igrama je boje Vanuatua branilo četvero sportista, a zanimljivo je da među njima nema niti jednog atletičara. Umjesto njih, u Riju su se našli po jedan bokser, džudista, veslač i stolnoteniser. Kuriozitet je i to da je ovo bila jedna od rijetkih delegacija koja nije imala ženskih članova. Ne trebam ni govoriti da su ostvareni rezultati vrlo blijedi. Veslač je ostvario bolje vrijeme od samo dva konkurenta. Stolnoteniser je glatko izbačen od meksičkog protivnika, isto kao i džudista od strane arubanskog. Za boksera Warawaru se može reći da je u bantam kategoriji nabasao na vrlo teškog konkurenta, Rusa Nikitova, pa mu se to može uzeti kao olakšavajuća okolnost...


Lionel Warawara (crveni)

194. GVINEJA


Broj stanovnika: 12 miliona
BDP po stanovniku: 1300 $
Broj takmičara: 5

Gvineja je jedna tipična zapadnoafrička država. Za razvoj sporta ima populacijski, ali ne i ekonomski potencijal, iako se radi o velikoj izvoznici boksita. Zbog toga se ovdje jedino fudbal doživljava iole ozbiljno, dok su ostali sportovi na osjetno nižem nivou, pa tako gvinejski sportisti još nijednom nisu donijeli kući olimpijsku medalju. Gvineju je u Riju reprezentovalo dvoje atletičara, dvoje plivača i jedna džudistkinja. Jako loš performans plivača i džudistkinje su neznatno ublažili nešto bolji rezultati njihovih sprintera na 100 metara, iako niti jedno od njih nije uspjelo proći pretkvalifikacije. Atletičaru Dansoku je za taj uspjeh nedostajalo 13 stotinki, a ženskoj predstavnici Keiti 36. Međutim, ona je bila brža od osam konkurentica iz te faze takmičenja, nadmašivši vlastiti rekord, pa mislim da može biti donekle zadovoljna...


Makoura Keita

193. EKVATORIJALNA GVINEJA


Broj stanovnika: 1,2 miliona
BDP po stanovniku: 28 900 $
Broj takmičara: 2

Poslije obične Gvineje, ide Ekvatorijalna Gvineja. Ova je znatno manja, istočnija i bogatija. Vi ste dobro pročitali ovaj iznos BDP-a, a ja sam ga dobro napisao. Kako ima značajne prihode od nafte, a razmjerno malo stanovnika, ta cifra ispadne tačna, iako pomalo nevjerovatna za afričke prilike. Raspodjela tog bogatstva je međutim nešto drugo, o tome neću ovom prilikom. Samo ću reći da ga izuzev u fudbal, vlasti ove zemlje nisu baš uložile u sport. U Riju je za Ekvatorijalnu Gvineju nastupilo samo dvoje atletičara. Zastavu je nosila Reina Flor-Okori, koja je nekada ranije trčala za Francusku i imala neke solidne rezultate. Međutim, iz nekog razloga (ne pronađoh kojeg), nije se pojavila na startu svoje utrke na ovim OI. Tako je jedini koji je ostvario neki rezultat braneći boje ove zemlje bio Benjamin Enzema, koji je u kvalifikacijama utrke na 800 metara bio bolji od osam konkurenata, s tim što je dobar dio njih nije završio utrku...


Benjamin Enzema

192. KOMORI


Broj stanovnika: 800 hiljada
BDP po stanovniku: 1500 $
Broj takmičara: 4

Komori su ostrvska afrička nacija, smještena u Mozambičkom kanalu, što je čini najjužnijom većinski muslimanskom državom. Nekome bi moglo biti interesantno to što joj se glavni grad zove Moroni. Privredne aktivnosti se odnose uglavnom na uzgoj začina i kokosa. Kako se istovremeno radi i o maloj i o siromašnoj državi, jasno je da oni osim samog učešća na OI i nemaju drugih očekivanja. Pa ipak, mislim da su njihovi sportisti pokazali više od predstavnika nekih mnogo većih zemalja, o kojima sam već pisao. Daleko od toga da se radio o velikim rezultatima, ali činjenica da su atletičarka Kassim i plivač Solihi bili bolji od po deset suparnika je mislim ipak zadovoljavajuća za ovu malu naciju. Osim njih, Komori su u Riju imali još dvoje sportista u istim disciplinama, što je ukupno četiri (nikada nisu imali više predstavnika)...


Denika Kassim

191. JEMEN


Broj stanovnika: 25 miliona
BDP po stanovniku: 2900 $
Broj takmičara: 3

Jemen je populacijski velika, ali istovremeno i najslabije razvijena arapska država. Jedan od razlog je to što imaju prilično male količine nafte, a drugi što ovdje bjesni rat između različitih frakcija. Pokret Husi (šiiti), Salehove pristalice (uglavnom suniti), ISIL, separatisti Južnog Jemena, Saudijska Arabija i druge zemlje arapske lige, svi su oni u većoj ili manjoj mjeri uključeni u krkljanac u ovoj zemlji bogate historije. Kada govorimo o sportu, onda je jasno da se u Jemenu vode geslom 'važno je učesvovati'. Njihovih troje predstavnika je opet ostvarilo vrlo skromne rezultate. Posebno se to odnosi na džudistu i plivačicu, a nešto bolju poziciju za Jemen na mojoj listi u odnosu na dosad nabrojane zemlje je izborio atletičar Mohammed Rageh, koji je u kvalifikacijama trke na 1500 metara ostvario 36. vrijeme u konkurenciji 43 takmičara...


Mohammed Rageh

190. MONAKO


Broj stanovnika: 38 hiljada
BDP po stanovniku: 79 000 $
Broj takmičara: 3

I tako dolazimo do prve evropske države. Nije nikakvo čudo što je to Monako, teritorijalno najmanja, a populacijski jedna od najmanjih država učesnica olimpijskih igara. Iako je riječ o kneževini sa enormno visokim životnim standardom, brojnost njene populacije, a samim tim i onih individua koje se bave sportom je prilično mala, pa se neki veliki rezultati ne mogu očekivati. Međutim, Monako je na ranijim igrama znao ostvariti i dosta solidnije rezultate nego što je to bio slučaj sada u Riju, a 1924. godine su osvojili medalju iz arhitekture (yup, Oi su nekada imale i umjetnički dio, u koji je bila uključena i arhitektura). Ove godine su imali troje predstavnika - atletičara, gimnastičara i džudistu (nijedna žena), svo troje po pozivnici. Najbolji među njima je bio Brice Etes, koji je osvojio 49. mjesto među 58 takmičara u nama dobro poznatoj disciplini utrke na 800 metara. Ostvario je recimo bolje vrijeme od srebrenog sa prošlih igara, Nijela Amosa...


Brice Etes

189. GUAM


Broj stanovnika: 160 hiljada
BDP po stanovniku: 30 000 $
Broj takmičara: 5

Guam je jedno lijepo tropsko ostrvo u Pacifiku, pokraj duboke Marijanske brazde. Nije riječ o nezavisnoj državi, nego američkoj teritoriji sa ogromnim strateškim značajem zbog blizine istočne Azije. I pored toga, ovdašnji sportisti već osmi put učestvuju na ljetnim olimpijskim igrama pod guamskom zastavom. Budući da se radi o malom ostrvu, neki veliki sportski uspjesi nisu baš dostižni, ali u mnogim sportovima guamski predstavnici uspješno pariraju sportistima iz znatno većih država. Tako su npr. njihovi fudbaleri u ovim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo pobjedili tim neuporedivo veće Indije. U geografskom smislu je to bio duel muhe i Golijata. Ipak, da se vratim olimpijskoj temi. Ove godine se u Riju našlo pet guamskih sportista - po dvoje plivača i atletičara, te jedan biciklista. Najbolja među njima je bila sprinterka na 100 metara, Regine Tugade, koja je ostvarila 12. vrijeme pretkvalifikacija, ali joj ono ipak nije bilo dovoljno za prolazak u sljedeću fazu, jer je dalje išlo samo osam trkačica. Ostali su imali još skromniji rezultat. Generalno, ovo je bio nešto slabiji ukupni učinak nego u Londonu, ali ovih petoro je prvenstveno zadovoljno iskustvom i samom pojavom u Riju...


Regine Tugade

188. KIRIBATI


Broj stanovnika: 100 hiljada
BDP po stanovniku: 5700 $
Broj takmičara: 3

Samo kad im vidiš zastavu, znaš da su Kiribati (mi ovaj naziv tretiramo kao množinu, ali zapravo je jednina) vrlo simpatična državica. Ona obuhvata brojna atolska ostrvca razbacana po Pacifiku. Kiribati prvi na svijetu dočekivaju Novu godinu, kao i svaki novi dan. U sportskom pogledu zaista ne mogu puno ponuditi. Nemaju čak ni fudbalsku reprezentaciju. Ovo su im tek četvrte olimpijske igre. Svaki put su slali predstavnike u atletici i dizanju tegova. Dizač tegova David Katoatau je zapravo i najpoznatija ličnost sa Kiribata, ali ne zbog svojih rezultata, nego zbog plesnog performansa koji uvijek priredi na svakom od velikih takmičenja, na koja redovno ide. Navodno time skreće pažnju na problem dizanja nivoa svjetskog okeana koje Kiribatima prijeti nestankom, a njegova domovina mu je u znak zahvalnosti lik stavila na poštansku markicu. Ove godine je zauzeo 15. mjesto od 18 takmičara, s tim da ovi iza njega nisu nikako uspjeli dići težine u izbačaju koje su planirali. Kiribaćanski atletičari su tu bili reda radi...


David Katoatau

https://www.youtube.com/watch?v=vwif9nA6Pg0
http://www.theatlantic.com/internationa ... ti/496175/

187. TOGO


Broj stanovnika: 7,6 miliona
BDP po stanovniku: 1600 $
Broj takmičara: 5

Togo je frankofonska afrička država, iako je njen prvobitni kolonijalni gospodar bila Njemačka. Međutim, kako znamo, Švabe su ispušile u Prvom svjetskom ratu, pa je 'njihov' Togoland podijeljen između Francuske i Britanije. Britanija je svoj dio pripojila onoj teritoriji koja će kasnije postati nezavisna Gana, a od francuskog dijela će nastati upravo Republika Togo. Kada smo se upoznali sa historijskom genezom ove zemlje, bio bi red nešto reći i o togoanskom sportu. Togo je na tom polju ostvario ono što je za mnoge afričke zemlje još uvijek samo san - učestvovali su na jednom svjetskom prvenstvu u fudbalu, a skinuli su junf i po pitanju olimpijskih medalja. To je za njih ostvario kajakaš Boukpeti u Pekingu 2008. godine. U Riju se međutim njihovi predstavnici nisu iskazali. Njih petero u tri sporta (atletika, veslanje, plivanje) su opravdali samo onu 'važno je učestvovati'. Izdvojiti treba samo sprinterku Prenam Pesse, kojoj nije mnogo nedostajao za prolazak pretkvalifikacija discpline na 100 metara. Tu je podijelila 9. mjesto, a dalje ih je prošlo osmero...


Prenam Pesse

186. LAOS


Broj stanovnika: 6,8 miliona
BDP po stanovniku: 5000 $
Broj takmičara: 6

Laos je jedna od rijetkih preostalih komunističkih država u svijetu. U kulturnom pogledu je dosta slična Tajlandu (to su ljudi sa teško izgovorljivim imenima i prezimenima), a u političkom Vijetnamu. Ipak, na ekonomskom planu ozbiljno zaostaje i za jednim, i za drugim. Ovo je jedna država koja sa čisto geografskog aspekta ima slične predispozicije za sportski uspjeh, kao i naša zemlja. Jeste da ima skoro duplo slabiji ekonomski standard, ali ima i skoro duplo više stanovnika. Međutim, sportski rezultati Laosa su, blago rečeno, loši. Nastup u Riju bi se čak mogao nazvati najuspješnijim dosad. Tamo je boje Laosa branilo šestero sportista: dvoje atletičara, dvoje plivača, te po jedan biciklista i džudista. Najbolji su bili plivači, koji su se takmičili u disciplini sa najkraćom dionicom (50 metara slobodno). Plivačica Budcharern je ostvarila 76. vrijeme u konkurenciji 91-e takmičarke, a mladi plivač Inthavong je bio još i bolji. Njegov plasman je bio 69. mjesto, čime je postavio novi državni rekord i ostavio iza sebe 16 konkurenata...


Santisouk Inthavong (desno)

185. BRUNEJ


Broj stanovnika: 420 hiljada
BDP po stanovniku: 55 000 $
Broj takmičara: 3

Brunej (ne Bruneji, kako se ponekada u našim medijima može čuti) je mala, ali naftom bogata država na sjeveru velikog ostrva Borneo, na obalama Južnokineskog mora. Uglavnom je poznata po luksuznim preseravanjima njihovog sultana i vladajuće porodice, ali treba napomenuti da je lokalno stanovništvo zadovoljno svojim životnim standardom. Usprkos bogatstvu, u Bruneju do sada nisu iskazivali mnogo želje za razvojem sporta. Prvu žensku predstavnicu na OI su poslali tek u London prije četiri godine, nakon što ih je MOK 'pritisnuo', a prije toga im se znalo desiti da jednostavno propuste registrovati svoje sportiste za olimpijadu, te tako ostanu bez ikakvog učešća. Ove godine su imali dvoje predstavnika u atletici, te jednog u badmintonu, koji je jako popularan sport u regiji iz koje dolaze. Od njih troje, najbolji rezultat je ipak ostvario atletičar Ismail, koji je u najmasovnijoj disciplini - utrka na 100 metara, uspio proći pretkvalifikacije sa rezultatom od 10.92 sekunde. Iako je u sljedećoj kvalifikacijskoj fazi imao jedno od najslabijih vremena, ovo se može smatrati jednim od većih brunejskih uspjeha u njihovoj dosadašnjoj sportskoj historiji...


Mohamed Fakhri Ismail

184. NIKARAGVA


Broj stanovnika: 6,2 miliona
BDP po stanovniku: 5000 $
Broj takmičara: 5

Nikaragva je prototip latinoameričke banana-republike, čija je prošlost obilježena državnim udarima i unutrašnjim sukobima, sa upetljavanjem interesa SAD-a. Ne treba biti začuđen što je najslabije rangirana među 'pravim' latinoameričkim državama, obzirom da je u sportskom smislu razvijenija slabije i od centralnoameričkog prosjeka. Za razliku od ostalih latinoameričkih država, ovdje fudbal nije sport broj 1, nego je to zapravo bejzbol. U ovom sportu su i prišli najbliže olimpijskoj medalji - bili su četvrti u Atlanti 1996. godine (što bi rekli, drvena medalja). Možda je povratak bejzbola na olimpijski program za Tokyo 2020. godine šansa da Nikaragva konačno napravi nešto novo. Ove godine su ostvarili skroman rezultat. U Riju su imali pet predstavnika - dvoje plivača, te po jednog atletičara, strijelca i dizačicu tegova. Zanimljivo je da je sitna, 53 kg teška dizačica tegova Scarleth Mercado bila ta koja je za Nikaragvu ove godine ostvarila najbolji rezultat. Podigla je 66 kg u trzaju i 89 kg u izbačaju, što joj je bilo dovoljno za 10. poziciju među 13 takmičarki...


Scarleth Mercado