#1 Euharistija - srce Crkve
Posted: 15/05/2005 17:33
Čitamo u sv. Pismu kako je one noći kada je bio predan, naš Gospodin pozvao je svoje učenike za svoj stol i kada se sabraše oko stola uze čašu – blagoslovi je i dade svojim učenicima, isto tako i kruh – razlomi ga…dade im…i na kraju reče – «…ovo činite meni na spomen!»
Grijehom Adama i Eve čovjek je bio istjeran iz raja, zajedništva s Bogom. Prestali su biti dionici božanskog stola. Sjedajući za stol s ljudima Isus pokazuje da se s njime i po njemu mijenja taj odnos. Vrhunac te promjene u odnosu Boga i čovjeka i čovjeka i Boga slavimo na poseban način danas.
Stol je znak zajedništva, obitelji…po Kristovom pozivu učenicima za stol uspostavlja se novo zajedništvo neba i zemlje, sli i novo zajedništvo nas pozemljara, ljudi.
Stoga je Euharistija, ono što je Isus ustanovio na svojoj posljednjoj ili oproštajnoj večeri znak toga zajedništva, i ono se ostvaruje u euharistiji. Zato i možemo reći: da je Euharistija duša Crkve. Nažalost postala je nešto što se rijetko živi. Kako živjeti u vjeri i po vjeri, a vjeru ne hraniti? Ovo nije tek retoričko pitanje nego egzistencijalno za kršćanina. Bitno – pitanje svih pitanja. Euharistija je trenutak darivanja, susreta. Krist darujući sebe kreće prema nama, a mi noseći svoj život krećemo prema njemu. On nam donosi milost a mi njemu svoje ljudske slabosti i tada se događa pretvorba – On nas slabe pretvara u jake, grešne u svete, umorne u odmorene…Crkva živi iz Euharistije i po Euharistiji. Tamo gdje je nema – nema ni Crkve, ni svjedočenja. Nema ničega – tek svijet ljudskih tlapnji bez sadržaja i smisla. Možda nam je i zato život tako težak i besmislen jer je bez srca.
Čaša i kruh znači okrepu. Kažemo: daj mi čašu vode da se okrijepim. Isus nas slabe darujući nam čašu i kruh krijepi da mognemo život nositi i sa životom se nositi.
Na Posljednjoj večeri Isus je ustanovio i svećenički red. Svećenici su pozvanici Kristovi koji predvode Euharistiju, uče i utvrđuju Božji narod u vjeri. Želio bih nešto danas na svećenički dan, dan svećenika posebno naglasiti, a to je povezanost narod i svećenika. Koliko god bilo važno da svećenik bude predvoditelj naroda, onaj koji utvrđuje narod u vjeri, isto toliko je važno da narod svojom vjerom nosi svećenika u njegovoj službi. Koliko god smo zahtjevni prema svećeniku, isto toliko mormao biti zahtjevni i u svom odnosu prema njemu.
U Euharistiji Bog je pokazao svu svoju ljubav i otvorenost prema nama…ova večer je poziv svima nama da se otvorimo njemu.
Grijehom Adama i Eve čovjek je bio istjeran iz raja, zajedništva s Bogom. Prestali su biti dionici božanskog stola. Sjedajući za stol s ljudima Isus pokazuje da se s njime i po njemu mijenja taj odnos. Vrhunac te promjene u odnosu Boga i čovjeka i čovjeka i Boga slavimo na poseban način danas.
Stol je znak zajedništva, obitelji…po Kristovom pozivu učenicima za stol uspostavlja se novo zajedništvo neba i zemlje, sli i novo zajedništvo nas pozemljara, ljudi.
Stoga je Euharistija, ono što je Isus ustanovio na svojoj posljednjoj ili oproštajnoj večeri znak toga zajedništva, i ono se ostvaruje u euharistiji. Zato i možemo reći: da je Euharistija duša Crkve. Nažalost postala je nešto što se rijetko živi. Kako živjeti u vjeri i po vjeri, a vjeru ne hraniti? Ovo nije tek retoričko pitanje nego egzistencijalno za kršćanina. Bitno – pitanje svih pitanja. Euharistija je trenutak darivanja, susreta. Krist darujući sebe kreće prema nama, a mi noseći svoj život krećemo prema njemu. On nam donosi milost a mi njemu svoje ljudske slabosti i tada se događa pretvorba – On nas slabe pretvara u jake, grešne u svete, umorne u odmorene…Crkva živi iz Euharistije i po Euharistiji. Tamo gdje je nema – nema ni Crkve, ni svjedočenja. Nema ničega – tek svijet ljudskih tlapnji bez sadržaja i smisla. Možda nam je i zato život tako težak i besmislen jer je bez srca.
Čaša i kruh znači okrepu. Kažemo: daj mi čašu vode da se okrijepim. Isus nas slabe darujući nam čašu i kruh krijepi da mognemo život nositi i sa životom se nositi.
Na Posljednjoj večeri Isus je ustanovio i svećenički red. Svećenici su pozvanici Kristovi koji predvode Euharistiju, uče i utvrđuju Božji narod u vjeri. Želio bih nešto danas na svećenički dan, dan svećenika posebno naglasiti, a to je povezanost narod i svećenika. Koliko god bilo važno da svećenik bude predvoditelj naroda, onaj koji utvrđuje narod u vjeri, isto toliko je važno da narod svojom vjerom nosi svećenika u njegovoj službi. Koliko god smo zahtjevni prema svećeniku, isto toliko mormao biti zahtjevni i u svom odnosu prema njemu.
U Euharistiji Bog je pokazao svu svoju ljubav i otvorenost prema nama…ova večer je poziv svima nama da se otvorimo njemu.
Cak neki kazu da ne zna ni citat ni pisat 
, al kolko vidim na ovoj stranici i jos nekima koje su iste kao ova samo imaju drugaciju adresu ili domain propagira se sve isto ko u onoj knjizi sto sam je ja dobio! Napadaju se svi muslinai koji nisu ''njihovog hanefi'' mezheba, koji misle drugacije...i na ovoj se stranici svi ostali muslinai progalsavaju nevjernicima kao i u onoj knjizi... Pitam se samo kako neko ima pravo proglasit nekog nevjernikom ili munafikom??? Na osnovu cega? Kad u hadisı kaze da ako musliman musliamnu rekne ''Nevjernice'' jedan od njih dvojce je nevjernik... 