Forum Klix.ba

Stari Zavjet je dosta teško razumiti!No,važan je za sve tri monoteističke (Abrahamske) religije,Judaizam,Kršćanstvo i Islam!
Novi Zavjet je Židovima nevažan dok u Islamu ima dosta vjerovanja vezanog uz njega!
Novi zavjet nastao je zapisivanjem usmenih predaja učenika Isusa Krista i onih koji su od njih primili navještaj evanđelja. Najstariji su spisi Novog zavjeta Pavlove poslanice. Već između zime 50. godine i ljeta 52. godine on u Korintu piše poslanice Solunjanima.
Moguće je da je već oko 50. postojalo i aramejsko Matejevo evanđelje, no o njemu nemamo čvrstih dokaza. Isto tako, poznato je da su već u kršćanskim zajednicama kolali različiti spisi, poput zbirke Isusovih izreka, ili prvih izvještaja o njegovoj muci i smrti. Od takvih su izvještaja nastajala evanđelja, tako što su evanđelisti prikupljali tradicije koje su do njih stigle i svojim redakcijskim zahvatom stvarali evanđelje. Kršćani vjeruju da je taj tekst nastao i pod osobitim djelovanjem Duha Svetoga, pa se za sve novozavjetne knjige kaže da su »nadahnute.«
Najstarije od četiri evanđelja je ono Markovo, koje je nastalo prije 70. godine, budući da se nigdje ne daje naslutiti da bi piscu evanđelja bilo poznato razorenje jeruzalemskog hrama, što se dogodilo upravo te godine. Nakon njega nastalo je Matejevo evanđelje, a vjerojatno ubrzo potom i Lukino. Posljednje je nastalo Ivanovo evanđelje, vjerojatno potkraj 1. st., ali u njemu su prisutne neke stare tradicije, koje se čine čak starijima od ostala tri evanđelja.
Osim evanđelja, tu su i Djela apostolska koja govore o životu prve Crkve, a napisao ih je isti autor koji je napisao i Lukino evanđelje, te su izvorno ove dvije knjige predstavljale dva dijela jednog te istog djela.
Među poslanicama koje se tradicionalno nazivaju Pavlovim, biblijska znanost razlikuje one autentične i one neautentične, to jest one kojima je autor Pavao, te one kojima je autor neki drugi kršćanski pisac. I jedne i druge smatraju se u kršćanstvu nadahnutima. Uz njih, tu su i poslanice drugih autora, tzv. Pastoralne poslanice, koje se također pozivaju na Pavla kao autora!

A otkrovenje


S moje sokoćalo

U orginalu ili prijevodu?

Evo citam psalme


S moje sokoćalo

insomnia78 wrote:A otkrovenje


S moje sokoćalo

Misliš "Otkrivenje"?
Jako nejasna knjiga,čitam često prvih par poglavlja,ostale rijetko jer na razumim "što je pjesnik htjeo reći!"

insomnia78 wrote:Evo citam psalme


S moje sokoćalo

Psalmi,Propovjednik,veliki i mali proroci itd. su super.U ostalome ima dosta nerazumljivih stvari ali,,kako netko reče:"Kad jedeš ribu,ne baciš je kad naiđeš na kost,baciš kost I jedeš dalje!"
Zato I Stari Zavjet smatram Božjom objavom!

mousstapha wrote:U orginalu ili prijevodu?

Između orginala I prevoda nema razlike,nisu to prevodili neznalice!

patriot_1 wrote:

mousstapha wrote:U orginalu ili prijevodu?

Između orginala I prevoda nema razlike,nisu to prevodili neznalice!

Nisu ni Kuran, pa se opet prijevod zna izmijeniti vremenom.

Otkrovenje nije se ni nalazilo u prvim Biblijama i tek je mnogo kasnije dodato u kanon NZ-a. Naravno knjiga je sumnjivog porekla i nepoznatog autora. Dosta po svojim zverima i raznim predviđanjima uništenja podseća na SZ, ali je u isto vreme i veoma antisemitski nastrojena. Mnogi i dan danas imaju problem da je prihvate kao deo NZ-a zato što svojim sadržajem odstupa od miroljubivih učenja ostatka NZ-a. Verovatno je knjigu napisao neko ko je želeo da hrišćansku teologiju približi SZ-u.

Još jedan problem je i taj što ako se prihvati knjiga Otkrovenja to bi značilo da su se pojavljivali proroci i posle Isusa (i to apokalitični) što je protivno hrišćanskoj teologiji.

patriot_1 wrote:Zato I Stari Zavjet smatram Božjom objavom!

Ova mudrost bi trebala da bude natpis nad ulazom u svaku crkvu!

A to znači da patriota veruje da je Isus kao starozavetni Bog zbrisao celo čovečanstvo, dozvoljavao i pomagao jednom narodu da istrebljuje druge, podsticao je silovanja i još štošta. Ali opet u isto vreme voli sve ljude podjednako.

Pročitao također i ostala nekanonska evanđelja po Tomi, Filipu, Mariji i još par gnostičkih koje lionski biskup Irenej nije uvrstio u tzv Novi zavjet jer mu doktrinalno nisu pasovala pa ih proglasio za herezu, u Filipovom npr. piše da je Marija Magdalena bila Isusova družica i pored toga i njegov nadraži učenik te da ju je Isus ljubio u usta.

U Tominom ako se ne varam spominje se otvorena zavist Petra prema Mariji Madgaleni i njenom miljeničkom položaju kod Isusa.
Valjda nije mogao da svari činjenicu da jedna žena može biti duhovno naprednija od muškarca pored ostalog.

I naravno, da ne bude zabune, ne radi se o apokrifnim, srednjovjekovnim evanđeljima.

jesmo

izvrsno stivo pogotovo 4 evandjelja
poslanice manje vise...teoloski i egzistemcijalni problemi ljudi prije 1800-1900 nisu nes zanimljivi
otkrivenje nisam bas nesto skontao

SamoVasGledam wrote:Otkrovenje nije se ni nalazilo u prvim Biblijama i tek je mnogo kasnije dodato u kanon NZ-a. Naravno knjiga je sumnjivog porekla i nepoznatog autora. Dosta po svojim zverima i raznim predviđanjima uništenja podseća na SZ, ali je u isto vreme i veoma antisemitski nastrojena. Mnogi i dan danas imaju problem da je prihvate kao deo NZ-a zato što svojim sadržajem odstupa od miroljubivih učenja ostatka NZ-a. Verovatno je knjigu napisao neko ko je želeo da hrišćansku teologiju približi SZ-u.

Još jedan problem je i taj što ako se prihvati knjiga Otkrovenja to bi značilo da su se pojavljivali proroci i posle Isusa (i to apokalitični) što je protivno hrišćanskoj teologiji.

Koje je značenje sedam crkava u Otkrivenju? Zašto im Ivan piše i koja je njihova veza s Otkrivenjem u cjelini?


Otkrivenje je jedina novozavjetna knjiga koja spada u književni žanr „apokalipse“. Ta književna vrsta ima specifične načine izlaganja, slične proročkoj literaturi, ali s puno naglašenijom simbolikom. Zato knjiga Otkrivenja zahtjeva vrlo pomno i obazrivo proučavanje da bismo shvatili njezinu poruku. Vrlo veliku važnost igra simbolika brojeva: 3 je Božji broj; 4 je broj svijeta i prolaznosti; 7 (3+4) broj je potpunosti; 8 (7+1) broj dovršenosti, vječnog blaženstva; 3½ (polovica od 7) znači ograničenost. Ako to imamo na umu onda bolje možemo razumjeti redak 12, 14 koji spominje „jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena“ (3 i pol vremena) ili redak 11, 2 koji spominje 42 mjeseca (3 i pol godine). S pomoću ovih posebnih izraza pisac želi simbolički izraziti da će zlo i protubožanska vlast trajati 3 i pol odrednice vremena, tj. ograničeno vrijeme. Nadalje, broj 1000 označuje neizmjernost. Broj 12 je broj Izraela, izabranog naroda, i zato broj Crkve. Vrhunac savršenstva postignut je u broju 144.000 (12 x 12 x 1000), kojim se simbolički predstavljaju spašenici.

Broj sedam se vrlo često spominje u knjizi Otkrivenja. U vrijeme u koje je djelo pisano bilo je više od sedam Crkava u regiji male Azije. Ali s obzirom da broj sedam označava puninu, veliki broj bibličara smatra da su pisma upućena univerzalnoj Crkvi.

Sedam pisama je vrlo važno za razumijevanje cijele knjige. Pisma uvijek slijede istu strukturu: 1) naslov i opis onoga koji govori, 2) opis stanja Crkve, 3) prijekori i poticaji, 4) poruka onome koji posluša opomenu i obrati se. Iz teksta pisama možemo zaključiti da autor vrlo dobro poznaje situaciju u gradovima kojima piše. Iako imaju dosta specifičnosti, tri su vrste problema s kojima se suočavaju: krivi nauk (Efez, Pergam, Tijatira), progon (Smirna, Filadelfija), samodopadnost (Sard, Laodiceja). Analizirajući situacije u svakom od gradova, možemo puno toga primijeniti i na naše današnje vrijeme. Glavna tema koja se proteže kroz sedam pisama i odgovara temi u ostatku Otkrivenja je potreba ustrajanja u vjeri i izbjegavanja svega onoga što pisac označava kao zlo. Optimistična obećanja koja pisaca daje pobjedniku (dakle, onome tko posluša) ohrabruju na tom putu i daju uvid u buduću slavu koja će nastupiti nakon prolaznih nevolja.
C/P

Black swan wrote:jesmo

izvrsno stivo pogotovo 4 evandjelja
poslanice manje vise...teoloski i egzistemcijalni problemi ljudi prije 1800-1900 nisu nes zanimljivi
otkrivenje nisam bas nesto skontao

Palac gore,pošteno I iskreno razmišljanje a od ovih drugih koji pisaše prije tebe neću komentirati!

prva dva evandjelja su kako da kazem za sve ljude...lagana
trece je malko teze i za teologe je
cetvrto je za profe teologije

tako ih ja gradiram

najbolje poslanice mi je solunjanima...2; 3 10
ako neces da radis nemoj traziti jesti
omiljeni mi citat

patriot_1 wrote:...Zato knjiga Otkrivenja zahtjeva vrlo pomno i obazrivo proučavanje da bismo shvatili njezinu poruku. Vrlo veliku važnost igra simbolika brojeva: 3 je Božji broj; 4 je broj svijeta i prolaznosti; 7 (3+4) broj je potpunosti; 8 (7+1) broj dovršenosti, vječnog blaženstva; 3½ (polovica od 7) znači ograničenost. Ako to imamo na umu onda bolje možemo razumjeti redak 12, 14 koji spominje „jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena“ (3 i pol vremena) ili redak 11, 2 koji spominje 42 mjeseca (3 i pol godine). S pomoću ovih posebnih izraza pisac želi simbolički izraziti da će zlo i protubožanska vlast trajati 3 i pol odrednice vremena, tj. ograničeno vrijeme. Nadalje, broj 1000 označuje neizmjernost. Broj 12 je broj Izraela, izabranog naroda, i zato broj Crkve. Vrhunac savršenstva postignut je u broju 144.000 (12 x 12 x 1000), kojim se simbolički predstavljaju spašenici.

Prvo jevanđelje je i najprostije, najlakše i najkraće baš zato što je i prvo. Isus je činio tek nekoliko čuda, bio je bliže običnom smrtnom čoveku, proroku, nego nekakvom božanskom biću. Kako vreme ide tako i njegov status i značaj rastu što se može videti kroz dalja jevanđelja.

Black swan wrote:prva dva evandjelja su kako da kazem za sve ljude...lagana
trece je malko teze i za teologe je
cetvrto je za profe teologije

tako ih ja gradiram

najbolje poslanice mi je solunjanima...2; 3 10
ako neces da radis nemoj traziti jesti
omiljeni mi citat

da li je naaveden arecenica imala/ima uticaj na socijalnu politiku u SAD-u npr? npr, najsvjezije obama care, onda stigma koju za sebe nosi socijala, kaze se da social care stvara neradnike itd ili ipak ne?

nemam pojma meni je pomogla
pomagati treba samo onima koji ne mogu raditi
ljencine treba pljuvati

a ono u americi sto imamo je protestantska polu teokracija i fasada i mislim da nije mjerodavno
a s druge strane jedina normalna katolicka zemlja je slovenija (austrija je bila carstvo pa je ne bih racunao)
kad sve saberes = ne znam

vraticu se na to jedne prilike ako naletim na jedan citat koji sam mislim negdje procitao u vezi navedene recenice
kako druga braca muslimani gledaju na citanje biblije, s obzirom na hadis koji tretira to pitanje? i koliko je vjerodostojan?

odnosi se na stari al et, sta mislite o ovome? da li cinimo grijeh ako citamo bibliju a nemamo namjeru raspravljat s krscanima?

Muslimanima nije dozvoljeno da čitaju Bibliju. Učenjaci ehli sunneta ovo jedino dozvoljavaju u slučaju da se želi dokazati njena iskrivljenost zbog poziva kršćana u Islam.

Većina učenjaka koji su donosili fetvu o zabranjenosti muslimanima da čitaju Bibliju koristili su hadis kojeg bilježi Imam Ahmed, a u kojem Poslanik s.a.w.s. ukorava Omera r.a. kada ga je vidio da čita list Tevrata: ”Tako mi Onoga u čijoj je rucimoja duša da je Musa a.s. živ morao bi mene daslijedi.” (Iako u svim rivajetima ovog hadisa postoji slabost u sennedu, Ibn Hadžer kaže: ”…ali svi ovi rivajeti nas obavezuju da vjerujemo da ovaj hadis ima osnovu.” Fethul Bari 13/525)

Rekao je šejh Bin Baz, rahimehullah: ”Na svakom vjerniku je da vjeruje da su Indžil, Tevrat i Zebur objava od Allaha dž.š. Svi trebamo vjerovati da je Allah dž.š. objavljivao knjige svojim poslanicima, i u tim knjigama listove u kojima su naredbe i zabrane, opomene i podsjećanja, vijesti o prošlim vremenima, o džennetu i vatri, itd. Ali ne smijemo koristiti (te knjige sada), jer u njima ima krivotvorenja, iskrivljavanja i izmjene. Zato vjernik ne smije uzimati Tevrat, Indžil ili Zebur i čitati ih, jer je to opsanost: može da potvrdi laž, ili da negira istinu…” (Fetva preuzeta sa stranice http://www.binbaz.org.sa)

Rekao je šejh Ibn Usejmin, rahimehullah: ”Nije dozvoljeno nikome da čita knjigu Indžila, niti knjigu Tevrata…..”, a zatim u istoj fetvi dodaje: ”Ako neko od učenjaka koji je učio islamsko znanje i ima znanja o ovim knjigama želi da odgovori kršćanima i Židovima nanjihovim zabludama onda u tome ne vidim ništa loše da čita te knjige. A što se tiče običnih muslimana njima to nije dozvoljeno. I vidim kao obavezu svakome muslimanu da kada vidi nešto od ovih knjiga da to odmah spali.”

mousstapha wrote:U orginalu ili prijevodu?

Kad bi ljudi Bolje poznavali Svemogučeg tad bi prestali tvrditi da je moguče Njegove objave promjeniti.
To samo neznabožci ili oni koji ne znaju Boga tvrde. To je neupučenost. Sotona jeste preko ljudi pokušavao
izmjeniti pisma Božije objave i to je radio tako što je potakno zle da pišu falcifikate, apokrife, navodne nove objave,
pa je čak učinio da neki prevodi budu u nekim, sad se tačno zna kojim redcima, budu promjenjena značenja. No
tome se ušlo u trag pa su i ti neki prevodi uočeni. Danas su objave Božije (moderniji naziv Biblija)
ispravne i pouzdane. Ali nisu ljudima koji ne mogu da pročitaju toliko debel sadržaj pa kažu ma pusti to.

Black swan wrote:nemam pojma meni je pomogla
pomagati treba samo onima koji ne mogu raditi
ljencine treba pljuvati

a ono u americi sto imamo je protestantska polu teokracija i fasada i mislim da nije mjerodavno
a s druge strane jedina normalna katolicka zemlja je slovenija (austrija je bila carstvo pa je ne bih racunao)
kad sve saberes = ne znam

Primož Trubar (Rašica, Slovenija, 9. lipnja 1508. - Deredingen, Njemačka, 28. lipnja 1586.) je bio slovenski protestantski reformator, pisac i prevoditelj.

Smatra se ocem slovenske književnosti u autorom prve tiskane knjige na slovenskom jeziku - Catechismus i Abecedarium, tiskanih u Tübingenu 1550. godine. Autor je više od 25 knjiga od kojih je najvažniji prijevod Novog zavjeta (1582.).

Od 1520. do 1521. bio je učenik škole u Rijeci, a dalje je školovanje nastavio u Salzburgu. Kasnije je otišao u Trst gdje je bio pod tutorstvom biskupa Pietra Buonuoma. Tamo se povezao s humanistima od koji je jedan bio i Erazmo Roterdamski. 1528. upisao je studij na Bečkom sveučilištu, ali ga nije završio. 1530. vratio se u Sloveniju i postao svećenik. Za vrijeme protureformacije, 1547. godine, bježi u Njemačku koja je bila tolerantnija prema protestantizmu. Umro je u Deredingenu, a sahranjen u Tübingenu u današnjoj Njemačkoj 1586. godine.