Forum Klix.ba

Na pitanje šta će reći istorija, irski nobelovac Bernard Shaw sarkastično odgovara da će „istorija kao i obično lagati“. U ratu prvo strada istina. Ako se ne iskaže u pravo vrijeme, ona umire zauvijek. U ratu se stiče vlasništvo na „istinu“. Nažalost, pravo na istinu u Bosni i Hercegovini postalo je ratna svojina onih koji od prave istine strijepe. Prava istorijska istina je za njih opasna i za njih nekorisna. Samo se laž isplati i zato se podržava i širi. Da bi se krupna istorijska laž održala, ona se stalno mora podupirati i hraniti novim lažima. Vremenom, krupna istorijska laž postaje ne samo politička doktrina i dogma, nego religija, mit i nadahnuće (M. Čengić, 2015.).

Od strane Izetbegovićevih šegrta proklamirano geslo „Igman-a 2016-e: „Sjećamo se svih šehida i poginulih branitelja Bosne i Hercegovine“, ponovo potvrđuje da je „i najjača vojska nemoćna pred samo jednim nepijateljem – izdajom!“

Naravmo, geslo je izetbegovićevski profilirano i dosljedno slijedi Izetbegovićeva temeljna načela (1) da „Bog upravlja historijom i bit će onako kako Bog kaže“ (2) da su za njegovu SDA-vrhušku truda vrijedni jedino „mrtav i nesposoban Musliman“, zato što ga je takvog „najlakše islamizirati“, tj. preseliti ga sa bosanskog na muslimanski (čitaj: klerofašistički!) put. Potom, slijedi preselenja Muslimana u Bošnjake, ali pod istim moranjem – da Bošnjaci „sve više budu samo muslimani a sve manje Bošnjaci“ - odnosno da čim prije u ime Bosne (vlastitog korjena) presele u Velekvislingovu „Islamsku deklaraciju“, u kojoj „Nema mira ni koegzistencije između 'islamske vjere' i neislamskih društvenih i političkih institucija“, pa počnu „ginuti samo s imenom Allaha i u slavu islama ili – bježati s bojnog polja!“

Činjenice su sljedeće:

(1) Predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, članice Ujedinjenih nacija, Alija Izetbegović, na tajnim ratnim sastancima po Lukavici sa srbonacističkom ekspoziturom Slobodana Miloševića u RBiH, Radovanom Karadžićem, i krofašističkom ekspoziturom u RBiH Franje Tuđmana, Matom Bobanom, samo potvrđuje da ih je on već međunarodno legitimirao a ratom će se međunarodno legitimirati i njihove teritorije. Velekvislinga uopće ne zabrinjava što će tom ratnom legitimiranju prethoditi strašne žrtve, krunisane genocidom u Srebrenici. To je zato, što će (njegov!) „narod koji spava“ genocidnim „udarcima“ buditi Radovan Karadžić i Mate Boban, osiguravajući mu tako alibi na „washingtonsko“ i, potom „daytonsko“ mirotvorstvo, kao garant da su mu osigurani prostor i vrijeme za miran dovršetak mladomuslimanskog klerofašističkog (čitaj: terorističkog!) projekta uspostave svoje „fildžan države“ pod Bečom.

(2) Zaključivši da mu je Alija Izetbegović ugruntio pola Republike Bosne i Hercegovine te da mu Vance-Owenov mirovni plan omogućava uspješan nastavak rješavanja „srpskog pitanja“ u Republici Hrvatskoj i na Kosovu, Slobodan Milošević je stigao na Pale, 1993. godine. I to sa Bulatovićem, Ćosićem i grčkim premijerom Konstantinosom Micotakisem. Međutim, genetski genocidne alfe paljanskog čopora su „krenule svetolazarskim putem“ i Lordov plan je propao, 15./16. maja 1993. godine.

Spašavajući vlastiti projekt, Alija Izetbegović spašava genetski genocidne alfe paljanskog čopora od svesrpske odmazde nad njima jer su izdali „Vožda te i svetolazarski put“. Kako ih spašava? Osigurava im veliki ratni uspjeh, izvodi ih na Bjelašnicu i na Igman i održava ih međunarodno legitimnim mirotvorcima sve do genocida u Srebrenici. Potom se u ratnu igru, na velika vrata, vraća mirotvorac, Slobodan Milošević.

(3) Za razliku od Slobodana Miloševića, Franjo Tuđman likvidira Matu Bobana i da, „sukladno povjesnim činjenicama“, održi inicijativu i nagradi Aliju Izetbegovića za genetski bosnocidnu autoritativnost, tokom marta 1994, godine, federalizira (kantonizira) onaj dio Republike i Hercegovine i Hercegovine, koji nije bio namijenjen Slobodanu Miloševiću.

Znači:
Istina bi bila geslo: „IGMAN 2016. – IZDAJA Republike Bosne i Hercegovine!“

Sve ok, samo ne znam sto se citava prica vezuje konretno i samo za igman 93.

karanana wrote:Sve ok, samo ne znam sto se citava prica vezuje konretno i samo za igman 93.

Čitava priča vezuje se konretno i samo za igman 93. zato da bi Izetbegovićeva velekvislinška sda-klika i njeni šegrti mogli ne samo mirno uživati na lovorikama vlastite joj istine, nego i na lovorikama vlastite joj vlasti u ime "svih šehida i poginulih branitelja Bosne i Hercegovine". I to sve do zadnjeg živog branitelja, kako se ni slučajno ne bi rodio i koji oslobodilac, koji bi mogao započeti oslobađanje odbranjene Republike Bosne i Hercegovine (RBiH je odbranjena kada je postala članica UN-a i kada je slomljen Miloševićev blic krig) iz bosnocidnih čeljusti koalicione vlasti, koju čine Miloševićeve srbonacističke, Tuđmanove krofašističke i Izetbegovićeve klerofašističke klike.

A vlastita istina velekvislinške sda-klike jeste da je ARBiH poražena i da je, potom, Alija Izetbegović (diplomatskim umjećem i svojom 7. muslimanskom brigadom) zaustavio genetski genocidne alfe paljanskog čopora, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, tj. baš one, koje je on izveo na Bjelašnicu i Igman.

Prethodno je 1. fočanska udarna brigada od strane Izetbegovićevih fermanlija proglašena izdajničkom, zato što je odbranom Proskoka (skupa sa drugim jedinicama ARBiH) onemogućila dogovorenu pobjedu paljanskog čopora, pritom imavši 46 poginulih i 256 ranjenih pripadnika.

Naravno, na koncu je paljanski čopor izveden na Bjelašnicu i Igman kroz zonu tek formiranog 6. korpusa i, potom, BiH-a je odbranjena tekbirima iz džamije na Igmanu.

Ne znam, mozda fulam citavu poentu.... Ti kazes da je citava prica oko igmana od samog pocetka iscenirana i dogovorena? Od samog pocetka ofanzive do njenog zaustavljanja? Da bi se na taj nacin islamizirala arbih? Ne kontam. Ima tema na podforumu istorija. Ja tvrdim da smo mi gore posteno porazeni i zgazeni zahvaljujuci baliluku javasluku i kriminalu koji se gore nakotio u prvoj godini dana rata. I kazem da nas jeste spasio neki deal ili placanje da se potpuno obruc ne zatvori jer mogli su izaci na hadzice. 2 kilometra su bili od spajanja. Tako da je meni ova manifestacija nejasna iz drugih razloga. Ali to tvoje je nesto dublje koje mozda ne razumijem najbolje.

karanana wrote:Ne znam, mozda fulam citavu poentu.... Ti kazes da je citava prica oko igmana od samog pocetka iscenirana i dogovorena? Od samog pocetka ofanzive do njenog zaustavljanja? Da bi se na taj nacin islamizirala arbih? Ne kontam. Ima tema na podforumu istorija. Ja tvrdim da smo mi gore posteno porazeni i zgazeni zahvaljujuci baliluku javasluku i kriminalu koji se gore nakotio u prvoj godini dana rata. I kazem da nas jeste spasio neki deal ili placanje da se potpuno obruc ne zatvori jer mogli su izaci na hadzice. 2 kilometra su bili od spajanja. Ali to tvoje je nesto dublje koje mozda ne razumijem najbolje.

Narod koji spava, može se probuditi samo udarcima (A. Izetbegović). Nama ne trebaju vojnici, trebaju nam propovjednici da islamiziramo Muslimane (A. Izetbegović), pošto vojnike imaju S. Milošević i F. Tuđman. Znači, ARBiH je potpuno marginalna.

Priča nije inscenirana i dogovorena da bi se islamizirala ARBiH, nego da biše se spasili Karadžić i Mladić i oružana agresija na RBiH-e, članicu UN-a, od strane Miloševićeve srbonacističke SRJ-e, lokalizirala i svela na građanski rat. To, presudama, samo potvrđuje Tribunal u Hagu. Izetbegovićevim kvislinzima je bila potrebna dovoljna količina domaćeg - bh-zla, kako biše mogli tvrditi - kada je RBiH bila odbranjena i trebalo ju je započeti oslobađati od nacističko-fašističkih vlasti, a ne od naroda - da: "Oni (čitaj: Srbi i Hrvati) neće BiH-u, a mi je sami ne možemo odbraniti."

Potpunim zatvaranjem obruča oko Sarajeva, odbrambeno-oslobodilački rat bi eskalirao u svoju oslobodilačku fazu, koja bi pomela i Izetbegovićevu kvislinškokriminalnu SDA-vrhušku. Da to onemogući, Izetbegović je prokopao i tunel ispod sarajevske piste, i nazvao ga "Tunel spasa". Naravno, on jeste tunel spasa, ali spasa Izetbegovića i njegovih šegrta - kvislinga, (po)ratnih profitera i kriminalaca, koji i danas Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu drže u ratnom podzemlju. I "Igman 2016. - Odbrana Bosne i Hercegovine!" je dio te kvislinško-kriminalne hobotnice.

Kao što Srbi slave izgubljenu kosovsku bitku tako i mi slavimo "Igman" ili još gluplju stvar kad sam vidio da se u Rakovici slavi "pokušaj deblokade Rakovice". Moramo nešto slaviti,da ne postoje džaba kojekakve "udruge" koje samo crpe novac iz budžeta,naprave fukari kazan graha,postave ringišpil i šećernu vunu pa okupe ublehaše da seru i tumače...

Sarajmen wrote:Ko se nije borio u taj vakat prvo na Žuči a onda kroz tunel na Igmanu, njemu je to sve šuplja.

Problem je istina o zloupotrebi Žuči i Igmana (...) od strane kvislinga, (po)ratnih profitera i kriminalaca, kojom se potvrđuje da je „i najjača vojska nemoćna pred samo jednim nepijateljem – izdajom!“ Kvislinško-kriminalna bošnjačka (čitaj: Izetbegovićeva) vlast se najrađe sjeća "svih šehida i poginulih branitelja Bosne i Hercegovine" onako kako to njoj odgovara, potpuno zanemarujući snove, nade i ciljeve koji su bh-heroje motivirali da za njih svjesno rizikuju i zauvijek založe vlastite živote. Zašto? Zato što su, u biti, toj vlasti i vlastodršcima "šehidi i poginuli branitelji" Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine tek kolateralna šteta, nužna da se ta vlast i vlastodršci samoamnestiraju od suodgovornosti za izdaju i razaranje suverene, slobodne i demokratske Republike Bosne i Hercegovine i, potom, u postdaytonskom miru mirno realiziraju svoje vlastite snove, nade i ciljeve, svedene na – navac i vlast, koje će im osigurati

Mafijaška demokratija (M. Čengić): „Stranka demokratske akcije (kao što su to učinile i nacionalističke stranke iz druga dva naroda) proglasila se ratnim pobjednikom i, potom, njeni politički i vojni kadrovi, a posebno njen vrh, promovisali su prirodno pravo da se to i naplati, pravo da se na tim osnovama širi ekonomska moć odabranih i zaslužnih. Smatrali su da je sasvim normalno da oni koji 'odbrane' imovinu imaju pravo i da je posvoje. U tom cilju je stvoren monopol na vrednovanje ratnih zasluga. Svaki pojedinačni i zajednički napor žrtava u odbrani su posvojeni i dobili predznak SDA. Glorificirana je njena uloga i uloga Vođe, zaboravljeni su svi neuspjesi i greške a kolebljivosti, kukavičluk i zablude relativizirani i pripisani drugima. 'Najzaslužniji' su stekli pravo na preduzeća, fabrike, banke, zemljišta, zgrade, stanove – a boračkoj populaciji namijenili bezvrijedne papire – certifikate. Narodu je pljačka predstavljena kao politički cilj i pobjeda bošnjačkog nacionalnog interesa jer na taj način društvena dobra 'ostaju u našim rukama'. Sačuvana su i ne mogu preći u 'njihov' posjed. (...) Najveći dio u ovoj pljački stekao je na nju pravo u internoj političko-mafijaškoj raspodjeli. U javnosti su povremeno dopirali zastrašujući podaci o njenim razmjerama, ali nisu pokretani istražni i sudski procesi a krivične prijave su, vrlo, brzo, nestajale u sudskim i policijskim labirintima i tonuli u zaborav. Ako je neko iz ovog vladajućeg političkog miljea i dospio pred sud, dolazio je da bude oslobođen i da se njegov slučaj okonča zauvije.“

Naravno, mafijašku demokratiju su Izetbegovićevi klerofašisti pratili dovama podrške.

Alija Izetbegović je u zatvorskom izgnanstvu, homeinijevski, strpljivo čekao svoj trenutak. Čekao je svoje vrijeme u kome će aktivirati do tada nevidljivu klerikalnu mrežu, koja se decenijama pripremala da izađe na svjetlo dana, koja je tragala za svojim ajatolahom, konačno ga pronašla i od njega stvorila kultnu ličnost. Ta mreža i njen ajatolah nisu marili o vremenu i prostoru u kome su živjeli. Ona je imala svoj virtualni svijet, svoju misiju koja je bila važnija od zbilje. Rat i holokaust, smrt i patnje, beznađe i siromaštvo su samo učvrstili njihovo misionarstvo, potvrdili da su na ispravnom putu u odbrani vjere i njenih sljedbenika. Ta borba je otvorila dženetske dvore šehidima. Misionari su na čekanju, dok prožive ovozemaljski dženet, uživajući u stečenom bogastvu - božijem davanju (M. Čengić: Alija Izetbegović jahač apokalipse ili anđeo mira).

Da li se učinci Izetbegovićeve klerofašističke kuge, metastazirale u bh-sekularne sisteme (sudski, zakonodavni i izvršni), išta razlikuju od sljedećih učinaga bubonske kuge:

Godine 1346. u lučki grad Tana, na ušću reke Don na Crnom moru, stigla je bubonska kuga - Crna smrt. Prenosile su je buve koje su živek na pacovima i iz Kine su je doneli trgovci koji su putovali Putem svile velikom transazijskom trgovačkom saobračajnicom. Zahvaljujući trgovcima iz Đenove, pacovi su ubrzo proširili te buve i kugu iz Tane na čitavu oblast Sredozemlja. Već početkom 1347. kuga je dospela u Carigrad. U proleće 1348. širila se Francuskom i severnom Afrikom i zahvatila južni deo Italije. Svuda kuda je prolazila - pokosila je oko polovine stanovništva.

Svedok njenog dolaska u italijanski grad Firencu bio je italijanski pisac Đovani Bokačo. On se kasnije prisećao:
Pred njenim naletom sve znanje i domišljatost ljudi bili su uzaludni... kuga je, na užasavajući i sasvim poseban način, počela da ispoljava svoje dejstvo. Nije se javljala u obliku koji je imala na Istoku, gde je krvavljenje iz nosa bilo očigledan predznak sigurne smrti. Naprotiv, prvi simptom bilo je pojavljivanje oteklina u preponama ili u pazuhu, od kojih su neke imale oblik jajeta, dok su druge bile otprilike veličine obične jabuke... Simptomi te bolesti kasnije su se menjali i mnogi ljudi su otkrivali tamne mrlje i modrice na rukama, butinama i drugim delovima tela... Protiv te bolesti... svi saveti lekara i sva moć medicine bili su beskorisni i uzaludni... A u većini slučajeva smrt je nastupala u roku od tri dana nakon pojave simptoma koje smo naveli.

Ljudi u Engleskoj znali su da kuga dolazi i bili su svesni onog što je predstojalo. Sredinom avgusta 1348. kralj Edvard III zatražio je od kanterberijskog nadbiskupa da organizuje molitve, a mnogi biskupi slali su pisma sveštenicima da ih javno čitaju u crkvi kako bi pomogli narodu da se suoči sa onim što će im se dogoditi, Ralf od Sruzberija, biskup iz Bata, pisao je svojim sveštenicima:
Svemoćni Bog šalje grmljavinu, munje i slične stvari koje dolaze s njegovog trona da kazne njegove sinove koje želi da iskupi. Stoga, pošto je katastrofalna pošast sa Istoka stigla u susednu kraljevinu, velika je opasnost da će, ukoliko se ne budemo usrdno i stalno molili, otrovne grane slične pošasti zahvatiti i ovu oblast i pogoditi i uništiti njene stanovnike. Zato svi moramo ispovedanjem i izgovaranjem psalama prizvati Boga.

Ni to nije pomoglo. Kuga je došla i brzo odnela oko polovine engleskog stanovništva. Takve katastrofe mogu imati ogromne posledice po institucije društva. Može se razumeti zašto je veliki broj ljudi poludeo. Bokačo je zabeležio da su „neki ljudi smatrali da je nepogrešiv način odbrane od tog zla opijanje, potpuno odavanje uživanju u životu, pesmi i veselju, udovoljavanje svim željama kad god se ukaže prilika i njegovo odbacivanje kao velike šale... a to objašnjava i zašto su žene koje su tu bolest preživele posle toga verovatno bile manje čedne" (Daron Asemoglu i Džejms A. Robinson: Zašto narodi propadaju).

Razlikuje kada su u pitanju bh-građani, bh-društvo i bh-država. Učinci Izetbegovićeve klerofašističke kuge su porazniji od učinaka bubonske kuge.

meni fakat nikad nije bilo jasno sta se to slavi na igmanu


i to jedna 100% vjerska manifestacija


a sto se tice alije i ciljeva, na zalost, sve tacno, preko ledja naroda.
detalje ne znam. znam samo kako je ko zivio u sa prije rata, u toku i poslije rata

E moj druže...
za koju godinu ćemo svi znati kad je rođendan Hazreti Fatime jal bitke na Bedru a niko neće spomenuti Hrasno brdo,Žepu ili Otes.U ovoj džamahiriji je preči svaki smrdo iz Kuvajta jal Švedske nego izranjavani Bošnjo sa Žuči ili Majevice.

PM72 wrote:E moj druže...
za koju godinu ćemo svi znati kad je rođendan Hazreti Fatime jal bitke na Bedru a niko neće spomenuti Hrasno brdo,Žepu ili Otes.U ovoj džamahiriji je preči svaki smrdo iz Kuvajta jal Švedske nego izranjavani Bošnjo sa Žuči ili Majevice.

pastatie tuj ne jasno jarane kaketo koristi ima ova drzava otog ranjenog bosnje nikake samoje nagrbaci ina budjetu ovoj drzavi aod nase brace iskuvaita imamo koristi jerbo cenam oni donjet para padanam svima budne ljepo

Rizu za predsjednika,ili vodju svih Bosnjaka...Mudro zbori i valja to postivat.Manite se suplje...A alo to ne ide onda ga bar staviti na celo navijaca "Sarajeva",em ce biti manje polomljenih stolica,em je moguce prestici "ZeljA"

ja sam naćuo da se obnavlja trezor Centrane banke BiH...pa vi vidite

JoseMujica wrote:ja sam naćuo da se obnavlja trezor Centrane banke BiH...pa vi vidite

Cohers wrote:

Sarajmen wrote:Ko se nije borio u taj vakat prvo na Žuči a onda kroz tunel na Igmanu, njemu je to sve šuplja.

Problem je istina o zloupotrebi Žuči i Igmana (...) od strane kvislinga, (po)ratnih profitera i kriminalaca, kojom se potvrđuje da je „i najjača vojska nemoćna pred samo jednim nepijateljem – izdajom!“ Kvislinško-kriminalna bošnjačka (čitaj: Izetbegovićeva) vlast se najrađe sjeća "svih šehida i poginulih branitelja Bosne i Hercegovine" onako kako to njoj odgovara, potpuno zanemarujući snove, nade i ciljeve koji su bh-heroje motivirali da za njih svjesno rizikuju i zauvijek založe vlastite živote. Zašto? Zato što su, u biti, toj vlasti i vlastodršcima "šehidi i poginuli branitelji" Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine tek kolateralna šteta, nužna da se ta vlast i vlastodršci samoamnestiraju od suodgovornosti za izdaju i razaranje suverene, slobodne i demokratske Republike Bosne i Hercegovine i, potom, u postdaytonskom miru mirno realiziraju svoje vlastite snove, nade i ciljeve, svedene na – navac i vlast, koje će im osigurati

Mafijaška demokratija (M. Čengić): „Stranka demokratske akcije (kao što su to učinile i nacionalističke stranke iz druga dva naroda) proglasila se ratnim pobjednikom i, potom, njeni politički i vojni kadrovi, a posebno njen vrh, promovisali su prirodno pravo da se to i naplati, pravo da se na tim osnovama širi ekonomska moć odabranih i zaslužnih. Smatrali su da je sasvim normalno da oni koji 'odbrane' imovinu imaju pravo i da je posvoje. U tom cilju je stvoren monopol na vrednovanje ratnih zasluga. Svaki pojedinačni i zajednički napor žrtava u odbrani su posvojeni i dobili predznak SDA. Glorificirana je njena uloga i uloga Vođe, zaboravljeni su svi neuspjesi i greške a kolebljivosti, kukavičluk i zablude relativizirani i pripisani drugima. 'Najzaslužniji' su stekli pravo na preduzeća, fabrike, banke, zemljišta, zgrade, stanove – a boračkoj populaciji namijenili bezvrijedne papire – certifikate. Narodu je pljačka predstavljena kao politički cilj i pobjeda bošnjačkog nacionalnog interesa jer na taj način društvena dobra 'ostaju u našim rukama'. Sačuvana su i ne mogu preći u 'njihov' posjed. (...) Najveći dio u ovoj pljački stekao je na nju pravo u internoj političko-mafijaškoj raspodjeli. U javnosti su povremeno dopirali zastrašujući podaci o njenim razmjerama, ali nisu pokretani istražni i sudski procesi a krivične prijave su, vrlo, brzo, nestajale u sudskim i policijskim labirintima i tonuli u zaborav. Ako je neko iz ovog vladajućeg političkog miljea i dospio pred sud, dolazio je da bude oslobođen i da se njegov slučaj okonča zauvijek.“

Naravno, mafijašku demokratiju su Izetbegovićevi klerofašisti pratili dovama podrške.

Ovo su vjecne dileme poslije svakog rata.
Ko treba da formira novo drustvo, ko je sposoban i dovoljno ”posten” da se brine o narodu, da li je zemlja i drustvo oslobodjeno od stranih interesa koji stalno mute vodu itd. Ne moze svako ni voditi jedno drustvo. Oni najsposobniji i najlojalniji svom narodu su automatski na meti neprijatelja drzave koji ih nevine kaljaju tvrde da su lopovi, pedofili itd. Peruci se od svega oni najposteniji na kraju odustanu a umjesto njih dolaze oni koji su u stanju da se bore sa svim tim. Samo dragi Bog zna kakav je ko. Ja mogu moje znanje formirati na osnovu tudjih ”serviranja” istine. Ako me lopov ubjedi da je on pravi covjek za zemlju ja bih ga u svom neznanju mogao slijediti i doprinijeti jos vecoj nepravdi. Sreca u svemu ovome je da niko nije samo posten ili neposten. Nekad je tesko na posten nacin proci pored nepostenih grupacija pa mnogi cestiti ljudi nastoje prevarom proci prvi krug da bi dosli na vlast i vodili narod kako treba.

Postavljam sam sebi pitanje kakav stav da zauzmem prema politici, postenju i nepostenju i kako mogu izbjeci da u neznanju koristim destruktivnoj politici?
Za mene je gore napisani tekst pun mrznje prema vodecim bosnjackim politicarima i razmisljam da ako je tako koja je alternativa njima? Ja sam ovdje naucio lekciju tako da nikada ne nasjedam na tudje sijanje mrznje i unosenje razdora medju Bosnjake. Cilj ovakve propagande je da meni otupi zelju za napretkom kako ne bih ni pokusao nesto stvoriti jer mi to drugi nece dozvoliti. Znaci da Bosnjak treba biti bijeda i onda je podoban. Osim toga, u Bosni u posljeratnom periodu sam upoznao mnogo uspjesnih ljudi kojima ide dobro, ne bave se politikom i nisu familija sa mocnim ljudima. Mogu satima pricati o njima poimenice jer su to ljudi koji su svojim radom i trudom postigli odlicne rezultate u Bosni koju vode danasnji politicari. Niti je sve bijelo niti crno ali ja sam shvatio da je gubljenje vremena razmisljajuci globalno. Rezultat daje kada neko nesto konkretno ucini pod parolom u se i u svoje kljuse.

Jel ovo Sefer poceo predizbornu kampanju?