#1 Zašto je Sarajevo tako depresivno?
Posted: 12/07/2016 12:53
Pozdrav svima.
Imam čudno pitanje. Zašto je u Sarajevu tako depresivno živjeti, odnosno jesu li ljudi u Sarajevu toga uopće svjesni, jesu li na to navikli ili im je tako dobro? Ne znam. Ovo pitanje postavljam pošto sam dvije i po godine proveo u Sarajevu radeći. Inače sam iz Hrvatske, i kad sam došao tu (bio sam par puta tu turistički prije, ali uvijek na dan), sve mi je izgledalo super, kao raj na Zemlji za živjeti. Svi su mi govorili da će mi bit tamo odlično, jest ćeš ćevape svaki dan, gostit se, provodit, dobro, a pojeftino itd. Sve to zvuči i izgleda za 5, ali jedno je turistički doć u Sarajevo sa svojom ekipom, a drugo preselit se u Sarajevo gdje ne poznaš praktički nikoga (možda par nekih daljih rođaka, ali nisam uopće u nekom kontaktu s njima) i ostat tu dugo vremena. Vrlo brzo sam iskusio da zapravo nemam koga s kim bih pošao na čaršiju i sjeo pojest ćevape ili baklavu, jer domaće to ili ne zanima ili nemaju para ili vremena ili ovo ili ono.
Generalno, uopće nisam prodro u svijet i način života ljudi u Sarajevu, odnosno kao da jesam, ali da tu zapravo nemam šta vidjet jer svi žive neke šuplje živote i sve je tako nesadržajno i isprano. Iako sam upozno hrpu ljudi, na poslu, neke njihove prijatelje, neke studente s prakse, neke njihove prijatelje, preko rođaka, ovo, ono, razni krugovi ljudi su se tu vrtili, ali danas da dođem u Sarajevo, iskreno ne znam kome bih se javio da pođemo na kafu i kome bih šta imao reći (ili ta osoba meni). Sad, ja JESAM, naglašavam, težak za sklapanje kontakata jer mi ne odgovara svatko, istina. Ali uvijek upoznam neki krug ljudi s kojima mogu biti blizak, što jedino u Sarajevu nije došlo do izražaja. Znam neke druge ljude koji su tu došli sa strane i koji su totalna suprotnost od mene, mogu se za 10 min. sprijateljit s nekim ko da ga znaju cijeli život i oni imaju slična iskustva: jednostavno se ne mogu povezat s domaćima, a u sredini kao što je Sarajevo ako ne znaš domaće, odnio si gaće na štapu.
Također sam primijetio da stranci koji su tu došli diplomatski, na studentske razmjene, neki međunarodni projekti i sl., žive sasvim drugi lifestyle od lokalne raje. Točno znaš gdje ćeš nać Amerikance, Engleze i sl. u Sarajevu da sjede (većinom neka fancy europska kulturna i "načitana" mjesta, dokle domaći sjede po šišama i sl.) U jednom momentu sam skontao da oni zapravo domaće vide kao kolonijalnu raju, otprilike ko da su došli u štajaznam Indiju ili Afganistan, imaju ponešto za vidjet, ali ne žele previše kontakta s "domorocima" jer se smatraju višima ili šta već,
Sad, pitam se, zašto je grad koji je toliko atraktivan kao Sarajevo, ima toliko zanimljivih lokacija, mjesta, građevina, povijesnih događaja, šarolikosti, raznolikosti, stalno se neki stranci tu motaju, kofol se stalno tu nešto događa od festivala i sl., toliko utučen? Imam dojam kao da ljudi ne žele da im je bolje, da su zabijeni u tu neku svoju priču i da ne žele pogledati šire i sl. Sarajevo definitivno ima OGROMAN potencijal, ali ljudi ko da to ne vide, ne znaju iskoristiti, okrenuti u svoju korist, a niti sami uživati u tome. U čemu je kvaka?
Imam čudno pitanje. Zašto je u Sarajevu tako depresivno živjeti, odnosno jesu li ljudi u Sarajevu toga uopće svjesni, jesu li na to navikli ili im je tako dobro? Ne znam. Ovo pitanje postavljam pošto sam dvije i po godine proveo u Sarajevu radeći. Inače sam iz Hrvatske, i kad sam došao tu (bio sam par puta tu turistički prije, ali uvijek na dan), sve mi je izgledalo super, kao raj na Zemlji za živjeti. Svi su mi govorili da će mi bit tamo odlično, jest ćeš ćevape svaki dan, gostit se, provodit, dobro, a pojeftino itd. Sve to zvuči i izgleda za 5, ali jedno je turistički doć u Sarajevo sa svojom ekipom, a drugo preselit se u Sarajevo gdje ne poznaš praktički nikoga (možda par nekih daljih rođaka, ali nisam uopće u nekom kontaktu s njima) i ostat tu dugo vremena. Vrlo brzo sam iskusio da zapravo nemam koga s kim bih pošao na čaršiju i sjeo pojest ćevape ili baklavu, jer domaće to ili ne zanima ili nemaju para ili vremena ili ovo ili ono.
Generalno, uopće nisam prodro u svijet i način života ljudi u Sarajevu, odnosno kao da jesam, ali da tu zapravo nemam šta vidjet jer svi žive neke šuplje živote i sve je tako nesadržajno i isprano. Iako sam upozno hrpu ljudi, na poslu, neke njihove prijatelje, neke studente s prakse, neke njihove prijatelje, preko rođaka, ovo, ono, razni krugovi ljudi su se tu vrtili, ali danas da dođem u Sarajevo, iskreno ne znam kome bih se javio da pođemo na kafu i kome bih šta imao reći (ili ta osoba meni). Sad, ja JESAM, naglašavam, težak za sklapanje kontakata jer mi ne odgovara svatko, istina. Ali uvijek upoznam neki krug ljudi s kojima mogu biti blizak, što jedino u Sarajevu nije došlo do izražaja. Znam neke druge ljude koji su tu došli sa strane i koji su totalna suprotnost od mene, mogu se za 10 min. sprijateljit s nekim ko da ga znaju cijeli život i oni imaju slična iskustva: jednostavno se ne mogu povezat s domaćima, a u sredini kao što je Sarajevo ako ne znaš domaće, odnio si gaće na štapu.
Također sam primijetio da stranci koji su tu došli diplomatski, na studentske razmjene, neki međunarodni projekti i sl., žive sasvim drugi lifestyle od lokalne raje. Točno znaš gdje ćeš nać Amerikance, Engleze i sl. u Sarajevu da sjede (većinom neka fancy europska kulturna i "načitana" mjesta, dokle domaći sjede po šišama i sl.) U jednom momentu sam skontao da oni zapravo domaće vide kao kolonijalnu raju, otprilike ko da su došli u štajaznam Indiju ili Afganistan, imaju ponešto za vidjet, ali ne žele previše kontakta s "domorocima" jer se smatraju višima ili šta već,
Sad, pitam se, zašto je grad koji je toliko atraktivan kao Sarajevo, ima toliko zanimljivih lokacija, mjesta, građevina, povijesnih događaja, šarolikosti, raznolikosti, stalno se neki stranci tu motaju, kofol se stalno tu nešto događa od festivala i sl., toliko utučen? Imam dojam kao da ljudi ne žele da im je bolje, da su zabijeni u tu neku svoju priču i da ne žele pogledati šire i sl. Sarajevo definitivno ima OGROMAN potencijal, ali ljudi ko da to ne vide, ne znaju iskoristiti, okrenuti u svoju korist, a niti sami uživati u tome. U čemu je kvaka?
