Forum Klix.ba

Pročitala sam jedan komentar kako žene odmah pate nakon veze, dok muškarci nakon određenog vremena. Naravno, to je generalizacija i ne možemo sve M ni sve Ž strpati u isti koš, ali imam osobnih primjera i primjera u okolini koji potvrđuju to u većini slučajeva.

Par puta mi se desilo da me momak otkanta ili ja njega jer učini nešto, ja prvih pet dana ubi se plačući, sjedim kući po vazdan, gledam Uvod u anatomiju, prežderavam se čokoladom i nadam se pozivu, nečemu, držim otvoren chat da vidim hoće li bar pokušati pisati (očajno, znam), čak sam znala i letati za likom i smarati ga, ali jok, ignore mi puca. Nakon te početne faze od par dana to me skroz prođe i ohladim se i nastavim dalje svojim životom. I onda mi se desi da taman kad lika zaboravim i ne mislim uopće o njemu, nakon mjesec, dva, pa i više mi se javi. Ili je to ispitivanje terena "prijateljski" ili je u fazonu tek sad je skontao šta je izgubio, žao mu je, bio je budala bla bla bla.

Šta vi mislite, prema vašim iskustvima ima li istine u ovoj generalizaciji? I zašto se to dešava, zašto (iz mog iskustva) muškarci se pale na ignorisanje i treba im toliko vremena? Također, uz to i ide da žene pate intenzivnije (taj početni period), a muškarci duže i jače, slažete li se s tim?

Kad skontaju da nece imati sta guziti
Eto, to ti je sva istina

Muškarci kad su u vezi atraktivniji su drugim ženkama pa pomisle da mogu bolje od postojeće.
Čim se raskantale shvate da je prividna želja splasnula kod boljeg kandidata i vraćaju se staroj mori.

insomnia78 wrote:Kad skontaju da nece imati sta guziti
Eto, to ti je sva istina

100%

Pravi muškarac ti se nakon prekida nikad neće javiti. Za njega je ta prica zavrsena.

Sazem se apsolutno s uvodnim postom.To mi se i desilo.U pocetku vidim po njoj da bi nazad,samo sam trebao zvat i tjt.Sretnem je cak na ulici,popricamo,razmjenimo par rijeci,al jok ja konj nisam zvao
Nakon par mjeseci samo prolazili jedno pored drugog,ni pogleda ni osmjeha ni da ona uvrce kosu kako zene to rade i ja tad nazovem i BAM ona s drugim

Nemam iskustva s tim da su me momci nakon prekida zvali i pitali da se pomirimo, vjerovatno zbog toga što sam veze uvijek završavala sa vrlo jasnim stavom da je to kraj i nema dalje. Da je moglo dalje, ne bi bilo prekida.

Što se tiče toga da mi patimo odmah po prekidu veze, a oni naknadno, to bih mogla povezati s činjenicom da smo mi žene navikle (ili smo genetski predodređene) da se nosimo s emocijama i preživljavamo ih kad se dese, i onda nastavljamo sa životom. I tako idemo kroz sve životne prepreke.
Muškarci se, s druge strane, teže bore s navalom emocija i to posebno onih negativnih, oni vole biti u pogonu, nešto raditi i na taj način prevazići taj negativni naboj (u suštini se i ne suočavaju s emocijama, već ih zaobilaze). I to može tako jedno vrijeme, a onda se na kraju neminovno moraš suočiti s tim i raščistiti sam sa sobom. Ili se uvaliti u novu vezu s emotivnim tovarom iz prethodne ... ne preporučujem...

Euridika wrote:Nemam iskustva s tim da su me momci nakon prekida zvali i pitali da se pomirimo, vjerovatno zbog toga što sam veze uvijek završavala sa vrlo jasnim stavom da je to kraj i nema dalje. Da je moglo dalje, ne bi bilo prekida.

Što se tiče toga da mi patimo odmah po prekidu veze, a oni naknadno, to bih mogla povezati s činjenicom da smo mi žene navikle (ili smo genetski predodređene) da se nosimo s emocijama i preživljavamo ih kad se dese, i onda nastavljamo sa životom. I tako idemo kroz sve životne prepreke.
Muškarci se, s druge strane, teže bore s navalom emocija i to posebno onih negativnih, oni vole biti u pogonu, nešto raditi i na taj način prevazići taj negativni naboj (u suštini se i ne suočavaju s emocijama, već ih zaobilaze). I to može tako jedno vrijeme, a onda se na kraju neminovno moraš suočiti s tim i raščistiti sam sa sobom. Ili se uvaliti u novu vezu s emotivnim tovarom iz prethodne ... ne preporučujem...

S tim se slažem da uvijek patimo odmah, još ja počnem preuveličavati i paničariti isto da je jedini na planeti pa se za deset dana smijem sama sebi.

Samo htjedoh nadodati, ne mora nužno biti prekid veze, može biti i prekid komunikacije, tipa svađa ili nakon dejtanja, meni se i desilo da izlazim s nekim i naložim se ko hepo kocka da će među nama nešto biti i onda me lik otkanta, kao njemu treba vremena, bla bla bla, ja naravno suza suzu goni pet dana i dam mu čitavu vječnost eh onda kasnije se javi kao nije mislio tako, ipak bi mi mogli pokušati bla bla. Ono koji đavo me .

cenecimoveocino wrote:Sazem se apsolutno s uvodnim postom.To mi se i desilo.U pocetku vidim po njoj da bi nazad,samo sam trebao zvat i tjt.Sretnem je cak na ulici,popricamo,razmjenimo par rijeci,al jok ja konj nisam zvao
Nakon par mjeseci samo prolazili jedno pored drugog,ni pogleda ni osmjeha ni da ona uvrce kosu kako zene to rade i ja tad nazovem i BAM ona s drugim

Što ste konji? Dok vama iz stražnjice u glavu mi već s drugim frajerom.

Klitemnestraaa wrote:

Euridika wrote:Nemam iskustva s tim da su me momci nakon prekida zvali i pitali da se pomirimo, vjerovatno zbog toga što sam veze uvijek završavala sa vrlo jasnim stavom da je to kraj i nema dalje. Da je moglo dalje, ne bi bilo prekida.

Što se tiče toga da mi patimo odmah po prekidu veze, a oni naknadno, to bih mogla povezati s činjenicom da smo mi žene navikle (ili smo genetski predodređene) da se nosimo s emocijama i preživljavamo ih kad se dese, i onda nastavljamo sa životom. I tako idemo kroz sve životne prepreke.
Muškarci se, s druge strane, teže bore s navalom emocija i to posebno onih negativnih, oni vole biti u pogonu, nešto raditi i na taj način prevazići taj negativni naboj (u suštini se i ne suočavaju s emocijama, već ih zaobilaze). I to može tako jedno vrijeme, a onda se na kraju neminovno moraš suočiti s tim i raščistiti sam sa sobom. Ili se uvaliti u novu vezu s emotivnim tovarom iz prethodne ... ne preporučujem...

S tim se slažem da uvijek patimo odmah, još ja počnem preuveličavati i paničariti isto da je jedini na planeti pa se za deset dana smijem sama sebi.

Samo htjedoh nadodati, ne mora nužno biti prekid veze, može biti i prekid komunikacije, tipa svađa ili nakon dejtanja, meni se i desilo da izlazim s nekim i naložim se ko hepo kocka da će među nama nešto biti i onda me lik otkanta, kao njemu treba vremena, bla bla bla, ja naravno suza suzu goni pet dana i dam mu čitavu vječnost eh onda kasnije se javi kao nije mislio tako, ipak bi mi mogli pokušati bla bla. Ono koji đavo me .

E sa ovim zadnjim se slažem. Ima veze s onim - interesantno je kad su ti šanse male ili nikakve, postane izazov ...

Otto_13 wrote:... Samo losa strana toga je da kad covjek ili zena pobijedi taj izazov i osvoji ga desi se kao i sa svim drugim izazovima "smanji se interesovanje i trazi se drugi izazov".

Zato meni ignore nikad nije bio izazov, ta neka prividna nedostižnost. To mi je zapravo odbojno. Meni je izazov upoznavanje nekog, dio po dio, a ono ne prestaje...

Euridika wrote:

Otto_13 wrote:... Samo losa strana toga je da kad covjek ili zena pobijedi taj izazov i osvoji ga desi se kao i sa svim drugim izazovima "smanji se interesovanje i trazi se drugi izazov".

Zato meni ignore nikad nije bio izazov, ta neka prividna nedostižnost. To mi je zapravo odbojno. Meni je izazov upoznavanje nekog, dio po dio, a ono ne prestaje...

Drugi izazov ne mora nužno biti druga osoba. Izazov je i izgraditi skladnu vezu, šta podrazumijeva i rad na sebi i komunikaciju s partnerom. Po meni je veći to izazov nego zbariti nekoga, kad se hormoni prestanu lučiti i mozak dođe u stanje realnosti, e onda je svaki dan izazov oboma da veza bude što kvalitetnija i bolja.

Klitemnestraaa wrote:

Euridika wrote:

Otto_13 wrote:... Samo losa strana toga je da kad covjek ili zena pobijedi taj izazov i osvoji ga desi se kao i sa svim drugim izazovima "smanji se interesovanje i trazi se drugi izazov".

Zato meni ignore nikad nije bio izazov, ta neka prividna nedostižnost. To mi je zapravo odbojno. Meni je izazov upoznavanje nekog, dio po dio, a ono ne prestaje...

Drugi izazov ne mora nužno biti druga osoba. Izazov je i izgraditi skladnu vezu, šta podrazumijeva i rad na sebi i komunikaciju s partnerom. Po meni je veći to izazov nego zbariti nekoga, kad se hormoni prestanu lučiti i mozak dođe u stanje realnosti, e onda je svaki dan izazov oboma da veza bude što kvalitetnija i bolja.

Pa da, slažemo se.

Izazov je nakon prekida ortati covjek.

djevojka bez imena wrote:Izazov je nakon prekida ortati covjek.

Sorry, što samo nakon prekida? Izazov je biti čovjek svaki dan, u svakoj prilici i situaciji.

Otto_13 wrote:

Euridika wrote:

djevojka bez imena wrote:Izazov je nakon prekida ortati covjek.

Sorry, što samo nakon prekida? Izazov je biti čovjek svaki dan, u svakoj prilici i situaciji.

Tako je podrzavam

razumijem i slazem se prvi put sa Djevojkom

Eurohanuma i Otto

Euridika wrote:

djevojka bez imena wrote:Izazov je nakon prekida ortati covjek.

Sorry, što samo nakon prekida? Izazov je biti čovjek svaki dan, u svakoj prilici i situaciji.

Ja sam čovjek svaki dan, u svakoj prilici i situaciji i primjećujem da pored toga svakog dana u svakom pogledu sve više i više napredujem!

Treba bit fra'er pa makar pokušat da neko ne plače zbog tebe. Gore bih se ja osjećao kad bih znao da je neko zbog mene sjeban. Lično, ako mi se ne svidi nakon prva dva sastanka i ako vidim tu ne može biti nešto konkretnije, odmah to dajem do znanja i prekidam svaki kontakt. Što da bezveze zavlačim nekoga radi svojih nekih hirova. Nek' nađe nekoga kome će se svidjet kako treba i svi sretni. A ako se desi da mi se svidi, što je rijetkost, pa ona mene zajebe, nema veze, barem znam da ja neću plakat zbog toga, nije zadnja. Naletit će i prava negdje, kad se najmanje nadam.

Euridika wrote:

djevojka bez imena wrote:Izazov je nakon prekida ortati covjek.

Sorry, što samo nakon prekida? Izazov je biti čovjek svaki dan, u svakoj prilici i situaciji.

Mozda zato sto je ovdje rijec o vezama, prekidima nacinu na koji se nosimo s tim. Postoje raskidi, lahki i manje lahki ljudi koji iz nas izvlace najgore i najbolje,rarkid nije uobicajena(svakodnevna)stvar, emocije prevladaju razum i to su momenti iskusenja , spoznaja i preispitivanja vlastite emocionalne zrelosti i snage. Tada je jako vazno biti i ostati covjek.
Zivotno biti covjek se podrazumjeva, i nisam mislila da to treba naglasiti..

A sto se ostalog tice, ne zovem, ne dosadjujem, ne gledam u telefon.Ako smo prekinuli, prekinuli smo i ne vidim zasto bih radila sve to. Tugujem na svoj nacin.

nađeš odmah drugu i nema problema. sa svakom je isto ionako

Otto_13 wrote:

EldinFromSa wrote:Treba bit fra'er pa makar pokušat da neko ne plače zbog tebe. Gore bih se ja osjećao kad bih znao da je neko zbog mene sjeban. Lično, ako mi se ne svidi nakon prva dva sastanka i ako vidim tu ne može biti nešto konkretnije, odmah to dajem do znanja i prekidam svaki kontakt. Što da bezveze zavlačim nekoga radi svojih nekih hirova. Nek' nađe nekoga kome će se svidjet kako treba i svi sretni. A ako se desi da mi se svidi, što je rijetkost, pa ona mene zajebe, nema veze, barem znam da ja neću plakat zbog toga, nije zadnja. Naletit će i prava negdje, kad se najmanje nadam.

Sve to brat moj lijepo zvuci u teoriji u praksi su stvari drugacije . Emocije su ljudske a ljudi prave greske a greske izazivaju bol , suze , prekide . Cak i kad mi mislimo da smo se fino razisli ona druga strana cesto puta pati . I ono sto zene cesto rade a to je da se zamore svim tim razmisljanjima i pocnu da karikiraju i stvaraju neku pricu kako bi sebi objasnile zasto su ostavljene . I onda neko ispadne los . Nekad stvari idu dobro par mjeseci , par godina i onda dozive kolaps . U svemu tome treba ostati covjek . Precutati kad te neko u svom bolu napada a cesto puta i vrijedja . Jednostavno zivot nije tako jednostavan i veze nisu tako jednostavne kao sto ih ti opisa

Slažem se. Ali, ipak je ova, kao što kažeš jednostavna, teorija, izrasla iz neke loše,teške i nepoželjne prakse. Prakse u kojoj jedna strana ispada totalna budala, naivac i šta sve ne, pa se iz svega toga nadograđuju neka nova viđenja karakteristična toj osobi. Pa je trenutno stanje neka naklonost jednostavnosti, crno na bijelo, malo više se oslonit na intuiciju, ako joj vjeruješ, a ja svojoj vjerujem. I naravno više razmišljat gornjom nego donjom glavom. Ako sebi želim dobro i ako zdravo razmišljam i tom potencijalnom partneru će biti lakše i vjerovatno se neće odma na početku stvoriti prevelika očekivanja sa suprotne strane pa je samim tim lakše i prekinuti nešto što "nije ni postojalo". A jedino što je sigurno da se čovjek svaki dan nadograđuje, pa će se te teorije s novim iskustvima mjenjat i nadograđivati.

pusti se krokodilskih suza

Tri puta sam raskinuo i tri puta isti scenario, 10 sati "razgovora" sto je ustvari 10 sati njenog placa i svakih 30 minuta "ali zasto"

Kada se druge sa mnom raskinule ja sam odma te iste sekunde prihvatio i krenuo dalje. Nema potrebe da mucim drugu osobu sa mojom patnjom ako patim.

Nemam razloga da plačem,dođe prođe (ma koliko god mi ta osoba bila srcu draga),a ako se nakon svega tu izrodi prijateljstvo,ok ako ne,mora se produžiti dalje.Možda bi sada jedino zaplakao zbog toga što me žgaravica ubija od one masne krompiruše,ufff,teško se vari...

Otto_13 wrote:

EldinFromSa wrote:Treba bit fra'er pa makar pokušat da neko ne plače zbog tebe. Gore bih se ja osjećao kad bih znao da je neko zbog mene sjeban. Lično, ako mi se ne svidi nakon prva dva sastanka i ako vidim tu ne može biti nešto konkretnije, odmah to dajem do znanja i prekidam svaki kontakt. Što da bezveze zavlačim nekoga radi svojih nekih hirova. Nek' nađe nekoga kome će se svidjet kako treba i svi sretni. A ako se desi da mi se svidi, što je rijetkost, pa ona mene zajebe, nema veze, barem znam da ja neću plakat zbog toga, nije zadnja. Naletit će i prava negdje, kad se najmanje nadam.

Sve to brat moj lijepo zvuci u teoriji u praksi su stvari drugacije . Emocije su ljudske a ljudi prave greske a greske izazivaju bol , suze , prekide . Cak i kad mi mislimo da smo se fino razisli ona druga strana cesto puta pati . I ono sto zene cesto rade a to je da se zamore svim tim razmisljanjima i pocnu da karikiraju i stvaraju neku pricu kako bi sebi objasnile zasto su ostavljene . I onda neko ispadne los . Nekad stvari idu dobro par mjeseci , par godina i onda dozive kolaps . U svemu tome treba ostati covjek . Precutati kad te neko u svom bolu napada a cesto puta i vrijedja . Jednostavno zivot nije tako jednostavan i veze nisu tako jednostavne kao sto ih ti opisa

Naprotiv, veze jesu upravo tako jednostavne kada su oba partnera otvorena I iskrena u svemu I kada su zaista partneri pa I pri raskidu.