Forum Klix.ba

Ima taj pristup u filozofiji koji ljudsko biće dijeli na fizičku (tijelo) i duhovnu komponentu (dušu). Ja baš i ne dijelim entuzijazam za takvo grubo razgraničavanje osobina bića. Za dušu ne bih baš mogao staviti ruku u vatru da ista postoji, ali se mogu kladiti u to da mašta postoji.

Čitatelj bez posjedovanja dara imaginacije (mašte) nije sposoban pročitati niti jednog slova, a kamoli shvatiti smisao napisanog... tako da je ova tema ujedno i test.
Osoba koja ovo uspije pročitati - definitivno posjeduje maštu. Kakvu sliku će čija mašta izmaštati poslije ovih redova zavisi i od čitaoca, ali i od mene...

Bezbroj je pitanja o koja bih volio da se očešemo na ovoj temi, kao npr:
* Kako drugi doživljavaju maštu i šta misle o mašti?
* Smatra li neko da su možda mašta i laž bliski rođaci?
* Šta je suprotan pojam od mašte? Je li to stvarnost? Razum? ...
* Može li svjesno biće (čovjek) doživjeti stvarnost (i sebe) bez imaginacije (mašte)?
Ako ne može (a ja mislim da ne može) - nije li čudno da je naš alat za percepciju stvarnosti baziran na imaginaciji (na nečemu što postoji, što je (trenutno) neopipljivo i što po definiciji smatramo nestvarnim).
* Da li ljudi danas manje koriste maštu, nego što su to radili u prošlosti?
* Maštate li vi?
* Mislite li da (neke ili sve) životinje mogu maštati? A biljke?

Ja ću gledati da ovdje puno ne pišem i komentarišem kratko. Imam neku šuhu da svojim raspredanjima uspijem utrnuti svaku temu koje se dohvatim. I to bez pomoći administracije.

... neise ... šta sam ono htio reći???? Jah!

Izvol'te, izvol'te... Ima mjesta

Maštu bih odmah na početku podijelio na onu realnu i na nerealnu. Što se tiče nerealne, u samom "procesu" maštanja, svjestan sam da je to neka naučna fantastika i da se takve stvari ne mogu ostvariti, ali je lijepo maštati o njima jer na neki način utiče na moju vanjsku kreativnost i inovativnost.
Lično, iz svoje neke perspektive, ovu "realnu" maštu dozivljavam kao neko svoje vlastito ne ostvarivanje. Čisto iz razloga što, uglavnom, maštam o onome što nemam, što nisam uradio, što bih volio da uradim, da postignem, da dozivim i sl. I često ovakav tip mašte kod mene izaziva neke negativne emocije i negativna raspolozenja. Ova realna mašta trazi od mene kao čovjeka djela, trazi od mene da pokušam da maštu pretvorim u stvarnost. Opčenito, sigurno da je to stvarno širok pojam i da se ne moze napisati u jednom postu jer iziskuje puno vremena i - mašte.

Ne znam baš da li bih maštu i laz svrstao u isto porodično stablo. Mislim da uglavnom više lazu oni koji i nemaju baš razvijenu maštu, od ovih drugih. Barem ovdje krečem od sebe, za druge bih teško mogao reci nešto više, još uvijek nemam toliko razvijenu sposobnost čitanja drugih ljudi.

Suprotan pojam od mašte bi mozda mogo biti neki manjak ambicija i zelja. Ne znam baš kako da to svrstam u jednu riječ, nisam toliko načitan. Ne bih rekao da je to stvarnost. Najprije mislim da je stvarnost suprotan pojam od snova, a razum suprotan pojam od neke mentalne bolesti i sl.

Čitav zivotni put se lomi na liniji izmedju stvarnosti i mašte. Kad smo u stvarnosti, mašta često povuče u jednu stranu. A kada maštamo, stvarnost brzo povuče na svoju stranu. Tako da bih rekao da jedno povlači drugo i da čovjek nikad neće biti u mogučnosti da eliminiše jedno od to dvoje. Ipak, kako i elimisati stvarnost kad se u njoj i nalazimo? A i kako eliminisati maštu a da ostaneš ostaneš zdrav i priseban i da ne završiš u Jagomiru?

S obzirom na način zivota, očito je da ljudi danas mnogo, mnogo, manje maštaju nego što su to radili u prošlosti. Uglavnom se sve svodi na neku rutinu zivljenja i ispunjavanje svakodnevnih "obaveza". Ovi što više maštaju su često izdvojeni negdje po strani i zive neki svoj zivot u svom svijetu. Rekao bih tuzni i usamljeni zbog svojih specifičnih misli i viđenja zivota. To su oni za koje mnogi kazu "Do ovog je baš teško doprijeti".

Maštam i previše i nisam siguran da mi to donosi nešto dobro. O ovom ne bih baš nešto specijalno da napišem jer bih iznosio svoju neku intimu.

Mašta je sposobnost uma da kreira svijet ... Da nije nje, ne bi bilo ni umjetnosti, ni nauke, ni tehnologije, možda čak ni ljubavi ne bi bilo ... ma, ne bi bilo ničega. Nedostatak mašte je smrt. Ili u najbolju ruku prazno reproduktivno klepetanje mozga.

Nugatino i masta mogu svasta..

I priroda je maštovita ... vid'te ovog preslatkog paučka ...

TLR wrote: * Može li svjesno biće (čovjek) doživjeti stvarnost (i sebe) bez imaginacije (mašte)? [/b]
Ako ne može (a ja mislim da ne može) - nije li čudno da je naš alat za percepciju stvarnosti baziran na imaginaciji (na nečemu što postoji, što je (trenutno) neopipljivo i što po definiciji smatramo nestvarnim).

U posljednje vrijeme previše se priča o svjesnosti, na Zapadu je to vrlo "in", a nema se pojma o tome. Komercijaliziraju se i pojeftinjuju prave vrujednosti, istinsko biće, tako da je to za maštu raj na zemlji Tu se dogadja da upravo putem mašte, dolazi do samozavaravanja, tj. vjerovanja da smo proniknuli u sebe, a ustvari ništa od toga.
Čovjek, kao svjesno biće može doživjeti stvarnost bez mašte, ustvari, drugačije je i nemoguće. Mašta je ok dok znamo da je mašta, divna je, zabavna. Stvarnost traži duboko razumijevanje bez prosudjivanja, a to je prilično teško dok je našeg uma i emocija...ipak, moguće je.

Ovdje je navedeno ponešto o tome, ako nekog zanima: http://girija.info/opasnost-maste-u-sadhani/
(nebitno je da li je to budisičko ili neko drugo učenje, većina njih vode prema istom mjestu )

riverflow wrote: Čovjek, kao svjesno biće može doživjeti stvarnost bez mašte, ustvari, drugačije je i nemoguće. Mašta je ok dok znamo da je mašta, divna je, zabavna. Stvarnost traži duboko razumijevanje bez prosudjivanja, a to je prilično teško dok je našeg uma i emocija...ipak, moguće je.

Ne kažem da si u krivu, niti da sam ja u pravu - ali ja ipak drugačije vidim stvarnost. Ja mislim da čovjek svakodnevno koristi maštu kako bi kreirao (i održavao) kontekst onoga što doživi. Čovjek mora upregnuti maštu da poveže činjenice i vanjske podražaje kako bi kreirao konzistentnu sliku stvarnosti. Mislim da je mašta (imaginacija) nezaobilazna u mentalnom procesu mapiranja stvarnosti. Samo što toga nisu baš svi svjesni.
Mislim da svaki čovjek ima gratis sposobnost imaginacije. Bez mašte je čovjek osuđen da rješava probleme i dileme sporim putem tj. čeka na podražaj, pa tek onda reaguje na njega. Čovjek bez mašte je robot, a taj sve što može je da refleksno djelujuje na podražaje okoline. Ništa više.

Eto, čini mi se da ne mogu zamisliti niti najmanju želju bez korištenja mašte, a bez želje nema ni svojevoljne akcije - ostvarenja te želje. U životu bez mašte ja ne vidim neke velike sreće (ni smisla ako ćemo pravo).

Rekao bih da je neobuzdana mašta stvar koja povezuje luđake i genijalce. Luđak nije sposoban razlikovati svijet stvarnosti i mašte, a genijalac to može i čak je sposoban izmaštati ispravan i prohodan put od stvarnosti do mašte. U tom procesu mora biti dovoljno lud da se usudi povesti druge do izmaštanog cilja - koji na kraju postane prihvaćen kao stvarnost.

Ponekad neki ne uspiju doživjeti da vide kako njihova maštarija postaje stvarnost, kao što se to npr. desilo u slučaju nesretnog Giordana Bruna i puno drugih. Slučaj Giordana Bruna je više za posebne podteme koja bi mogla glasiti: Odnos društva spram mašte.

piupiu wrote:I priroda je maštovita ... vid'te ovog preslatkog paučka ...

Reklo bi se po url-u da je na slici Maratus Australis. Kad vidim sliku ovog australijskog pauka, ali i druge ondašnje stvorove klokane, koale... namah mi logično bude zašto su Aboridžini toliko cijenili snove (Dreamtime).

Što bi rekli naši stari: sve ima svoje.


wtf?

Eki to?! Sve ima svoje.

Trebalo da je prođe ihaha desetljeća, ja da postavim temu, a ti staviš sliku pauka dok ja malo prije toga čitam rečenicu koja govori o Aboridžinima i njihovom svijetu mašte (legendi) ... i da ti na sliku odgovorim tom našom tradicionalnom frazom "sve ima svoje" - pa da tek tada skontam šta je (sve) pisac tom frazom htio reći.

Ja ne znam da iđe na svijetu ima kraće i sveobuhvatnije misli.
Mislim da ovaj naš izvorni biser vrijedi još jednom ponoviti.

Sve ima svoje!

Idemo dalje za iste pare...

EldinFromSa wrote: S obzirom na način zivota, očito je da ljudi danas mnogo, mnogo, manje maštaju nego što su to radili u prošlosti. Uglavnom se sve svodi na neku rutinu zivljenja i ispunjavanje svakodnevnih "obaveza". Ovi što više maštaju su često izdvojeni negdje po strani i zive neki svoj zivot u svom svijetu. Rekao bih tuzni i usamljeni zbog svojih specifičnih misli i viđenja zivota. To su oni za koje mnogi kazu "Do ovog je baš teško doprijeti".

EldinFromSa wrote: Maštam i previše i nisam siguran da mi to donosi nešto dobro. O ovom ne bih baš nešto specijalno da napišem jer bih iznosio svoju neku intimu.

Vidiš, i to je zanimljivo da obični ljudi ljubomorno čuvaju svoj svijet mašte, isto kao da je to neka zadnja linija odbrane. I sam sam takav.
Istovremeno smo globalno zatrpani klišeiziranim holivudskim maštarijama. Danas rijetko ko pripovijeda (izmišlja) priče čak i sopstvenoj djeci. Za to (ko biva) služi TV i Internet.
To mi je baš tužno i mislim da je za jedno dinamično i raznovrsno ljudsko društvo dobro dijeliti maštarije sa drugima.

Drugi primjer: BiH danas. Zaglibili se mi u ovoj dejtonskoj Bosni i ni makac. Niko da uključi mozak pa zamisli nešto zaista bolje - pa progovori o tome. Jok, nego svi nešto muljaju, šute, trpe i čekaju da im neki Visoki (predstavnik) izmašta državu u kojoj tim istim ljudima valja živjeti.

Što se životinja tiče - lično sam se u više navrata uvjerio da psi posjeduju maštu.
Npr. pas pogledom slijedi prstom pokazani cilj odn. sposoban je zamisliti liniju koja se nastavlja iz prsta, može fiksirati zamišljeni cilj pogledom - a potom i na komandu krenuti u smjeru tog cilja.

Čimpanze npr. padaju na testu sa upiranjem prstom, ali prolaze na nekim drugim. Nažalost nisam imao priliku da se i sam uvjerim u to.

Jesu neki drugi, pa evo i jedan članak o mašti životinja
http://www.bbc.com/future/story/2013020 ... ls-imagine

...
To the extent that animals like Kakama, Kanzi, Viki, and Koko can pretend, their imaginations are probably limited in the same way as young human children. They can imagine, though they might not have a complete awareness of the distinctions between reality and fantasy. They might pretend, but not recognize it as such. Decades of intensive observation have revealed that under some circumstances, animals can imagine the future or the past, can pay attention to imaginary objects, and can pretend that one object is another. In some extraordinary circumstances, non-human animals have been known to feign interest or emotion, a type of pretence, in order to distract a rival from food or a mate.

One type of make-believe that has never been observed in an animal, though, is the sustained relationship with an imaginary other. To the best of our knowledge, no animal has an invisible friend. Still, the likes of Kakama, Kanzi, Viki, and Koko show that even imagination, something that Carl Sagan wrote could "carry us to worlds that never were," is far from uniquely human.

I tako to...

Bez sposobnosti mašte, odnosno moći imaginacije kao jedne od moći ljudskog duha, čovjek ne bi bio čovjek. Ne bi bilo ni umjetnosti, ni vjere, ni znanosti. I to je jedna nevjerovatna moć, nikako smetnja a pogotovo ne nešto što se prevaziđe, preraste. Jer nije, dabome, vezano samo za likove iz crtića i sl

...
jašta

TLR wrote: Mislim da je mašta (imaginacija) nezaobilazna u mentalnom procesu mapiranja stvarnosti.

ne znam je li ovo sto slijedi navodenje vode na kakav mlin, ali sad kad ste sve ovo gore fino izlozili..muci me pitanje sta je stvarnost koja je predmet ovog mapiranja
za mastu su potrebne slike, slike uticu na emocije, emocije na zelje
zasto onda male bebe placu, one nemaju slike
mozda biljke mogu biti putokaz, ni one nemaju slike, a hrane, ako ima ima..ako nema nema
zivimo u realnosti uzroka i posljedica
uglavnom, ispada da u ravni svakog cula kojim mapiramo, postoji optimalno i pretjerano
onda se dosta vremena provodi u bistrenju sta je a sta nije, i da kojim slucajem postoji jos 5-6 cula bila bi jos veca guzva
mozda je biljkama sva ta ludnica dodijala, pa su pogasile sve suvisne budalastine, i pojednostavile stvari

zijancer wrote: ne znam je li ovo sto slijedi navodenje vode na kakav mlin, ali sad kad ste sve ovo gore fino izlozili..muci me pitanje sta je stvarnost koja je predmet ovog mapiranja

Maštaradi zijanćeru!
Naravno da navodim vodu na svoj mlin. Svako ima svoj motiv da nešto napiše, prokomentariše...
Ovdje pokušavam upoznati ljude sa maštafarijanskom filozofijom , kako bi postali maštafarijanci. Inače se međusobno pozdravljamo sa maštaradi, a odzdravljamo sa jaštaradi!

Šalim se ... nema maštafarijanaca i nemam skrivenu agendu u smislu ubjeđivanja, vrbovanja u nešto ili za nešto. Svako ima svoju glavudžu i svoju maštu, pa neka mašta i razmišlja kako joj/mu je ćeif i kako se čini da je ispravno.

Pišem onako kako u ovom trenutku razmišljam o temi dakle mašti. Sutra ću vjerovatno imati ponešto izmijenjen stav o istoj stvari. Drugim riječima ova tema je klasično (filozofsko?) palamuđenje, bez plana i programa.

zijancer wrote: za mastu su potrebne slike, slike uticu na emocije, emocije na zelje
zasto onda male bebe placu, one nemaju slike

Ja vjerujem da su bebe sposobne izgraditi mentalne slike svog okruženja i dok su u stomaku (bez obzira što u tom trenutku su slijepe i ne mogu bukvalno vidjeti - sliku). Ne može do toga doći preko noći - paf.

zijancer wrote: mozda biljke mogu biti putokaz, ni one nemaju slike, a hrane, ako ima ima..ako nema nema
zivimo u realnosti uzroka i posljedica
uglavnom, ispada da u ravni svakog cula kojim mapiramo, postoji optimalno i pretjerano
onda se dosta vremena provodi u bistrenju sta je a sta nije, i da kojim slucajem postoji jos 5-6 cula bila bi jos veca guzva
mozda je biljkama sva ta ludnica dodijala, pa su pogasile sve suvisne budalastine, i pojednostavile stvari

Morebit da je ta težnja ka optimizaciji okidač svake naše težnje, akcije ili želje...

Svi oblici života bi se mogli definisati kao inteligentne, samoreprodukujuće, evolutivne i biorazgradive mašine čiji je osnovni smisao postojanja: pronalaženje optimalnih rješenja.
Nagrada za to je život odn. preživljavanje kroz generacije.

Mi smo u odnosu na druge oblike života u prednosti, jer se možemo igrati vlastitom maštom. A, mašta je odličan alat za rješavanje problema. Ne moramo čekati da se nešto desi, a problem možemo zamisliti prije nego što eskalira i u glavi ga riješiti.
Šta je opasnost sa maštom? Pa, ako se počne pretjerivati, pa izmišljati probleme i gdje ih nema i rješavati ih - može se desiti da maštalac crkne od gladi ili ga nešto pojede što nema tako moćnu maštu, ali zato ima oštre zube.

Ovdje ću se zato zaustaviti. Da ne pretjeram...

Maštaradi!

TLR wrote: Pišem onako kako u ovom trenutku razmišljam o temi dakle mašti. Sutra ću vjerovatno imati ponešto izmijenjen stav o istoj stvari. Drugim riječima ova tema je klasično (filozofsko?) palamuđenje, bez plana i programa.

Mašta hajr olsun!

dobro, je li iko ikada istrazivao Mappirao podrucje van maste, je li imao potrebu da bilo koga obavijesti

zijancer wrote:dobro, je li iko ikada istrazivao Mappirao podrucje van maste, je li imao potrebu da bilo koga obavijesti

I pored dobre volje i prizivanja mašte u pomoć - moram priznati da nisam shvatio smisao pitanja (ako je pitanje).

Nema dobre maste bez dobre ganje

Jaštaradi jaštaman, mada ima puno finog svijeta pa može maštati i bez toga.

Evo jednog legendarnog Damirovog klipa (YASHTAMAN) na temu ćeifa.


i jedan o Kolumbu na istu temu


Nikšiću maštaradi svaki dan.

Evo me ponovo u bazi.

Zna li mi ko šta pametno reći o načelnom odnosu Islama (Kršćanstva, Budizma ili šta ko poznaje) spram čovjekove mašte i maštanja.

Kakva je uloga dodijeljena Mašti kao pojavi? Šta kažu referentne knjige - je li maštanje vrlina, grijeh ... ili zavisi od okolnosti?

'nako na prvu (iz filmova ) bih rekao da kršćanstvo tradicionalno u izvjesnoj mjeri ograničava slobodu maštanja, a što je bilo naročito izraženo u Srednjem vijeku. Istina?

Zaista ne poznajem niti jednu religiju dovoljno dobro kada je u pitanju odnos spram mašte, a volio bih čuti mišljenje od forumaša koji su involvirani u tu 'problematiku' i ... saznati nešto novo.

Hvala.

Ne znam zašto misliš da je mašta, kao jedan ljudski fenomen, nešto posebno razmatrana u religijima.
Ako maštaš o dženetu-raju , to je dobra mašta, ako maštaš o bludnim radnjama sa konom , to je loša i griješna mašta.

Mašta je, mislim, samo izražaj ljudske psihe koja imaginacijom pokušava da zadovolji ono što u stvarnosti ne može
da dobije. Nagon ka tome obično dolazi iz ID-a.
Možemo to usporediti i sa šaputanjem "šejtana i meleka" , šejtan- ID , je ljudska animalna priroda u kojoj je želja za
ugodom na prvom mjestu, a ugoda se dobija zadovoljenjem nagona.
Superego je , prema Frojdu, odraz očinske figure u nama, sa svojim zabranama i pravilima ponašanja. Njegov posao je
da"objasni" nagonima, da ne mogu dobiti sve što požele i da postoje neka pravila. Međutim, ne mora to biti samo očinska
figura, može i božanska, koja je u kršćanstvu spontano nazvana Otac. Ne mora to biti ni religija, može to biti i neka društvena norma koja u pojedinca ugrađuje pravila ponašanja.
Dakle, kad maštaš o sexu sa zgodnom konom, onda je to nagonski dio tebe, a kad maštaš o romansi s njom koja završava
sa brakom i 2 djece i kućicom u kojoj "sretno živite do kraja života", onda je to superego. Međutim, prvo je bio nagon
kojeg je onda rafinirao superego i pokazao mu kako da kroz pravila i oblike ponašanja dođe do toga što želi, idealizirajući
pri tom njegov nagon i "oplemenjujući " ga .
Ljudi vole da maštaju o sebi kao o jedinkama visokih kvaliteta, plemenitim, dobrim, posebnim itd.
To je u stvari ego u nama, koji je nastao kao kompromis između nagona (Id) i superega, kao jedna predstava
o sebi ili način da ono što nagonski želimo , dobijemo, ali da pred sobom i pred svijetom to prikažemo drugačije.
Maštom to možemo obojiti, fotošopirati , dotjerati .
Primjer takve projekcije je recimo fb, u kojem smo u najljepšem svijetlu , a u stvarnosti niko ne odgovara svom fb profilu
jer u stvarnosti smo i nesretni i ružni ali to nije prihvatljiva ni poželjna slika idealiziranih nas.

Mislim da mašta u umjetnosti ima svoje mjesto kao alat ali ne nužno na gore napisani način.
Za dobru umjetnost je potrebna inspiracija i sama riječ kaže da ona dolazi iz spirit-duha.
Da bi demisitificirali taj Duh, mislim da je on stanje duboke svjesnosti sebe i svijeta oko sebe. Stanje posmatrača
ili svjedoka svemu tome , koji onda nadahnuto stvara kroz svoju maštu.

na sumerskom se oblak kaze ubilla
a zub je zu

nesto za mastanje...kako je nekad bilo...

mašta je to sta nas čini hu-manim
zbog te naravi greyevi alieni su ljubomorni ko paščad na nas jer su mehanicki interstelarni tehnoloski insektići dok smo mi i drugi hu-mani po kosmosu emocionalniji a kad imas to onda gubis racionalnost odnosno lako nas je zavarati i to BIG TIME!

so wake the f up already

Nurudin wrote:Ne znam zašto misliš da je mašta, kao jedan ljudski fenomen, nešto posebno razmatrana u religijima.
Ako maštaš o dženetu-raju , to je dobra mašta, ako maštaš o bludnim radnjama sa konom , to je loša i griješna mašta.

Sad znam što sam ateista (nisam musliman). Šta boga ti fali koni u nekom izmaštanom kontekstu?

Šala mala ... mislim da je mašta, pored intelekta (razuma) i inspiracije (okidača) ono nešto što je Homo Sapiens podiglo na noge i pozvalo ga da gleda prema zvijezdama. Malo patetike ...

Mašta (imaginacija) je prostor apsolutne slobode, barem ga čovjek tako doživljava ...
Mislim da za ljudsku jedinku, ne postoji ništa što je izvan realnosti i mašte. Čak i tu realnost doživljavamo spoznajom - tj. imaginacijom u našoj glavi. Maštom.

Očekivao sam da mašta zauzima važno mjesto u religijskom promišljanju o duši.

Dopuštam da griješim...

TLR wrote:Šala mala ... mislim da je mašta, pored intelekta (razuma) i inspiracije (okidača) ono nešto što je Homo Sapiens podiglo na noge i pozvalo ga da gleda prema zvijezdama. Malo patetike ...

Homo sapiensa nije digla na noge imaginacija. Materija i okruzenje nas je ucinilo ovakvim kakvim jesmo danas, to sigurno nije bilo puko zurenje u nebo i razmisljanje gdje se skriva taj pater famillias "bog iza zvijezda".

raoul duke wrote:

TLR wrote:Šala mala ... mislim da je mašta, pored intelekta (razuma) i inspiracije (okidača) ono nešto što je Homo Sapiens podiglo na noge i pozvalo ga da gleda prema zvijezdama. Malo patetike ...

Homo sapiensa nije digla na noge imaginacija. Materija i okruzenje nas je ucinilo ovakvim kakvim jesmo danas, to sigurno nije bilo puko zurenje u nebo i razmisljanje gdje se skriva taj pater famillias "bog iza zvijezda".

Slažem se Raul Djuče.
Stomak i okruženje su čovjeka podigli na noge i ne mislim da je tu čovjek bio vođen nekim zamišljenim "pater familliasom".
Čovjek je vrlo brzo morao shvatiti da su razum i imaginacija njegove prednosti (inovacija, izrada alata, planiranje se ne mogu ni zamisliti bez tih kvaliteta) i bez tih osobina čovjek se ne bi mogao uspeti na vrh lanca ishrane.

Mašta može čovjeku biti i svojevrsni lijek. To je utočište koje čovjeku pomaže da se osjeća bolje, a u trenutcima kada bi se morao osjećati loše.
Vic je npr. plod mašte i može se reći da je ljekovit.

Maštu čovjek koristi u rješavanju problema. Čovjek mora zamisliti problem i prostor mogućih rješenja, kako bi (koristeći razum) odabrao rješenje koje najviše obećava.

Bez mašte - ljudsko biće se svodi na cca 70kg nesvjesne, samoorganizovane materije sposobne da refleksno djeluje na podražaje okruženja ... i ništa drugo.