Nastavak o lažima koje su prikazane kao vjera/ historijski pregled i komparacija
Pogledajmo kratki pregled historije tzv. židova i kršćana i komparaciju tzv. muslimana, koji su umjesto Božije Objave izmislili hadis, interpretirali i napustili Božiju Objavu, napisali su sebi rukotvorinu, falsifikat, 'interpretiranu svoju vjeru ' koju predstavljaju kao Božiju vjeru, zakone su stvorili na pisanoj interpretiranoj rukotvorini, dozvoljavali ono što su htjeli i zabranili ono što su htjeli...
U judaizmu, Mišna ima istu funkciju kao Hadis. To je interpretirani usmeni zakon i sadrži rješenja i propise u pogledu i s detaljima obredne čistoće, molitve, braka, razvoda, i tako dalje.
Mišna i Gemara zajedno čine
Talmud, koji je najvažnija knjiga u židovstvu osim
Tore.
Historijski gledano, ovdje je kratak pregled: Židovi
Usmena Tora i izrada Talmuda
Na brdu Sinaju, Bog je dao Božje zapovjedi i mudrost cijele Tore:
1) Pismena Tora (preko Mojsija)
2) Usmena Tora (sve tumačenje Tore od strane rabina)
3) Usmeni Tora ostaje otvorena - rabini do dan danas sudjeluje s Bogom u davanju Tore.
4) Usmena Tora je jednako sveta kao pisana Tora.
Škola Galileje i palestinski Talmud
Usmena Tora gotovo 150 rabina su učestvovali u sabiranju od rabinske škole Galileje (rabina Meir i rabin Juda ha-Nasi) kao Mišna ( "Ponavljanje" ili "Studiranje"), dovršena oko 220 AD
Komentar Mišne zove se Gemara ili "Dopunsko učenje" koje je sabrala škola Galileje u tokom narednih 200 godina i dodali da je Mišna, i proizvode palestinski Talmuda oko 425 AD
Imajte na umu da:
Gemara + Mišna = Talmud Hadis
Gemara (Sunnet "Dopunski učenje" se sastoji od:
Hagada (anegdote i priče za učenje)
Halahah (znači "put"; tijelo zakona koji definira sveti način života)
Škola Babilonije i Babilonski Talmud
Mnogi Izraelci su ostali u Babilonu nakon progonstva 586 prije Krista; i mnoge izbjeglice su pobjegle u Babilon nakon rimskog razaranja Jeruzalema 70 AD. Rabinska škola Babilonije je postalo glavno središte židovske učenosti.
Također se prikupljaju komentari na Mišnu (Gemara ili "Dopunsko učenje"), a producira se Babilonski Talmud oko 500 AD. 2,5 milijuna riječi, tri puta veličine palestinskog Talmuda, najveća definitivno zbirka usmene Tore.
Mišna se sastoji od šest naloga (sedarim, jednina Seder סדר), od kojih svaka sadrži 7-12 traktata (masechtot, jednina masechet מסכת; lit. "web"), 63 ukupno. Svaki masechet je podijeljena u poglavlja (peraqim, jednina pereq) i potom odlomake ili stihovi (mishnayot, jednina Mišna).
Mišna se također naziva i Shas (skraćenica za Shisha Sedarim - je "šest naloga"). Mišna naređuje njegov sadržaj po predmetu, umjesto po biblijskom kontekstu, i raspravlja o pojedinačnim temama temeljitije nego Midrash.
To uključuje mnogo širi izbor halahih predmeta nego Midrash.
Šest naloga su:
1) Zeraim ( "Sjeme"), koja se bavi molitvom i blagoslovom, desetine i poljoprivrednih zakona (11 traktata)
2) Moed ("Praznici"), koji se odnose na zakone subote i praznika (12 traktata)
3) Nashim ("Žene"), o braku i razvodu, neki oblici zakletve i zakoni nazirejaca (7 traktata)
4) Nezikin ( "Oštećena"), koje se bave građanskim i kaznenim zakonom, funkcioniranje sudova i zakletvi (10 traktata)
5) Kodashim ( "svete stvari"), zakoni u vezi s žrtvenim obredima, Hram, posta (11 traktata) i
6) Tohorot ("čistoće"), koji se odnose na zakone čistoće i nečistoće, uključujući i nečistoće od mrtvih, zakonima čistoće hrane i tjelesne čistoće (12 traktata).
Da li je isto i kod muslimana, pogledajmo:
Kur'an
Kur'an je najsvetija Objava i knjiga Islama. Ona sadrži savršene riječi Allaha, koje su objavljenje putem poslanika Muhammeda as, ima 114 poglavlja pod nazivom sure, 6000, stihova nazivaju se ajeti ne hronološki ili lokalno raspoređeni.
Hadis / Sunnet:
Nakon Kur'ana, najsvetije spisi islama su hadisa (tradicije, naracije), koje se sastoji od sjećanja na Poslanikove a.s. riječi i djela koja su prikupljena tokom dva stoljeća nakon preseljenja Poslanika Muhammeda a.s.
Šest knjiga hadisa ili tradicije su opšte prihvaćane.
Sunitski muslimani smatraju ovih šest velikih hadiskih zbirki kao njihove najvažnije i pripisuju im autentičnosti:
1) Sahih Buhari, sakupljen od strane Imam Buharije (d. 870)
2) Sahih Muslim, sakupljena od strane Muslima b. al-Hajjaj (d. 875)
3) Sunen el-Sughra, sakupljena od strane al-Nesa'ija (d. 915)
4) Sunen Ebu Davud, sakupljena Abu Dawood (d. 888)
5) Jami al-Tirmizi, sakupljena al-Tirmizi (d. 892)
6) Sunen ibn Madže, sakupljena Ibn Madže (d. 887)
Isto kao kod sunnita imaju i četiri šiitske "autentične knjige hadisa ' sastavljene od strane:
1) Kitab al Kafi autor al-Kulajni;
2) Bihar El-En-Var, autor Allama Majlesi;
3) Man la yahduruhu al-Faqih, autor Muhammad ibn Babawayh;
4. Tahdhib al-Ahkam i Al-Istibsar, autor Muhammad al-Tusi.
Kod sunita, svi hadisi koji se prenose od ashaba r.a., preko pouzdanih prenosilaca (po sunnitskim kriterijama) su vjerodostojni, dok kod šiita, zbog svog stava prema ashabima, nijekaju sve sunitske zbirke hadisa i prihvaćaju samo one hadise koji se prenose od Ehlul bejta ili od njihovih pristalica, preko šiitskih lanaca prenosilaca i određenih ashaba koji su bili odani Ehlul bejtu. Kao rezultat toga ne priznaju sunnitske zbirke hadisa, kao npr. Buharijinu, ili Muslimovu zbirku, itd., već imaju svoje zbirke hadisa, kao npr. El-Kafi i Bihar El-En-Var.
Imajte na umu da ove dvije grupe (sunnitu i šiiti) , obje tvrde su sljedbenici "Vjerodostojnih knjiga hadisa i (sunnet) od Poslanika Muhammeda a.s. Suniti tvrde da su njihove zbirke hadisa vjerodostojne zovu ih sahih, ali odbacuju vjerodostojne hadise od šiita, a tako i suprotno, šiiti odbacuju sunnitske zbirke hadisa i uzimaju svoje kao vjerodostojne.
Pored toga, ako budemo se osvrnili na nauku i kritiku hadisa, naći ćemo da ima dosta kod sunnitskih autora zbirki ne slaganja i razmimoilaženja između jednih i drugih, Buharija odbacuje neke od 'autentičnih' hadisa Sahih Muslima i Sahih Muslim odbacuje neke od 'autentičnu' hadisa u Sahihu Buharije, na kraju, najkraće rečeno to je jedan veliki nered.
Jedan od produkata i posljedica hadisa je i podjela u tzv fikhskim pravilima, ove dvije grupe.
Na osnovu toga se, sunniti i šiiti, također, razlikuju i po fikhskim pravilima kao npr. vezanje ruku u namazu, konstantno spajanje podne namaza i ikindije i, također, spajanje akšama i jacije, činjenje sedžde na pločici koja je napravljena od zemlje sa Kerbele, na kojoj je poginuo Husein a.s.., suneti hadža… itd.
Pored toga razilaženja i mimoilaženja u mišljenjima i interpretacijama Bozije riječi, dovela je i unutar ove dvije grupe do stvaranja još grupa.
Tako da imamo kod sunnita frakcije na četiri glavne pravne škole, i kod šiita isto tako podjela, svaka grupa sa svojim vlastitim političkim i teološkim uvjerenjima.
Osim, znači dvije frakcija suniti i šiita, sami sunniti su podijeljeni u različite mezhebe ili pravne škole različitog mišljenja.
Do čega je došlo do podjele, razlika u mišljenju između njihovih osnivača. Na početku osnivanja tih škola, više od njih 16 je postojalo, a danas samo imamo:
1) Hanefijski mezheb, osnivač Ebu Hanifa,
2) Malikijski, osnivač Malik ibn Enes,
3) Šafijski, osnivač Eš-Šafija,
4) Hanbelijski , osnivač Ahmed ibn Hanbel, i to su četiri najpoznatija mezheba kod sunnita.
Ali postoje velike razlike i između četiri dominantne pravne škole, kako u velikoj mjeri zbog razlika u učenjima između imama Ebu Hanife i imam Malika, utemeljitelja hanefijskog mezheba i malikijskog mezheba, a također i ostalih utemeljitelja, čak i optužbi na račun jedan drugog u vezi određenih pravila. Što se tiče šiita, nije dozvoljeno prakticirati vjeru sa mezhebom čiji je osnivač preselio, nego se može prakticirati samo mezhebom čiji je osnivač živ čovjek ( zovu ga “Merdžii”, kao npr. Sadašnji ajatollahu Iraku i u Iranu). Njemu daju 1/5 svojih prihoda, uzimajući za primjer kur’anski ajet, u kojem se govori da 1/5 ratnog plijena treba ići Poslaniku a.s.
A gdje su oni koji pozivaju Bogu dragom? Jedinstvu?Pravednosti? Ljubavi? Koji ne traže ništa od vas ?
Nasuprot tome imamo mnoštvo jedini , ‘pravi put’, ‘namjesnici’, ‘ispravni’, ‘spašeni’... ‘posebni’ i odabrani. Da ne dužim više, samo pogledajte bilo koju sektu vidjet ćete iste osobine, i način pozivanja svojoj skupini. Ispiranje mozgova i kohezija unutar grupe, ali i neprijateljstvo prema drugim grupama i osjećaj superiornosti..Nepravda, diskriminacija...kontradiktornost (jer je ljudska tvorevina)...
Historija se ponavlja:
Kur'anski ajet kaže da potvrđuje predhodne Objave ... ali ne interpretacije Objave što su zapravo i napravili svi posle Božijih Poslanika a.s.?
Kršćani nisu slijedili Indzil, ali oni su slijedili Evanđelja pisana nakon Isa a.s. za koje se vjeruje da su njegove riječi i pripisuju ih njemu..
Židovi nisu slijedili Tevrat, nego svoju napisanu Mišnu, talmudski Hadis i Gemaru (sunnet) za koje se vjeruje da se židovski običaji prenose usmeno s generacije na generaciju, a pripisuju ih njihovom Poslaniku ...
Allah kaže:
"Većina njih slijedim samo nagađanje (predpostavke). Zaista pretpostavka nikako ne zauzima mjesto Istine. Uistinu! Allah dobro zna ono što oni rade." (10:36)
„ Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali.Njih čeka sramna kazna." (prilagođeni prevod Korkuta 31: 6)
„I od ljudi je ko kupuje priču za zabavu, da bi zavodio s puta Allahovog bez ikakva znanja i uzimao ga ruglom. Ti takvi će imati kaznu prezrenu.“ (prilagođeni prevod Mlive 31:6)
Arapski izraz preveden je "lahw al-Hadeethi", u rječniku i gramatici Kur'ana riječ "lahw" prevodi kao "apsurdno, zabavu, smiješne, prazne, besposlene". Riječ "el-Hadeethi" prevodi kao "pripovijesti, priča, priča, događaja, diskursa, izreka,izjava, vijest, itd."
Kao što smo pisali u predhodnoj bilješci, vidimo da većina hadisi su čiste laži, da za samo oko 1% se može reći da je vjerodostojno, kontradiktorni su jedni sa drugom, kondradiktorni Kur’anu... Pored toga, svjesni smo da najvjerodostojni hadisi i sunnet našeg Miljenika a.s su sačuvani u ovim zbirkama, i također, da kritikovanje nekih hadisa ili odbacivanje nekih hadisa iz ovih zbirki, ne znači vrijeđanje autora niti njihovih zbirki, i ne mjenja činjenicu da su njihove zbirke najvjerodostojnije zbirke nakon Kur'ana, neka je Allah zadovoljan s njima i sa ostalim tabijinima. Jer, kako smijemo okriviti Buhariju i Muslima za nešto što nisu radili, jer ako budemo istraživali na ovu temu, vidjet ćemo povezanost ovih nevjerodostojnih hadisa sa Izraelskim predajama, što vodi ubjeđenju da su neprihvatljivi hadisi u njihovim zbirkama postavljeni preko jevreja (Izraelske predaje).
Pa neka je prijatno onima koji i dalje pozivaju ljude i upoznaju ih sa interpretiranom, falsifikat vjerom predstavljajući je kao Božija vjera. Govorite svijetu i dalje, kako šejtan bučno pušta vjetar kada se uči ezan, i kako mokri u uho čovjeka koji spava i ne klanja noćni namaz (tako stoji u tim zbirkama), go ahead i bučno puštajte vašu davu i davite sve ljude oko sebe, i nemojte zaobići njihove uši, da im Allah bude na pomoći.
Želite li vidjeti pokušaje promjena Kur’ana preko lažnih hadisa, čitajte o temi derogiranja Kur'ana, i šta je to derogiranje?
Zakoni koji su proistekli iz hadisa u svim religijama su razlog najveće nepravde, tlačenja, ratova, nehumanosti,mržnje, podjele i nereda u svijetu. Pogledajte samo primjer tzv. današnjim islamskim zemljama. Najveći kršitelji ljudskih prava su ovim zemljama. Sve nakaradne slike Poslanika a.s. Ehli Bejta a.s., i pravednika su proistekle iz ovog izvora...tzv serijatska kazna kamenovanja, diskriminacija zena, legalizovanja brakova sa malodobnica, itd..
Kako onda da shvatimo da sam pojam ‘Islam’ nije kako plasiraju vjeroispovjest jedne skupine? Ili pojam musliman? Negativan stav kako vidimo unutar grupa istih tzv. vjera, prema drugim tzv. vjerama, proglašavanja vjernicima, nevjernicima...
A kako onda da oslobodi se um čovjeka i vidi sve ljude kao Božija stvorenja, jednake! ? Bez podjela ! Jer to je samo JEDNA BOŽIJA VJERA, kroz različite Poslanike a.s. dostavljanja, i nema zaista nikakve razlike u temeljima njenim.