#1 Zivljenje u Proslosti - Moj problem sa Titom
Posted: 09/05/2005 17:40
Ako neko pomisli da je ova tema naslonjena na temu "Ne zalim za Titom" mogu mu odmah reci - jeste.
Izvinjavam se Bigusu jer sam mu malo posudio temu ali posto ona njegova ima jako puno postova htio bih da iskazem svoje misljenje na ovu nazalost jos uvijek skaljivu temu, na ovo nostalgicno preseravanje i uzdizanje jedne licnosti na tron "stvoritelja" - "najboljeg od svih mogucih svjetova"!
Eto, prije par dana imali smo godisnjicu smrti sigurno najznacajnije licnosti nase noije povijesti i mediji su bili prepuni tekstova i priloga o tome...sto je ok. Tito jeste bio znacajan i treba se sjetiti nekih dijelova njegove ere, ako nista onda kao povijesne kategorije.
Medjutim, ja s titom imam drugi problem. Odnosno, bolje receno imam problem sa onima koji danas od njega prave ono sto prave, a takvih je puno.
Da se razumijemo, ja Tita ne mrzim. Ako moram reci svoj konacni sud o njemu onda cu reci da je ipak bio blago pozitivna licnost.
Pa ipak kako rece Bigus nimalo ne zalim za time niti razmisljam o proslim vremenima sa nostalgijom. Naravno, svjestan sam da cu nakon ovoga biti optuzen da sam nacionalista ili da sam ovo ili ono, ali oni koji me pozbnaju dobro znaju da to nije tako.
Iako sam svjestan da argumentacija moga stava zahtjeva puno vise prostora i vremena nego sto ja imam i nego sto bi ljudi htjeli citati ipak cu se izjasniti.
1.Moj osnovni problem jeste cinjenica da Titova era nije nimalo bila era demokracije. Naravno, to ni sada nije tako. Ali je barem na putu.
Dokaz tome, jeste:
-nepostojanje slobodnih izbora (dakle vlast nije proizilazila iz naroda sto je osnova demokracije) jer je postojala lista kandidata samo jedne partije sto vam dodje kao da birate "meksu ili tvrdju stolicu"
-konstantno proganjanje politickih neistomisljenika (ok, znam da su postojale anti jugoslavenske snage (iliti kontrarevolucionarne snage) koje su na kraju uspjele srusiti drzavu, ali ipak u demokratskoj drzavi ne postoji goli otok)
- konstantno gusenje vjerskih sloboda (poznat nam je naime stav tadasnje vlasti naspram vjere tako da o tome ne treba puno.) mada ce postojati i oni koji upotrebljavaju klasicni obmanjujuci argument koji kaze, pa bilo je i onda ljudi koji su isli u crkvu ili dzamiju. Da ali i u kini se moze ici u crkvu ili dzamiju ili pagodu ili sta vec ali to ne znaci da tamo postoji vjerska sloboda umjesto proganjanja.
- nepostojanje slobode medija (danas je situacija u tom smislu bolja sto je pokazalo i posljednje istrazivanje jedne NGO da je BiH po slobodi stampe prije SAD-a) a jedan od osnovnih stubova demokracije je upravo sloboda medija
- razvijanje kulta licnosti (npr 25. maj - dan mladosti ) i slavljenje necega zasto me u biti boli cuna...zasto bi se ja radovao i kao ucio napamet pjesmice za necije ego tripove???
to je samo pola razloga ali sada moram ici...
Izvinjavam se Bigusu jer sam mu malo posudio temu ali posto ona njegova ima jako puno postova htio bih da iskazem svoje misljenje na ovu nazalost jos uvijek skaljivu temu, na ovo nostalgicno preseravanje i uzdizanje jedne licnosti na tron "stvoritelja" - "najboljeg od svih mogucih svjetova"!
Eto, prije par dana imali smo godisnjicu smrti sigurno najznacajnije licnosti nase noije povijesti i mediji su bili prepuni tekstova i priloga o tome...sto je ok. Tito jeste bio znacajan i treba se sjetiti nekih dijelova njegove ere, ako nista onda kao povijesne kategorije.
Medjutim, ja s titom imam drugi problem. Odnosno, bolje receno imam problem sa onima koji danas od njega prave ono sto prave, a takvih je puno.
Da se razumijemo, ja Tita ne mrzim. Ako moram reci svoj konacni sud o njemu onda cu reci da je ipak bio blago pozitivna licnost.
Pa ipak kako rece Bigus nimalo ne zalim za time niti razmisljam o proslim vremenima sa nostalgijom. Naravno, svjestan sam da cu nakon ovoga biti optuzen da sam nacionalista ili da sam ovo ili ono, ali oni koji me pozbnaju dobro znaju da to nije tako.
Iako sam svjestan da argumentacija moga stava zahtjeva puno vise prostora i vremena nego sto ja imam i nego sto bi ljudi htjeli citati ipak cu se izjasniti.
1.Moj osnovni problem jeste cinjenica da Titova era nije nimalo bila era demokracije. Naravno, to ni sada nije tako. Ali je barem na putu.
Dokaz tome, jeste:
-nepostojanje slobodnih izbora (dakle vlast nije proizilazila iz naroda sto je osnova demokracije) jer je postojala lista kandidata samo jedne partije sto vam dodje kao da birate "meksu ili tvrdju stolicu"
-konstantno proganjanje politickih neistomisljenika (ok, znam da su postojale anti jugoslavenske snage (iliti kontrarevolucionarne snage) koje su na kraju uspjele srusiti drzavu, ali ipak u demokratskoj drzavi ne postoji goli otok)
- konstantno gusenje vjerskih sloboda (poznat nam je naime stav tadasnje vlasti naspram vjere tako da o tome ne treba puno.) mada ce postojati i oni koji upotrebljavaju klasicni obmanjujuci argument koji kaze, pa bilo je i onda ljudi koji su isli u crkvu ili dzamiju. Da ali i u kini se moze ici u crkvu ili dzamiju ili pagodu ili sta vec ali to ne znaci da tamo postoji vjerska sloboda umjesto proganjanja.
- nepostojanje slobode medija (danas je situacija u tom smislu bolja sto je pokazalo i posljednje istrazivanje jedne NGO da je BiH po slobodi stampe prije SAD-a) a jedan od osnovnih stubova demokracije je upravo sloboda medija
- razvijanje kulta licnosti (npr 25. maj - dan mladosti ) i slavljenje necega zasto me u biti boli cuna...zasto bi se ja radovao i kao ucio napamet pjesmice za necije ego tripove???
to je samo pola razloga ali sada moram ici...