#1 MILJENKO JERGOVIĆ
Posted: 30/04/2004 02:57
Stvarno ne znam zasto uopste ovo Hrvatski kad se Miljenko sam jasno deklarisao kao Bosanac i bosanskohercegovački pisac... Dosta vise svojatanja od pisaca, rezisera, fudbalera...
http://www.startbih.info/broj/dossier.asp?br=140
MILJENKO JERGOVIĆ
Piše: Ozren KEBO
1.
Evo će puna godina dana kako bosanskohercegovački i hrvatski pisac Miljenko Jergović iznenađuje i fascinira svoju publiku novim djelima i nagradama. Prošle godine u izdanju zagrebačkog Durieuxa objavljen je njegova kapitalna knjiga, roman Dvori od oraha. Pa je onda taj roman dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2003. godini. Nekako u isto vrijeme, u biblioteci sarajevskog magazina Dani izlazi mu zbirka pripovijetki Rabija i sedam meleka. Osim već poznatih priča, Miljenko je svojim čitaocima ponudio i četiri nove, koje svojom ljepotom i autorovom virtuoznošću prevazilaze gotovo sve što je Jergović do sada napisao.
2.
I na kraju, Dvori od oraha nagrađeni su godišnjom nagradom Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Ovaj čovjek zaista se ne može požaliti da ga nagrade nisu htjele.
Niti se nagrade smiju požaliti da su došle u krive ruke.
3.
Dvori od oraha: radi se o izvrsnoj, ushićujućoj knjizi. Riječ je o furiozno ispričanoj niski legendi, bajki, priča, anegdota, povijesnih i političkih fakata, objedinjenih u impresivnu sagu čiji glavni likovi nisu ljudi, nego vrijeme, prostori, gradovi, ratovi, klanja, kopulacije... Miljenko je tu nevjerovatnu odiseju razvio do krajnjih umjetničkih konsekvenci, praveći od narativnih epizoda i rukavaca mala, ranjiva savršenstva koja će se nekad, u budućnosti, porediti sa Andrićevim, Kišovim, Kovačevim i Selimovićevim dostignućima.
4.
Posljednjih mjeseci mogli smo pročitati najrazličitije prigovore ovoj knjizi. Jedan od njih je i da se radi o staromodnoj literaturi. Možda, svašta je moguće, ali se prije svega radi o literaturi, što se ne bi moglo reći za dobar dio savremene produkcije koja pati od viška eksperimenta i manjka energije, strasti, majstorstva, kuveta...
Ako Miljenku nešto treba zamjeriti, onda je to ona nesnosna, tragikomična pozicija svemogućeg pripovijedača, sveznajućeg autora koji zna šta misli baba, a šta deda, šta unučica, a šta svekrva, jetrva, zet i svastika. U tom sveznalaštvu ovaj naš hairlija napravio je i jedan karikaturalan ispad. Mislili smo da je do sada najsmješnija demonstracija autorskog sveznalaštva na ovim prostorima – tok misli onog konja kojeg gazda Marko mamuza u Nečistoj krvi Bore Stankovića. Ali Miljenko je u svojoj razuzdanoj mašti i to prevazišao, on zna šta u trenutku smrti misli mužjak bogomoljke! E stvarno ga pretjera. I sve to punih 25 godine nakon časa anatomije Danila Kiša - zajedno s Evropskom truleži Mirka Kovača krucijalne (auto)poetičke knjige naših prostora – u kojem je zauvijek stavljena tačka na sveznajuće pisanje kao stil i postupak.
5.
Ne samo knjige, i Miljenkovi intervjui praznik su za čitatelje. Obiluju nekom neodoljivom, šarmantnom, autoironičnom iskrenošću koja razoružava. Ne libi se ruganja na sopstveni račun. Umjesto da prihvata i razvija komplimente kojim ga obasipaju, on ih relativizira. Makar ponekad bio i evidentno neiskren u toj relativizaciji, to je jedina pozicija koja ga spašava da ne ispadne budala. A ako hitno ne reducira broj tih novinskih razgovora, počet će opasno da se ponavlja.
6.
Jedino područje stavaralaštva u kojima Jergović nije dorastao svojim kreativnim vrhuncima je dobar dio njegovih novinskih kolumni. Često su površne, dosadne, otaljane, evidentno pisane u pauzama važnijih projekata. Mi u Startu imamo razloga za ponos, jer je neke od svojih najboljih kolumnističkih uradaka napisao za ovaj magazin. To je primijetio i naš čitatelj Davor S., koji nam je prošle godine napisao, a mi objavili, da je Miljenkov tekst o Ćiri Blaževiću, objavljen u dva nastavka u magazinu Start," bolji od svega što je ovaj autor godinama pisao u Globusu". Nećete zamjeriti na neskromnosti, samo prenosimo šta su drugi napisali.
7.
Da se ovo ne bi pretvorilo u panegirik, iz Jergovićevih kolumnističkih ispada, manirom zlobne cjepidlake, izdvojićemo jedan koji se ne oprašta. Prošlog ljeta, Miljenko Jergović je čitateljstvu Globusa preoručivao (i usput vrednovao) knjige za odmor. U tom valoriziranju izvrsnu ocjenu dobile su Korekcije Jonathana Franzena, a prosječnu Jarčevo slavlje Maria Vargasa Llose.
E, stvari ovako stoje. Prehvaljene Korekcije zaista nisu loša knjiga, ali kad se sve sabere i oduzme, radi se o simpatičnom i pitko napisanom izdanku aktuelne industrijske književnosti savremene Amerike. I ništa više. Da je knjiga napisana i objavljena u Bugarskoj, Belgiji ili Bosni, nikada ne bi dosegla planetarnu slavu. S druge strane, Jarčevo slavlje je neupitno remek-djelo svjetske književnosti, možda i najbolji roman najboljeg pisca našeg doba. Slično mišljenje, doduše u uzgrednoj napomeni u Feralu je, povodom Llosine knjige, izrazio i kritičar Dean Duda, koji kori Hrvatsku javnost što u objavljivanju prevoda tog romana nije prepoznala istinski kulturni događaj.
8.
A da paradoks bude potpun, Miljenkova i Llosina knjiga imaju mnogo toga zajedničkog, veže ih ista (ili bar slična) razigrana virtuoznost, kompoziciona konzistentnost, nepretenciozna i zato neiritantna, a potpuno uspjela monumentalnost...
9.
Evo, uostalom, eksperimenta koji vam preporučujemo. Ako do sada niste pročitali roman Dvori od oraha, nemojte da vas obeshrabre ni visoka cijena ni zastrašujućih 687 stranica. Knjiga je tako dobro i tečno napisana da se čita brzinom od skoro 100 stranica za dva sata. Predlažemo vam da jedan vikend (ionako je vani užasno vrijeme, baš kao u većem dijelu Dvora...), posvetite ovom romanu. Počnite u petak popodne i u sumanutom ritmu čitajte dok ne zavratate. Prije nedjelje naveče avantura će okončat.
Garantiramo da će to biti jedan od najboljih vikenda u vašem životu.
10.
Miljenko Jergović do sada je dobio važne i ugledne nagrade kojima je dosljedno i tačno vrednovano njegovo djelo. Ne bi nas čudilo ako jednog dana osvane među najozbiljnijim kandidatima za...
Bolje da stanemo. Prepadosmo se prejakih riječi. Nek ostanu neizgovorene, nenapisane, iako znate na šta mislimo...
http://www.startbih.info/broj/dossier.asp?br=140
MILJENKO JERGOVIĆ
Piše: Ozren KEBO
1.
Evo će puna godina dana kako bosanskohercegovački i hrvatski pisac Miljenko Jergović iznenađuje i fascinira svoju publiku novim djelima i nagradama. Prošle godine u izdanju zagrebačkog Durieuxa objavljen je njegova kapitalna knjiga, roman Dvori od oraha. Pa je onda taj roman dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2003. godini. Nekako u isto vrijeme, u biblioteci sarajevskog magazina Dani izlazi mu zbirka pripovijetki Rabija i sedam meleka. Osim već poznatih priča, Miljenko je svojim čitaocima ponudio i četiri nove, koje svojom ljepotom i autorovom virtuoznošću prevazilaze gotovo sve što je Jergović do sada napisao.
2.
I na kraju, Dvori od oraha nagrađeni su godišnjom nagradom Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Ovaj čovjek zaista se ne može požaliti da ga nagrade nisu htjele.
Niti se nagrade smiju požaliti da su došle u krive ruke.
3.
Dvori od oraha: radi se o izvrsnoj, ushićujućoj knjizi. Riječ je o furiozno ispričanoj niski legendi, bajki, priča, anegdota, povijesnih i političkih fakata, objedinjenih u impresivnu sagu čiji glavni likovi nisu ljudi, nego vrijeme, prostori, gradovi, ratovi, klanja, kopulacije... Miljenko je tu nevjerovatnu odiseju razvio do krajnjih umjetničkih konsekvenci, praveći od narativnih epizoda i rukavaca mala, ranjiva savršenstva koja će se nekad, u budućnosti, porediti sa Andrićevim, Kišovim, Kovačevim i Selimovićevim dostignućima.
4.
Posljednjih mjeseci mogli smo pročitati najrazličitije prigovore ovoj knjizi. Jedan od njih je i da se radi o staromodnoj literaturi. Možda, svašta je moguće, ali se prije svega radi o literaturi, što se ne bi moglo reći za dobar dio savremene produkcije koja pati od viška eksperimenta i manjka energije, strasti, majstorstva, kuveta...
Ako Miljenku nešto treba zamjeriti, onda je to ona nesnosna, tragikomična pozicija svemogućeg pripovijedača, sveznajućeg autora koji zna šta misli baba, a šta deda, šta unučica, a šta svekrva, jetrva, zet i svastika. U tom sveznalaštvu ovaj naš hairlija napravio je i jedan karikaturalan ispad. Mislili smo da je do sada najsmješnija demonstracija autorskog sveznalaštva na ovim prostorima – tok misli onog konja kojeg gazda Marko mamuza u Nečistoj krvi Bore Stankovića. Ali Miljenko je u svojoj razuzdanoj mašti i to prevazišao, on zna šta u trenutku smrti misli mužjak bogomoljke! E stvarno ga pretjera. I sve to punih 25 godine nakon časa anatomije Danila Kiša - zajedno s Evropskom truleži Mirka Kovača krucijalne (auto)poetičke knjige naših prostora – u kojem je zauvijek stavljena tačka na sveznajuće pisanje kao stil i postupak.
5.
Ne samo knjige, i Miljenkovi intervjui praznik su za čitatelje. Obiluju nekom neodoljivom, šarmantnom, autoironičnom iskrenošću koja razoružava. Ne libi se ruganja na sopstveni račun. Umjesto da prihvata i razvija komplimente kojim ga obasipaju, on ih relativizira. Makar ponekad bio i evidentno neiskren u toj relativizaciji, to je jedina pozicija koja ga spašava da ne ispadne budala. A ako hitno ne reducira broj tih novinskih razgovora, počet će opasno da se ponavlja.
6.
Jedino područje stavaralaštva u kojima Jergović nije dorastao svojim kreativnim vrhuncima je dobar dio njegovih novinskih kolumni. Često su površne, dosadne, otaljane, evidentno pisane u pauzama važnijih projekata. Mi u Startu imamo razloga za ponos, jer je neke od svojih najboljih kolumnističkih uradaka napisao za ovaj magazin. To je primijetio i naš čitatelj Davor S., koji nam je prošle godine napisao, a mi objavili, da je Miljenkov tekst o Ćiri Blaževiću, objavljen u dva nastavka u magazinu Start," bolji od svega što je ovaj autor godinama pisao u Globusu". Nećete zamjeriti na neskromnosti, samo prenosimo šta su drugi napisali.
7.
Da se ovo ne bi pretvorilo u panegirik, iz Jergovićevih kolumnističkih ispada, manirom zlobne cjepidlake, izdvojićemo jedan koji se ne oprašta. Prošlog ljeta, Miljenko Jergović je čitateljstvu Globusa preoručivao (i usput vrednovao) knjige za odmor. U tom valoriziranju izvrsnu ocjenu dobile su Korekcije Jonathana Franzena, a prosječnu Jarčevo slavlje Maria Vargasa Llose.
E, stvari ovako stoje. Prehvaljene Korekcije zaista nisu loša knjiga, ali kad se sve sabere i oduzme, radi se o simpatičnom i pitko napisanom izdanku aktuelne industrijske književnosti savremene Amerike. I ništa više. Da je knjiga napisana i objavljena u Bugarskoj, Belgiji ili Bosni, nikada ne bi dosegla planetarnu slavu. S druge strane, Jarčevo slavlje je neupitno remek-djelo svjetske književnosti, možda i najbolji roman najboljeg pisca našeg doba. Slično mišljenje, doduše u uzgrednoj napomeni u Feralu je, povodom Llosine knjige, izrazio i kritičar Dean Duda, koji kori Hrvatsku javnost što u objavljivanju prevoda tog romana nije prepoznala istinski kulturni događaj.
8.
A da paradoks bude potpun, Miljenkova i Llosina knjiga imaju mnogo toga zajedničkog, veže ih ista (ili bar slična) razigrana virtuoznost, kompoziciona konzistentnost, nepretenciozna i zato neiritantna, a potpuno uspjela monumentalnost...
9.
Evo, uostalom, eksperimenta koji vam preporučujemo. Ako do sada niste pročitali roman Dvori od oraha, nemojte da vas obeshrabre ni visoka cijena ni zastrašujućih 687 stranica. Knjiga je tako dobro i tečno napisana da se čita brzinom od skoro 100 stranica za dva sata. Predlažemo vam da jedan vikend (ionako je vani užasno vrijeme, baš kao u većem dijelu Dvora...), posvetite ovom romanu. Počnite u petak popodne i u sumanutom ritmu čitajte dok ne zavratate. Prije nedjelje naveče avantura će okončat.
Garantiramo da će to biti jedan od najboljih vikenda u vašem životu.
10.
Miljenko Jergović do sada je dobio važne i ugledne nagrade kojima je dosljedno i tačno vrednovano njegovo djelo. Ne bi nas čudilo ako jednog dana osvane među najozbiljnijim kandidatima za...
Bolje da stanemo. Prepadosmo se prejakih riječi. Nek ostanu neizgovorene, nenapisane, iako znate na šta mislimo...