Forum Klix.ba

...Tijekom noći načeli smo temu o razlogu rata s muslimanima, nije nam dugo trebalo da zaključimo kako obična tupa olovka u rukama nesavjesnih intelektualaca može proliti nevinu krv, a da toga mnogi još nisu svjesni. Mnogi teško pronalaze odgovor za pravi razlog nastanka krize između Hrvata i muslimana u Ljubuškom. Često poistovjećuju početak krize s dolaskom prvih skupina hrvatskih izbjeglica iz dijelova Bosne s muslimanskom većinom. Kao da nitko ne želi pogledat istini u lice, vratit se u prošlost i pokušat pronaći svoj osobni dio krivnje za sva ta razaranja i stradanja nedužnih ljudi na sve tri zaraćene strane?

Ne, ne, nisu Srbi najveći krivci za stradanja i razaranja u Bosni i Hercegovini, oni su u samom početku pošteno dali do znanje da ne žele BiH kao suverenu državu triju naroda, nisu uopće pokušali razmišljat o ponuđenom referendumskom pitanju!

Znalo se unaprijed da će muslimani biti složni u prihvaćanju mogućnosti da nakon raspada Jugoslavije dobiju državu u kojoj će živjeti i odlučivati kao većinski narod. Zato nije bilo sumnje da će 29.2.1992g. na ponuđeno referendumsko pitanje: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?", odgovoriti pozitivno.

Veliko je bilo pitanje kakva će biti odluka hrvatskog, trećeg odlučujućeg naroda, jer su Hrvati dobili posebnu odgovornost i priliku odlučiti hoće li svijet uopće priznati BiH kao novonastalu suverenu državu, jer muslimanima nisu bili dovoljni samo njihovi glasovi za uspjeh referenduma. Hrvati Zapadne Hercegovine nisu željeli razmišljati o mogućnosti stvaranja nove države u kojoj će oni opet biti manjinski narod, niti su željeli bilo kakvu zajednicu sa Srbima. Hrvatima nije odgovarala niti zajednica s muslimanima koje je, nakon što je Fikret Avdić osvojio većinu glasova, kao spasonosni lider preuzeo Alija Izetbegović, koji će im na prostorima urušene Jugoslavije pokušato stvoriti novu većinsku islamsku državu, čime bi Izetbegović ostvario svoje nekadašnje snove.

Hrvatima je poznata prošlost Alije Izetbegovića,i na istu nisu gledali pozitivno, jer je on s 12 muslimana intelektualaca osamdesetih godina osuđen za pokušaj stvaranja islamske države. Osuđen je na 14 godina robije, pušten je 5 godina poslije, nije pomilovan već je došlo do početka urušavanja Jugoslavije. Skupa s Jugoslavijom raspadao se i zatvorski sustav, pa su slobodu jednako ugledali najokrutniji kriminalci, politički osuđenici i oni manji sitni džeparoši.

Nama, Hrvatima Zapadne Hercegovine, nije padalo ni na kraj pameti stvarati novu državu s muslimanima koji slijede velikog ideologa islamskog ujedinjavanja, niti nas je zanimala bilo kakva zajednica a da to nije Hrvatska. A, što se tiče našeg odnosa prema muslimanima iz cijele BiH, u našim su očima djelovali, povučeno, miroljubivo i zabrinuto. U početku krize s Jugoslavijom, muslimani nisu ispoljavali posebne želje, njih je više mučio mogući sukob između Hrvata i Srba. Razlog je što bi se oni našli između dvije vatre, pa su tu dvojili, ne znajući na čiju će stranu stati. Mi smo jedan dio muslimana vidjeli kako žive kao miroljubivi građani u novoj Hrvatskoj Državi. Jedan dio njih vidjeli smo u zajednici sa Srbima, tako da se samo od sebe nametalo pitanje kako bi ta granica izgledala koja bi razdijelila Bosnu i Hercegovinu, naravno, između Srba i Hrvata. Hrvati BiH koji su živjeli u djelu Posavine i rubnim dijelovima Bosne koji graniče s Hrvatskom, sebe su također zamišljali u sklopu Hrvatske i nije im padalo na pamet razmišljat o životu unutar bilo kakve "Male Jugoslavije"

E sad, moguće je da je jedan dio Hrvata, koji su živjeli u središnjoj Bosni, svoju sudbinu vidio u cjelovitoj Bosni i Hercegovini, ali njihovi glasovi nisu mogli sami presuditi o stvaranju BiH, bez ostalog djela Hrvata koji je otvoreno nisu željeli.

Nakon ovoga postavlja se samo jedno pitanje, kako je moguće da je referendum za BiH uspio ako su Hrvati bili masovno protiv samostalnosti Bosne i Hercegovine? Ne, nisu Hrvati masovno glasali protiv, već Hrvati masovno nisu uopće izlazili na referendum. Referendum među Hrvatima je "uspio" zahvaljujući Tuđmanovoj direktivi iz Zagreba. Politički povjerenici za referendumsko pitanje među većinskim Hrvatskim pučanstvom, dobili su usmeni naputak da sami zaokružuju glasačke listiće kako bi referendum uspio. Glasačka mjesta s Hrvatskom većinom uglavnom su zjapila prazna, povjerenici su sami zaokruživali listiće i ubacivali ih u glasačke kutije, i, veliko je pitanje, jesu li tada bili svjesni da svakim potezom olovke odsijecaju jednu glavu, spaljuju jednu kuću, raseljavali jednu obitelj!?..

Vratio se Ali Salon, koristi nove fore

ovaj frajer od mirotvorca i pokajnika sa teme o nestalom vojniku, nakon godinu-dvije citanja poskoka postade pravi deshnjak.
doduse u pitanju je bratski srpski vojnik a ne musliman.

ali zadnji paragraf je najnevjerovatniji. to ni poskok ne bi napisao tako.

@istina i pravda

Najveća greška je bila što se dopustilo Aliji i takvim kao ti (ustašama, da se odmah ogradim od čestitih Hrvata) kao ti da vode ovu zemlju u tim trenucima i sa tebi sličnima prave neke saveze/koalicije.

Daj banujte ovog djikana...dokad vise ovo vrijedjanje.....67% BiH je reko DA na referendumu...izgleda ti si nastao prevarom

Još djelova iz knjige "CRNI VRHOVI";

::::: Ne smijem dugo čekati, brojevi se redaju i telefon već zvoni. Kad se na drugoj strani podigla slušalica javio se glas neke gospođe, - potvrdila je da sam dobio obitelj koju tražim. Rekoh: "Trebam jednu gospođu i pretpostavljam da ste to vi, ja vam nosim pozdrav od vašeg brata Karse Bahrudina iz Žepča!" Odjedanput se u toj ženi prolomi dugi vrisak boli: "Gospodineee... zar je Karso žiiiv!!?... osam mjeseci ne znamo ništa o njemu, svi smo zavijeni u tugu!"
Morao sam govoriti glasnije kako bi nadglasao njezino jecanje i plač koji je stalno prisutan u slušalici.
Ja: "Gospođo malo se saberite nemojte toliko plakati, on je živ, mene je zamolio da vam prenesem poruku i pozdrav!!"
Gospođa: "Gospodine, velika vam hvala.... ne znam kako da vas oslovim, jeste mladić... oženjen...? Karso nije moj brat, on je brat moje jetrve. Udate smo za dva brata i živimo u istoj kući, ali bol za Karsom sve nas je jednako slomila, kao i naše prijatelje. Recite mu da se ništa ne brine, mi smo mu zbrinuli ženu i djecu, kad je on nestao mi smo ih odmah doveli, - ovdje su kod nas... Gospodine, veliku ste nagradu zaslužili, kako ćemo vam se odužiti, kojim imenom da vas zovemo?!"
Ja: "Gospođo, vi meni niste ništa dužni, ja sam izvršio samo ono što sam obećao!"
Gospođa: "Ali... ali, ko ste vi gospodine?"
Ja: "Ja sam običan hrvatski vojnik, a Karso je naš zarobljenik, i, nalazi su u okolici Prozora!" Nikakve riječi ne mogu opisati guste jecaje, jecaje, plač i boli koji su se prolomili iz te žene. Imao sam osjećaj da mi slušalica vibrira u ruci i kao da se cijela Njemačka trenutno trese.
Ja: "Gospođo, .. gospođo... je li vam dobro?"
Gospođa: "Sjela sam na pod, gospodine, pa mi je lakše...., a kako će mi bit dobro kad naš Karso nije u životu ni mrava zgazio?"
Ja: "Gospođo, morate se sabrati, nemamo još puno vremena, uzmite olovku, morate zapisati pažljivo sve što vam budem govorio."
Gospođa: "Evo... evo, olovke i papir.. sve što kažete ja ću pamtit i pisat."
Ja: "Sad ću vam izdiktirat broj telefona osobe u Zagrebu, taj je brat zarobljenika koji je skupa s vašim Karsom. Njegov brat zna cijelu proceduru kako se može preko Crvenog Križa poslat jamstvo za nekog zarobljenika da bi ga izvukli u treće zemlje!"
Gospođa je između svojih jecaja svaki broj glasno izgovara kad bi ga zapisala.
Ja: "Sad mi još jednom pročitajte sve brojeve da provjerim, jer se nakon ovog razgovora mi nećemo više čuti!"
Gospođa je poslušno odmah počela čitati, ali su joj se i plač i jecaji iza svakog broja povećavali da bi me na kraju opet počela moliti.
Gospođa: "Možda vi gospodine ne možete reći vaše ime jer kršite vojna pravila..., a, ja bi tako željela znati ko ste?"
Ja: "Gospođo draga, ja se na ovom svijetu više ničega ne bojim već Boga! A, ako sam nekome dao svoju čvrstu riječ, e, to se izdiže iznad svih vojnih pravila! Nakon što vam izgovorim kako mi je ime ja ću prekinut vezu. Budite mi pozdravljeni, ja sam jedan Krešo iz Ljubuškog!" Iza zadnjeg slova "g" prstom sam prekinuo i slušalica mi prestade vibrirat u ruci.::::

Prema pojedinim izjavama, ispade da je muslimana, tj. bosnjaka bilo 67% i eto svi izasli na referendum i izglasali sebi drzavu.

Ne treba biti genije pa zakljuciti da je dosta srba i hrvata glasalo Da na referendumu. Jos ako se uzme u obzir koliki broj srba i hrvata nije smio izaci da glasa zbog pritiska. Te ako se uzme u obzir da nisu svi ni bosnjaci izasli da glasaju, zar neko fkt misli da je 100% bosnjaka izaslo na referendum, pa dajte molim vas.

Toliko generalizovanja u postovima doticnog, koji ocito zivi u malom mjestu i konta ako mu komsija tako misli i on tako misli da tako svi misle.

Nemoj se vise provaljivati. Zavrsi tu knjigu, pa je citaj s komsijom.

Pa nije valjda da su BH Hrvati htjeli da ostanu u krnjoj jugoslaviji, pa nisu htjeli glasati za nezavisnost BiH, ima tu polupanih locica...

sandoz11 wrote:Pa nije valjda da su BH Hrvati htjeli da ostanu u krnjoj jugoslaviji, pa nisu htjeli glasati za nezavisnost BiH, ima tu polupanih locica...

vidis da hoce da bude pametan ali mu to nikako neide za rukom...poslednje vrijeme su jako aktivnan ustaski UZP.....dogadjanja u Mostaru itd

Bosna i Hercegovina u ovakvom obliku je eksperiment Zapada sa ciljem provođenja u praksi ono što su u teoriji nazvali konsocijacijska demokratija. Gledano općenito imamo sve preduslove za stvaranje takve države pluralno smo društvo, imamo više društvenih grupa (segmenata), imamo ustavom definisano pravo veta u vidu zaštite vitalnog nacionalnog interesa, imamo paritetnu i proporcionalnu zastupljenost u institucijama i autonomiju segmenata. Ali Zapad nije uzeo u obzir da imamo s druge strane i jako nepovoljne pretpostavke u vidu historijskih okolnosti koje su dovele do otvaranja ovog eksperimenta i činjenicu da dvije grupe u susjedstvu imaju matične države koje konstantno rade na dezintegraciji naše države. Iz tih razloga, iako ima jako sličnih primjera uspješnih konsocijacijskih demokratija poput Švicarske, Malezije i manje uspješnih poput Belgije, Nigerije, nažalost mi smo primjer neuspjelog eksperimenta Zapada. Glavni razlog toga je odsustvo minimalnog bazičnog konsenzusa, u BiH je to Dejtonski mirovni sporazum i prestanaka rata (samo oko toga su se složile grupe) i to je to, nema volje da se gradi zajednička država kao okvir u kojem će sve grupe uživati zagarantovana prava. S druge strane poseban problem predstavlja vaninstitucionalno donošenje najvažnijih odluka, najbolji primjer je Komisija za implementaciju presude Evropskog suda za ljudska prava Sejdić - Finci pri PS BiH, koja je osnovana i to je to, a za sve ostalo čeka se dogovor političkih glavešina po sijelima u Pragu, Budimpešti i ostalim evropskim kuplerajima, znači zaobilazi se odlučivanje u predstavničkim tijelima, koja postaju samo okvir za provođenje odluka političkih glavešina. Na Zapadu je razvijena čitava teorija, i provodi se na nama, nismo ni svjesno da smo pokusni kunići

istina i pravda wrote:...Tijekom noći načeli smo temu o razlogu rata s muslimanima, nije nam dugo trebalo da zaključimo kako obična tupa olovka u rukama nesavjesnih intelektualaca može proliti nevinu krv, a da toga mnogi još nisu svjesni. Mnogi teško pronalaze odgovor za pravi razlog nastanka krize između Hrvata i muslimana u Ljubuškom. Često poistovjećuju početak krize s dolaskom prvih skupina hrvatskih izbjeglica iz dijelova Bosne s muslimanskom većinom. Kao da nitko ne želi pogledat istini u lice, vratit se u prošlost i pokušat pronaći svoj osobni dio krivnje za sva ta razaranja i stradanja nedužnih ljudi na sve tri zaraćene strane?

Ne, ne, nisu Srbi najveći krivci za stradanja i razaranja u Bosni i Hercegovini, oni su u samom početku pošteno dali do znanje da ne žele BiH kao suverenu državu triju naroda, nisu uopće pokušali razmišljat o ponuđenom referendumskom pitanju!

Znalo se unaprijed da će muslimani biti složni u prihvaćanju mogućnosti da nakon raspada Jugoslavije dobiju državu u kojoj će živjeti i odlučivati kao većinski narod. Zato nije bilo sumnje da će 29.2.1992g. na ponuđeno referendumsko pitanje: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?", odgovoriti pozitivno.

Veliko je bilo pitanje kakva će biti odluka hrvatskog, trećeg odlučujućeg naroda, jer su Hrvati dobili posebnu odgovornost i priliku odlučiti hoće li svijet uopće priznati BiH kao novonastalu suverenu državu, jer muslimanima nisu bili dovoljni samo njihovi glasovi za uspjeh referenduma. Hrvati Zapadne Hercegovine nisu željeli razmišljati o mogućnosti stvaranja nove države u kojoj će oni opet biti manjinski narod, niti su željeli bilo kakvu zajednicu sa Srbima. Hrvatima nije odgovarala niti zajednica s muslimanima koje je, nakon što je Fikret Avdić osvojio većinu glasova, kao spasonosni lider preuzeo Alija Izetbegović, koji će im na prostorima urušene Jugoslavije pokušato stvoriti novu većinsku islamsku državu, čime bi Izetbegović ostvario svoje nekadašnje snove.

Hrvatima je poznata prošlost Alije Izetbegovića,i na istu nisu gledali pozitivno, jer je on s 12 muslimana intelektualaca osamdesetih godina osuđen za pokušaj stvaranja islamske države. Osuđen je na 14 godina robije, pušten je 5 godina poslije, nije pomilovan već je došlo do početka urušavanja Jugoslavije. Skupa s Jugoslavijom raspadao se i zatvorski sustav, pa su slobodu jednako ugledali najokrutniji kriminalci, politički osuđenici i oni manji sitni džeparoši.

Nama, Hrvatima Zapadne Hercegovine, nije padalo ni na kraj pameti stvarati novu državu s muslimanima koji slijede velikog ideologa islamskog ujedinjavanja, niti nas je zanimala bilo kakva zajednica a da to nije Hrvatska. A, što se tiče našeg odnosa prema muslimanima iz cijele BiH, u našim su očima djelovali, povučeno, miroljubivo i zabrinuto. U početku krize s Jugoslavijom, muslimani nisu ispoljavali posebne želje, njih je više mučio mogući sukob između Hrvata i Srba. Razlog je što bi se oni našli između dvije vatre, pa su tu dvojili, ne znajući na čiju će stranu stati. Mi smo jedan dio muslimana vidjeli kako žive kao miroljubivi građani u novoj Hrvatskoj Državi. Jedan dio njih vidjeli smo u zajednici sa Srbima, tako da se samo od sebe nametalo pitanje kako bi ta granica izgledala koja bi razdijelila Bosnu i Hercegovinu, naravno, između Srba i Hrvata. Hrvati BiH koji su živjeli u djelu Posavine i rubnim dijelovima Bosne koji graniče s Hrvatskom, sebe su također zamišljali u sklopu Hrvatske i nije im padalo na pamet razmišljat o životu unutar bilo kakve "Male Jugoslavije"

E sad, moguće je da je jedan dio Hrvata, koji su živjeli u središnjoj Bosni, svoju sudbinu vidio u cjelovitoj Bosni i Hercegovini, ali njihovi glasovi nisu mogli sami presuditi o stvaranju BiH, bez ostalog djela Hrvata koji je otvoreno nisu željeli.

Nakon ovoga postavlja se samo jedno pitanje, kako je moguće da je referendum za BiH uspio ako su Hrvati bili masovno protiv samostalnosti Bosne i Hercegovine? Ne, nisu Hrvati masovno glasali protiv, već Hrvati masovno nisu uopće izlazili na referendum. Referendum među Hrvatima je "uspio" zahvaljujući Tuđmanovoj direktivi iz Zagreba. Politički povjerenici za referendumsko pitanje među većinskim Hrvatskim pučanstvom, dobili su usmeni naputak da sami zaokružuju glasačke listiće kako bi referendum uspio. Glasačka mjesta s Hrvatskom većinom uglavnom su zjapila prazna, povjerenici su sami zaokruživali listiće i ubacivali ih u glasačke kutije, i, veliko je pitanje, jesu li tada bili svjesni da svakim potezom olovke odsijecaju jednu glavu, spaljuju jednu kuću, raseljavali jednu obitelj!?..

Majka te rodila prevarom

Ne budite smješni, 67 procenata na nivou cijele BiH reklo DA, a Srbi bojkotirali referendum......malo se kucnite po glavi!!?

Detaljni rezultati referenduma nikad nisu objavljeni a sto je cudno obzirom da je rijec o istorijski vaznom dokumentu.
Sigurno da je zanimljiv i stav Hrvata glede nezavisne BiH u nekom generalnom smislu a ne to da su glasali protiv Srba.

Dobro se sjećam svih okolnosti oko referenduma, članovi su komisije pred mojim očima zaokruživali DA na listićima. Meni su se smijali u lice i govorili da nije važno što neću glasovat jer će oni moj listić sami ubacit u kutiju.

Jedno je osporavanje rezultata republičkog referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine , a sasvim drugo osporavanje odluka ZAVNOBIH-a, AVNOJ-a i međunarodnog priznanja države Bosne i Hercegovine.
Autor teme na osnovu ličnog iskustva a ne na osnovu priloženih činjenica, navodi primjer ponašanja članova komisije na jednom od glasačkih mjesta tokom provođenja republičkog referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Evo, da se ne raspravljamo oko tog primjera, već bjanko takvu tvrdnju uzmemo kao istinitu u procentu od 100% i uzmemo da se taj slučaj odnosi na primjer Općinu/Opštinu Ljubuški , može se doći do određenog zaključka uz uslov da se već poznate činjenice ne smiju zaobilaziti.
Prva činjenica govori da je po popisu iz 1991. godine na području Općine Ljubuški živjelo 28, 340 stanovnika oba spola. Izvor: http://www.fzs.ba/Dem/Popis/Nacionalnos ... 201991.pdf

Druga činjenica se odnosi na Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i zajedničku sjednicu oba vijeća od 25. januara 1992. , kada je donijela Odluku o raspisivanju republičkog referenduma o suverenosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Istina, ova odluka nije dobila podršku većeg broja predstavnika srpskog naroda, koji su tada i napustili Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

Treća činjenica se odnosi na sami Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine , koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine. Od ukupnog broja glasača 3.253.847 na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 64,31% građana s pravom glasa, a od toga je 99,44% glasalo "za" suverenu Bosnu i Hercegovinu. Rezultati referenduma omogućili su i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, kao nezavisne države.

Četvrta činjenica je da su zemlje članice Evropske zajednice, 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda. Sve se to može fino naći na linku zavanične državne institucije: https://www.parlament.ba/istorija/defau ... -BA&pril=b

Zaključak je sljedeći: Ako od ukupnog navedenog broja glasača (3.253.847) na republičkom referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine, oduzmemo svo popisano stanovništvo ( 28, 340) sa područja Općine Ljubuški iz 1991. godine , dobije se rezultat od 3. 225. 507 glasača. Uticaj na ukupni procenat izlaznosti neka izračuna sam autor teme, ako već tada nije glasovao nek' se malo bavi statistikom.

Pravo na individualno mišljenje se treba poštovati i omogućiti svakom članu foruma, ali uz to pravo idu i obaveze. Mislim da je tema sa ovakvim naslovom i dosadašnjim pristupom od strane njenog autora, očito subjektivne prirode. Ozbiljni ljudi to obično iskuliraju ili takva mišljenja suoče sa činjenicama.

Slobodan vikend u Jagomiru.

L u c i f e r wrote:Slobodan vikend u Jagomiru.

Prije bih rek'o da je okrenulo na jugo

postavljac teme je lazovcina i zakuhava...jer toliko lazi jos niko nije probao ovdje prodati..........sam naziv teme je za bana i vrijedja

insomnia78 wrote:

L u c i f e r wrote:Slobodan vikend u Jagomiru.

Prije bih rek'o da je okrenulo na jugo

ima i tog

jugovina