Hasan Čengić je neosporno najmoćnija bošnjačka figura koja djeluje "iz sjene". Osim što se nalazi na američkoj crnoj listi, po osnovu čega mu je blokirana sva imovina u SAD, te mu je po tom osnovu zabranjen ulazak u SAD, uspio je dva puta na sudskim procesima vezanim za trgovinu oružjem, u Ljubljani i Sarajevu, dokazati svoju nevinost.
Bavi se biznisom, pripada rukovodstvu SDA, i član je Sabora Islamske zajednice u BiH. Firma BIO u Sarajevu smatra se njegovim vlasništvom, dok se nagađa o postojanju firmi u Istanbulu i Beču.
Najveće afere koje su mediji vezali za Hasana Čengića su kontroliranje humanitarne organizacije TWRA za pomoć muslimanima u BiH tokom agresije, i izgradnja aerodroma u Visokom. TWRA je ugašena nakon velike i opsežne akcije Interpola i optužbom njenog osnivača Fatiha Hasanejna, sudanskog državljanina, od strane vlasti SAD, da je finansijski pomogao neke radikalne i militantne islamističke osobe i grupe u svijetu.
Ne možeš ti, Hasane!
Danas malo ko zna za prav(n)o stanje firme Visočkog aerodroma, te nekretnina, poput nekoliko desetina dunuma zemlje kod Visokog. Navodno je zemlju prodao jednom tajkunu tako da, na izgled, biznis Hasana Čengića stoji vrlo loše. Nigdje aviona, ni kamiona...
Od četiri milijarde najavljenih (malezijskih) investicija u naselje nedaleko od Ilidže, sagrađene su samo dvije "Bosmalove" zgrade na Čengić vili. Malezijski investitor je doživo bankrot, te još pokušava spasiti uloženi novac prodajući preostale stanove. Sam Čengić je, nakon što je deložiran iz "vojnog stana", uzeo kredit kod Sanpaolo banke, i kupio novi stan negdje drugdje, a ne u "Bosmalkama".
I politički, nakon što je smijenjen sa mjesta zamjenika ministra odbrane FBiH, Čengić je djelovao iz sjene. Pokušao je osujetiti Sulejmana Tihića i preuzeti njegovo mjesto u SDA, a kad je osobno Alija Izetbegović osjetio tu njegovu namjeru, podržao je rahmetli Abdulaha Nakaša kao Tihićevog protukandidata.
Kada je smijenjen Ejup Ganić sa mjesta potpredsjednika SDA, Čengić se bio kandidirao na njegovu funkciju: "Ne možeš ti, Hasane!" - javno je pred cijelim GO SDA, zaprijetio rahmetli Izetbegović.
Kasnije je podržao odmetnuto krilo SDA iz Cazina, Hozanović & co, da bi ga se odrekao kad su oni odlučili osnovati novu A-SDA, stranku.
Opet je 2006. podržao i agitirao za Harisa Silajdžića, kao kanidata SBiH, da bi na prošlim izborima, sporazumno sa Silajdžićem, u zadnjim danima kampanje podržao Bakira Izetbegovića. Od tada, Čengić se mogao vidjeti samo uz dane "Sarajevo bisniz foruma" SBF, dok u kuloarima hotela pije kahve sa gostima, biznismenima, mahom iz arapskog svijeta.
Tek je na posljednjoj sjednici Sabora IZ u BiH, bio ponovo u fokusu medija. Nakon što je umro jedan sabornik, umjesto njega u saborske klupe došao je, baš Čengić. Iako je vidno obolio - svojim istupima pred medijima pokazao je kako je veoma, veoma zainteresiran za izbore u Islamskoj zajednici, odnosno za izbor reisul-uleme IZ u BiH.
Međutim, veoma malo, zaista malo, građana zna, šta zaista radi, čime se bavi i koliko je, zaista utjecajan Hasan Čengić. Bez obzira na mnoštvo tekstova o njemu, koje su, vrlo često sa animozitetom, pisali nekad opozicioni a danas mediji u službi SDA, o Čengićevim poslovima se malo zna. To je njegov veliki uspjeh i to može zahvaliti velikom iskustvu bavljenja vrlo delikatnim poslovima, ali i progonu koji je doživio kao mladić od strane UDB.
Dakle, Hasan Čengić je stvorio hairizmu kao jedan od lidera mladih studenata Fakulteta islamskih nauka Sarajevo FIN, koji su početkom osamdesetih organizirali islamska predavnja u Tabačkom mesdžidu u Sarajevu.
Pošto je bio veoma blizak sa ljudima koji su nekada bili suđeni zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani, imao je pdoršku vrlo utjecajnih ljudi u Islamskoj zajednici Jugoslavije, naročito u bosanskom mešihatu. Zbog toga se našao na optuženičkoj klupi sa grupom Alije Izetbegovića 1983. godine. Zbog imidža bradatog mladića koji se bori protiv režima, u islamskom svijetu je doživljen kao bošnjački Čegevara.
Nakon izlaska iz zatvora uposlio se kao imam u Zagrebačkoj džamiji. A, kao blizak rođak Adila Zulfikarpašića bio je ključna osoba za organiziranje sastanka, u toj džamiji, sa Alijom Izetbegovićem, na kojem je donesena odluka o formiranju SDA.
Tim zaslugama ušao je Centralu SDA u Sarajevu, i, skupa sa rahmetli Omerom Behmenom, bio ključni kadrovnik u SDA. Stoga njih dvojica preuzimaju na sebe ključne obaveze organiziranja oružanog otpora u odbrani BiH, te naoružanja.
Sa tom harizmom mladog "odanog Alijinog saborca", mladog bošnjačkog Čegevare, i tako specijalnim, skoro svetim zadatkom i misijom, Čengić je ostvario vrlo važne kontakte sa mnogim svjetskim liderima i vladama, posebno u islamskom svijetu. Kroz njegove ruke je prošlo stotine miliona dolara ili čak i milijarde dolare. To je priznao i sam rahmetli Alija Izetbegović. Doduše, Izetbegović je rekao kako toliko vjeruje Hasanu da bi mu se svijet srušio ukoliko bi se dokazalo da je Čengić pronevjerio samo "jednu marku."
Ipak, nikad Čengić nije predao "izvještaj" samom rehmetli Izetbegoviću, kao ni većina onih koji su s njegovim potpisom, a u ime bošnjačkog naroda, sakupljali novac za "pomoć BiH". Jedna od kardinalnih pronevjera je donacija iz Bruneja u iznosu 2 milijarde EUR, po kojoj je svaki borac, od 200 000 boraca Armije BiH trebao dobiti bar 2 hiljade KM. U tu svrhu bile su i izdate boračke knjižice koje je osobno Čengić, kao doministar odbrane Federacije BiH, napravio i pustio u promet preko Privredne banke - koju će ubrzo njegov lobi i privatizirati.
I pored toga, a posebno nakon smrti Alije Izetbegovića, kada se Čengić približava Silajdžiću, i miri sa Bakriom Izetbegovićem, "nikla" su u Sarajevu tri projekta za koja se smatra da su, ipak, djelo Hasana Čengića. To su formiranje BBI banke, odnosno SBF, Sarajevo biznis foruma, izgradnje zgrade AL Šidi, i dovođenje telvizijskog kanala Al-Džezire u Sarajevo.
Iako formalno nigdje u "papirima" nema imena Hasana Čengića, to je realizirano preko mreže njegovih ljudi, koji su tokom rata bili njegovi stipendisti, odnosno uposlenici u njegovim firmama, ili TWR-a.
Čengić je u svoju "mrežu" regrutirao studente iz Malezije, kojima je osigurao stipendije tokom rata. Kako je regrutirao braću Šabanoviće, inače rođake, dajdžiće Senaida Memića, koji je uz Bakira Alispahića, bio glavi Čengićev koordinator za dopremu i dilanje oružja u Sarajevo na početku agresije, za izgradnju "Bosmala", tako je angažirao Amera Bukvića i Edhema Foču, za registriranje BBI banke i Al-Džezire.
Šerif Patković
Isti scenarij je urađen i sa Al-Šidijem kojeg je u BiH registirao Šerif Patković, iz Šerića kod Zenice, da bi, uz pomoć Bakira Izetbegovića, dobio tender za kupovinu placa na Marijin dvoru. S tim što menadžment BBI banke, BBI centra, kontrolira grupa Čengićevih prijatelja, odnosno njihove uže rodbine, poput braće Husejna i Sejada Živalja, ili Tarika Đorđića, direktora Al-Džezire, koji je tokom rata vodio Čengićeve "poslove" u Istanbulu.
Pošto BBI Centar ima veze sa Zagrebačkom bankom, kasnije Uni credit banka, iz koje je kreditiran, Čengićeve poslove u Zagrebu i danas vodi Faris Nanić, kao što ih je vodio dok je bio šef kancelarije TWR-a u Zagrebu.
U Islamskoj zajednici - ključni čovjek kao Čengićeva krtica - je Rifat Fetić. Iako nije imam, za razliku od četverice mu starije braće, Fetić je dobio posao. Prvo kao predsjednik omladine IZ, a zatim i skretar Ilmije - zahvaljujući zaslugama koje je stekao radeći za Čengića tokom rata u humanitarnim organizacijama u Zagrebu.
Pored toga on je i član UO Terminala Federacije BiH. Tu je postavljen isto kao Čengićeva "krtica", jer se smatra da Čengić kontrolira jedan lanac benzinskih pumpi koje snabdijeva doniranom naftom koje skladišti negdje u Konjicu. Čengićev interes da se bavi terminalima otkriva njegovu dugogodišnju ambiciju da se bavi uvozom i prodajom nafte.
Preko lidera SDA i SBiH, Čengić je ostvario kontrolu nad kadrovima DKP u islamskim zemljama. Tako je brat Amera Bukvića, Tarik, postavljen za ambasadora prvo u Indoneziji, a danas u Maleziji, gdje Čengić uživa veoma velik ugled.
Zbog svog pragmatično-poslovnog interesa, Čengić je promijenio svoje fanatično-odurno ponašanje. Tako je pristao da mu mentor na postdiplomskim studijama bude rahmetli Nijaz Duraković, zakleti ideološki protivnik. Kao što je bio ponudio novac svom isljedniku Muniru Alibabiću Munji, da sagradi Institut za ratne zločine. Kao što ga je rahmetli Duraković prihvatio, tako ga je principijelni Alibabić cinično odbio kako ne želi njegov "krvavi novac." Bar tako Munja piše u jednoj svoj knjizi u kojoj cijelu plejadu bošnjakih političara, na čelu sa Alijom Izetbegovićem, optužuje za suradnju sa KOS-om.
Tako se nesuđeni bošnjački Čegevara preobrazio u velikog bošnjačkog Čegeparu.
Isto kako je nekada nekoliko stotina muslimanskih djevojaka i mladića slušalo vazove u Tabačkom mesdžidu o "islamskom ašikovanju", pa poslije stvarno odšetali, ašikujući, do Benbaše, danas iz diskotetke iz Bosmalovih zgrada, bar po pričama taksista, tokom vikenda, u zoru izlazi najviše pijanih mladića, a možda i više djevojaka kojima se u kasne sate toči besplatno piće.
Tako, nakon trideset godina, završava jedan mladalački zanos jedne generacije, kojoj su "sudbinu krojili" drugovi Hasana Čengića. "Kud Hasan prođe, tuda trava ne raste!" - obistinila se cinična dosjetka onih koji su imali posla sa njim!
IZVOR
