Forum Klix.ba

Ovih dana je bila aktuelna tema o odnosu ocuha i oca prema djetetu. Culo se raznih oprecnih misljenja. Zanima me da li bi neko od vas pristao zivjeti sa osobom koja ima dijete (djecu) iz predhodnog braka, i kako biste se postavili prema njemu, ako bi vas ono odbijalo?

ako biste mu pokusali zamijeniti nesto sto Vam po prirodi stvari ne pripada? Moze li neko ko je usao u tudji zivot i poremetio dotadasnji emocionalni razvoj dijeteta biti zamjena onome koga sad nema?

Ja mislim da ne moze, ali bas NIKAKO!!!

Da li bi se zabavljali i razmisljali o braku sa osobom koja vuce dijete sa sobom? i koja zivi sa njim, skoluje ga, oblaci ga, stara se o njemu? i vi bi morali isto, ako se odlucite na zivot sa tobom osobom? a zasto bi se odlucivali na zivot sa tim teretom , pored toliko slobodnih djevojaka i zena?

Licno, ja nikad ne bih mogao zivjeti sa zenom koja vec ima dijete. Sto ce meni taj teret, i ta obaveza, i ta briga da odgajam nesto sto nije moja krv, moj potpis, moje naslijedje, to dijete nema moje oci, nema moj karakter, nista me u njemu ne podsjeca na mene, i ja ga ne bih mogao voljeti ni priblizno kao svoje VLASTITO dijete!!!

Ja mislim da ljudi koji pristaju na zivot u zajednici sa tudjim djetetom, ili su duboko razocarani ljudi u kasnim tridesetima, ili ulaznim cetrdesetima, koji vode potpuno promasene zivote, pa se vode time, DAJ STA DAS!!! da ne ostanu SAMI i ZABORAVLJENI i onda se prave dodatne komplikacije, i zivot onda postaje potpuni pakao!!!

Ne kazem da nema pozitivnih primjera, ali su u dalekoj, dalekoj manjini.

Ih da si znao jednu što sam je ja znao prihvatio bi je ne sa jednim nego sa desetero djece.

Generalno DA. Citav Zapad zivi tako i svi sretni, zasto mi ne mozemo imati liberalne stavove kao sto Zapadnjaci imaju?

Sta ako ostanes udovac/udovica i imas djecu, onda nemas pravo na zivot, da imas partnera i zivis s njim? Ili trebas ostaviti dijete zbog buduceg muza jer to nije 'njegova krv'?

I da btw., moja majka nakon sto je ostala udovica je nasla drugog partnera i taj covjek me doslovno vise voli nego svoje dijete jer ga postujem vise nego njegovo vlastito. Doduse, ja sam tad vec bila pred kraj srednje i na faksu tako da nismo zivjeli skupa i nisam bila u godinama da me iko 'odgaja', ali uvijek kad se sretnemo ili odemo negdje svi skupa, uvijek smo postovali jedno drugo i imali dobre odnose i imamo i dan danas.

Kratko i jasno. Sa ženom koja ima dijete iz prethodnog braka/veze - NE i koja uopće ima prethodni brak - NE, pa makar umro sam.

U ovo dakako ne uključujem vezu kojoj je svrha samo seksualna aktivnost - jer onda može imati i muža i desetero djece što se mene tiče.

Sabaton wrote:Ovih dana je bila aktuelna tema o odnosu ocuha i oca prema djetetu. Culo se raznih oprecnih misljenja. Zanima me da li bi neko od vas pristao zivjeti sa osobom koja ima dijete (djecu) iz predhodnog braka, i kako biste se postavili prema njemu, ako bi vas ono odbijalo?

ako biste mu pokusali zamijeniti nesto sto Vam po prirodi stvari ne pripada? Moze li neko ko je usao u tudji zivot i poremetio dotadasnji emocionalni razvoj dijeteta biti zamjena onome koga sad nema?

Ja mislim da ne moze, ali bas NIKAKO!!!

Da li bi se zabavljali i razmisljali o braku sa osobom koja vuce dijete sa sobom? i koja zivi sa njim, skoluje ga, oblaci ga, stara se o njemu? i vi bi morali isto, ako se odlucite na zivot sa tobom osobom? a zasto bi se odlucivali na zivot sa tim teretom , pored toliko slobodnih djevojaka i zena?

Licno, ja nikad ne bih mogao zivjeti sa zenom koja vec ima dijete. Sto ce meni taj teret, i ta obaveza, i ta briga da odgajam nesto sto nije moja krv, moj potpis, moje naslijedje, to dijete nema moje oci, nema moj karakter, nista me u njemu ne podsjeca na mene, i ja ga ne bih mogao voljeti ni priblizno kao svoje VLASTITO dijete!!!

Ja mislim da ljudi koji pristaju na zivot u zajednici sa tudjim djetetom, ili su duboko razocarani ljudi u kasnim tridesetima, ili ulaznim cetrdesetima, koji vode potpuno promasene zivote, pa se vode time, DAJ STA DAS!!! da ne ostanu SAMI i ZABORAVLJENI i onda se prave dodatne komplikacije, i zivot onda postaje potpuni pakao!!!

Ne kazem da nema pozitivnih primjera, ali su u dalekoj, dalekoj manjini.

Ne znam imas li svoju djecu, ako ih nemas kako znas da ces jednom imati tvoj krv, tvoj karakter, tvoje nasledje i to sve ostalo sto si nabrijao.
Dijete je poklon i svakako da svak voli da ima svoje ali i ono drugo je neko rodio.
U slucajevima gdje se to desi da jedno ima dijete iz nekog proslog braka/veze nije nikakav problem sve dok se tom dijetetu ne nameces kao otac/majka, pokusas biti prijatelj i vjeruj mi da je sve tada puno lakse. Znas kako je lako dijetetu biti prijatelj.
U koliko pocnes glumiti ono sto nisi a to je majka ili otac dijete te nikad nece zaviljeti.

Da u potpunosti

Darwinizam: Imanje djece je svejedno biološki imperativ i nagon za produžetkog vlastitih gena.

Cinizam: Imanje djece svjesna odluka da se prestanemo baviti sobom i okrenemo se svom izdanku, te to povremeno znači prestanak rada na sebi u bilo kojem smislu (intelektualnom, duhovnom, fizičkom).

Ja: Svako dijete, pa makar i tuđe, je potencijalni začetak jednog genija ili pak nekoga ko bi mogao da promijeni svijet (možda ne na velikoj skali, već možda samo vaš). Zašto ne pružiti ljubav i podršku nekome ko je već došao na svijet.

Sabaton wrote:Ovih dana je bila aktuelna tema o odnosu ocuha i oca prema djetetu. Culo se raznih oprecnih misljenja. Zanima me da li bi neko od vas pristao zivjeti sa osobom koja ima dijete (djecu) iz predhodnog braka, i kako biste se postavili prema njemu, ako bi vas ono odbijalo?

ako biste mu pokusali zamijeniti nesto sto Vam po prirodi stvari ne pripada? Moze li neko ko je usao u tudji zivot i poremetio dotadasnji emocionalni razvoj dijeteta biti zamjena onome koga sad nema?

Ja mislim da ne moze, ali bas NIKAKO!!!

Da li bi se zabavljali i razmisljali o braku sa osobom koja vuce dijete sa sobom? i koja zivi sa njim, skoluje ga, oblaci ga, stara se o njemu? i vi bi morali isto, ako se odlucite na zivot sa tobom osobom? a zasto bi se odlucivali na zivot sa tim teretom , pored toliko slobodnih djevojaka i zena?

Licno, ja nikad ne bih mogao zivjeti sa zenom koja vec ima dijete. Sto ce meni taj teret, i ta obaveza, i ta briga da odgajam nesto sto nije moja krv, moj potpis, moje naslijedje, to dijete nema moje oci, nema moj karakter, nista me u njemu ne podsjeca na mene, i ja ga ne bih mogao voljeti ni priblizno kao svoje VLASTITO dijete!!!

Ja mislim da ljudi koji pristaju na zivot u zajednici sa tudjim djetetom, ili su duboko razocarani ljudi u kasnim tridesetima, ili ulaznim cetrdesetima, koji vode potpuno promasene zivote, pa se vode time, DAJ STA DAS!!! da ne ostanu SAMI i ZABORAVLJENI i onda se prave dodatne komplikacije, i zivot onda postaje potpuni pakao!!!

Ne kazem da nema pozitivnih primjera, ali su u dalekoj, dalekoj manjini.

darwinizam na djelu

onda si lijepo nađi mladu jedinku ženskog spola i razmnožavaj se sa njom

Sabaton wrote:
ako biste mu pokusali zamijeniti nesto sto Vam po prirodi stvari ne pripada? Moze li neko ko je usao u tudji zivot i poremetio dotadasnji emocionalni razvoj dijeteta biti zamjena onome koga sad nema?

prirodi stvari?
ne razumijem ovo
možemo se okrenuti prema PRIRODI i pogledati rješenja u njoj:
a) ubiti mladunče
b) usvojiti isto i odgajati kao svoje
c) istjerati ga da se samo snalazi
Ova scenarija su poznata u prirodi, s tim da je mislim pod a) zastupljenije.
Ako pak pogledamo na to da se ljudska uređenja mijenjaju kroz vijekove (vanbračna djeca nisu imala nikakvih prava, vanbračna djeca se tretiraju kao i zakonska djeca), vidjet ćeš da se "priroda stvari" mijenja za nas kao vrstu.

Bloo wrote:

Sabaton wrote:Ovih dana je bila aktuelna tema o odnosu ocuha i oca prema djetetu. Culo se raznih oprecnih misljenja. Zanima me da li bi neko od vas pristao zivjeti sa osobom koja ima dijete (djecu) iz predhodnog braka, i kako biste se postavili prema njemu, ako bi vas ono odbijalo?

ako biste mu pokusali zamijeniti nesto sto Vam po prirodi stvari ne pripada? Moze li neko ko je usao u tudji zivot i poremetio dotadasnji emocionalni razvoj dijeteta biti zamjena onome koga sad nema?

Ja mislim da ne moze, ali bas NIKAKO!!!

Da li bi se zabavljali i razmisljali o braku sa osobom koja vuce dijete sa sobom? i koja zivi sa njim, skoluje ga, oblaci ga, stara se o njemu? i vi bi morali isto, ako se odlucite na zivot sa tobom osobom? a zasto bi se odlucivali na zivot sa tim teretom , pored toliko slobodnih djevojaka i zena?

Licno, ja nikad ne bih mogao zivjeti sa zenom koja vec ima dijete. Sto ce meni taj teret, i ta obaveza, i ta briga da odgajam nesto sto nije moja krv, moj potpis, moje naslijedje, to dijete nema moje oci, nema moj karakter, nista me u njemu ne podsjeca na mene, i ja ga ne bih mogao voljeti ni priblizno kao svoje VLASTITO dijete!!!

Ja mislim da ljudi koji pristaju na zivot u zajednici sa tudjim djetetom, ili su duboko razocarani ljudi u kasnim tridesetima, ili ulaznim cetrdesetima, koji vode potpuno promasene zivote, pa se vode time, DAJ STA DAS!!! da ne ostanu SAMI i ZABORAVLJENI i onda se prave dodatne komplikacije, i zivot onda postaje potpuni pakao!!!

Ne kazem da nema pozitivnih primjera, ali su u dalekoj, dalekoj manjini.

darwinizam na djelu

onda si lijepo nađi mladu jedinku ženskog spola i razmnožavaj se sa njom

I sta jedinku mu sutra tramvaj satare a on ostane sam? Nece ga niko htjet.Koja ce odgajat tudju krv?

Bloo wrote:Svako dijete, pa makar i tuđe, je potencijalni začetak jednog genija ili pak nekoga ko bi mogao da promijeni svijet (možda ne na velikoj skali, već možda samo vaš). Zašto ne pružiti ljubav i podršku nekome ko je već došao na svijet.

Bloo, svaka čast!
I svaka ti dala...

Svako dijete zaslužuje ljubav i pažnju, a genetika je tu ipak manje bitna stvar. Pa šta je sa masom napuštene djece, zar ona ne zaslužuju da ih neko voli? Ili je to, prema postavljaču teme, rezervisano samo za duboko razočarane ljude u kasnim tridesetim ili ranim četrdesetim?
I, inače, vrlo se jasno iz tona postova vidi dob i zrelost komentatora... Ovi koji pljuju na odgajanje tuđeg djeteta su daleko i od ozbiljne veze, a kamoli braka i roditeljstva...

mislim da je i Hitlerova majka najviše kod njega voljela to što ima njene oči...

HAVANA wrote:

Bloo wrote:

Sabaton wrote:Ovih dana je bila aktuelna tema o odnosu ocuha i oca prema djetetu. Culo se raznih oprecnih misljenja. Zanima me da li bi neko od vas pristao zivjeti sa osobom koja ima dijete (djecu) iz predhodnog braka, i kako biste se postavili prema njemu, ako bi vas ono odbijalo?

ako biste mu pokusali zamijeniti nesto sto Vam po prirodi stvari ne pripada? Moze li neko ko je usao u tudji zivot i poremetio dotadasnji emocionalni razvoj dijeteta biti zamjena onome koga sad nema?

Ja mislim da ne moze, ali bas NIKAKO!!!

Da li bi se zabavljali i razmisljali o braku sa osobom koja vuce dijete sa sobom? i koja zivi sa njim, skoluje ga, oblaci ga, stara se o njemu? i vi bi morali isto, ako se odlucite na zivot sa tobom osobom? a zasto bi se odlucivali na zivot sa tim teretom , pored toliko slobodnih djevojaka i zena?

Licno, ja nikad ne bih mogao zivjeti sa zenom koja vec ima dijete. Sto ce meni taj teret, i ta obaveza, i ta briga da odgajam nesto sto nije moja krv, moj potpis, moje naslijedje, to dijete nema moje oci, nema moj karakter, nista me u njemu ne podsjeca na mene, i ja ga ne bih mogao voljeti ni priblizno kao svoje VLASTITO dijete!!!

Ja mislim da ljudi koji pristaju na zivot u zajednici sa tudjim djetetom, ili su duboko razocarani ljudi u kasnim tridesetima, ili ulaznim cetrdesetima, koji vode potpuno promasene zivote, pa se vode time, DAJ STA DAS!!! da ne ostanu SAMI i ZABORAVLJENI i onda se prave dodatne komplikacije, i zivot onda postaje potpuni pakao!!!

Ne kazem da nema pozitivnih primjera, ali su u dalekoj, dalekoj manjini.

darwinizam na djelu

onda si lijepo nađi mladu jedinku ženskog spola i razmnožavaj se sa njom

I sta jedinku mu sutra tramvaj satare a on ostane sam? Nece ga niko htjet.Koja ce odgajat tudju krv?

E tad biraš ovu opciju a) ubiti mladunče ...

Ne znam sta je sporno ako neko licno ne vidi sebe da bi mogao odgajati tudje dijete
Ne trazi takvu i dijete jedne takve nece patiti dok su gori oni sto su sa takvom zenom a sikaniraju njenu djecu

pod uslovom da je okruglo, glavato i buckasto, da

medvjed23 wrote:pod uslovom da je okruglo, glavato i buckasto, da

Svi bi takvo... A onda ono dođe u pubertet i nastanu velike patnje.

Nije ba sve 'crno-belo'. Meni bi to bila nemoguća misija iz milion razloga i ne bih je mogao prihvatiti taman da majku volim više od Sarajeva.

supercali wrote:Ne znam sta je sporno ako neko licno ne vidi sebe da bi mogao odgajati tudje dijete
Ne trazi takvu i dijete jedne takve nece patiti dok su gori oni sto su sa takvom zenom a sikaniraju njenu djecu

nije sporno, samo razmjenjujemo mišljenja

supercali wrote:Ne znam sta je sporno ako neko licno ne vidi sebe da bi mogao odgajati tudje dijete
Ne trazi takvu i dijete jedne takve nece patiti dok su gori oni sto su sa takvom zenom a sikaniraju njenu djecu

Ni ja sebe nisam vidjela u masi situacija dok ih nisam doživjela...
Lako je unaprijed filozofirati šta bi, a šta ne bi - vrijeme samo pokaže... I obično bude, sve ono što si govorio da ti se nikad neće desiti - desi ti se...

A slažem se da dijete ne treba izlagati šikaniraju, bez obzira od kog dolazi...

Zar ne bio volio da ako ti se nesto desi, neko odhrani dijete.
Niko ne zna sta nas sutra ceka.

Velkoski wrote:

medvjed23 wrote:pod uslovom da je okruglo, glavato i buckasto, da

Svi bi takvo... A onda ono dođe u pubertet i nastanu velike patnje.

Nije ba sve 'crno-belo'. Meni bi to bila nemoguća misija iz milion razloga i ne bih je mogao prihvatiti taman da majku volim više od Sarajeva.

ma zezam se.. ne bih ja mogao odgajati ni svoje ni tuđe dijete.. nisam sposoban za to a i da jesam, nemam volje za tim..

a što se tiče teme genaralno, na forumu smo haman svi ultra liberalni, puni obzira, spremni na odricanje, voljni i sposobni savladati svakojake izazove i sl.. a u stvarnosti odgajanje tuđeg djeteta nosi niz praktičnih poteškoća sa kojima se dobar dio ljudi ne može ili ne želi nositi.. pisao je sokocalo o tome na drugoj, sličnoj temi.. elem, bolje se u nešto nikako ne upuštati nego se upustiti pa traljav posao napraviti..

medvjed23 wrote: ma zezam se.. ne bih ja mogao odgajati ni svoje ni tuđe dijete.. nisam sposoban za to a i da jesam, nemam volje za tim..

a što se tiče teme genaralno, na forumu smo haman svi ultra liberalni, puni obzira, spremni na odricanje, voljni i sposobni savladati svakojake izazove i sl.. a u stvarnosti odgajanje tuđeg djeteta nosi niz praktičnih poteškoća sa kojima se dobar dio ljudi ne može ili ne želi nositi.. pisao je sokocalo o tome na drugoj, sličnoj temi.. elem, bolje se u nešto nikako ne upuštati nego se upustiti pa traljav posao napraviti..

Pošteno. Volim ljudove koji imaju svoje stavove...

A ovaj drugi dio... Mah, znaš sve i sam. Svi pišu jedno na forumu, a u ril lajfu su obično najgori primjerci homo sapiensa.

Euridika wrote:

supercali wrote:Ne znam sta je sporno ako neko licno ne vidi sebe da bi mogao odgajati tudje dijete
Ne trazi takvu i dijete jedne takve nece patiti dok su gori oni sto su sa takvom zenom a sikaniraju njenu djecu

Ni ja sebe nisam vidjela u masi situacija dok ih nisam doživjela...
Lako je unaprijed filozofirati šta bi, a šta ne bi - vrijeme samo pokaže... I obično bude, sve ono što si govorio da ti se nikad neće desiti - desi ti se...

A slažem se da dijete ne treba izlagati šikaniraju, bez obzira od kog dolazi...

Nisam pisao sta ako se desi nego trenutno stanje
Evo ovaj gore rekao ne vidi sebe licno a bloo ga prozva beze
Ni ja sebe sada ne vidim u braku sto ne znaci da se mozda u subotu necu ozeniti i sl
Kao sto medo isto kaze na forumu sve neki europejci ultra mega giga liberarni itd a u stvarnosti uh susta suprotnost haman naravno uz izuzetke

Evo neka medo mene usvoji

Ne.