u 2016 godini, Srbi imaju najveći stepen državnosti koji su ikada imali na ovom prostoru, u toku cijelokupne istorije. Svoj, zaokružen komad zemlje. U želji da izbjegnu stradanja iz drugog svjetskog rata, Srbi su se pametno 90tih digli na oružje i herojski odbranili svoje gradove, te stvorili svoju državu.
Ponekada padnem pod medijski mašineriju Sarajeva i pomislim da je zajedništvo moguće. Šta se onda desi?
Odem u Cazin, Bužim (poslom, ne zato što sam htio) kao prvo prestravim se nakon što vidim saudijsku arabiju u malom na prostoru Evrope i onda skontam koliko je naša RS zlatna. Zamislite da su takvi pored mene. Zamislite da ih moram gledati svaki dan. Ovako ja imam svoju državu, a ti u svojoj radi šta god hoćeš. A mrze Srbe više nego išta.
Užasno, pa Bužim je Teheran u malom. Ja nemam ništa zajedničko sa tim ljudima.. ja samo želim da budem što dalje od tih ljudi. Kad vidim sve te fanatike, skontam koliko je žrtva naših očeva velika. Ovo što ja osjećam nije mržnja... nego prezir, samo želim da budu što dalje od mene.














