Forum Klix.ba

Grčka riječ koja se u Bibliji koristi za “savjest” doslovno znači “znanje u nutrini”. Za razliku od svih drugih bića na Zemlji, nama je Bog podario sposobnost da upoznamo same sebe. Mi možemo preispitati sebe i procijeniti postupamo li ispravno ili pogrešno. Kao naš unutarnji svjedok ili sudac, savjest može prosuditi naše postupke, stavove i odluke. Može nas voditi do ispravne odluke ili nas upozoriti da ne donesemo lošu odluku. Nakon što odluku donesemo, može nas umiriti spoznajom da smo dobro izabrali ili nas može gristi i mučiti jer smo pogriješili.
Muškarac i žena bili su stvoreni s tom sposobnošću. I Adam i Eva pokazali su da imaju savjest, što se vidi po tome što su osjećali sram nakon što su sagriješili (1. Mojsijeva 3:7, 8)

Obzirom da smo svi mi potomci Adama i Eve i mi imamo savjest.To znamo jer smo svi nešto rekli ili učinili a poslije smo sebe prekoravali,"zašto sam to uradio,zašto sam to rekao".I ta ista savjest nas potiče da se onome koga smo povrijedili ,izvinimo.
Kada pogriješimo Bogu tražimo oprost od njega.

Savjest može biti i pogrešno izgrađena.Evo primjer:
Američki vojnik koji je bio u Vijetnamu,nakon sudjelovanja u ubistvu desetina djece u jednom selu,upitan što osjeća nakon toga,rekao je
služim svojoj domovini i ako moja domovina opet to bude tražila učinit ću to,moja savjest je čista.
Njegovu savjest je izgradio patriotizam,nije razmišljao je li to ispravno ili nije,njemu je naređeno i on je to uradio.
On jest postupio po svojoj savjesti,ali iz Božjeg ugla teško da bi rekli da je njegova savjest ispravno izgrađena.

Dakle,dopuštaš li da te savjest vodi i kako izgraditi ispravnu savjest?

Jedna od "stvari" koje bih se rado riješio.

Kad bih imao mogučnost da je fizički držim u rukama sigurno bih je bacio na tle i izgazio nogama od neprepoznatljivosti.

šarf wrote:Grčka riječ koja se u Bibliji koristi za “savjest” doslovno znači “znanje u nutrini”. Za razliku od svih drugih bića na Zemlji, nama je Bog podario sposobnost da upoznamo same sebe. Mi možemo preispitati sebe i procijeniti postupamo li ispravno ili pogrešno. Kao naš unutarnji svjedok ili sudac, savjest može prosuditi naše postupke, stavove i odluke. Može nas voditi do ispravne odluke ili nas upozoriti da ne donesemo lošu odluku. Nakon što odluku donesemo, može nas umiriti spoznajom da smo dobro izabrali ili nas može gristi i mučiti jer smo pogriješili.
Muškarac i žena bili su stvoreni s tom sposobnošću. I Adam i Eva pokazali su da imaju savjest, što se vidi po tome što su osjećali sram nakon što su sagriješili (1. Mojsijeva 3:7, 8)

Obzirom da smo svi mi potomci Adama i Eve i mi imamo savjest.To znamo jer smo svi nešto rekli ili učinili a poslije smo sebe prekoravali,"zašto sam to uradio,zašto sam to rekao".I ta ista savjest nas potiče da se onome koga smo povrijedili ,izvinimo.
Kada pogriješimo Bogu tražimo oprost od njega.

Savjest može biti i pogrešno izgrađena.Evo primjer:
Američki vojnik koji je bio u Vijetnamu,nakon sudjelovanja u ubistvu desetina djece u jednom selu,upitan što osjeća nakon toga,rekao je
služim svojoj domovini i ako moja domovina opet to bude tražila učinit ću to,moja savjest je čista.
Njegovu savjest je izgradio patriotizam,nije razmišljao je li to ispravno ili nije,njemu je naređeno i on je to uradio.
On jest postupio po svojoj savjesti,ali iz Božjeg ugla teško da bi rekli da je njegova savjest ispravno izgrađena.

Dakle,dopuštaš li da te savjest vodi i kako izgraditi ispravnu savjest?

A da si kao primjer naveo nekog ko ubija u ime religije, vjere, Boga da li bi iz Božjeg ugla rekli da je njegova savjest ispravno građena ?

Nije cilj da ja sve kažem.U pravu, isto se može reći i za ljude koji u ime religije čine zlodjela.
No pitanjem sam stavio akcenat ne na druge,već na nas ,pojedince.Da li dopuštam da me savjest vodi i kako je izgraditi?

O'zone wrote:Jedna od "stvari" koje bih se rado riješio.

Kad bih imao mogučnost da je fizički držim u rukama sigurno bih je bacio na tle i izgazio nogama od neprepoznatljivosti.

Ne znam da li bih se nasmijala ili rastužila zbog ovog komentara, ali je tako životno istinit za ovo vrijeme.

O'zone wrote:Jedna od "stvari" koje bih se rado riješio.

Kad bih imao mogučnost da je fizički držim u rukama sigurno bih je bacio na tle i izgazio nogama od neprepoznatljivosti.

ne znam ima li veze sa savjescu ili kako god:
prvo ne postoji ni jedna briga (prava)
onda se pojave sve brige ikad
zatim izblijede a javi se samo jedna briga

Koliko je važno imati ispravno izgrađenu savjest govori činjenica da osobe koje nemaju savjest zovemo sociopati.
Prema raspoloživim podacima takvih je 4% svjetske populacije.
Zašto bi se trebalo oslobađati nečega što nam služi kao zaštita? To je nešto što nas čini ljudima.To je savjest!
Ona nam govori kada ono što radimo nije u redu.Kada su stvari,djela koja činimo ispravna,savjest nas "pohvali",imamo osjećaj zadovoljstva,mira.
Koliko bi svijet bio gore mjesto nego što jeste da nemamo savjesti?
No u posljednje vrijeme je tendencija da ljudi guše svoju savjest,i stoga se stanje pogoršava.
Čak i kod onih pojedinaca kojima je savjest uznemirena zbog onoga što su učinili,društvo uključujući i religiju,sugerišu"ma nije to ništa pa svi to rade, Bog je milosrdan oprostit će".Zanemaruje se činjenica da je Bog u nas usadio savjest,i ako smo našu savjest izgradili prema Božjim načelima i zakonima,i živimo po njima,savjest nam je ispravno izgrađena.I ako nam savjest tada govori da nešto nije u redu,možemo reći
da je to kao da nam Bog "govori".
Guštiti svoju ili tuđu savjest,znači utišavati Božji glas.

šarf wrote:Grčka riječ koja se u Bibliji koristi za “savjest” doslovno znači “znanje u nutrini”. Za razliku od svih drugih bića na Zemlji, nama je Bog podario sposobnost da upoznamo same sebe. Mi možemo preispitati sebe i procijeniti postupamo li ispravno ili pogrešno. Kao naš unutarnji svjedok ili sudac, savjest može prosuditi naše postupke, stavove i odluke. Može nas voditi do ispravne odluke ili nas upozoriti da ne donesemo lošu odluku. Nakon što odluku donesemo, može nas umiriti spoznajom da smo dobro izabrali ili nas može gristi i mučiti jer smo pogriješili.
Muškarac i žena bili su stvoreni s tom sposobnošću. I Adam i Eva pokazali su da imaju savjest, što se vidi po tome što su osjećali sram nakon što su sagriješili (1. Mojsijeva 3:7, 8)

Obzirom da smo svi mi potomci Adama i Eve i mi imamo savjest.To znamo jer smo svi nešto rekli ili učinili a poslije smo sebe prekoravali,"zašto sam to uradio,zašto sam to rekao".I ta ista savjest nas potiče da se onome koga smo povrijedili ,izvinimo.
Kada pogriješimo Bogu tražimo oprost od njega.

Savjest može biti i pogrešno izgrađena.Evo primjer:
Američki vojnik koji je bio u Vijetnamu,nakon sudjelovanja u ubistvu desetina djece u jednom selu,upitan što osjeća nakon toga,rekao je
služim svojoj domovini i ako moja domovina opet to bude tražila učinit ću to,moja savjest je čista.
Njegovu savjest je izgradio patriotizam,nije razmišljao je li to ispravno ili nije,njemu je naređeno i on je to uradio.
On jest postupio po svojoj savjesti,ali iz Božjeg ugla teško da bi rekli da je njegova savjest ispravno izgrađena.

Dakle,dopuštaš li da te savjest vodi i kako izgraditi ispravnu savjest?

MIslim da se ovdje ne radi o savjesti, jer je to lična kategorija, već o kolektivnoj svijesti ili indoktrinaciji, ako hoćeš, da se pravilno postupa. Primjer je nezgodan, odabrao si vojsku, a njihov ustroj je komandni, samo glava (generalštab) razmišlja, tijelo (vojnici) radi. Vojnik je 'ubijeđen' da dobro postupa, jer je tako obučen. Njemu je svaki vojni cilj predstavljen kao neprijatelj, znači zlo, jer u suprotnom ne bi mogao obavljati svoju dužnost i ubijati. On u svemu vidi zaštitu domovine. Ali, interesantno je kako im se pogledi promijene, čim se malo odmaknu od vojske i počnu razmišljati samostalno.

Evo jedan zanimljiv hadis na ovu temu:

Preneseno je od Vabisa ibn Ma'beda r.a. da je rekao: Dosao sam Poslaniku s.a.v.s. s namjerom da ga pitam o svakom zlu i o svakom dobru. Poslanik s.a.v.s. mi je rekao: Priblizi se, Vabise! Toliko sam mu se priblizio da su nam se koljena doticala. Rekao mi je: Vabise, hoces li da ti kazem zasto si dosao? Rekao sam: Reci mi Allahov Poslanice: Rekao je: Dosao si pitati o grijehu i dobrim djelu. Rekao sam: da. Potom je skupio tri prsta i kucnuo me u grudi rekavsi:Vabise, pitaj srce. Dobro je ono pri cemu su dusa i srce smireni, a grijeh je ono sto unosi nemir u sve i kopka te u dusi pa makar ti ljudi rekli da je dozvoljeno.

Euridika.
Možda nisam bi dovoljno jasan, oprosti.Ispravna savjest nije lična kategorija.Pitanje koje sam postavio ističe o kojoj savjesti sam mislio da razgovaramo.ISPRAVNA SAVJEST.Bojim se da nam razgovor ne ode u krivom smjeru, taj primjer o vojniku povlači pitanje ,je li on imao ISPRAVNU savjest.Ima on savjest, niko to ne negira.Njegova savjest je NEISPRAVNO izgrađena.

Ispravno izgrađena savjest vodi do ispravnih postupaka.Ispravno djelo je ispravno, i u Americi,Africi i kod nas .
Evo primjer:nađemo novčanik sa novcem,unutra su i dokumenti.Šta uraditi?Što ispravno građena savjest kaže i u Americi i ovdje kod nas?

Ja ću se ponovo vratiti na pitanje,ISPRAVNA SAVJEST,dopuštaš li da te vodi i kako je izgraditi?

Kada smo išli u školu ponekad je cijeli razred htio pobjeći sa nekog časa,(kada je kontrolni),zanimljiv je bio njihov utjecaj na onoga ko nije htio u tome sudjelovati.Oni su nastojali da se on osjeća loše,da izazovu osjećaj krivnje (savjest),zato što nije htio biti sa njima.
Ako bi popustio pritisku njegova savjest se već počela oblikovati pogrešno.Drugi put će mu savjest govoriti da je u redu pobjeći sa časa.
On i dalje ima savjest ali je pogrešno izgrađena.

Ovo je mjesto gdje pričamo o religiji.Pokušajmo iz tog ugla prići temi.

Zagor tenej.
Ti si udario pravo u centar."makar ti ljudi govorili da je ispravno". Ko može reći što je ispravno i na toj osnovi graditi savjest?
Danas mnogi liječnici odbijaju izvršiti abortus,imaju pravo na to,jer im je zbog toga uznemirena savjest.
Da li iz vjerskih ili nekih drugih razloga,da li su svjesni toga ili ne ali oni postupaju po Božijoj riječi koja zabranjuje abortus.
To je jedini način kako izgraditi ispravnu savjest,znati što Bog kaže o nečemu,usvojiti njegov stav i postupati tako.Kad nas savjest bude upozoravala na nešto znamo da radi ispravno.
Makar nam ljudi i govorili da je ispravno,ne možemo postupiti tako ako nam savjest govori drugo.

šarf wrote:Euridika.
Možda nisam bi dovoljno jasan, oprosti.Ispravna savjest nije lična kategorija.Pitanje koje sam postavio ističe o kojoj savjesti sam mislio da razgovaramo.ISPRAVNA SAVJEST.Bojim se da nam razgovor ne ode u krivom smjeru, taj primjer o vojniku povlači pitanje ,je li on imao ISPRAVNU savjest.Ima on savjest, niko to ne negira.Njegova savjest je NEISPRAVNO izgrađena.

Ispravno izgrađena savjest vodi do ispravnih postupaka.Ispravno djelo je ispravno, i u Americi,Africi i kod nas .
Evo primjer:nađemo novčanik sa novcem,unutra su i dokumenti.Šta uraditi?Što ispravno građena savjest kaže i u Americi i ovdje kod nas?

Ja ću se ponovo vratiti na pitanje,ISPRAVNA SAVJEST,dopuštaš li da te vodi i kako je izgraditi?

Kada smo išli u školu ponekad je cijeli razred htio pobjeći sa nekog časa,(kada je kontrolni),zanimljiv je bio njihov utjecaj na onoga ko nije htio u tome sudjelovati.Oni su nastojali da se on osjeća loše,da izazovu osjećaj krivnje (savjest),zato što nije htio biti sa njima.
Ako bi popustio pritisku njegova savjest se već počela oblikovati pogrešno.Drugi put će mu savjest govoriti da je u redu pobjeći sa časa.
On i dalje ima savjest ali je pogrešno izgrađena.

Ovo je mjesto gdje pričamo o religiji.Pokušajmo iz tog ugla prići temi.

Pitanje je šta je to ispravna savjest?
Da li je "ispravno" ubiti pojedinca za dobrobit zajednice?
Da li je savjesno boriti se za državnu tvorenu koja je stvorena (između ostalog) uz pomoć zločina? Većina država je stvoreno na takvim temeljima.
Da li je...?

Kada postaviš tezu "ispravna savjest", to mi nekako teži nekakvoj kosmičkoj normi. Bojim se da je to nemoguće dokučiti/postići, jer mi ljudi postavljamo naše, društvene (normativne) zakone i pravila.

Sačekaj malo

Ja ću postaviti pitanje a ti odgovori .
Da li je ispravno lagati?

šarf wrote:Ja ću postaviti pitanje a ti odgovori .
Da li je ispravno lagati?

Ne postoji konstantno ispravno i neispravno. Nekada je sigurno "ispravno" slagati.

U kojoj situaciji je to dopušteno?

Savjest i Božji zakon su kao dvije naše šake ,podudaraju se.Ako neki postupak za koji nam naša savjest govori da je ispravan a suproti se Božjemzakonu,tada nešto nije u redu sa našom savjesti.

I u vezi laganja i bilo čega drugog,mjerilo po kojem naša savjest mora biti izgrađena,da bi bila ispravna je Božji zakon.

šarf wrote:U kojoj situaciji je to dopušteno?

Sigurno u milijardu i još trilion situacija.

Po meni (isto normativno): Npr. dobiješ naredbu da bombarduješ neku poziciju ukoliko ima i najmanje naznaka aktivnosti. Ti vidiš kretanja (između ostalog i civila) i ne pucaš/ne bombarduješ poziciju, iako bi trebao po naredbi. Smiješno je navoditi primjere, ima ih bezbroj.

Zašto miješaš Božji zakon u diskusiju? Nema nikakvih dokaza da postoji Božji zakon. Ja bih po tvojoj logici mogao uključiti nekakav Zakon nebeskog čajnika, koji je spominjao Bertrand Russell.

Evo jedan citat iz Biblije
“Sada kad ste odbacili laž, govorite istinu svaki svojemu bližnjem” (EFEŽ. 4:25)

Odbacili ste laž.Ne može se opet po potrebi vratiti i uzeti ako smo to odbacili.

Oprosti,ovo moram pitati,da bih znao,koje bih primjere navodio.Ti ne vjeruješ u Boga?

šarf wrote:Koliko je važno imati ispravno izgrađenu savjest govori činjenica da osobe koje nemaju savjest zovemo sociopati.
Prema raspoloživim podacima takvih je 4% svjetske populacije.
Zašto bi se trebalo oslobađati nečega što nam služi kao zaštita? To je nešto što nas čini ljudima.To je savjest!
Ona nam govori kada ono što radimo nije u redu.Kada su stvari,djela koja činimo ispravna,savjest nas "pohvali",imamo osjećaj zadovoljstva,mira.
Koliko bi svijet bio gore mjesto nego što jeste da nemamo savjesti?
No u posljednje vrijeme je tendencija da ljudi guše svoju savjest,i stoga se stanje pogoršava.
Čak i kod onih pojedinaca kojima je savjest uznemirena zbog onoga što su učinili,društvo uključujući i religiju,sugerišu"ma nije to ništa pa svi to rade, Bog je milosrdan oprostit će".Zanemaruje se činjenica da je Bog u nas usadio savjest,i ako smo našu savjest izgradili prema Božjim načelima i zakonima,i živimo po njima,savjest nam je ispravno izgrađena.I ako nam savjest tada govori da nešto nije u redu,možemo reći
da je to kao da nam Bog "govori".
Guštiti svoju ili tuđu savjest,znači utišavati Božji glas.

Savjest je usko vezana sa moralom. Moral kao set normi i savjest kao mehanizam koji nekoga navodi da se tih normi pridržava.

Kada su u staroj Sparti ubijali pojedince koji nisu doprinoslili društvu (invalide, stare itd) to su radili mirne savjesti jer im je moralna norma bila da oni koji ne doprinose društvu nemaju pravo da žive. Da li je to bio nedostatak savjesti, morala ili su bili psihopate?

Ljudi koji daju milione u humanitarne svrhe, donacije svojim vjerskim zajednicama, mirne savjesti daju otkaze hiljadama uposlenika od kojih neki možda i umru od gladi ili bolesti jer ne nađu drugi posao, pa nemaju novca da prežive.

Da li vjerski fanatici koji ubijaju ljude, uništavaju spomenike drugih kultura imaju savjest? Oni rade ono šta im savjest naaže u ime višeg cilja, iz ljubavi prema bogu. Imaju li oni ispravnu, neispravu, savjest uopšte?

Nije ti to baš tako jednostavna i crno-bijela priča.

šarf wrote:Oprosti,ovo moram pitati,da bih znao,koje bih primjere navodio.Ti ne vjeruješ u Boga?

Agnostik sam, znači, još uvijek čekam konkretan dokaz postojanja Boga ili bogova. A toliko smo ih "imali" u našoj historiji.
Sve što je stvoreno i napisano ljudskom rukom nije, po svojoj prirodi, dokaz nekog božanstva ili božjeg djela. Što ne mora značiti da Bog ne postoji. Samo se baš nešto dvoumi da nam da konkretne dokaze svog postojanja, mislim, na način na koji mi, obični ljudi, to možemo shvatiti.