Tri albuma Radioheada u top 5 su overkill, cak i kada je glasanje publike u pitanju.
Iznenadjuje me recimo slab plasman Kaputta. Ocito da ipak lose kotira u zajednici.
#5877 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 18/10/2021 14:18
by dale cooper
Da, meni je Kaputt vjerovatno najbolji album prethodne dekade. Tako da bi mi lagano bio u ovom top 10.
Ta me pjesma sad neraskidivo podsjeća na Stranger Things.
#5882 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 05/01/2022 22:14
by Škobo Habu
dale cooper wrote: ↑02/10/2020 22:30
U ovoj krizi je isplivalo koliko su neki muzičari konjine. Kao npr Ian Brown koji je anti sve budaletina i teški teoretičar zavjere.
I ko bi rekao da će Liam ispasti na kraju razumniji brat Gallagher.
dale cooper wrote: ↑02/10/2020 22:30
U ovoj krizi je isplivalo koliko su neki muzičari konjine. Kao npr Ian Brown koji je anti sve budaletina i teški teoretičar zavjere.
I ko bi rekao da će Liam ispasti na kraju razumniji brat Gallagher.
A tek Morrisey. Poseban tip budale.
Da, nestvarno je koliko je taj čovjek otišao u kurac.
Što se tiče American Pie mislim da je to još jedna od pjesama, poput Springsteenove Born In The USA, koja je od strane nekih ljudi
(kao političara koji su ih čak koristili na političkim skupovima) iz nekog razloga shvaćene kao patriotske. Haman da nisu išli dalje
od čitanja naslova pjesme.
Upravo smatram da je takva vrsta umjetničke samodestrukcije iznjedrila tako dobre albume i da su devedesete, zapravo, bile vrhunac kada je u pitanju granica umjetničke slobode na temu r'n'r.
Sa jedne strane samodestrukcija, kao u slučaju Trent Reznora, sa druge strane, egzistencijalna obezglavljenost kao u slučaju Radioheada.
Da, nestvarno je koliko je taj čovjek otišao u kurac.
Što se tiče American Pie mislim da je to još jedna od pjesama, poput Springsteenove Born In The USA, koja je od strane nekih ljudi
(kao političara koji su ih čak koristili na političkim skupovima) iz nekog razloga shvaćene kao patriotske. Haman da nisu išli dalje
od čitanja naslova pjesme.
jel to tabiriš Ultimate-guitar? meni neki dan izbacilo top nekoliko tih neshvaćenih pjesama...
Upravo smatram da je takva vrsta umjetničke samodestrukcije iznjedrila tako dobre albume i da su devedesete, zapravo, bile vrhunac kada je u pitanju granica umjetničke slobode na temu r'n'r.
Sa jedne strane samodestrukcija, kao u slučaju Trent Reznora, sa druge strane, egzistencijalna obezglavljenost kao u slučaju Radioheada.
zbog te umjetnicke destrukcije malo je falilo da se i Reznor ubije. Jednom je govorio da je Downward Spiral nije bas ispirisan 100% sa njegovim zivotom, premda neki dijelovi jesu.Par godina kasnije i postao je mr. self destruct, te se htio baciti sa jedne stijene gdje je iznajmio vilu da moze snimiti the fragile. Tako je i nastao La Mer --
And when the day arrives
I'll become the sky
And I'll become the sea
And the sea will come to kiss me
For I am going
Home
Nothing can stop me now
Nekad 2000. se i predozirao pa je od tada pameti dosao. Sto bi Nice rekao ako gledas dovoljno dugo u ponor, ponor ce i u tebe poceti gledati. ALi generalno slazem se. Mracna strana ljudskih licnosti mogu stvoriti savrsena umjetnicka djela.
Da, nestvarno je koliko je taj čovjek otišao u kurac.
Što se tiče American Pie mislim da je to još jedna od pjesama, poput Springsteenove Born In The USA, koja je od strane nekih ljudi
(kao političara koji su ih čak koristili na političkim skupovima) iz nekog razloga shvaćene kao patriotske. Haman da nisu išli dalje
od čitanja naslova pjesme.
jel to tabiriš Ultimate-guitar? meni neki dan izbacilo top nekoliko tih neshvaćenih pjesama...
Ne tabirim, nego se te pjesme često spominju u tom kontekstu.
#5888 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 05/01/2022 22:52
by dale cooper
Ovaj second act Reznora kao respektabilnog producenta i kompozitora filmske muzike mi je baš fascinantan i iznjedrio je dobre muzike
također.
#5889 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 05/01/2022 22:55
by billy organ
Ne treba zaboraviti ni In Utero jedno od tih ultimativnih crnila 90tih.
jel to tabiriš Ultimate-guitar? meni neki dan izbacilo top nekoliko tih neshvaćenih pjesama...
Ne tabirim, nego se te pjesme često spominju u tom kontekstu.
ma znam. nego baš jučer mi to izletilo, pa reko da te nije podsjetilo
za Gazdu mi je to baš odavno poznato, ali sam Američku pitu morao guglati o čemu se radi...
i generalno što se tiče misinterpretacije, ne znam koliko se to često potkrade ljudima kojima je engleski maternji, ali najgore je kad su note šlagerske, a značenje teksta crnjak, tipa:
#5891 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 05/01/2022 22:58
by dale cooper
billy organ wrote: ↑05/01/2022 22:55
Ne treba zaboraviti ni In Utero jedno od tih ultimativnih crnila 90tih.
Ne tabirim, nego se te pjesme često spominju u tom kontekstu.
ma znam. nego baš jučer mi to izletilo, pa reko da te nije podsjetilo
za Gazdu mi je to baš odavno poznato, ali sam Američku pitu morao guglati o čemu se radi...
i generalno što se tiče misinterpretacije, ne znam koliko se to često potkrade ljudima kojima je engleski maternji, ali najgore je kad su note šlagerske, a značenje teksta crnjak, tipa:
Da, predivna pjesma i melodija, a tema ne može biti mučnija. Što je ujedno i genijalno i razlog zašto je Luka klasik.
Eh da. Tad je i nestao Richie jel? Prije ili poslije tog albuma?
Kasnije, ali tekstovi na tom albumu su dobro ocrtavali njegovo mentalno stanje u tom periodu.
#5895 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 05/01/2022 23:02
by billy organ
I ne nadjose ga nikada.
#5896 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 05/01/2022 23:03
by dale cooper
Da.
#5897 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 02/02/2022 12:32
by vaučer
1st Outside - David Bowie, 1995
Definitvno jedan od mojih formativnih albuma. Starija sestra nekad, negdje, davih devedestih kupila duplu kasetu - upalila i ugasila odmah. Ne znam šta je očekivala, nekog drugog Bowiea valjda. Ja od tad nisam prestao slušati ovaj album i do dan danas mi nije dosadio. Mislim da ako nekom treba dokaz genija koji je Bowie - nek samo pogleda glazbenu, tematsku i konceptualnu transformaciju u par godina između 'Black Tie White Noise' i ovog albuma. Iako na BTWN ima par natruha onog što dolazi, npr. obilno koketiranje s elektronikom, ova dva albuma kao da su nastala pod palicom različitih osoba, s različitih planeta iz različitog vremena. Prvi je po izlasku odmah zvučao demode i u osnovi je ispolirana verzija mlitavog Bowiea s kraja 80-ih, dok Outside donosi kvantni skok u zvuku te dan danas zvuči svježe i jedinstveno. Ovaj album je u dijamant komprimirana pred-milenijska anksioznost, jedini koji je to uspio jednako kvalitetno uhvatiti po meni je Tricky na Maxinquaye i Pre-Millenium tension. Glazba je bez kompromisa gusta, teksturirana i omamljujuća, vodeći slušatelja kroz nimalo ugodne i turobne zvučno/tekstualne pejsaže koji se tek na kraju sa 'Strangers when we meet' otvaraju u varljivoj sugestiji optimizma.
#5898 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 02/02/2022 13:06
by Nierika
Ja sam često slušala Station to Station (imala sam ploču od ranije), i posljednji album Black Star (ovo sam upratila dok se dešavalo i baš mi je drago ), imam još dosta neposlušanih njegovih pjesama i albuma na listi i generalno fragmentiranu sliku o Bowievoj muzici. Ono što mi je fascinantno kod njega - način na koji kreira persone, nisu samo likovi iz pjesama nego stvarno "zažive". To, i kombinacija religijskih/spiritualnih i futurističkih/space motiva u pjesmama.
Edit: Moguće da sam i The Next Day poslušala, moraću još koji put
Definitvno jedan od mojih formativnih albuma. Starija sestra nekad, negdje, davih devedestih kupila duplu kasetu - upalila i ugasila odmah. Ne znam šta je očekivala, nekog drugog Bowiea valjda. Ja od tad nisam prestao slušati ovaj album i do dan danas mi nije dosadio. Mislim da ako nekom treba dokaz genija koji je Bowie - nek samo pogleda glazbenu, tematsku i konceptualnu transformaciju u par godina između 'Black Tie White Noise' i ovog albuma. Iako na BTWN ima par natruha onog što dolazi, npr. obilno koketiranje s elektronikom, ova dva albuma kao da su nastala pod palicom različitih osoba, s različitih planeta iz različitog vremena. Prvi je po izlasku odmah zvučao demode i u osnovi je ispolirana verzija mlitavog Bowiea s kraja 80-ih, dok Outside donosi kvantni skok u zvuku te dan danas zvuči svježe i jedinstveno. Ovaj album je u dijamant komprimirana pred-milenijska anksioznost, jedini koji je to uspio jednako kvalitetno uhvatiti po meni je Tricky na Maxinquaye i Pre-Millenium tension. Glazba je bez kompromisa gusta, teksturirana i omamljujuća, vodeći slušatelja kroz nimalo ugodne i turobne zvučno/tekstualne pejsaže koji se tek na kraju sa 'Strangers when we meet' otvaraju u varljivoj sugestiji optimizma.
Ovo je, nakon prilično loših (osim Let's Dance albuma i još par probranih singlova) 80-tih, povratak onog Bowieva gladnog eksperimentiranja
i svojvrsna rekonekcija sa njegovim Berlinskim godinama kao i jednim od ključnih saradnika iz te ere - Briana Eno-a. Šteta što je album
manje više prošao nezapaženo komercijalno jer je predstavlja tipično Bowievu viziju muzike koja je u to vrijeme vladala alternativnom muzičkom
scenom - elektronika, industrial (turneja sa Nine Inch Nails je bila pun pogodak i susret srodnih duša u muzičkom smislu) i kasnije čak
i drum'n'bassa na sljedećem albumu Earthling koji također zaslužuje mnogo veću pažnju nego što je dobio u to vrijeme. Outside, po meni,
sadrži sjeme posljednjeg Bowievog akta magije koju je ostvario na Blackstaru. Sjajan album.
#5900 Re: Muzički Almanah (naš život u muzici)
Posted: 02/02/2022 14:35
by dale cooper
Nierika wrote: ↑02/02/2022 13:06
Ja sam često slušala Station to Station (imala sam ploču od ranije), i posljednji album Black Star (ovo sam upratila dok se dešavalo i baš mi je drago ), imam još dosta neposlušanih njegovih pjesama i albuma na listi i generalno fragmentiranu sliku o Bowievoj muzici. Ono što mi je fascinantno kod njega - način na koji kreira persone, nisu samo likovi iz pjesama nego stvarno "zažive". To, i kombinacija religijskih/spiritualnih i futurističkih/space motiva u pjesmama.
Edit: Moguće da sam i The Next Day poslušala, moraću još koji put
Pomalo ti zavidim, jer imaš još toliko mnogo otkrivanja i putovanja kroz Bowiev svijet u koji ulaziš sa relativno friškim ušima.