[img]http://www.bhdani.com/img/logop12.gif[/img][color=white]__[/color][size=150]Broj 411 - 29.04.2005.[/size] wrote:Dogadaji: Zašto u Jasenovcu, na 60-godišnjici proboja logoraša, nije bilo predstavnika BiH?
Bošnjaci cekaju da im Ashdown kaže da su stradali u Jasenovcu
Legendarni skakac sa Starog mosta Emir Balic za Dane govori kako su u "balkanskom Auschwitzu" stradala dva njegova brata, te se pita zašto državni vrh i stranke šute o stradanju Bošnjaka u tom logoru.
Pise: Amer Obradovic
U nedjelju, 24. aprila 2005., u spomen-podrucju Jasenovac hrvatski politicki vrh na celu sa premijerom Ivom Sanaderom i gostima odao je pocast žrtvama "balkanskog Auschwitza". Obilježena je 60-godišnjica proboja preživjelih logoraša najveceg ustaškog stratišta, udaljenog stotinjak kilometara od Zagreba, na obalama Save. Pored Sanadera, u Jasenovcu su bili i Trivo Indic, izaslanik predsjednika Srbije Borisa Tadica, Igor Jovovic, izaslanik predsjednika SiCG, Božidar Simatkovic u ime Vlade Srbije…
I dok se Sanader u još jednom svom "detudjmaniziranom" govoru daleko udaljio od politike utemeljitelja njegove stranke, kazavši kako je antifašizam temelj hrvatske državnosti, te da su i ranije hrvatske vlasti svjesno umanjivale broj žrtava, rodbine logoraša ubijenih u Jasenovcu radao se bijes. Ne zbog Sanadera, niti zbog prisutnog saborskog izaslanika, HDZ-ovog sokola Luke Bebica, nego što tamo nije bilo predstavnika BiH. Mostarac Emir Balic izgubio je dva brata u Jasenovcu.
Bez bh. predstavnika "Pažljivo sam pratio na koji nacin se obilježava dan kada su logoraši iz Jasenovca izvršili proboj, 22. aprila 1945., od kojih je vrlo mali broj ostao živ. Najviše me iritirala cinjenica da se kao žrtve nisu spomenuli Bošnjaci. Uvijek se 'govorilo ginuli su Srbi, Jevreji, Cigani i Hrvati komunisti'. Niko ne spominje ubijene Bošnjake. A od sedam stotina poginulih Mostaraca, 95 njih je ubijeno u koncentracionim logorima. Od tog broja je cak 69 Bošnjaka. Samo u Jasenovcu su stradala 23 Bošnjaka iz Mostara. Sa Sarajevom i drugim bh. gradovima je slicna stvar. Tužno je što se moramo ovako prebrojavati, ali ovakav odnos državnih institucija, pa cak i stranaka, jeste skandalozan", kaže za Dane Emir Balic.
O sudbini svoje brace legendarni skakac sa Staroga mosta najviše je saznao od našeg velikog privrednika Emerika Bluma. "Pokojni Blum, koji je dugo boravio u Jasenovcu, nakon rata je pitao ima li ko od Balica živ. Moja dva brata su bila u logoru sa njim. Prema njegovim rijecima, moj brat Mustafa, koji je u logor odveden kao 19-godišnji gimnazijalac, imao je tuberkulozu. Uhapsili su ga pošto je pripadao pokretu otpora u Mostaru. Drugi brat, stariji, Mirza, bio je trgovac u Sarajevu, 'po zadatku' Džemala Bijedica, gdje je i uhapšen 1944. Inace, moja porodica je bila trgovacka i antifašisticka", kaže Balic.
Ustaške metode Mustafu Balica su ustaše po hapšenju 1942. odvele u poznati zatvor "Beledija". Maks Luburic je tada bio zapovjednik svih ustaških operacija. Balic prica: "Ja i rahmetli majka smo ga tamo posjetili 1942. Meni je bilo sedam godina. Tada smo Mustafu u jednom hladnom i mracnom hodniku vidjeli posljednji put. Bio je ošišan nacelavo. Za oko mi je zapalo to što je na nogama imao vunene carape. Prema nama je išao više na petama nego citavim stopalom. Pitali smo ga: 'Šta je?' Na isljedivanju su mu iscupali nokte na nogama i rukama. Iste godine je odveden u Jasenovac."
Prve zakonske odredbe NDH-a odražavale su prihvacanje ideoloških odrednica njemackog nacizma i italijanskog fašizma, uz naglašavanje hrvatske nacionalne i državne posebnosti. Vec prva Zakonska odredba za obranu naroda i države od 17. aprila 1941. (sedam dana nakon osnivanja NDH-a) predvidala je smrtnu kaznu za povredu casti i životnih interesa hrvatskog naroda i opstanka NDH-a!
Drugog Emirovog brata su Luburicevi ljudi uhapsili 1944. u Sarajevu - Mirza Balic je sa ostalim antifašistima posebnim vozom odveden u Staru Gradišku i Jasenovac. "Mirzu su ubili u Jasenovcu. Ne znamo kako, neki preživjeli kažu da je ta kompozicija spaljena."
Zatiranje zlocina Treceg Emirovog brata, Husniju, koji je takoder bio ilegalac, 1943. Gestapo je uhapsio u Mostaru. On je odveden u rudnik Trepca. Nasrecu, uspio je pobjeci, te se prikljucio albanskim partizanima. Balic kaže: "Mi smo racunali da je Mustafa živ 1945., a mislili smo da je Husnija ubijen. Medutim, Husnija se vratio 1946., a Mustafa i Mirza Jasenovac nisu napustili.
Znaci, sva tri moja brata bili su u logorima. I moje dvije sestre su bile ukljucene u pokret otpora. U radnji moga oca okupljali su se ilegalci u Mostaru, tu je dolazila Olga Humo, Avdina žena. Kad gledam film Miris dunja, vidim svoju familiju za vrijeme Drugog svjetskog rata."
Vrlo malo logoraša je preživjelo taj proboj 22. aprila 1945. Nakon saveznickih bombardiranja logora u martu i aprilu 1945. godine, u kojima su uništeni mnogi objekti unutar logora, Vjekoslav Maks Luburic, zapovjednik Ustaške obrane, naredio je da se likvidiraju svi zatvorenici, a logor i mjesto Jasenovac do temelja sruši i spali, kako bi se prikrili svi tragovi zlocina. Posljednja grupa žena likvidirana je u predvecerje 21. aprila 1945., a sutradan dio posljednjih muških logoraša odlucio se na pokušaj proboja iz logora. Od njih 600 proboj je preživjelo 107. Medu njima nije bilo Baliceve brace.
"Mi smo se pitali kako Mustafa nije uspio pobjeci. Blum nam je rekao da je obolio od tuberkuloze, medutim mislili smo da je ozdravio, da se snašao. Medutim, ustaše su sve bolesne spalili", kaže Balic, koji je sa suprugom Dženanom cesto obilazio Jasenovac i prije nego što je napravljen spomenik - "Cvijet", djelo arhitekte Bogdana Bogdanovica, koji je svecano otvoren 4. jula 1966. godine. Ploce sa imenima njegove ubijene brace i svih stradalih bile su na Partizanskom groblju u Mostaru. Danas su one "ukrašene" kukastim križevima.
Povratak ustaša Nakon 48 godina, historija se ponovila: Emira Balica su zatvorili u jedan drugi logor, u njegovom rodnom gradu, u Heliodrom. "Da, eto, nastavim tradiciju Balica. Mene su izvodili 23 puta na prvu liniju, kao 'živi štit', ne bi li me ubili pripadnici Armije RBiH. [size=14
]Ja živim u ovoj Donjoj Mahali, koja je tradicionalno antifašisticko naselje.[/size] Tu su familije Hujdura, rahmetli Mithata Hujke, Huma -Avde, Ese, Brkica... Nije se slucajno Donja Mahala uspjela odbraniti i u posljednjoj agresiji na BiH i Mostar. Dva unuka mog ubijenog brata Mirze branili su Mostar devedesetih."
Skakaca, koji je Mostaru dao koliko citav Veležov BMW, za kojeg je Mostarac Ico Voljevica rekao da ce skakati sa Staroga mosta sve dok se u zraku ne raspadne od starosti, iritiralo je i prošlonedjeljno obilježavanje oslobadanja logora u Staroj Gradišci: "Užasno je to što Paravac, deklarirani cetnik, znaci fašista, slavi proboj antifašista! To je jednostavno užas! A što se tice njegovog odlaska u Moskvu, na 60-godišnjicu pobjede nad fašizmom, potpuno podržavam Raifa Dizdarevica što nece da ide sa njim. Svi bi takav odnos prema Paravcu trebali imati.
Antifašisti ne dižu dovoljno svoj glas u ovoj zemlji. Zamislite da sad neko negira da su Jevreji ubijani u Auschwitzu. Mi šutimo. Sve institucije bi javno morale progovoriti. Pa u Norveškoj imena Muhameda Bakomovica i Ahmeda Dizdara, koje je ratni vihor Drugog svjetskog rata iz Jasenovca odnio tamo, stoje na ploci antifašista u Trodnheimu. Mi šutimo. Cekamo da nam Ashdown kaže da su Bošnjaci ginuli u Jasenovcu."
Emir Balic roden je i živi u gradu u kojem danas postoje ulice Mile Budaka i Jure Francetica.