Emirpitanje wrote:
Ukloniti vanjske uzrocnike nije lako napraviti ovdje i sada, u BIH, u Sarajevu. Gotovo neizvodivo.
Sto se tice antidepresiva dugo sam konzumirao fluoxetine medjutim bez mnogo uspjeha, takodjer sam isao i na kb terapiju, meditiram cesto, koristio biljne preparate i sve to je malo pomoglo (osim ovog zadnjeg) ali nedovoljno.
Dosao sam do tog da bi probao sve pa i psihodelike, naravno u kintrolisanim uvjetima i manjim dozama. Gljive se cine najmanje opasnim.
Shvatam da je gotovo neizvodivo, posebno ako se uzmu u obzir razne teške životne okolnosti-ponajčešće nedostatak novca i vremena, mnogo obaveza...
Ipak, čovjek može pokušati ono što je trenutno izvodivo...najbolje je sam razmisliti i jednostavno posložiti stvari po principu neizbježnog.
Sve što je u korijenu depresije mora biti ili uklonjeno, ili se na njega treba priviknuti na način da bude podnošljivo. Tu je ključna lična volja depresivne osobe da promijeni vlastiti način razmišljanja. To jeste veoma teško, ali ne i nemoguće.
U tom procesu pomažu lijekovi koji uklanjaju vanjske simptome depresije, ali realno liječenje je rezultat dva faktora, ne samo tih tableta i preparata ma koliko oni bili efikasni u jednom momentu ili kraćem periodu.Ono što rješava problem je stvar duhovne snage koja se postiže drastičnim potezima. Čovjek se ne treba igrati sa vlastitim živcima i pretjerivati- istina je da u liječenju treba pomoć drugih ljudi. Usamljenom čovjeku je najteže, a traženje pomoći od drugih-pa i ljekara, je normalan postupak. Treba početi od malih svakodnevnih stvari.
Fluoxetin jeste efikasan do jednog stepena, i samo u slučaju blažih depresija, ali njegove nuspojave i proces skidanja terapije su teški i zamorni za pacijenta. Potrebno je često kontrolirati efikasnost terapije. Činjenica da sasvim normalno analiziraš problem kaže da imaš i dobre izglede da ga se riješiš, da se trud isplatio
Samo ti kažem lično mišljenje na osnovu dosadašnjeg čitanja i susretanja sa tim problemom- Ne žuri na izlet sa psihodelicima jer, zaista, ne znaš gdje će te odvesti. Praktično rečeno, i kada bi imao način da uzmeš neko psihoaktivno sredstvo, ovdje u Sarajevu i BiH nema osobe koja bi te mogla "srtučno ispratiti" kao pacijenta.
Ljekar može znati mnogo o drogi, čak je i sam isprobavati, ali nema zakonsku osnovu da akademski precizno uradi svoj posao, tj. da ti pomaže ili da te nadzire tokom terapije.Imaš izbor da se igraš sa vlastitom glavom, hazarderski, ili da ideš u neku zemlju gdje postoji legalno tretiranje tom drogom.
Ja sam do sada saznao da je ta vrsta tretmana dostupna samo u plemenskim zajednicama Latinske Amerike, tj. kod njihovih plemenskih liječnika/vračeva. I tamo je opet strogo kontrolisano, unutar same zajednice, koga će "narodni vidar" primiti i sprovesti ga kroz takav postupak koji je mučan i izrazito psihološki naporan.Nema tu mitologije o čarobnoj gljivi, već samo ono što mi kod nas nazivamo "travarstvom", tj. ono što farmakologija naziva "fitoterapija". Sve ima svoje velike rizike. Čak su i strogo kontrolisani i obimno dokumentovani američki i nacistički tajni experimenti bili jako loše ocjenjeni u prošlosti, bez obzira na mitove koji su kasnije nastali. Rezultati su bili nepredvidivi i često pogubni.
Zbog toga mislim da imaš mnogo lakše načine, samo je pitanje da primjeniš novi pristup svemu..