Nakon dugo vremena otišao sam do pijace da vidim ima li štogod jeftino.
Ulazim na pijacu, začudo, svi oni ljudi sa čudnim facama mi ne idu na kurac kao inače, prošećem se neodređeni broj koraka, shvatim da je početna misao o nemržnji prema little cow face ljudima bila neosnovana i netačna, ipak mi idu na kurac. Što mi idu na kurac?
Idu mi na kurac jer 80% njih koji ide u suprotnom smjeru nema ni najmanje namjere da se skloni, u pojedinim slučajevima gdje sam ispitivao tu tvrdnju ne htijući se ni ja skloniti došlo je do situacije da se zabijemo ramenima.
Knjige? Knjiga ni na mapi, obišao sve poznate ćoškiće, samo ispod tribina stadiona ( kod nas u Bugojnu ispod tribina stadiona nalazi se dio buvljaka, tu po običaju znaju biti knjige) jedna knjiga od Oskara Daviča, dakle ništa za mene.
Izlazim iz pijace, brže bolje, bogarajući u sebi zabijajuće elemente zvane ljudi.
Dolazim do samog izlaza, hvala kurcu.
Razina zvuka muzike na tom mjestu doseže vrhunac, pogledam na stranu gdje trešti muzika, vidim ogromne zvučnike koji puštaju songove poznatih balkanskih pjevačica koje bih vjerovatno jebao, ali ne i slušao krajnje neprijatne krike koje ispuštaju iz svog ždrijela.
Nehajno se okrenem na drugu stranu, BINGO, ugledam tri knjige na podu, dignem pogled sa knjiga da vidim ko bre prodaje te knjige, vidim Čovjeka, priđem.
Pored njega je nekoliko limenki Holsten pive, najjeftinije. Sijeda nakostriješena kosa je čista, prethodnu noć se očigledno kupao (pred džumu sigurno
).
Dakle iako na javnom mjestu pije, što nije uobičajeno, barem se okupao, za razliku od većine hodajućih zabijajućih elemenata na tom istom mjestu.
Kad sam prišao nije odmah nasrnuo na mene da me usluži ili šta, nastavio je piti svoju pivu i gledati boga pitaj gdje i šta, vjerovatno u Titino vrijeme i kontati da mu je tada bilo bolje i nije morao biti na mjestu na kojem ne pripada, samo čuh glas, "marka su knjige" , ni riječi više.
Stjepan Mihalić, Servantes 1 dio budale Kihota, Andrićeva zbirka "Most na Žepi". Naravno da ću uzeti te knjige za te pare.
Vadim novčanik, vidim da nemam kovanica, samo jednu od 10, ako sad mislite da sam nakanio dati cenera za te tri knjige gadno ste se zajebali.
Prva pomisao koja mi sinu u glavi dok sam gledao cenera je bila, "U kurac, neće mi imati vratiti", pitam ga ima li sitnih, na veliko čudo ima, baš sam se iznenadio.
Dadoh mu cenera, on polako iz džepa vadi gomilu kovanica od marke, dvije, pola, skroz staloženo, iako je već popio one 4 Holstenke, 2 litra, zaključih da je od onih koji traže mir i spokoj u par limenki pive jer ga drugačiju ne mogu naći, niti nalaze.
Odlazim sa tog skupa malograđanštine, pevaljke iz zvučnika koje bih jebao ali ne i slušao njihove krike i dalje trešte, zvukovi i neartikulisani osmjesi iz svjetine i dalje dopiru, mirni pivopija je već pomalo zaboravljen, drago mi je što sam uzeo tri knjige, solidno očuvane, za tri marke, za sve ostalo me baš zaboli.
, u Bugojnu odem na pijacu ponekad petkom i sa vremena na vrijeme naleti neki dobar ulov. Nekad doduše i bezveze onako rano ustanem, ali svejedno vrijedi pokušati.
znam za Sarajevo, za onu pijacu, ali mi mrsko po ovoj kisi, kada se malo razvedri. Inace znaju da snize. 
Može li da išta od Meše ne valja?