#1 Kad intelektualci utihnu
Posted: 23/07/2015 09:47
Naslov nije moj. Moj je rant.
http://www.pulsdemokratije.ba/content/k ... lci-utihnu
Razmišljam ovih dana o ulozi intelektualaca u javnom i političkom životu u BiH. Svjedoci smo komercijalizacije mišljenja i javnih istupa intelektualaca ili "intelektualaca". Društvo je neuređeno, obrazovanje i kultura na izuzetno niskom nivou, korupcija, krađa, kriminal, beznađe svepristuni. Razum je potisnut iza instikta i tjelesnih potreba. Kao društvo, živimo od danas do sutra. Da li uopšte postoji uticaj intelektualaca (inteligencije, intelektualne elite) na javno mijenje, strategiju i usmjerenje države, svakodnevni život, medije ili barem kao korektivni faktor političara? Napredak je nemoguće bez razuma i inteligentnog pristupa problemima, u suprotnom svaki naš pomak je slučajnost na koju nememo nikakvog uticaja.
Koja je uloga ANUBiH, osim kao kluba koji svojim članovima odaje priznanje i priliku da stave još jedan zarez u svojim naučnim prizananjima? Da li akademija ima ikakav uticaj na društvo? Krug 99 u tom smislu je daleko konstruktivnija i društveno korisnija (NV) organizacija, te pokušava barem oblikovati i usmjeriti javni diskurs. Međutim, kada pogledam sa vremenske distance, sav ovaj uticaj intelektualaca je površan i slučajan. Da li su ljudi sa najboljim javnim nastupom ujedno i najbolji za posao upravljanja razvojem društva. Da li taj posao iko radi? Da li su naši najpametniji spremni preuzeti odgovornost u društvu skladu sa svojim darom i talentom?
Mišljenja sam da nam je potrebna institucija koja će se baviti poslovima usmjeravanja razvoja društva, bazirana na meritokraciji, sa javnim profilom i odgvornostima. Takođe bi nam trebao način da se borimo protiv korupcije, laži, kriminala koji se uvukao u svakodnevni život, funkcionisanju i postali su bit ovog društva. Mislim da bi trebalo osnovati institut za istinu, pravdu i umjetnost, koji bi imao savjetodavne nadležnosti ali i stvarni uticaj na kreiranje politike i javnu debatu. Treba nam javno odvajanje istine od laži. Neka bude razum taj koji će nas usmjeravati.
/kraj ranta.
http://www.pulsdemokratije.ba/content/k ... lci-utihnu
Čini se da samo tri mjeseca nakon zatvaranja Zemaljskog muzeja niko više ni ne razmišlja o njegovoj situaciji. Ako je nezainteresovanost tzv. šire javnosti i objašnjiva, misteriozno je – ili barem tako izgleda – zašto se o ovom pitanju oglasio tako mali broj ljudi iz kulturnih, akademskih i intelektulanih krugova. Naročito s obzirom na to da kod nas intelektualni radnici inače vrlo rado daju mišljenja, iznose stavove, komentiraju i analiziraju sve što znaju, a i ono što ne znaju. Kako to da su ovo manje-više prećutali?
http://blog.vecernji.hr/jure-vujic/gdje ... ualci-5798Gdje su nestali intelektualci ?
Prije nego što postavimo pitanje kamo su nestali ili pak jesu li uopće postojali, treba se zapitati što je ono što određuje, definira intelektualca kao takva. Bez obzira koliko možemo biti kritični u odnosu na njihovo društveno značenje i ulogu, pitanje njihova opstanka odražava na neki način i određeni strah zbog njihova izumiranja kao posebne društvene kategorije koja daje smisao društvu. S obzirom na sve klišeje i predrasude o intelektulacima, koji snažno utječu na našu percepciju njihova statusa i uloge u društvu, opća je tendencija javnosti, a posebice hrvatske, da svagdje prepoznaje i oslovljava intelektualce kao vrstu, trpajući u isti koš: znanstvenike, sveučilišne profesore, sociologe, filozofe, ekonomiste, književnike, umjetnike... Takva je pojmovna zbrka itekako razvidna u Hrvatskoj, kada se na raznim aktualnim društvenim temama javljaju u grotesknoj ulozi sveučilišni profesori, samoproglašeni analitičari, znanstvenici.
Riječ je o javnom prostoru koji u zapadnim sredinama zaokupljaju intelektualci zbog svojega šireg i slobodoumnog pristupa, dok su stručnjaci malokad konzultirani. „Deficit epistemološke definicije intelektualca“ zapazio je Alain Minc u svojoj Političkoj povijesti intelektualaca, u kojoj upravo naglašava nedostatak istraživanja i definiranja epistemoloških sastavnica koje određuje intelektualce, razjašnjavajući fenomen samoproklamiranih „intelektualaca“. Na taj je način nastala semantička zbrka u kojoj se često pogrešno poistovjećuje inteligencija, elita, s pojmom intelektualac. No treba podsjetiti kako su u danom povijesnom kontekstu elite nisko homogene i često raznolike. U kategoriju elita pripadaju upravne, gospodarsko-poduzetničke i tradicionalne elite, među kojima mogu biti i intelektualci, ali oni ne moraju nužno pripadati tzv. elitama. Često intelektualci, poput sociologa Vilfreda Pareta, strogo kritiziraju baš vladajuće elite jer nisu dopuštale obnavljanje i tzv. kruženje elita.
...
Razmišljam ovih dana o ulozi intelektualaca u javnom i političkom životu u BiH. Svjedoci smo komercijalizacije mišljenja i javnih istupa intelektualaca ili "intelektualaca". Društvo je neuređeno, obrazovanje i kultura na izuzetno niskom nivou, korupcija, krađa, kriminal, beznađe svepristuni. Razum je potisnut iza instikta i tjelesnih potreba. Kao društvo, živimo od danas do sutra. Da li uopšte postoji uticaj intelektualaca (inteligencije, intelektualne elite) na javno mijenje, strategiju i usmjerenje države, svakodnevni život, medije ili barem kao korektivni faktor političara? Napredak je nemoguće bez razuma i inteligentnog pristupa problemima, u suprotnom svaki naš pomak je slučajnost na koju nememo nikakvog uticaja.
Koja je uloga ANUBiH, osim kao kluba koji svojim članovima odaje priznanje i priliku da stave još jedan zarez u svojim naučnim prizananjima? Da li akademija ima ikakav uticaj na društvo? Krug 99 u tom smislu je daleko konstruktivnija i društveno korisnija (NV) organizacija, te pokušava barem oblikovati i usmjeriti javni diskurs. Međutim, kada pogledam sa vremenske distance, sav ovaj uticaj intelektualaca je površan i slučajan. Da li su ljudi sa najboljim javnim nastupom ujedno i najbolji za posao upravljanja razvojem društva. Da li taj posao iko radi? Da li su naši najpametniji spremni preuzeti odgovornost u društvu skladu sa svojim darom i talentom?
Mišljenja sam da nam je potrebna institucija koja će se baviti poslovima usmjeravanja razvoja društva, bazirana na meritokraciji, sa javnim profilom i odgvornostima. Takođe bi nam trebao način da se borimo protiv korupcije, laži, kriminala koji se uvukao u svakodnevni život, funkcionisanju i postali su bit ovog društva. Mislim da bi trebalo osnovati institut za istinu, pravdu i umjetnost, koji bi imao savjetodavne nadležnosti ali i stvarni uticaj na kreiranje politike i javnu debatu. Treba nam javno odvajanje istine od laži. Neka bude razum taj koji će nas usmjeravati.
/kraj ranta.