asurbanipal wrote:julisiz es grant wrote:Što nije spriječilo partizane sa foruma da me svojevremeno popljuju kad sam pominjao njegovu knjigu o Handžar diviziji. Valjda ih je muslimansko ime automatski asociralo na to da je u pitanju neki revizionistički novopečeni historičar, a čovjek je baš to što si rekao. Uz Rasima Hurema možda i jedini istoričar iz komunističkog vremena i muslimanskog etnosa, za kojeg se može reći da je o WW2 pisao objektivno i po pravilima nauke.
A uz to i Fadilov i Zoranov otac
S obzirom da dobro poznaješ historijsku nauku i da te uz još dvije-tri osobe na ovom podforumu cijenim, volio bih čuti tvoj stav, tvoje mišljenje po pitanju historijskog revizionizma. Koliko je to loše po historijsku nauku ? I koja je granica između kritičke historiografije i revizionizma, budući da je historija takva nauka, da novi dokumenti, nova saznanja, mogu baciti i novu sjenu na neki već činjenično utvrđeni događaj ?
Evo i link:
http://www.iis.unsa.ba/pdf/revizija_proslosti.pdf
Zahvaljujem na komplimentima
Pa uglavnom si u zadnjoj rečenici i objasnio. Istorija je takva nauka da je revizionizam nužan, ako je zasnovan naučno i ako nije u službi ideologije. Razlog istorijskom revizionizmu jeste otkrivanje novih, do tada nepoznatih istorijskih izvora, ali i promijenjena politička klima, ukoliko u prethodnom društvenom uređenju nije bilo moguće obrađivati neke "osjetljive" teme.
Najbolji primjer jeste istoriografija o WW2 u Jugoslaviji. Po mom mišljenju vrlo opsežna literatura o toj temi nastala tokom četiri decenije između dva posljednja rata bila je krajnje manjkava, iz dva razloga: prvi i osnovni je naravno taj što se nije smjelo pisati kritički o brojnim dešavanjima i pojavama vezanim za temu i sva su se pisanja kretala unutar nekoliko zadanih aksioma, koji se nisu smjeli dovoditi u pitanje. Drugi razlog je što su istaknuti autori u vrlo malom broju bili školovani istoričari, a mnogo češće bivši partizani, koji su mnoge pojave i ličnosti tumačili vrlo proizvoljno i kitili ih atributima nedopustivim u ozbiljnoj istoriografiji, ali uvijek "na liniji". Prvi radovi koji su pokušali neke teme da objektivnije i nedogmatski prikažu javili su se početkom 70-ih, npr. važna knjiga Rasima Hurema "Kriza NOP-a u BiH krajem 1941. i početkom 1942.", koja je, iako ne zabranjena, bila dočekana na nož.
Ipak, i takva kakva je bila, ta obimna literatura je vrijedna jer nam daje mnoge podatke koje drugačije ne bismo imali. Naučno utemeljena revizionistička djela, po meni, nisu opovrgla ključne istine, niti su u njoj loši momci postali dobri i obratno, niti mislim da je to njen cilj. Cilj je da se događaji sagledaju sa više strana i da nam se otkriju one strane za koje se do tada nije znalo, ili nije smjelo znati. Nažalost, takva djela su rijetka.
Dobar primjer koliko je naučno utemeljeni revizinizam koristan je obaranje mita o 1 700 000 poginulih u Jugoslaviji u WW2. Ta je brojka decenijama uzimana kao aksiom koji se nije smio dovoditi u pitanje, iako se ni sami tvorci cifre nisu trudili da objasne kako su do njega došli. To je išlo tako daleko da se ni gromoglano najavljivani poimenični popis žrtava rađen 1964. nikada nije objavio, jer su brojke bile daleko ispod dogmatizirane cifre od 1.7 miliona (čak i kad se uzme u obzir da popisom nisu obuhvatani pripadnici suparničkih domaćih vojski ni civili pobijeni od partizana). Zahvaljujući Bogoljubu Kočoviću i, kasnije, Vladimiru Žerjaviću, danas je ta brojka definitivno u ozbiljnoj istoriografiji odbačena i prihvaćena mnogo umjerenija PRIBLIŽNA procjena od nešto iznad milion, dobijena statističko-matematičkim metodama (jedino mogućim toliko godina nakon rata).
Negativni, nenaučni primjeri revizionizma su sva djela u kojima se stvari postavljaju crno-bijelo, ali sa zamijenjenim ulogama, u kojima se stvari gledaju jednostrano, a u opisima ljudi i dešavanja koriste se pridjevi kakvi su korišteni za 40 godina pobjedničke istoriografije, opet sa zamijenjenim ulogama, dakako. Najgora strana negativnog revizionizma je izvrtanje, prikrivanje ili jednostavno izmišljanje činjenica. Nažalost, ova vrsta revizionizma dominira, a ne pomaže ni činjenica da, dijelom i zbog toga, ozbiljna naučna djela koja bacaju novo svjetlo na ljude i dešavanja bivaju na neviđeno popljuvana od strane nekritičkih apologeta bivšeg režima, pa svaki eventualni dijalog (što pokazuju brojne teme na ovom forumu) u začetku biva onemogućen.
