#1 Postprovalno raspolozenje
Posted: 13/05/2015 17:06
Ja i ne otvaram cesto teme ovako, ali me jucer nesto zaintrigiralo pa htjedoh pitati je l' neko voljan podijeliti svoje misli i osjecaje nakon sto je ona/on nasao svoju kucu/stan obijene.
Daklem, jucer po povratku s posla nasao sam otvorena i razvaljena vrata (moj i stan do mene su fasovali). Nisu nista puno odnijeli nekog novca na koji sam i sam zaboravio da postoji (oko stotinjak maraka) i bruku siche iz jedne zdjele. Nije da sam ja neki "fletskrin tv umjesto plafona iznad kreveta (koji se na dugme pretvara u ogdledalo
)"-chiko, ali bilo je tu jos stvari koje su bile monetarno vrijedne, no osim tog novca nisu nista uzeli. Napravili rusvaj, izvalili vrata, meni poklonili 3, 4 sata s policijom i jos izgleda 5, 6 s bravarima. Pasosh jos uvijek imam, neke stvari od sentimentalne vrijednosti su i dalje na okupu.
Nisam ovo zamislio kao neki inventar raznoraznih kradja, naveo sam ovo samo da bi razumjeli motivaciju zasto otvaram temu. Ono sto sam primijetio je da sam, kad sam saznao da mi je par bitnih stvari tu i da ne moram u avanturu vadjenja novog pasosha i nove vize bio poprilicno smiren, stoichki onako, kao ok, dosli, uzeli, otisli, jebi ga. A onda sam se sjetio da sam prije mozda godinu pricao sa svojom starijom rodicom kojoj su u Zagrebu tako provalili u stan u vremenu koliko je njoj trebalo da ode na obican ljekarski pregled. Ono sto mi je ona rekla je da je nakon toga osjecala kako je mjesto gdje zivi oskrnavljeno te da je bilo cak i strah. Ja sam sinoc zaspao u svom krevetu na kojem sam 3 sata prije nasao hrpu stvari kojima tu nije mjesto. Poslagao ih nazad i zaspao, da mi ni ne padne na pamet da se bojim ili da se osjecam kao da su osim novca uzeli i nesto privatnosti. Pa sam se poceo pitati zasto i kako se ljudi osjecaju poslije neceg takvog. I ono vjecno pitanje
gdje sam ja na spektru tih prosjechnih misli i osjecaja sa svojim "jebi ga"
to jest, da li bi neko takvo iskustvo trebalo iznjedriti neki malo bogatiji emocionalni dozivljaj od mog, kao sto je to bio slucaj recimo s mojom rodicom. Drugim rijecima, dragi teen, koliko sam ja normalan 
Neko imao slichno iskustvo?
Daklem, jucer po povratku s posla nasao sam otvorena i razvaljena vrata (moj i stan do mene su fasovali). Nisu nista puno odnijeli nekog novca na koji sam i sam zaboravio da postoji (oko stotinjak maraka) i bruku siche iz jedne zdjele. Nije da sam ja neki "fletskrin tv umjesto plafona iznad kreveta (koji se na dugme pretvara u ogdledalo
Nisam ovo zamislio kao neki inventar raznoraznih kradja, naveo sam ovo samo da bi razumjeli motivaciju zasto otvaram temu. Ono sto sam primijetio je da sam, kad sam saznao da mi je par bitnih stvari tu i da ne moram u avanturu vadjenja novog pasosha i nove vize bio poprilicno smiren, stoichki onako, kao ok, dosli, uzeli, otisli, jebi ga. A onda sam se sjetio da sam prije mozda godinu pricao sa svojom starijom rodicom kojoj su u Zagrebu tako provalili u stan u vremenu koliko je njoj trebalo da ode na obican ljekarski pregled. Ono sto mi je ona rekla je da je nakon toga osjecala kako je mjesto gdje zivi oskrnavljeno te da je bilo cak i strah. Ja sam sinoc zaspao u svom krevetu na kojem sam 3 sata prije nasao hrpu stvari kojima tu nije mjesto. Poslagao ih nazad i zaspao, da mi ni ne padne na pamet da se bojim ili da se osjecam kao da su osim novca uzeli i nesto privatnosti. Pa sam se poceo pitati zasto i kako se ljudi osjecaju poslije neceg takvog. I ono vjecno pitanje
Neko imao slichno iskustvo?