Carski rez je kompliciran, a ne mogu isforsirati porod kontrakcijama.
Da dodam, zamisli kako je njoj i njenom zdravlju tokom takve procedure.
Samo, pročitavši ovo:KraljicaIzJajca wrote: ↑10/05/2022 18:22Seawolf wrote: ↑10/05/2022 12:52 Slovenski konzilij liječnika odobrio prekid trudnoće Mireli Čavajdi:
https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx ... sti_prva_m
Samo da se ona oporavi nakon istog, iako joj je ovo jako traumatično iskustvo gubitka djeteta.
Mislim da i ona malo serucka. U situaciji kao što je njena, tražiti abortus, ne dobiti mogućnost, onda tu mogućnost dobiti negdje drugo, pa na to reći "Neka, ja ću ipak sačekati" je foliranje.No, kako je odvjetnica Vanja Jurić i najavila, Mirela će do posljednjeg trenutka u Hrvatskoj čekati rezultate drugostupanjske komisije.
Bloo wrote: ↑11/05/2022 00:35 Imam ideju za bizMis.
Agencija za prekid visokih trudnoca.
Za samo 4.999 eura, karta do Slovenija i natrag, avion of skroz, smjestaj u hotelu sa 4 zvjezdice - polupansion, prevoz do klinike i natrag do hotela, cd sa snimkom fetusa.prije zahvata gratis.
Emocionalna.i.psiholoska .podrska od strane porodice i prijatelja omogucena putem Zooma.
Mogucnost da u hotelskoj sobi stavite i svoje sitnice.koje ste.ponijeli iz.obiteljskog doma u cilju.olaksavanja aituacijw i stvaranja poznate sredine.
Osjecaj da cinite nesto lose jer morate ici u drugu drzavi na zahvat - gratis!
OMGno_sikiriki wrote: ↑10/05/2022 11:36 @vjeshalica Da nije tebe, ne bih ovo vidjela. Niti znala za čuveni vašar.
https://www.klix.ba/lifestyle/vasar-u-p ... /181013001
Bože kakav argumentmurga225883 wrote: ↑10/05/2022 15:55
A eto da izvrsimo anketu koja bi zena radije išla jurišala na bojno polje ili odgajala djecu.
Nije to pitanje ni odgovor.piupiu wrote: ↑11/05/2022 01:39Bože kakav argumentmurga225883 wrote: ↑10/05/2022 15:55
A eto da izvrsimo anketu koja bi zena radije išla jurišala na bojno polje ili odgajala djecu.
Koji bi muškarac radije išao jurišati na bojno polje nego odgajao svoju djecu?
Hm...piupiu wrote: ↑11/05/2022 01:39Bože kakav argumentmurga225883 wrote: ↑10/05/2022 15:55
A eto da izvrsimo anketu koja bi zena radije išla jurišala na bojno polje ili odgajala djecu.
Koji bi muškarac radije išao jurišati na bojno polje nego odgajao svoju djecu?
Prestrašno je to. Imam poznanicu koja se u sličnoj situaciji odlučila da zadrži dijete. Dijete je treba 24X7, nikakve funkcije ne može obavljati samo, muž ju je napustio kad je postalo evidentno kako će izgledati taj život. A stvarno je užas od života i za majku i za dijete, kojem se život sastoji od vegetiranja i potpune ovisnosti o majci. Ne zna čovjek šta bi rekao.no_sikiriki wrote: ↑09/05/2022 22:07 Lično su mi najdraži oni u stilu "to je životno iskušenje, tako je Bog naumio, bla bla, ne može se ubijati dijete, ne daje Bog veći teret nego što se može podnijeti" itd.
Baš me interesuje da li bi bila ista priča da se njima to dešava.
I šta je sa zdravljem majke, interesuje li to ikoga, ili je nerođeno dijete/fetus važnije?
Rat nije svakodnevna situacija. Može se desiti jednom ili nijednom u nečijem životu (zavisi gdje živiš). Ako se radi o argumentu rizikovanja života, svaka majka rizikuje svoj život svakim rodjenjem djeteta. Tako da, u tom argumentu ima puno filozofije, ali nema puno smisla. Bar meni.Hakiz wrote: ↑11/05/2022 02:15Hm...
Šta reći o onima koji bi radije jurišali, a šta o onima koji bi radije odgajali?
U slučaju rata, da li je bolji otac onaj koji juriša i time brani i svoju djecu ili je bolji onaj koji se od jurišanja skloni u odgajanje? Da li je bolji ratnik za svoju državu onaj koji juriša, ili onaj koji obrazuje novu generaciju koja će (nadati se) omogućiti prosperitet svoje države?
A onda se može pitati da li je dobar ratnik loš otac ili nije?
Svakakvih pitanja i svakavih zamki se ovdje krije...
To je isto kao mit o Abrahamu. Kada mu je bog rekao da zakolje sina i Abraham odlučio da će to uraditi, time je potvrdio svoju vjerničku veličinu. Ali, kakav je to otac koji svojom voljom ide zaklati sina? Makar mu to bog tražio. Pa se postavlja pitanje da li je po automatizmu u suštini što bolji vjernik to gori otac? Što bolji ratnik to gori ratnik? ili?
Nije u pitanju rizikovanje života nego odsustvo, ne biti sa djecom. Da li je ispravno postati svojevrsan dezerter da bi ostao sa djecom?piupiu wrote: ↑11/05/2022 02:23Rat nije svakodnevna situacija. Može se desiti jednom ili nijednom u nečijem životu (zavisi gdje živiš). Ako se radi o argumentu rizikovanja života, svaka majka rizikuje svoj život svakim rodjenjem djeteta. Tako da, u tom argumentu ima puno filozofije, ali nema puno smisla. Bar meni.Hakiz wrote: ↑11/05/2022 02:15
Hm...
Šta reći o onima koji bi radije jurišali, a šta o onima koji bi radije odgajali?
U slučaju rata, da li je bolji otac onaj koji juriša i time brani i svoju djecu ili je bolji onaj koji se od jurišanja skloni u odgajanje? Da li je bolji ratnik za svoju državu onaj koji juriša, ili onaj koji obrazuje novu generaciju koja će (nadati se) omogućiti prosperitet svoje države?
A onda se može pitati da li je dobar ratnik loš otac ili nije?
Svakakvih pitanja i svakavih zamki se ovdje krije...
To je isto kao mit o Abrahamu. Kada mu je bog rekao da zakolje sina i Abraham odlučio da će to uraditi, time je potvrdio svoju vjerničku veličinu. Ali, kakav je to otac koji svojom voljom ide zaklati sina? Makar mu to bog tražio. Pa se postavlja pitanje da li je po automatizmu u suštini što bolji vjernik to gori otac? Što bolji ratnik to gori ratnik? ili?
To nije bio mit. Ne shvatas metaforu tog dogadjaja, tu se ne radi samo o sinu vec o iskusenju nakon kojeg dolazi olakšanjeHakiz wrote: ↑11/05/2022 02:15Hm...
Šta reći o onima koji bi radije jurišali, a šta o onima koji bi radije odgajali?
U slučaju rata, da li je bolji otac onaj koji juriša i time brani i svoju djecu ili je bolji onaj koji se od jurišanja skloni u odgajanje? Da li je bolji ratnik za svoju državu onaj koji juriša, ili onaj koji obrazuje novu generaciju koja će (nadati se) omogućiti prosperitet svoje države?
A onda se može pitati da li je dobar ratnik loš otac ili nije?
Svakakvih pitanja i svakavih zamki se ovdje krije...
To je isto kao mit o Abrahamu. Kada mu je bog rekao da zakolje sina i Abraham odlučio da će to uraditi, time je potvrdio svoju vjerničku veličinu. Ali, kakav je to otac koji svojom voljom ide zaklati sina? Makar mu to bog tražio. Pa se postavlja pitanje da li je po automatizmu u suštini što bolji vjernik to gori otac? Što bolji ratnik to gori otac?
U vrijeme van ratnog stanja, pitanje bi bilo da li je dobar otac onaj koji puno radi da obezbjedi svome djetetu ne samo stvari nego i bolju zdravstvenu zaštitu i obrazovanje jer i te dvije usluge zavise od novca, ali zbog toga nema vremena za djecu? Ili je bolji otac koji malo radi i malo zarađuje, sve slobodno vrijeme provodi sa djecom, ali nema novca za kvalitetnu ishranu, kvalitetnu zdravstvenu zaštitu svoje djece, i ne može im platiti obrazovanje koje bi ih možebiti izvuklo iz klasne pripadnosti, podiglo im standard života?
Samo nemojte reći da treba naći ravnotežu
Crno-bijele su te distinkcije sa darvinističkog aspekta. Valjda treba neko ostati (ne dezertirati) i da bi se osigurao opstanak vrste s druge strane? Evo ti primjera naše zemlje. Žene iz generacije 1965-1975, koje su se bile spremne za 'sparivanje' kad je počeo rat su u velikom broju ostale neudate i bez djece, jer su muškarci ili izginuli ili otišli van zemlje (tj dezertirali, ovim gore jezikom). To bi bilo interesantno i stastički pretresti. Šta to znači za zajdnicu?Hakiz wrote: ↑11/05/2022 02:27 Nije u pitanju rizikovanje života nego odsustvo, ne biti sa djecom. Da li je ispravno postati svojevrsan dezerter da bi ostao sa djecom?
U vrijeme van ratnog stanja, pitanje bi bilo da li je dobar otac onaj koji puno radi da obezbjedi svome djetetu ne samo stvari nego i bolju zdravstvenu zaštitu i obrazovanje jer i te dvije usluge zavise od novca, ali zbog toga nema vremena za djecu? Ili je bolji otac koji malo radi i malo zarađuje, sve slobodno vrijeme provodi sa djecom, ali nema novca za kvalitetnu ishranu, kvalitetnu zdravstvenu zaštitu svoje djece, ne može im platiti obrazovanje koje bi ih možebiti izvuklo iz klasne pripadnosti, podiglo im standard života?
Samo nemojte reći da treba naći ravnotežu
P. S. Interesantno kako se ulako nađe izgovor za ignorisanje merituma. "Rat nije svakodnevna situacija". Nije, ali nije to poenta.
Nije gratis. Gratis sex je kada uđeš u klub, vidiš nekoga, odmah se pokupite u mrak i poseksate. Bez prethodnih rituala i nikada se prije vidjeli niste. Čim ti moraš potrošiti vrijeme i trud za nagovaranje (izvinjavam se, šarmiranje, zavođenje, to je ljepše nego nagovaranje), to nije besplatno. Ne plaća se sve novcem. A kada se još mora platiti novcem (izvođenja, večere, pića, karte za kina, (rekao bi čovjek i pozorišta, ali...), nedaobog putovanja, dijamantske ogrlice za nju/nalivpera, satovi za njega itd) tek onda nije besplatno. Pa čak i kondom. Ili sa njene strane pilula, spirala, šta god već koristi.
Brak je nastao od ugovora koje su sklapali porodice da bi kreirale saveze koji su ih štitili u fizičkom i ekonomskom smislu. Poslije je bio ugovor koji su sklapale plemićke i zemljoposjedničke familije, koji se takodje bazirao na ekonomskim razlozima. U stara vremena čak su postojali i brakovi izmedju muškaraca, upravo iz ovog razloga.
Svako pitanje, koliko god komplikovano bilo, može se analizirati na određen broj jednostavnih pitanja na koja se odgovara samo sa da ili ne (0 ili 1), a zatim se ti odgovori sintetiziraju u konačni, manje ili više složen, odgovor na prvobitno komplikovano pitanje.piupiu wrote: ↑11/05/2022 02:38Crno-bijele su te distinkcije sa darvinističkog aspekta. Valjda treba neko ostati (ne dezertirati) i da bi se osigurao opstanak vrste s druge strane? Evo ti primjera naše zemlje. Žene iz generacije 1965-1975, koje su se bile spremne za 'sparivanje' kad je počeo rat su u velikom broju ostale neudate i bez djece, jer su muškarci ili izginuli ili otišli van zemlje (tj dezertirali, ovim gore jezikom). To bi bilo interesantno i stastički pretresti. Šta to znači za zajdnicu?Hakiz wrote: ↑11/05/2022 02:27 Nije u pitanju rizikovanje života nego odsustvo, ne biti sa djecom. Da li je ispravno postati svojevrsan dezerter da bi ostao sa djecom?
U vrijeme van ratnog stanja, pitanje bi bilo da li je dobar otac onaj koji puno radi da obezbjedi svome djetetu ne samo stvari nego i bolju zdravstvenu zaštitu i obrazovanje jer i te dvije usluge zavise od novca, ali zbog toga nema vremena za djecu? Ili je bolji otac koji malo radi i malo zarađuje, sve slobodno vrijeme provodi sa djecom, ali nema novca za kvalitetnu ishranu, kvalitetnu zdravstvenu zaštitu svoje djece, ne može im platiti obrazovanje koje bi ih možebiti izvuklo iz klasne pripadnosti, podiglo im standard života?
Samo nemojte reći da treba naći ravnotežu
P. S. Interesantno kako se ulako nađe izgovor za ignorisanje merituma. "Rat nije svakodnevna situacija". Nije, ali nije to poenta.
Distinkcija koju gore praviš oko ekonomske vrijednosti rada van kuće takodje nije univerzalna - ona ovisi od mjesta na kojem čovjek živi. Ja bih rekla da je u svijetu u kojem su dvije plate norma, otac koji se posvećuje djeci izuzetno važan za zajednicu i razvoj stabilnih ličnosti. Ovi koji furaju lovu su nebitni, pravi bi argument bio oko ovih koji su ludjački opsjednuti idejom, strukom, naukom... i zbog toga zanemaruju familiju, ali za zajednicu kreiraju veliko dobro.
Pozdravio te Avdo Sidran i njegov meritum, kad čujem tu riječ, ospem se.
Jah. Kakva tužna priča. Usto i netačna. Žene i djeca su kroz čitav period industrijske revolucije radili po rudnicima, fabrikama, itd, štaviše, bili su poželjna radna snaga jer su ih plaćali manje, i jer su imali manje mogućnosti da se bore protiv izrabljivanja. Kod nas te istorije nema jer nije bilo ni industrije. Ali je zato bilo roblja, koje nikada nije ni ušlo u istoriju. Žene i djecu su stoljećima na našim pijacama prodavali kao roblje, bili smo izvor roblja za evropske trgovce. Šta su bili kmetovi? Moderna porodica u kojoj žena sjedi kući i kuha, a muž ide s aktovkom na posao? 90% čovječanstva je oduvijek potrošna roba.murga225883 wrote: ↑11/05/2022 01:55 Nije to pitanje ni odgovor.
Izvukla si post iz konteksta, govorio sam o srednjem vijeku ratovima, i zasto su zene bile u takvom polozaju kakve su bile i sad da ih se pita sta bi izabrale prije i gdje bi ih drustvo svrstalo.
A kakve bi zene radile poslove prije 100 -200 godina tucale kamen? kopale rudnike? Sjekle drva?
Tek za vrijeme 2 svjetskog rata i nedostatku muskaraca u industriji, i i prije toga industrijskom revolucijom prava zena i generalno ljudi su poboljsana.
Muškarci su potrošna roba drzave koja sluzi kao topovkso meso, a zene su mezimice drzave koje ce radjati novu generaciju koja ce biti topovsko meso i placati poreze drzavi.
Tako jednostavno drzave funkconisu.
Da igrom slucaja Finsak i Svedska udju u rat sa RUsijom zbog pristupa NATOU sve ono o feminizmu bi palo u vodu , da i Ukrajini se bore zene ali ne moraju vise je volonterski ono 20% zena, dok muskarci moraju i ja ne vidim nista sporno u tome sto moraju.
Kažu, jedan dan, prije nekih 70.000 godina, hodao jedan lovac tražeći divljač i vidio ženu kako skuplja bobice. Njoj na leđima dijete koje joj je napravio neko drugi lovac kada je ranije naišao na nju. Vidjela i ona njega. I oboma padne na pamet slično. To jeste, on skonta kako bi dobro bilo imati nekoga ko bi čuvao pećinu i odžavao vatru dok on lovi, a ona pomislila kako bi dobro bilo imati nekoga ko bi donosio meso (bobice nisu dovoljno hranjive) za nju i dijete, ko bi je štitio od toga da je povaljuje ko god naiđe, nije uvijek raspoložena za silovanje, štitio od zvijeri i kako bi bilo dobro imati pećinu sa vatrom u kojoj se može štiti od nevremena, ugrijati se itd. I dogovore se oni, ona će održavati pećinu i vatru, skupljati bobice, a on će donostii meso i štititi nju i dijete.piupiu wrote: ↑11/05/2022 02:42Brak je nastao od ugovora koje su sklapali porodice da bi kreirale saveze koji su ih štitili u fizičkom i ekonomskom smislu. Poslije je bio ugovor koji su sklapale plemićke i zemljoposjedničke familije, koji se takodje bazirao na ekonomskim razlozima. U stara vremena čak su postojali i brakovi izmedju muškaraca, upravo iz ovog razloga.
Izgovor je jer sam ja eksplicitno pričao o očevima. Uvela si žene u priču o očevima da skreneš priču sa očeva.piupiu wrote: ↑11/05/2022 02:47Pozdravio te Avdo Sidran i njegov meritum, kad čujem tu riječ, ospem se.
Još jednom - u nekoj zemlji, evo, na primjer, Australiji, gdje rata nije bilo od 1945., jedan čitav životni ciklus jednog osamdesetogodišnjaka je prošao bez potrebe da se ide u rat. Dok svaka žena koja je ikada rodila dijete u tom periodu rizikovala svoj život da bi rodila to dijete. Ne vidim kako se ovdje radi o nekakvom izgovoru? Nevjerovatna logika.