Forum Klix.ba

Pozdrav.

Kako se ponašate u situacijama koje su na rubu belaja? Kako se nositi sa tim, treba li se strpiti, kako procijeniti...

Dodajete li ulje na vatru ili pokušavate da smirite situaciju?

Volite li se fizički obračunavati?

Malo o tome ako ima šta pametno...

Nastojim smiriti situaciju.

smirivanje situacije
održavanje statusa kvo je moj stil
ako baš zagusti kidam

Hehe moj g. Živojinoviću, ako je smirujete na način kako su to radili ljudi sa tim plavim kapicama onda mogu mislit šta tek bude kad nastojite da ESKALIRATE situaciju.

Šalim se najiskrenije...

Da li, i koliko, te drži ona mučnina u stomaku nakon nekog sukoba? Meni taj dan bolje da se sklonim negdje u šumu kako se grozno osjećam. Fuj.

Adrenalin me spuca haos...

pokusavam smiriti situaciju. ili odem. to najcesce i to je mislim najpametnije.

no, postoje situacije i ljudi kod kojih to nije moguce. i tu planem jako i izgovorim sve i svasta.

iako mislim da jeste zaista najbolje vecinom pokusati smiriti sve to, pogotovo u novim okolnostima, nekad je zdravije dati si oduska, onda recimo ako nisi dugo ili nikako reagirala na provokacije.

fizicki obracun odbijam. jer je vulgaran i nerazuman. a vjerovatno i jer nisam dovoljno jaka... zato sam brza, pa bjezim.

sheilak wrote:pokusavam smiriti situaciju. ili odem. to najcesce i to je mislim najpametnije.

no, postoje situacije i ljudi kod kojih to nije moguce. i tu planem jako i izgovorim sve i svasta.

iako mislim da jeste zaista najbolje vecinom pokusati smiriti sve to, pogotovo u novim okolnostima, nekad je zdravije dati si oduska, onda recimo ako nisi dugo ili nikako reagirala na provokacije.

fizicki obracun odbijam. jer je vulgaran i nerazuman. a vjerovatno i jer nisam dovoljno jaka... zato sam brza, pa bjezim.

Misliš, ovaj rad...

da

Hajd, u redu je onda...

Nego, kako se osjećaš poslije TOGA?

Ne volim da se tucem, no kada se tucem udaram prvi.

Uglavnom trpim, al' kad puknem, bjez' mi s ociju.

nadžak wrote:Hajd, u redu je onda...

Nego, kako se osjećaš poslije TOGA?

zavisi. vecinom se lose osjecam jer ne volim neugodnosti niti lose odnose. cak i kad se smiri sve, recimo svadje medju prijateljima, potrebno je vremena da se odnos izlijeci. osjecam se napeto, tuzno, neugodno i izbjegavam tu osobu. nekad sam i pretjerano ljubazna nekako. ako dodje do tezih svadja, ono gdje se ide do srzi, onda osjecam i tu mucninu koju spominjes. ali se promijeni odnos svakako prema toj osobi, osjecaj prema njoj.


no, kada si dam oduska, kad znam da sam u pravu, onda osjecam olaksanje, jos dugo nakon toga. pozitivniji osjecaj svakako.

Sinoc baš imao konflikt, jebiga, malo pretjerao, doduše većinom sam bio u pravu tako da mi je svejedno sad...

Al' je, obično pokušavam smiriti, ako ne uspijem onda jbg, ima i drugih metoda

Gore posljedice osjećam kad sam u pravu u tim svađama. Onako kad znam da sam srao (sorry) onda poslije kad ohladim znam da sam i zaslužio što sam dobio, al kad mene na pravdi Boga naljepe, prvo što ne znam ni šta reći u takvoj situaciji a onda kad se sve završi kontam u sebi, jesam budala trebo sam reć ovo-ono i jede me to cijeli dan. Žao mi ljudi oko mene što me taj dan moraju gledat nervoznog.

Baš mi bude krivo.

...mada generalno danas ljudi tako lako ulaze u kofliktne situacije da je to strašno!

Egoizam je strašan kod ljudi danas.

nadžak wrote:...mada generalno danas ljudi tako lako ulaze u kofliktne situacije da je to strašno!

Egoizam je strašan kod ljudi danas.

Ne znam stari, po meni je to katkada više pretjerivanje, odnosno, da se ego zadovolji čak i ako nisi u pravu. Konkretno mislim na stvari koje su maltene nebitne, gluposti kojekakve i sl.

Visok prag tolerancije imam za drage i voljene osobe. To je ono što mi je zaista vazno kad su konflikti u pitanju.

Što se tiče ostalih, ponašam se po sopstvenoj procjeni. Ako uvidim da osoba s kojom sam u konfliktu jednostavno ne priznaje moje pokušaje da tenzije dovedemo na razumnu i pristojnu razinu i sama odustanem od te priče ..

Nazalost postoje ljudi koji u konfliktu ponudjeni kompromis smatraju znakom slabosti i u njemu vide mogućnost pobjede.

Takve uvijek treba postaviti na pravo mjesto, popustanje ne vodi nikamo.

Tako da neke konflikte treba završiti i odmjeriti snage. Naravno ne fizički, nego da se čisto zna u budućim sličnim situacijama osoba postaviti.

Russki wrote:

nadžak wrote:...mada generalno danas ljudi tako lako ulaze u kofliktne situacije da je to strašno!

Egoizam je strašan kod ljudi danas.

Ne znam stari, po meni je to katkada više pretjerivanje, odnosno, da se ego zadovolji čak i ako nisi u pravu. Konkretno mislim na stvari koje su maltene nebitne, gluposti kojekakve i sl.

Ma to sam i mislio. Malo ko pokuša shvatit da li ima njegove krivice nego odmah po automatizmu opali rafal pa onda kontaj jer "đe će bit da nisi u pravu". ili "Šta mi on ima pričat?"

SaraFina wrote:Visok prag tolerancije imam za drage i voljene osobe. To je ono što mi je zaista vazno kad su konflikti u pitanju.

Što se tiče ostalih, ponašam se po sopstvenoj procjeni. Ako uvidim da osoba s kojom sam u konfliktu jednostavno ne priznaje moje pokušaje da tenzije dovedemo na razumnu i pristojnu razinu i sama odustanem od te priče ..

Nazalost postoje ljudi koji u konfliktu ponudjeni kompromis smatraju znakom slabosti i u njemu vide mogućnost pobjede.

Takve uvijek treba postaviti na pravo mjesto, popustanje ne vodi nikamo.

Tako da neke konflikte treba završiti i odmjeriti snage. Naravno ne fizički, nego da se čisto zna u budućim sličnim situacijama osoba postaviti.

Jesi primijetila da je upravo obrnuto kod većine ljudi kod nas? Ja gdje god pogledam prema najbližima se najgore ponaša! Gledam odnose roditelji-djeca i sl. Tuđe dijete ćeš lijepo posavjetovat a svoje ćeš nalijepit takvim epitetima da ti se kosa digne kad slušaš sa strane!

O da, to famozno *šta mi on ima pričat*..

To se najbolje vidi u malim mjestima, primjerice gdje ja živim. Svi svima smetaju, a opet svi zajedno, svađe i razmirice oko gluposti.

Isto mi je fascinantno, kada si u pravu, dakle, kad su argumenti i činjenice na tvojoj strani, 90 % ljudi ti neće iskreno priznati da si u pravu čak i onda kada oni znaju da si u pravu. E reko, što ti je ego...

nadžak wrote:
Jesi primijetila da je upravo obrnuto kod većine ljudi kod nas? Ja gdje god pogledam prema najbližima se najgore ponaša!

tacno, na zalost.

nadžak wrote:Hehe moj g. Živojinoviću, ako je smirujete na način kako su to radili ljudi sa tim plavim kapicama onda mogu mislit šta tek bude kad nastojite da ESKALIRATE situaciju.

Šalim se najiskrenije...

Da li, i koliko, te drži ona mučnina u stomaku nakon nekog sukoba? Meni taj dan bolje da se sklonim negdje u šumu kako se grozno osjećam. Fuj.

Adrenalin me spuca haos...

Sala nikad nije na odmet, dobri moj zemljace, a narocito kada nije iz zle namjere, poput vase

Grozno se osjecam poslije sukoba, izjeda me neki osjecaj kao stid

nadžak wrote:

SaraFina wrote:Visok prag tolerancije imam za drage i voljene osobe. To je ono što mi je zaista vazno kad su konflikti u pitanju.

Što se tiče ostalih, ponašam se po sopstvenoj procjeni. Ako uvidim da osoba s kojom sam u konfliktu jednostavno ne priznaje moje pokušaje da tenzije dovedemo na razumnu i pristojnu razinu i sama odustanem od te priče ..

Nazalost postoje ljudi koji u konfliktu ponudjeni kompromis smatraju znakom slabosti i u njemu vide mogućnost pobjede.

Takve uvijek treba postaviti na pravo mjesto, popustanje ne vodi nikamo.

Tako da neke konflikte treba završiti i odmjeriti snage. Naravno ne fizički, nego da se čisto zna u budućim sličnim situacijama osoba postaviti.

Jesi primijetila da je upravo obrnuto kod većine ljudi kod nas? Ja gdje god pogledam prema najbližima se najgore ponaša! Gledam odnose roditelji-djeca i sl. Tuđe dijete ćeš lijepo posavjetovat a svoje ćeš nalijepit takvim epitetima da ti se kosa digne kad slušaš sa strane!

Ja dragu osobu ne bi uvrijedila ni kad predje neke granice pristojnosti.
Jednostavno zato što su ruzne izgovorene riječi dvosjekli mač, s kojim valjda dalje zivjeti.
Tako da takve terete rado i uspješno izbjegavam.

A sta je sa konfliktnim situacijama na forumu? Kako se tu postavite?

Nekako primjecujem da je forumasima puno lakse i jednostavnije jednostavno biti bahat, bezobziran i bezobrazan, te izvrijedjati drugu stranu, nego prihvatiti drugacije. Valjda zbog anonimnosti. Il zbog ega?

Meni se cini nekako da svi moraju uvijek biti u pravu, u svemu, ukoliko uvide da to nisu, jednostavno ce ismijati (izvrijedjati) drugu osobu nego priznati da nisu upravu, pa ionako smo aMonimni, ha ja.

Nego, zanima me, zasto ljudi ne mogu normalno diskutovati?

Na forumu smo svi anonimni i bez opasnosti po sopstveni imidz mozemo pisati razne bljuvotine.

nešto između nauke i umjetnosti. k'o deminiranje samo još osjetljivije, složenije i nepredvidljivije. tomovi se mogu napisati. a mrsko mi