Prof. dr. Seyyid Abu Hasan Navvab
Nemojte od nas praviti babaroge
Prof. dr. Seyyid Abu Hasan Navvab, rektor Univerziteta za međureligijske studije u Qomu
Ajatolah Dženneti i hudžetu-l-islam Navvab su tokom boravka u Sarajevu, u vrijeme inauguracije novog reisu-l-uleme Huseina Kavazovića, prihvatili da za Dane, po prvi put javno progovore o iranskim tajnim letovima transportnih aviona i zaustavljenom brodu sa oružjem za vrijeme rata ...
... u BiH; odnosima Irana i BiH; strahovima od iranskih namjera na Balkanu; razočarenju ajatolaha Hameneija politikom iranskog predsjednika Ahmedinedžada...
DANI: Vi ste tokom rata u BiH bili pomoćnik izaslanika Vođe revolucije za pomoć Irana bosanskim muslimanima. Šta nam možete reći o tome?
NAVVAB: U nekim zemljama, nisam siguran da li je to slučaj možda sa Velikom Britanijom, nakon 15 godina se mogu objavljivati dokumenti koji imaju obilježje povjerljivih dokumenata, državnih tajni itd. Nakon ove vremenske distance možda možemo na ovu temu razgovarati i na ovo vaše pitanje odgovarati otvorenije. Kada govorimo o toj pomoći koju je Islamska Republika Iran pružila BiH i bh. narodu u proteklom ratu, i ne samo BiH, u ovom kontekstu možemo spomenuti i pomoć narodu Iraka, Afganistana, Palestine, prije svega, Libana; evo nažalost ovih dana i mjeseci pomoć muslimanskom narodu u Mijanmaru (Burmi). Bilo kojoj od ovih zemalja da se radi, Islamska Republika Iran je svoju pomoć tim zemljama, pa i BiH, u tim teškim vremenima pružala u maksimalnoj mjeri, koliko su to dozvoljavali naši potencijali. Inače, ako nekoga podržavamo i mislimo da mu je zaista potrebna naša pomoć, onda je ta pomoć i podrška bezrezervna.
To je bilo i u slučaju BiH. Dakle, koliko god smo bili u stanju, toliko smo i pomogli.
Sto posto svojih mogućnosti i potencijala smo upotrijebili za odbranu ove zemlje od agresije. Ako hoćete, možemo govoriti i o brojkama. Između 120 i 130 transportnih aviona je sa potrebnom pomoći u BiH doletjelo iz Islamske Republike Iran. Samo jedan brod koji je nosio 10.000 tona vojne pomoći iz Irana za BiH zaustavljen je u Sueskom kanalu, i, nažalost, spriječen je njegov dolazak u Mediteran i dalje u jadranske luke. Učinili su to “arapski muslimani” koji nisu dali nama da dopremimo pomoć drugim muslimanima. I to su učinili oni muslimani koji su, suniti, a mi smo iz Irana, kao šiije, za koje ti arapski muslimani sunitske provenijencije kažu da su protiv sunita i da se zalažu isključivo za širenje šiizma.
Mi smo ti koji su pomagali braći sunitima u ovoj i drugim zemljama, a oni su ti koji su, u ovom slučaju, spriječili da naša, vrlo konkretna i toliko neophodna pomoć dođe do naše i njihove braće. I da iskoristim ovu priliku da kažemo nešto da bi ostalo u historijskom pamćenju, da bi ostalo zabilježeno u vezi sa tom pomoći. Zaista, u to vrijeme rata u BiH, maksimalna energija iranskog naroda, to se moglo vidjeti na iranskim ulicama, na ulicama brojnih iranskih gradova, izjavama iranskih zvaničnika, Ministarstva vanjskih poslova, Lidera islamske revolucije, bila je skoncentrirana na pitanje Bosne. Naš prioritet u vanjskoj politici u tim danima, mjesecima i godinama, je bila BiH. Naše diplomatske aktivnosti bile su usmjerene na to, naše diplomate bile su na prvoj liniji diplomatskog fronta u borbi za očuvanje BiH kao neovisne i suverene države, naši logistički potencijali su bili angažirani da bi se u što većoj mjeri do BiH dostavila neophodna pomoć, pa i u značajnoj mjeri pomoć u naoružanju.
Lider Islamske revolucije je posvetio posebnu pažnju da se, koliko god može, pomogne u tome. Bosna je tada bila njegova najveća preokupacija. O količini i značaju te pomoći najbolje govori izjava rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva RBiH, koji je jednom prilikom kazao: “Da nije bilo iranske pomoći Bosni i Hercegovini, vjerovatno na geopolitičkoj karti ovog prostora više ne bi bilo zemlje koja se zove BiH i u kojoj značajan, većinski procent stanovništva čine muslimani.” To je, dakle, rekao prvi predsjednik BiH koji je bio upućen u sve detalje iranske pomoći za BiH.
Da ne bude zabune, sve ovo govorim, prvo, zato što ste mi postavili takvo pitanje, a drugo da bih o tim činjenicama upoznao vaše čitateljstvo, da bi to i na ovaj način zabilježili i da bi to ostalo u historijskom pamćenju ove zemlje i ovog naroda, da bi to saznali i oni koji su se rađali u vrijeme tih ratnih dešavanja i možda oni koji su se rodili poslije toga, da se ne bi zaboravilo. Ni na kraj pameti meni ili bilo kome u Iranu nije da za ovu pomoć prigovaramo nekome nešto. Ni na kraj pameti nam nije da mašemo tom pomoći, tražimo neku posebnu zahvalnost za nju, jer smatramo da, kako kaže arapska poslovica, nema potrebe zahvaljivati na izvršenoj dužnosti ili obavezi. Kad učinite nešto što je bila vaša ljudska, moralna, i ako hoćete vjerska dužnost i obaveza, onda nemate pravo očekivati da vam se na tome bude nešto posebno zahvalno, da vam neko nešto zauzvrat nudi i ovo što ja govorim nema za cilj da se mi ovom pomoći hvališemo, da je želimo podebljati, potcrtati i da za nju nešto tražimo ili očekujemo od nekoga u ovoj zemlji. Ni za što od toga što smo učinili za ovu zemlju mi ne tražimo nikakav revanš.
DANI: Zašto je onda došlo do prekida u odnosima između BiH i Irana po okončanju rata?
NAVVAB: Što se tiče toga, ja se s vama ne bih složio da je došlo do prekida. Naprotiv. Kada je riječ o odnosu iranskog naroda prema bh. narodu, on se nije promijenio, niti je saradnja prestala, samo možda ona nije u onoj mjeri u kojoj je tada bila, što je donekle razumljivo. Što se tiče naših zvaničnih institucija, također, mi nismo radili ništa da se ti odnosi smanje i svedu na neku manju mjeru. Naprotiv, mi smatramo da smo otvoreni za saradnju. Naravno, to se malo tiče i našeg karaktera. Mi smo nekako više introvertni kao narod, nego ekstrovertni, i možda i u tome treba tražiti odgovor na to pitanje. Pitanje koje ste vi postavili, svoju pravu adresu ipak ima ovdje u BiH. Odgovor na to pitanje, ne zašto su prekinuti, nego zašto se više nije radilo na jačanju i razvijanju odnosa između BiH i Islamske Republike Iran treba tražiti kod zvaničnika u BiH. Što se tiče nas iz Irana, o tome svjedoči aktivno prisustvo i ambasade i drugih institucija, vladinih i nevladinih u BiH, otvoreni smo za održanje, razvijanje i jačanje te saradnje. Islamska Republika Iran po svom prisustvu ovdje, nije ništa manje prisutna i aktivna nego recimo u Njemačkoj. A priznat ćete da u svakom pogledu, bez namjere da ikoga vrijeđam, BiH i Njemačka nisu usporedive države.
DANI: Svi kandidati za reisa su u izbornoj kampanji najavljivali da će, ako pobijede, intenzivirati odnose sa zemljama islamskog svijeta. Kako Vi procjenjujete promjenu na čelu Islamske zajednice BiH i šta očekujete od ovog izbora?
NAVVAB: Što se tiče izbora u Islamskoj zajednici, kakav god da je on bio i ko god da je izabran legalnom i po Ustavu IZ-a legitimnom procedurom, mi bismo to poštovali. Naravno, imamo dobru komunikaciju sa ulemom, sa najvišeg nivoa do onih nižih. Mislim da nema nijednog muftije u IZ-u koji nije boravio u Iranu. Između ostalog, novoizabrani reisu-l-ulema, uvaženi Husein efendija Kavazović, je u više navrata boravio u Iranu. Sa Islamskom zajednicom kao institucijom, sa pojedincima koji rade u njoj, sa islamskom ulemom imali smo i imamo uglavnom dobre odnose. Uglavnom ti ljudi pamte i cijene ono što je Islamska Republika Iran ovdje u najtežim trenucima uradila.
Međutim, pitali ste šta mi očekujemo od ovog izbora. Mi u islamskim zemljama nemamo prava ništa očekivati ni od koga u BiH, niti tražiti nešto. Ono što je naša zadaća jeste da u maksimalnoj mjeri pomognemo muslimanima u ovoj zemlji, ako ni iz kojih drugih razloga, onda zbog toga što su oni čelo ili obraz islamskog svijeta, rubni prostor muslimanskog kulturno-civilizacijskoga kruga. Za čitav islamski svijet, za sve muslimanske zemlje bi trebalo da bude od prvorazrednog značaja kako žive muslimani u BiH. Na svima nama je da upotrijebimo svoje intelektualne, duhovne, moralne, kulturne, ekonomske, političke potencijale, kako bismo u onoj mjeri u kojoj je to u našoj moći, pomogli bh. muslimanima da ojačaju u svim tim segmentima i da budu primjer, a oni to mogu i zahvaljujući svom položaju koji im to omogućuje.
Ovdašnji muslimani imaju veliku komparativnu prednost zbog činjenice da su autohtoni evropski narod koji jednovremeno baštini dvije velike civilizacije i kulture. Oni to trebaju iskoristiti i biti uzor muslimanima u islamskom svijetu, a istovremeno i jedna lijepa slika o islamu, ovdje na Zapadu. Ono što bih ja želio jeste da svi zajedno pokušamo učiniti da BiH bude kao Švicarska, Švicarska u kojoj žive muslimani, da BiH bude zemlja u kojoj neće biti nezaposlenih ljudi. Besposlenom mladom čovjeku je najgore pa treba težiti tome da u ovoj zemlji nema nezaposlenih ljudi, koji besposličare, da u ovoj zemlji žive odgojeni, kulturni, obrazovani, napredni muslimani koji će biti uzor. U tom smislu bar u ovom kulturnom, intelektualnom i duhovnom segmentu može svoj doprinos dati i Islamska zajednica, radeći na tome da se odgoje ljudi koji će ovu zemlju učiniti naprednom, prosperitetnom, zemljom bez kriminala, bez korupcije, zemljom odgojenih, kulturnih i obrazovanih ljudi koji će biti primjer i Istoku i Zapadu, na koje ćemo mi biti ponosni i koji će osvjetlati obraz islamu na ovim prostorima.
DANI: Pitao sam za Vaša očekivanja, jer u dijelu javnosti ovdje postoje strahovi zbog intenzivnijeg angažmana Irana. Kakve su namjere Irana u BiH ?
NAVVAB: Razumio sam o čemu me pitate. Vrlo jasno: Iran nema nikakav tajni plan za BiH, nema nikakvu skrivenu strategiju za BiH. Iran u BiH i u bh. narodu ne vidi nikakvu odskočnu dasku, nikakav most za postizanje nekih svojih strateških ciljeva u regiji ili drugdje. Iran ni na koji način ne želi zloupotrijebiti gostoprimstvo i prijateljstvo bh. naroda. Iran ne želi da to iskoristi za postizanje nekih svojih, pa čak ni ekonomskih, a da ne govorimo o nekim drugim ciljevima, na koje možda aludirate svojim pitanjem. Nema govora ni o kakvim bezbjedonosno-obavještajnim planovima koji bi se realizirali na način da se zloupotrijebi to gostoprimstvo i prijateljstvo, da se iskoristi BiH da bi Iran postigao neke ciljeve.
Mi imamo viziju i strategije razvoja, sve su to dokumenti koji su poznati i to je praksa svugdje u svijetu pa i kod nas. U toj viziji razvoja i strategiji Bosne jednostavno nema. Naša glavna preokupacija je Srednji Istok i onda azijski kontinent. Nemamo nikakve planove sa bh. muslimanima u geostrateškom, obavještajno-bezbjedonosnom i vojnom smislu. To se da primijetiti, ako se želi biti iskren i pošten, i iz onoga što su zaista aktivnosti Islamske Republike Iran ovdje. U kojim oblastima je Iran ovdje aktivan? Koje su to institucije prisutne i čime se one bave? To su, prije svega, fondacija Mulla Sadra, Institut Ibn Sina i Perzijsko-bosanski koledž. Bave se naukom i kulturom, bave se duhovnom i kulturnom razmjenom i vezama koje stoljećima povezuju narode ovih prostora sa narodom Irana. Nismo mi od jučer povezani na tom kulturnom, duhovnom, intelektualnom nivou. Naše veze sežu daleko u prošlost. To su prioriteti djelovanja tih institucija i to je ona oblast u kojoj mi mislimo da treba raditi.
Treba njegovati sve ono što nas veže već stoljećima i onu literaturu koju zajedno baštinimo, to je poezija hafiza Širazija, za koju je jedan od najznačajnijih komentara napisao Bosanac, Sudi Bosnevi. To je ona duhovna i kulturna povezanost koja se njeguje još od prvih tragova islama na ovim prostorima, koju njeguju bosanske sufije. Pa vidite većina značajnih sufijskih šejhova koji imaju svoje sljedbenike ovdje bili su iz Irana. To nije samo slučaj sa BiH, to je slučaj i sa drugim dijelovima svijeta. Ta sufijska učenja imaju svoju duboku tradiciju i ukorijenjenost na ovim prostorima. Mi nismo narod koji će zloupotrijebiti takvu vrstu odnosa i takvu duhovnu i kulturnu povezanost.
Dolazim iz zemlje koja je baštinik jedne od najvećih svjetskih kultura i civilizacija, zemlje čiji je jedan od prvih vladara, čuveni Kuroš (Kir Veliki) pružio utočište babilonskim Jevrejima. To je onaj odnos koji mi želimo da razvijamo ovdje. Zato molim bh. medije – nemojte praviti od nas babaroge! Ne želimo da se iko nas boji. Pa pobogu, čak ni Islamskoj revoluciji u Iranu nije prethodilo nasilje, niti obavještajno-bezbjedonosni rad imama Homeinija, nego svijest ljudi da su im potrebne promjene i da ne mogu više trpiti takva poniženja. Imam Homeini je uspio svrgnuti Šahov režim a da niti jedan metak po njegovoj naredbi nije ispaljen i ni na koga. Neka se niko ne boji da ćemo mi ovdje pucati, dizati bilo koga u zrak i slično. Dok se uzdamo u svoju glavu i mozak, nemamo potrebu da posežemo za puškom ni u našem regionu, a kamoli ovdje. Koješta.
DANI: Ono što mene zanima u savremenoj historiji i politici Irana jeste pitanje kako se dogodio taj zaokret da, nakon dvije decenije održavanja balansa između desnog i lijevog, sada iranska politika ode ultradesno. Sada Iranci i na ulicama Teherana i drugih gradova traže veće slobode i više pravde u samom Iranu, a ne samo pravde i slobode za druge zemlje i narode. Kako se dogodila ta promjena?
NAVVAB: Vrlo dobro i tačno postavljeno pitanje. Ne samo da ga se ne bojim, nego ću s radošću odgovoriti. Na neki način ja sam direktno involviran u ovo o čemu vi govorite. Mogao bih reći čak i da sam žrtva toga. Znate zašto? Zato što sam ja na čelu Univerziteta za međureligijske studije na kome se proučavaju različite religije svijeta, Univerziteta na kome se omogućuje da se misli drugačije od onoga što je mainstream, od onoga što je zvanično. Moj životni moto je tolerancija. Ne samo tolerancija između lijeve i desne struje, između šiita i sunita nego i tolerantan odnos među svim religijama, među svim ljudima. Ja sam u stvari podigao jednu zastavu na kojoj piše Razgovor sa svima, dijalog sa svakim.
Dakle, u pravu ste, dobro ste to primijetili i ta desna struja, desnica u Iranu je prevagnula i htjela je na neki način da preuzme svu vlast u svoje ruke. To se desilo još jednom prije, u vrijeme dolaska Hatemijeve vlade na vlast. Iranska desnica je prije prve Hatemijeve vlade 1997. imala jedan ovako snažan zamah i htjela da preuzme svu kontrolu u zemlji, i izvršnu i zakonodavnu vlast . Ali šta je bila posljedica toga? Apsolutna pobjeda lijeve struje oličene u ličnosti Hatemija, kao izabranog predsjednika i preuzimanje vlasti u iranskom parlamentu od strane lijeve struje. I sada unutar same desnice u Iranu razlikujemo dvije uvjetno kazano frakcije ili struje. Jedna je ekstremno desna, a druga je umjerena ili racionalna da tako kažem. Na posljednjim parlamentarnim izborima više glasova u parlamentu je osvojila ova umjerena struja. I tačno je da desnica vlada i upravo ta situacija je polučila ovu podjelu unutar same desnice.
Ta podjela se sada ogleda u parlamentu u omjeru broja zastupnika 90 naprema 170. To je otprilike jedan naprema dva. Dakle, 170 mjesta zauzimaju poslanici koji pripadaju toj tzv. umjerenoj – racionalnoj desnici na čijem čelu je gospodin Larijani, aktuelni predsjednik iranskog parlamenta, a negdje 80 – 90 mjesta u parlamentu zauzimaju pripadnici te ekstremne struje. A imamo i onih radikalno ekstremnih da tako kažem koje ja zovem šiitskim talibanima i oni imaju svojih 20 mjesta u parlamentu. Tako da ja mislim da nema mjesta za zabrinutost. Možemo u skoro vrijeme očekivati opet taj obrat na državnom čelu. Reformističke ideje u Iranu su duboko ukorijenjene i na neki način ta struja i to mišljenje je imalo zvanično priznanje i od rahmetli imama Homeinija i ajatolaha Hameneija. Ali, vi to bolje znate od mene, ideja i mišljenje se ne mogu ukloniti. Ne možete pomesti nijednu ideju, ne da u Iranu nema onih koji bi to uradili, koji bi proreformsko mišljenje i ideju uklonili sa iranske društvene i političke scene. Naravno da ima, ali to je prosto nemoguće. I, naravno, smjene na vrhu političke moći su prirodne. Nemojte se sekirati, vaša struja će u Iranu ponovo doći na vlast (smijeh).
DANI: Koja je Vaša lična pozicija u onome što se opisuje kao “razočarenje Vođe revolucije nekim postupcima predsjednika Irana”?
NAVVAB: Potpuno se slažem da ima toga. Ajatolah Hamenei je očekivao mnogo više od ove vlade. Očekivao je nešto drugačije od onoga što je ona uradila. Njegovo ulaganje u ovu vladu nije se pokazalo isplativim i nije dalo željeni rezultat. I to što se govori o uspjehu u različitim sferama, u naučnom razvoju, učešću na međunarodnim takmičenjima, u različitim naučnim disciplinama, uspjesima koje postižu Iranci, to su plodovi entuzijazma naroda i rada onih institucija koje su izravno potpomognute od strane Lidera. Iranski narod je i u periodu ove vlade postigao značajne rezultate, uspješno su realizirani mnogi projekti, međutim aktuelna vlada, pogotovo na međunarodnom planu nije polučila željene rezultate.
DANI: Kako poredite dva posljednja iranska predsjednika Hatemija i Ahmedinedžada? Vidjeli smo jedno veliko otvaranje u vrijeme predsjednika Hatemija i veliko zatvaranje Irana prema svijetu i gubljenje mnogih prijatelja u vrijeme sadašnjeg predsjednika?
NAVVAB: Naravno da se radi o dvije različite politike, o dvije različite diplomatije, da tako kažem. Predsjednik Hatemi je zagovarao vođenje diplomatije sa državama, sa vladama. Aktuelni predsjednik Ahmedinedžad vodi takozvanu narodnu diplomatiju koja je više populistička. Što se tiče naroda u svijetu, vi ćete naći širom svijeta obične ljude kojima je Ahmedinedžad vrlo simpatičan. To se vidi tokom njegovih posjeta, čak i u Saudijskoj Arabiji kad prođe kroz neku od onih saudijskih mahala, skandiraju mu. Ljudi ga vole i u nekim drugim dijelovima svijeta. Naravno, taj populizam daje rezultate na kratke staze. Ja neću da potvrdim ispravnost takve politike, kad je u pitanju Ahmedinedžad, ali hoću da potvrdim da ni taj vid diplomatije nije bezuspješan. Samo kažem da ta populistička diplomatija daje rezultate u mjeri u kojoj daje.
Predsjednik Hatemi je bio sasvim drugi tip predsjednika i vodio je sasvim drugu politiku koja je značila odnose sa državama. Želim da vas riješim briga u vezi sa ovim i da budete mirni što se toga tiče: ja niti sam glasao za Ahmedinedžada, niti pripadam njegovoj struji. Ja sam već godinama na meti za odstrel njegovih medija, novina i časopisa koji su pod njegovom kontrolom. Ali moram priznati da ni njegovo predsjednikovanje nije bilo bez ikakvih rezultata. Još uvijek u Iranu on ima značajnu podršku. U nekim svojim aktivnostima se zaista ponio junački. Jedna od tih stvari je njegova skromnost i otvoren odnos prema ljudima. On zaista neumorno radi, nastojeći da služi narodu. Krasi ga i značajna doza hrabrosti, stalno putovanje po Iranu i izravna komunikacija sa ljudima u različitim provincijama. U svakoj od iranskih provincija u ova dva mandata boravio je po tri puta. Većinu i manjih iranskih gradova je posjetio. Zaista njihov minimalni radni dan traje 12 sati. S njim ide i čitav kabinet.
Ta oholost koja je ponekad krasila političare sada je polako nestala, ta uznositost, ta distanca između političara i naroda je polako izbrisana. Ima naravno nekih dobrih parola ali one nisu pretočene u djelo, na primjer, decentralizacija. On se zalagao za prenošenje dijela ovlasti sa centralne vlade na provincije. Naravno, imao je i otpora u svom radu. Ali imao je i velike greške i još uvijek ih ima, a najveća je to što se suprotstavio Lideru. Druga njegova greška je što je u stvari dozvolio sebi da njime upravlja jedna druga osoba, čovjek po imenu Maššai, za koga se ne može pouzdano znati ni tvrditi gdje bi on odveo zemlju. Još uvijek mnogi u Iranu, između ostalih i ja sam, nismo saznali ko je čiji mentor Ahmedinedžad Maššaijev ili Maššai Ahmedinežadov. On, taj čovjek je glavna tačka sporenja između Lidera pa i uleme na jednoj strani i predsjednika na drugoj strani. Ahmedinedžad je i za nas još uvijek enigma. Nije baš tako jednostavno. Sad trenutno se ponaša kao najveći reformista. On podržava kinematografiju, druži se sa glumcima, pjesnicima, traži veću slobodu štampe, protivi se onima koji na ulicama korigiraju način oblačenja žena, itd. Ali, to više ne prolazi. Sad smo otišli duboko u iransku unutrašnju politiku i nisam nimalo diplomatski razgovarao sa vama, jer sam čovjek koji dolazi iz kulture, a ne politike.
Ajatolah Dženneti
Promjena za novu energiju u IZ
DANI: Kako vidite značaj promjene na čelu Islamske zajednice u BiH?
DŽENNETI: Mislim da je ovo značajan događaj za Islamsku zajednicu u BiH. Naravno taj događaj je proizvod jednog prirodnog slijeda,jedne legalne procedure koja je na tragu i prirodnih i sukladna zakonima na osnovu kojih funkcionira Islamska zajednica u BiH i s tog aspekta smatramo ovo važnim događajem. Ovu promjenu isto tako smatramo i prilikom za osvježenje u Islamskoj zajednici, odnosno na njezinom čelu. Koliko god neko uspješno obavljao neku dužnost, nakon određenog perioda dođe do određenog zasićenja i promjena donosi osvježenje i novu energiju u rad te institucije. S tog aspekta mislim da ova promjena koja se dešava na čelu Islamske zajednice u BiH i koja je plod legalne i zakonite procedure, koja je plod odabira ljudi koji su sigurno za to bili pozvani i ljudi koji su posjedovali neophodno znanje i iskustvo da bi napravili pravi izbor, mislim da će ova promjena donijeti i novu energiju i nove blagodati u radu Islamske zajednice u BiH.
Naravno, što se tiče godina u kojima je prof. dr. Mustafa Cerić obnašao dužnost reisu-l-uleme u BiH, iz naše perspektive gledano to je bio period u kome zaista nije bilo lako nositi teret te odgovornosti, biti na čelu IZ u BiH. Ali profesor Cerić je jedna vrlo aktivna i darovita osoba puna energije, što se vidjelo u njegovom radu. Iz perspektive Islamske Republike Iran, iz koje ja dolazim, mi smo mu zahvalni na saradnji koju smo s njim kao osobom i reisu-l-ulemom imali u toku njegovih mandata. On je više puta posjećivao našu zemlju i držao predavanja na našim sveučilišnim centrima, imao susrete sa našom ulemom, vrlo korektne odnose i saradnju. Naravno na ovdašnjoj javnosti i ulemi je da sudi o uspješnosti obavljanja te funkcije uvaženog gospodina Cerića. Mislim da novi reisu-l-ulema, Husein ef. Kavazović, čiji je izbor plod odabira bosanskohercegovačke uleme i članova IZ, ima priliku da iskoristi bogato iskustvo reisa Cerića ali i unese svježinu i jednu novu energiju u rad Rijaseta IZ i svakako poluči promjene koje će voditi boljitku IZ u cjelini.
DANI: Vi ste tokom rata bili izaslanik Vođe islamske revolucije za pomoć narodu u BiH. Zašto poslije rata nisu više razvijeni odnosi Irana i BiH?
Dženneti: Prije svega, to je prirodno i razumljivo. Narod u BiH se u vrijeme agresije na ovu zemlju i ratnih dešavanja našao na udaru jedne zaista brutalne agresije, bio je žrtva najbrutalnijih i najstravičnijih zločina što je od samog početka rata i agresije na ovu zemlju poslalo sliku o bosanskom narodu kao ugroženom i potlačenom narodu, kao žrtvi brutalnih napada i zločina i to je svakako u to vrijeme devedesetih godina mobiliziralo ljude u Iranu da pomognu narodu BiH.
To vam je kao kad je neko teško bolestan pa se svi skupe da pomognu tom čovjeku da ozdravi. A kad on ozdravi i ustane iz postelje, prođe i dugo vremena da se ti ljudi opet vide. Jednostavno, ne treba mu više pomoći, svi vide da je ustao iz postelje i da je dobro i svako je opet otišao svojim putem. Ja ne kažem da je BiH bila takav bolesnik i da se to u ovom slučaju desilo, ali takve se stvari događaju u životu.
Mi svakako i danas imamo korektnu komunikaciju i odnose, o tome svjedoči i naš boravak u Sarajevu ovih dana. Naravno da odnosi između dvije zemlje mogu i trebaju da se unapređuju i razvijaju.
Brat Šehid
Ponosan sam što je pao u BiH
DANI: Hvala Vam. Vaš brat Husein je ubijen u zapadnom Mostaru. Zanima me šta ste i lično, kao član porodice, saznali o tome i da li ste tražili krivično gonjenje mogućih počinitelja?
NAVVAB: Od samog početka ja nisam bio za to. Naravno da sam ponosan na tu činjenicu da je moj brat pao kao šehid ovdje u BiH, ali od samog početka sam procijenio da, pogotovo u to vrijeme, insistiranje na procesuiranju tog slučaja bi moglo dovesti do nekih posljedica, pogotovo okruženju u kome se to desilo, radi se o Mostaru, da bi to moglo isprovocirati tada, nažalost, možda još uvijek neke nove probleme u međuljudskim odnosima.
Sto bi rekli moji ahbabi, pripadnici odreda "Lasta", prije njihovog dolaska smo ginuli kao glineni golubovi, jer smo isli iskljucivo srcem, a nakon njihove obuke rijetko ko je zijanio glavu. Ponovit cu jos jednom ono sto je rahmetli Alija Izetbegovic rekao u interviewu "DANI" - ma (´97 ili´98 ), kada je upitan koje su nam drzave najvise pomogle za vrijeme agresije, doslovno rekao:"Na prvom mjestu Iran, nakon toga deset mjesta praznih, a zatim...".
