Može li lider HDZ-a preživjeti i “udar” s vrha Katoličke crkve?
Može li, međutim, Čović preživjeti i najnoviji udar – onaj što ga zadesi na samom kraju prohujale godine? Može li, da ne okolišam, preživjeti udar Katoličke crkve – kojoj, nije tajna, treba biti zahvalan da je, usprkos svom zlu što posija, sve ove godine bio nedodirljiv?
Ne znam koliko je prosječni čitatelj informiran, ali poruke s vrha Katoličke crkve u predbožićno vrijeme zaslužuju pažnju – ne samo po svome sadržaju, nego i zbog činjenice da su ih odašiljali redom značajniji od značajnijega. Paljbu na „prvog u Hrvata“ je, naime, otpočeo glavni tajnik biskupske konferencije, nastavio je biskup banjalučki, a završne plotune ispalio prvi među jednakima, nadbiskup vrhbosanski.
Od hrvatskih političara su, ponavljaše jedan za drugim, očekivali da čine sve kako bi se otklanjale ratne nepravde prema građanima BiH, a njihovu narodu – u bosanskoj Posavini, banjalučkoj regiji i drugim dijelovima RS-a – posebice. No, sve to je izostalo, a prvi „borac“ za hrvatska prava, izjavama kako je 85% BiH etnički čisto, desetine tisuća katolika, koji na tom prostoru i danas žive, umjesto da se za njih svim silama zauzima, žive sahranjuje.
Zašto? Zato što, pojašnjava tajnik biskupske konferencije, spomenutoj liniji hrvatske politike, pa i njezinu lideru, nije stalo do čovjeka, i hrvatskog čovjeka posebice – jer, da je tako, tražio bi jednaka prava za sve narode i sve stanovnike BiH na svakom njezinu dijelu – nego „isključivo do malog dijela teritorija, odnosno entiteta koji bi bio napravljen samo od dijela Federacije BiH“. Sadašnja podjela BiH na dva entiteta, nastavlja monsinjor Tomašević, „je nepravedna i kroz nju je legalizirano etničko čišćenje. Uspostavom trećeg entiteta od Federacije BiH, jer spomenuta linija hrvatske politike u BiH i ne govori o RS-u pa je normalno da“ se otuda i „podržava stvaranje takvog entiteta, nepravda ne bi bila ispravljena nego dodatno legalizirana“ – i to ne samo prema manjinskim narodima nego i prema dijelu vlastita naroda izvan entiteta u kojemu je on većinski.
Zbog toga je, zaključuje monsinjor, „nužan što hitniji zaokret spomenute političke linije unutar hrvatskog naroda u BiH“. Jer, koliko god, veli, rješenje za BiH ne može biti isključivo građanska opcija, ne može ni „unutarnje uređenje samo na etničkom načelu jer bi svi narodi i svi građani BiH bili gubitnici, a ponajviše hrvatski narod kao najmalobrojniji i najviše izmiješan s drugima i drugačijima.“
Monsinjorovim porukama – koje, siguran sam, nije izrekao samo u svoje nego i u ime cijele Katoličke crkve – dodatnu težinu dadoše i biskup Komarica i kardinal Puljić. Pri tome, i jedan i drugi upiru prstom u vlasti RS-a – gdje su, veli Komarica, katolici „brutalno i bezočno protjerani, a onda im je zabranjeno da se vrate nazad“ – ali i u ideju o trećem entitetu kao anticivilizacijskom i činu protiv vlastita naroda.
Lider HDZ-a je, čestitajući Božić nadbiskupu, kritike Crkve na vlastiti mu račun, kao i inače, pokušao ignorirati. Logika mu i ovaj put slijedi onu narodnoj – „psi laju“ karavana nastavlja istom trasom i istom brzinom. Hoće li mu to proći i ovaj put? Jer, kardinal mu, izvještavaju mediji, nije bio na božićnom prijemu u Predsjedništvu. Uzvraćeno mu je, istina, istom mjerom – ni lidera HDZ-a nije bilo u gostima kod njega.
Što je iz zatezanja Katoličke crkve s liderom HDZ-a moguće očekivati? Je li, naime, realno da mu, a i opciji koju personificira, ona okrene leđa? Što se mene tiče, šanse su male. Uostalom, politika koju u božićno vrijeme napadoše nije od jučer. A pred njom se sve to vrijeme zatvaralo oči. Prisjetimo se, uostalom, biskupskoga štapa, kojeg kardinalu prije više od deset godina – i to, kako tada Čović reče, „u ime hrvatskoga puka“ – darova lider HDZ-a. Iako, politika koju je vodio tada nije se ni po čemu razlikovala od današnje. Prisjetimo se i redovitih prijema kod kardinala u vrijeme predizbornih kampanja – kojima su, bez obzira je li i sam toga bio svjestan, slane poruke „glasujte za HDZ“, iako je politika, koju su i ova stranka i njezin predsjednik vodili, ista onoj koju danas osudiše.
I ne samo to. Pitanje je koliko je po principu vrha Katoličke crkve spremna reagirati i crkvena baza – kler u katoličkim župama? Jesu li, drugim riječima, i oni takvu politiku spremni osuditi? I jesu li, ne dođe li do radikalnog zaokreta u njoj, svoju vjerničku pastvu spremni pozvati da joj okrene leđa – kao što je sve ove godine pozivaju da joj, zbog tobože hrvatskoga interesa, iskaže povjerenje?
Za bosanski se dio klera ne bih kleo. Ali, da hercegovački za takav princip crkvenoga vrha još uvijek nije raspoložen poprilično sam siguran. Uostalom, biskupskim se javnim prozivkama ne pridruži i biskup mostarski. To, istina, ne mora značiti ništa – i može biti dio dogovora crkvenoga vrha. Ali, istina je da šuti. A to, onda, šalje poruku i njemu podređenima – od Stoca do Livna prije svega. U podtekstu koje je logika, Bosanci mogu činiti što im volja, mi znamo što je naš interes. A interes je ono što čini Čović – i uz njega treba stati. Što, onda, znači da Puljić, Komarica, Tomašević, ini, mogu tamburati što im volja.
Za sve ovo, dakako, znade i prvi hadezeov trećeentitetlija. Zbog čega nema razloga ni za specijalnu uznemirenost. I stoga je na nedolazak kardinala odgovorio istom mjerom. Jer, nadbiskup mu, ako je uz njega, dobro dođe. Ali, i ako nije ništa se specijalno neće dogoditi. I bez njega će, hoću reći, preživjeti. Jer, on još uvijek kontrolira dio Crkve uz koji je relativno najveći postotak biračkog tijela. A to znači da, bar za sada, ne treba mijenjati ništa. Da, dakle, može nastaviti istom trasom – malo sam, malo ruku pod ruku sa svojim banjalučkim drugom. Pa, komu pravo, komu krivo.
Nema topica o HDZ-u pa postavljam ovde.
Interesantno je prozivanje Covica znog prosrpske politike od strane crkve koje je sve cesce i sve glasnije u posljednje vrijeme.
Crkva za razliku od HDZ-a pokazuje da zastupa interese svih bh Hrvata.
Uostalom, ministar ne mora biti član stranke. Mi bismo, možda, predložili nekoga ko nije član HDZ-a, čime bismo još jednom pokazali širinu, prokomentarisao je Ivković.
