Forum Klix.ba

Odgajo bi,zvao bi me tatom dao bi mu sve,zamjenio bi supka koji ga je ostavio(ako bi bio to slucaj) i dao bi mu sve ko da sam mu bioloski tata.

Ne
Kolk'o sa svojim znam deverati i kol'ko me put ispizdi, ne vjerujem da bi im'o snage i strpljenja sve to prolaziti sa tudjim
Onda tu ima jos milion potencijalnih problema
Hvala ali ne hvala

NE!!!

Divim se muskarcima koji se u to upuste.

...poznajem parove koji su zasnovali vezu, prihvatajući djecu partnera; prema onom što mogu vidjeti, čini se da to funkcioniše, međutim, šta se dešava, kakvi su odnosi među članovima, šta ko nosi i osjeća u srcu prema njima, nemoguće je vidjeti i znati; što se mene tiče, prilično svjestan svih mogućih problema u odgajanju, odnosima sa djecom i problema koji slijede iz istog, načelno bih mogao dati jednostavan odgovor, da...mogao bih prihvatiti i upustiti se u takvu situaciju; volim djecu, zapravo profesija kojoj se bavim tiče se djece; lično mislim da su djeca najbolje društvo, i da kada govorimo o čovjeku (human), to značenje se može odnositi samo na djecu

Naravno da bih prihvatila. Ne bih zahtjevala da me oslovljava sa "mama" to bih prepustila volji djeteta. I da, voljela bih ga/je kao da je biološko.

Mislim da su tu problem jedino mentalne barijere, odgoj, tradicija, uticaj okoline itd...
Po prirodi ljudi nemaju problema s tim i mogu prihvatiti dijete i odgajati ga kao da je njihovo... A i u zivotinjskom svijetu to je normalna stvar, da npr zivotinja prihvati odgajanje "tudjeg" mladunceta, cak i druge vrste...
Ja licno ne bih imao problema s tim. Mada, vjerujem da to ne bi islo bez problema, s obzirom na okolinu u kojoj zivimo i mentalni sklop kod nasih ljudi...

Nikad ne bih bila sa muškarcem koji se već ostvario kao roditelj. Divim se ženama koje pristanu da budu dopunska majka tuđoj deci, da se ulažu maksimalno a da se otuđe od njih onda kad se veza sa njihovim biološkim ocem završi. Ja to ne bih mogla, tim pre što bi veza s nečijim ocem bila vrlo specifična a to me ne privlači - naprotiv. Ne bih tako razmišljala da i sama imam decu, mislim da bi mi onda takvi muškarci bili zanimljiviji od onih bez dece.

Da, naravno.

mislim da ne bih mogao...

kad bih mogao birati mislim da bih mogao najbliži rod odgajati kad bi silom prilika ostali bez igdje ikoga

Ne znam stvarno.

Znam situacije razvedenih brakova gdje su djeca postala bliza ocuhu/macehi nego rodjenim ocu/majci.

Toliko o tom.

A zasto da ne, zavolis prijatelja kao da ti je sestra/ brat, zasto ne bi mogli zavoljeti i dijete kao da je vlastito

Nije u tome problem. Već ja nisam siguran da li bih mogao uopšte odgajati djecu. Tu je problem.

strasna greska
al srecom po te zene ima naivaca....

Lucky Strike wrote:Evo jedna ozbiljna tema..

Jeste li ikad razmišljali o tome da li bi pristali oženiti ili se udati za osobu koja ima dijete iz predhodnog braka, i ako je odgovor potvrdan da li bi vam teško palo ako bi morali odgajati,
uslovno rečeno , tudje dijete?

Da li biste smogli snage i prihvatiti li se roditeljske uloge za dijete koje nije vaša krv?

Kakav odnos bi to dijete trebalo imati sa svojim biološkim roditeljom i da li bi vi ikad mogli zamjeniti tu prirodnu ulogu majčinstva/ očinstva za dijete koje nije vaše?

Da li bi ikad rekli tom dijetetu da vas zove
majkom / ocem iako ono nije vaše biološko potomstvo?

Da li bi ikad imali dovoljnu količinu ljubavi prema tom dijetetu kao prema vašem vlastitom?

Jeste li ikad o ovome razmišljali?

Mogla bih... mada, posto sam vec roditelj, mogu imati mozda realniju predstavu o tome... Nekome ko nema dijete, djeluje vjerovatno zastrasujuce...
Ne bih da me zove "mama", dijete svakako treba imati kontakt s bioloskim roditeljem, ne mislim da se tu radi o zamjeni uloga, nego vise o "nadopunjavanju"...
U ovom slucaju, ljubav se razvija postepeno, nije automatski kao kod vlastite djece... ali, svako dijete je vrijedno truda i paznje, i otprilike uzvraca ono sto dobija... Problema uvijek ima, naravno... to je normalno.

Znaj da treba skupiti veliku hrabrost pa dozvoliti nekome "trecem" da bude dio djetetovoga zivota... Vjerovatno zavisi od majke, ali rijetki zadovolje te kriterije, barem ako se radi o odgovornoj majci/ocu...

iTo wrote:strasna greska
al srecom po te zene ima naivaca....

E jebi ga sad, greska ne greska. Zivot pise drame, desi se. Ja sa svojim zivcima to sigurno ne bih mogao. Ali mnogi mogu. I funkcionise. Kapa im do poda

Biti roditelj i vlastitoj djeci odgovorna je, stresna i komplicirana zadaća. No sigurno duplo je kompliciranije ući u vezu gdje trebaš zadovoljiti kriterije ako nisi biološki roditelj.

Naravno sve ovisi i o partneru a i o odnosima koje partner ima sa bivšim supruznikom.

Ako ti odnosi iz prošlosti počivaju na relativno zdravim osnovama, naravno da će i veza sa djetetom biti kvalitetnija.

Nikad ne treba zanemariti utjecaj biološkog roditelja na dijete u ovakvim slučajevima.

Kao drugu otezavajucu okolnost uzela bi u obzir i balansiranje izmedju svoje biološke djece i partnerovog djeteta.
Dakle koliko ste kao osoba spremni otvoriti srce i podjednako tretirati soptvenu djecu i partnerovo dijete iz predhodnog braka/veze.
U bilo kom momentu partnerovo dijete ne bi se smjelo osjećati zakinutim. Emotivno pogotovo.
A tako ni povlastenim jer VI osjećate krivnju, strah i sl, te time gubite autoritet a stvarate i razdor u porodici.

Na kraju podrška partnera u ovakvim situacijama je takodje vazna.
Ako je imate u potpunosti bez preispitivanja vaših postupaka uspjeh je zagarantiran.
Ako se pak svaka vaša riječ ili postupak vagaju i procjenjuju jer ste maćeha/očuh, bilo kakva porodična harmonija je nezamisliva.
Znači ravnopravnost je ključna a takodje i vaša moć prosudjivanja koja neće dozvoliti da odete u nepozeljne krajnosti ..

SaraFina wrote:Biti roditelj i vlastitoj djeci odgovorna je, stresna i komplicirana zadaća. No sigurno duplo je kompliciranije ući u vezu gdje trebaš zadovoljiti kriterije ako nisi biološki roditelj.

Naravno sve ovisi i o partneru a i o odnosima koje partner ima sa bivšim supruznikom.

Ako ti odnosi iz prošlosti počivaju na relativno zdravim osnovama, naravno da će i veza sa djetetom biti kvalitetnija.

Nikad ne treba zanemariti utjecaj biološkog roditelja na dijete u ovakvim slučajevima.

Kao drugu otezavajucu okolnost uzela bi u obzir i balansiranje izmedju svoje biološke djece i partnerovog djeteta.
Dakle koliko ste kao osoba spremni otvoriti srce i podjednako tretirati soptvenu djecu i partnerovo dijete iz predhodnog braka/veze.
U bilo kom momentu partnerovo dijete ne bi se smjelo osjećati zakinutim. Emotivno pogotovo.
A tako ni povlastenim jer VI osjećate krivnju, strah i sl, te time gubite autoritet a stvarate i razdor u porodici.

Na kraju podrška partnera u ovakvim situacijama je takodje vazna.
Ako je imate u potpunosti bez preispitivanja vaših postupaka uspjeh je zagarantiran.
Ako se pak svaka vaša riječ ili postupak vagaju i procjenjuju jer ste maćeha/očuh, bilo kakva porodična harmonija je nezamisliva.
Znači ravnopravnost je ključna a takodje i vaša moć prosudjivanja koja neće dozvoliti da odete u nepozeljne krajnosti ..

Toliko zdravim da su se morali razvest

Pa postoje ljudi koji se razvedu ali nijedno od njih ne smatra da je razvodom zivot stao.

Jednostavno nastave svako svojim putem. Graditi karijere, nove veze i sl.

Ako ti nisi imao emotivnog invalida u prošlosti kao partnera i oca/majku djeteta sigurno će ti zivot u budućnosti biti duplo lakši.

Medjutim, ako je bivši ili bivša fokusiran isključivo na to kako da tebi zagorca ostatak zivota, naravno da će se to odraziti i na emocije djeteta prema tvojoj vezi/braku u budućnosti ..

tu-đe de-te hra-niš mi-la-ne!
mi-la-ne!
mi-la-neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

JThomas wrote:tu-đe de-te hra-niš mi-la-ne!
mi-la-ne!
mi-la-neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

.... JT

Lucky Strike wrote:Evo jedna ozbiljna tema..

Jeste li ikad razmišljali o tome da li bi pristali oženiti ili se udati za osobu koja ima dijete iz predhodnog braka, i ako je odgovor potvrdan da li bi vam teško palo ako bi morali odgajati,
uslovno rečeno , tudje dijete?

Da li biste smogli snage i prihvatiti li se roditeljske uloge za dijete koje nije vaša krv?

Kakav odnos bi to dijete trebalo imati sa svojim biološkim roditeljom i da li bi vi ikad mogli zamjeniti tu prirodnu ulogu majčinstva/ očinstva za dijete koje nije vaše?

Da li bi ikad rekli tom dijetetu da vas zove
majkom / ocem iako ono nije vaše biološko potomstvo?

Da li bi ikad imali dovoljnu količinu ljubavi prema tom dijetetu kao prema vašem vlastitom?

Jeste li ikad o ovome razmišljali?

Jesam razmisljao, ne bi mi tesko palo uopste.
Da.
Kakav god odnos zeli da ima, ja bih se trudio da uticem na to dijete na nacin da ne mrzi i ne osjeca ogorcenost zbog bilo cega. Naravno da bih mogao.
Ne bih to trazio, ukoliko bi me tako zvalo bilo bi mi drago.
Naravno, ne bih uopste pravio razliku medju tom djecom. Mislim da je usvojiti dijete nesto veoma humano, tako da o tome svakako razmisljam. Mislim da je mnogo pozitivnije usvojiti dijete, brinuti se o njemu i odgojiti ga nego izroditi svoju djecu (gledano sa drustvenog aspekta, sa aspekta humanosti).

iTo wrote:strasna greska
al srecom po te zene ima naivaca....

Zasto "po te zene"?
Ili smatras da dijete prilikom razvoda postaje iskljucivo majcina duznost i obaveza?!
I ocevi su podjednako roditelji, dijete moze ostati i kod oca, posebno kada se radi o nesto starijoj djeci... Pa ako je i kod majke, pravi otac ce nastojati da bude dio zivota svoga djeteta, da ucestvuje u njegovom odgoju... Sreca po njih, izgleda da zene lakse podnose takve "greske"

Leo_alfa wrote:

Lucky Strike wrote:Evo jedna ozbiljna tema..

Jeste li ikad razmišljali o tome da li bi pristali oženiti ili se udati za osobu koja ima dijete iz predhodnog braka, i ako je odgovor potvrdan da li bi vam teško palo ako bi morali odgajati,
uslovno rečeno , tudje dijete?

Da li biste smogli snage i prihvatiti li se roditeljske uloge za dijete koje nije vaša krv?

Kakav odnos bi to dijete trebalo imati sa svojim biološkim roditeljom i da li bi vi ikad mogli zamjeniti tu prirodnu ulogu majčinstva/ očinstva za dijete koje nije vaše?

Da li bi ikad rekli tom dijetetu da vas zove
majkom / ocem iako ono nije vaše biološko potomstvo?

Da li bi ikad imali dovoljnu količinu ljubavi prema tom dijetetu kao prema vašem vlastitom?

Jeste li ikad o ovome razmišljali?

Jesam razmisljao, ne bi mi tesko palo uopste.
Da.
Kakav god odnos zeli da ima, ja bih se trudio da uticem na to dijete na nacin da ne mrzi i ne osjeca ogorcenost zbog bilo cega. Naravno da bih mogao.
Ne bih to trazio, ukoliko bi me tako zvalo bilo bi mi drago.
Naravno, ne bih uopste pravio razliku medju tom djecom. Mislim da je usvojiti dijete nesto veoma humano, tako da o tome svakako razmisljam. Mislim da je mnogo pozitivnije usvojiti dijete, brinuti se o njemu i odgojiti ga nego izroditi svoju djecu (gledano sa drustvenog aspekta, sa aspekta humanosti).

Svaka ti cast. I ja isto razmisljam. Samo sto u mom slucaju postoji nepremostiv jaz izmedu razmisljanja i eventualnog djela

stakasa wrote:Svaka ti cast. I ja isto razmisljam. Samo sto u mom slucaju postoji nepremostiv jaz izmedu razmisljanja i eventualnog djela

Koji god da je razlog tog "jaza" opet je pozitivno makar podrzati ideje i akcije koje mijenjaju drustvo i nas same na bolje .