de reci gdje se nalazi majka mu stara.Prolaznik wrote:Ima dosta kuća obnovljeno. Žive Suljevići i uzgajaju koze i ovce. Dolaze vikendaši iz Sarajeva. Nema mlađe populacija što je šteta. Put je isti kao što je bio ranije, ima struje i mobilnog signala. Šta te još zanima?
šta ovo znaci, ljudi napravili vikendice il prijeratni žitelji dolaze na vikendProlaznik wrote:Ima dosta kuća obnovljeno. Žive Suljevići i uzgajaju koze i ovce. Dolaze vikendaši iz Sarajeva. Nema mlađe populacija što je šteta. Put je isti kao što je bio ranije, ima struje i mobilnog signala. Šta te još zanima?
Mislim negdje kod JelečaAltsa wrote:de reci gdje se nalazi majka mu stara.Prolaznik wrote:Ima dosta kuća obnovljeno. Žive Suljevići i uzgajaju koze i ovce. Dolaze vikendaši iz Sarajeva. Nema mlađe populacija što je šteta. Put je isti kao što je bio ranije, ima struje i mobilnog signala. Šta te još zanima?
Zanimaju me sva... Zelengora mi nekako djeluje najprivlačnija među svim planinama u BiH i odavno kontam kako bih je trebao obići (a nisam nikad bio)... Iako nisam neki planiraski tip, Zelengoru bih baš volio obići... E sad ne znam jel postoji ikakav smještaj u blizini i kako to uopšte funkcioniše tamoProlaznik wrote:cyprus wrote:Koliko ima pješačenja do zelengorskih jezera (nisam sad siguran koje je najbliže) i može li se uopšte sa te strane prić?
Sa te strane ali drugom obalom je nekada išla uskotračna skroz do Paleža. Na jednom mjestu je bila uspinjača jer se morala savladati visinska razlika. Danas je sve to zatrpano i ne može se ni pješke. Prošle jeseni sam pokušao od strane Paleža da se probijem terencem do Govze ali već nakon nekoliko kilometara odustao jer više nije bilo moguće.
Do kojih jezera te zanima put? Znam sva jezera i prilaze pa samo pitaj.
Uopste ne bih znao otici u Govzu a rahmetli mi je nana iz tog sela a zadnji put sam tamo bio prije rata 1990-te god kao mali djecak... ali neke slike su mi ostale u sjecanju i volio bih nekad otici... evocirati uspomene... na lijepa, stara, sretna vremena...podsjetiti se kako je sve prolazno.. pustiti koju suzu i vratiti se nazad u grubu stvarnost... 
Mene nije stid jer je to najljepsi dio BiH odakle su vrijedni posteni zdravi plemeniti ljudi. Barem sam ja takav Znas li gdje su ostale porodice osim Suljevica, ko je u Sa, ko je u dijaspori... ali ipak sve je bilo tako cisto, uredno po naninom i dedinom tabijatu a dole cujes šum rijeke Govze ali je ne vidiš od velikih stabala voca, ogromne krošnje oraha... išao sam i u lovacku kućicu na tzv "sacekusu" naravno da je babo drzao pusku a ja se za malo nisam ukenjao od straha jer je u svakom trenutku tebao izletiti makar zec ili srndač ako ne medo 
Poslao sam ti P.P. pa očisti inbox.Prolaznik wrote:Fotografija nemam ali imam savršeno dobro sjećanje. Meni je otac porijeklom iz Jeleča pa ponekad odem u te krajeve. U Govzi sam bio pred zimu. To mi je bilo prvi put nakon rata.
Moj otac je iz Govze, bude cesto preko vikenda u tom regionu ali rjeđe u Govzi. Vise je na Badnjinama, selo iznad Jeleča. U Govzi je na svojoj zemlji podigao kamp kucicu, da ima gdje kafu popiti kad mu je cejf. Posto ima zemlje i u Palezima, ode cesto kada amidza iz Amerike dodje, pa obavezno prestpavaju u satoru...Sto se tice ljudi u selu, takodjer znam da su Suljevici(koji nam dodju i rodjaci) ostali, za ostale neznam. U Jelecu je vec drugacija situacija, ima naroda, starijeg. Efendija sa zenom i djecom, ostalo kao sto neko rece vikendasi.bumerangss wrote:Ima li iko iz ovog sela, da kaze kako je sad stanje, ima li zivota vise... ko se vratio od prijeratnih mjestana, da postavi fotke, da kaze gdje su stari domacini... ko je ostao živ a ko ne...itd itd itd...
Hvalaharla_kurla wrote:Moj otac je iz Govze, bude cesto preko vikenda u tom regionu ali rjeđe u Govzi. Vise je na Badnjinama, selo iznad Jeleča. U Govzi je na svojoj zemlji podigao kamp kucicu, da ima gdje kafu popiti kad mu je cejf. Posto ima zemlje i u Palezima, ode cesto kada amidza iz Amerike dodje, pa obavezno prestpavaju u satoru...Sto se tice ljudi u selu, takodjer znam da su Suljevici(koji nam dodju i rodjaci) ostali, za ostale neznam. U Jelecu je vec drugacija situacija, ima naroda, starijeg. Efendija sa zenom i djecom, ostalo kao sto neko rece vikendasi.bumerangss wrote:Ima li iko iz ovog sela, da kaze kako je sad stanje, ima li zivota vise... ko se vratio od prijeratnih mjestana, da postavi fotke, da kaze gdje su stari domacini... ko je ostao živ a ko ne...itd itd itd...
Citav taj kraj je prelijep. Ja sam provodio ljeta u Govzi i Badnjinama(ili Banjinama kako ko zove). Ostala mi u sjecanju ta neka jednostavna vremena, igra i skakutanje za starijima....i dan danas kad se sjetim smijem se u sebi.
I ja cesto dodjem na Badnjine za vikend, da odmorim dusu. Ove godine planiram sa ocem obici Paleza ako bude vremena, svake godine nesto planiram, ali nikad vremena...
Isao sam (nekad poodavno) autom od Jeleča makadamom prema Zelengori kanjonom Govze, a onda pjehe kanjonom Džafer-potoka do izlaska na put koji ide iz Jelašca, te dalje do Orlovačkog i Jugovog jezera (preko 3h hoda). Vožnja je bila duga i po lošem makadamu, al mi je bio prvi susret sa Zelengorom. Dakle može, al treba ti il džip il da dugo hodaš. Ovo je dobra opcija za bicikla ako bi išao putemcyprus wrote:Koliko ima pješačenja do zelengorskih jezera (nisam sad siguran koje je najbliže) i može li se uopšte sa te strane prić?
Nadam se da ima neko ko će mi moć odgovoriti...A manji autobus?Prolaznik wrote:cyprus wrote:Imam sad jedno drugačije pitanje... Nije baš Govza, ali nije ni predaleko
Kako stići od onih zemljanih piramida? Čujem da ljudi obično idu od Foče, ali mi se ovaj put od Miljevine čini kraćim... Da li je on toliko loš da se ne isplati njime ići?
Nije komplikovano. Kada dođeš u Miljevinu iz pravca Sarajeva skreneš lijevo u grad i ideš samo pravo do rudnika. Prije rudnika te put vodi desno i samo ga pratiš. Piramide su udaljene nekih 10 minuta vožnje i nalaze se odmah pored puta sa lijeve strane. Ne možeš promašiti nikako. Ne očekuj ništa spektakularno. To je nešto što je 10-15 metara široko i visine oko 5 metara. Nema ništa drugo ali zanimljivo za pogledati. Put je asfaltiran ali ima dubokih rupa (bar prije 3-4 godine je tako bilo). Može sa autima bez problema.
Vrati me djetinjstvo, čovječe! Možda smo se i igrali zajednoProlaznik wrote:Fotografija nemam ali imam savršeno dobro sjećanje. Meni je otac porijeklom iz Jeleča pa ponekad odem u te krajeve. U Govzi sam bio pred zimu. To mi je bilo prvi put nakon rata.
Sjećam se kako se nekada sijelilo uz Govzu u hladovini u šumarku i okretali janjci. U Govzi se hladile pive i rakija. Onako u gajbama da ih ne odnese rijeka. Poneka lubenica, ograđena kamenjem. Žene zagrabe vode i naprave kafu na vatri što gori pored. Sjećam se dugačkih stolova, pića, ića i pjesme. Koji su to bili bezbrižni dani. Niko nije pričao o politici, ekonomiji, kreditima... Pričali se vicevi i dogodovštine. Samo smijeh.
Ljeti dođe bager iz Miljevine iz rudnika pa produbi Govzu kod mosta u Jeleču a momci naprave branu pa dobijemo malu akumulaciju. Tu smo se kupali. Hladna rijeka ali vruće mušterije. Možeš uzvodno plivati cijeli dan a stojiš u mjestu jer te tok vraća
Navečer se okupi toliko omladine na korzu ispred škole u Jeleču da auto ne može proći. Jeleč je bio centralno mjesto okupljanja za sve iz tog kraja. Bila je direktna autobusna linija za Sarajevo, mislim nekoliko puta sedmično i svaki dan nekoliko buseva što su vozili radnike u Maglić na posao a đake u školu u Foču. U samom centru je bila kafana kod Muradifa i dvije trgovine koje su držali Kasim i Ejub. Kada je došao telefon sredinom osamdesetih baš u njegovoj kafani se proslavilo i prvi poziv napravio. Moja sestra je tada nazvala i napravila prvi poziv. Bio je jedan šepavi Bajro Ćano što je hodao sa lopatom po cijeli dan i zatrpavao rupe na putu. Imao je ukočenu nogu.
Svaka kuća je imala tzv. stan na kojem su se tkali poznati čilimi. Stara čilimara je srušena i na njenom mjestu izgrađena osnovna škola jer stara škola više nije imala mjesta, koliko je djece bilo. Poslije se stara škola urušila i danas imaš samo nekoliko zidova. Nova škola je poslije rata obnovljena ali nije u funkciji jer u tom kraju više nema nikoga mlađeg od 50 godina.
Kada drenjak sazrije išlo se u berbu. Znali smo kante i kante drenjka da neberemo pored puta prema Miljevini. Bilo je jako puno kupine i maline. Sve divlje raste. Poslije se od drenjka pravio sok. Česmi je bilo na svakom koraku. Studena planinska voda na sve strane. Merak mi je bio da se popnem na Gradinu. Uvijek su mi bili interesantni stečci iza Gradine i ostaci nekakve srednjevjekovne tvrđave. To je još Evlija Čelebija spominjao u svojim putpopisima.
Sjećam se i kada se radio vodovod. Svi su kopali da se polože cijevi i tada su svi u tom kraju dobili vodu. Asfalt je došao nekako u to vrijeme. Govza nije nikada dobila asfalt ali jeste struju i telefon. Kasnije su kamioni uništili taj asfalt kada se radio ribnjak na izvoru Krupice. Stotine tona betona se odvuklo gore. To je jedan od najvećih ribnjaka što sam ikada vidio. I danas je u funkciji. Prije ga je držao KP dom uz Foče a danas je u privatnim rukama.
Putem kojim se danas dolazi u Jeleč i produžava za Govzu nekada je išta uskotračna pruga sve do Paleža. Sjećam se kao malo dijete ako bi poranio ujutro oko 7 čiro je išao prazan u Paleža, a predvečer se spuštao pretovaren balvanima sve do Broda na Drini prije Foče, gdje su se balvani bacali u Drinu. Današnji magistralni put Miljevina - Foča je išao drugom trasom. Otac mi je pričao da je kao dijete radio u Paležima na sječi šume. Ta šuma je prehranila Bosnu poslije drugog rata. Sve se Drinom i Savom spuštalo do Beograda. Tamo se tovarilo na brodove i pravac Amerika. Za uzvrat smo dobijali hranu.
I ja sam bio dijete i rijetko odlazio tamo tako da ne znam puno ljudi. Oni što su preživjeli rat, danas su uglavnom u Sarajevu.
Pošto jako volim prirodu i te šume tamo obišao sam skoro sve što se može obići. Ima još toga pa volim otići da istražujem. Uglavnom idem sam ili vodim djecu. Ako si zainteresovan možemo se dogovoriti da mi praviš društvo. Čim vrijeme bude dozvolilo moram otići do Crnog i Bijelog jezera.
Eto, nadam se da si zadovoljan sa ovom kratkom pisanom reportažom.
Sad ću i ja morati koju crticu iz djetinjstva.