#1 Tsipras učinio više u tri dana, nego Bih u dvadeset godina
Posted: 31/01/2015 14:55
clanak preuzet iz Slobodne Dalamcije, naslov je moj
Novim Vladama se obično dodjeljuje sto dana kritičarske i analitičarske poštede, dok se ne snađu, ne uhvate kormilo i do kraja ne ovladaju administrativnim aparatom. S Vladom premijera Alexisa Tsiprasa u Grčkoj od početka nije takav slučaj. Pomno mu se prati i analizira svaki korak, svaki potez i svaka najava, što samo svjedoči o strahu koji je svojom pobjedom posijao diljem europske upravljačke i financijske oligarhije, a jednako tako i nadi koju osiromašeni, besposleni i obespravljeni Europljani polažu u njegov lik i alternativni politički model.
Za Tsiprasov početak, međutim, iznimno je važno još nešto: riječ je o jednom od najfurioznijih političkih startova u novijoj europskoj povijesti. Već sad se može konstatirati kako je novi grčki premijer više pokazao u svojih prvih 100 sati vlasti, nego većina drugih u 100 dana. Riječ je, k tome, o mjerama i postupcima apsolutno konzekventnim i dosljednim programu Syrize i onome što su biračima obećavali u kampanji. Kad bi se njihova dosljednost i tempo mogli komparirati s našim prilikama, ne bi bili daleko od zaključka da je Tsipras više toga otpočeo realizirati u prva tri dana nego što su razni ovdašnji politički čimbenici Hrvatima priuštili u svoja tri mandata: popis njegovih prvih poteza već je puno dulji i od HDZ-ove jamstvene kartice i od slavnoga Plana 21.
Bez Biblije i svete vode
Najprije je na inauguraciji odbacio zakletvu na Bibliju i škropljenje svetom vodom. Nakon toga je položio vijenac na grobove strijeljanih grčkih partizana. Time je plastično aktualizirao pitanje nikad isplaćene ratne odštete Njemačke Grčkoj zbog okupacije u Drugom svjetskom ratu, a koja se po procjenama koju je davno napravila vlada poraženog premijera Antonisa Samarasa kreće oko 200 milijardi eura. Za prvi službeni premijerski susret Tsipras je odabrao – veoma simbolično u smislu poruke postojanja političke alternative društvu iz Bruxellesa – ruskoga veleposlanika. Mnogim hrvatskim neoliberalima i borcima protiv uhljeba očigledno je promaknulo da je Tsipras potom prepolovio vlastitu Vladu i broj ministarstava srezao napola, sa 20 na 10: iz tih se krugova tome potezu još nije začuo čak ni stidljivi pljesak. Nitko mu nije skinuo šešir ni za najavu drastičnog kresanja vojnog budžeta. Pokrenuo je ukidanje državnih povlastica i koncesija Grčkoj pravoslavnoj crkvi. Poslao je Europskoj uniji memorandum za plan smanjenja grčkog duga i zatražio repozicioniranje Europske kreditne banke.
Bogataši na udaru
Najavio je strogu zakonsku zabranu špekulativnih bankarskih kredita i drugih ponuda, uvođenje zatvorskih kazni za prevarantsko prikrivanje kapitala, kao i dodatno oporezivanje bogataša. Pokrenuo je inicijativu za subvencioniranje hipotekarnih dugova najsiromašnijima. Najavio je podizanje minimalne plaće na 750 eura, kao i najminimalnijih mirovina. Naložio je osiguranje uvjeta za besplatni obrok svoj školskoj djeci. Uveo je izjednačavanje plaća za muškarce i žene, predložio izmjenu izbornoga zakona. Inicirao je da se nefunkcionalne državne, bankarske i crkvene zgrade daju na korištenje beskućnicima.
Zaustavio je privatizaciju nacionalne elektroprivrede i koncesioniranje najveće grčke luke Pirej, za koju je velika kineska grupacija već bila dostavila ponudu. To nije sve: najavio je zakon kojim će se provesti nacionalizacija grčke željeznice, pošte i vodovoda, a možda i banaka. Jednim potezom pera otpustio je sve Vladine savjetnike, a zauzvrat zaposlio 600 državnih čistačica koje su još prije nekoliko godina postale živi amblem grčke krize.
Cijelim nizom poteza u prva tri dana Tsipras se trudio opravdati svoj predizborni slogan „Dolazi nada!“. Ministar financija Yanis Varoufakis već za koji dan planira put na svoj prvi ministarski sastanak u Pariz kako bi uz pomoć Francuske (koja se istina također protivi rigidnim mjerama štednje koje forsira Angela Merkel) od Europske unije dobio više manevarskoga prostora.
Gubitak moći
Sam Tsipras prethodno se u Ateni sastao s predsjednikom Europskoga parlamenta Martinom Schultzom, izloživši mu Vladine prioritete i plan reformi koji predviđa da Grčka do 2020. dobije državni budžet sa suficitom.Ako je nekome i promakla neka Schultzova poruka, nipošto nije i promjena bruxelleskog tona u pristupu Grcima. Već na samome startu ljevičarske Vlade potvrđuju se programatske riječi grčkog ministra financija, profesora Varoufakisa: „Moraliziranje, rasprave, poezija i slično nimalo ne uznemiravaju vlast; moć se plaši samo gubitka moći.“ Na čuđenje mnogih, Tsipras od prvoga dana praktično pokazuje kako demokratski izabrana vlast u nekoj zemlji nipošto nije osuđena tek poslušno klimati glavom na zahtjeve velikih tutora nego da može čak i - vladati.
Novim Vladama se obično dodjeljuje sto dana kritičarske i analitičarske poštede, dok se ne snađu, ne uhvate kormilo i do kraja ne ovladaju administrativnim aparatom. S Vladom premijera Alexisa Tsiprasa u Grčkoj od početka nije takav slučaj. Pomno mu se prati i analizira svaki korak, svaki potez i svaka najava, što samo svjedoči o strahu koji je svojom pobjedom posijao diljem europske upravljačke i financijske oligarhije, a jednako tako i nadi koju osiromašeni, besposleni i obespravljeni Europljani polažu u njegov lik i alternativni politički model.
Za Tsiprasov početak, međutim, iznimno je važno još nešto: riječ je o jednom od najfurioznijih političkih startova u novijoj europskoj povijesti. Već sad se može konstatirati kako je novi grčki premijer više pokazao u svojih prvih 100 sati vlasti, nego većina drugih u 100 dana. Riječ je, k tome, o mjerama i postupcima apsolutno konzekventnim i dosljednim programu Syrize i onome što su biračima obećavali u kampanji. Kad bi se njihova dosljednost i tempo mogli komparirati s našim prilikama, ne bi bili daleko od zaključka da je Tsipras više toga otpočeo realizirati u prva tri dana nego što su razni ovdašnji politički čimbenici Hrvatima priuštili u svoja tri mandata: popis njegovih prvih poteza već je puno dulji i od HDZ-ove jamstvene kartice i od slavnoga Plana 21.
Bez Biblije i svete vode
Najprije je na inauguraciji odbacio zakletvu na Bibliju i škropljenje svetom vodom. Nakon toga je položio vijenac na grobove strijeljanih grčkih partizana. Time je plastično aktualizirao pitanje nikad isplaćene ratne odštete Njemačke Grčkoj zbog okupacije u Drugom svjetskom ratu, a koja se po procjenama koju je davno napravila vlada poraženog premijera Antonisa Samarasa kreće oko 200 milijardi eura. Za prvi službeni premijerski susret Tsipras je odabrao – veoma simbolično u smislu poruke postojanja političke alternative društvu iz Bruxellesa – ruskoga veleposlanika. Mnogim hrvatskim neoliberalima i borcima protiv uhljeba očigledno je promaknulo da je Tsipras potom prepolovio vlastitu Vladu i broj ministarstava srezao napola, sa 20 na 10: iz tih se krugova tome potezu još nije začuo čak ni stidljivi pljesak. Nitko mu nije skinuo šešir ni za najavu drastičnog kresanja vojnog budžeta. Pokrenuo je ukidanje državnih povlastica i koncesija Grčkoj pravoslavnoj crkvi. Poslao je Europskoj uniji memorandum za plan smanjenja grčkog duga i zatražio repozicioniranje Europske kreditne banke.
Bogataši na udaru
Najavio je strogu zakonsku zabranu špekulativnih bankarskih kredita i drugih ponuda, uvođenje zatvorskih kazni za prevarantsko prikrivanje kapitala, kao i dodatno oporezivanje bogataša. Pokrenuo je inicijativu za subvencioniranje hipotekarnih dugova najsiromašnijima. Najavio je podizanje minimalne plaće na 750 eura, kao i najminimalnijih mirovina. Naložio je osiguranje uvjeta za besplatni obrok svoj školskoj djeci. Uveo je izjednačavanje plaća za muškarce i žene, predložio izmjenu izbornoga zakona. Inicirao je da se nefunkcionalne državne, bankarske i crkvene zgrade daju na korištenje beskućnicima.
Zaustavio je privatizaciju nacionalne elektroprivrede i koncesioniranje najveće grčke luke Pirej, za koju je velika kineska grupacija već bila dostavila ponudu. To nije sve: najavio je zakon kojim će se provesti nacionalizacija grčke željeznice, pošte i vodovoda, a možda i banaka. Jednim potezom pera otpustio je sve Vladine savjetnike, a zauzvrat zaposlio 600 državnih čistačica koje su još prije nekoliko godina postale živi amblem grčke krize.
Cijelim nizom poteza u prva tri dana Tsipras se trudio opravdati svoj predizborni slogan „Dolazi nada!“. Ministar financija Yanis Varoufakis već za koji dan planira put na svoj prvi ministarski sastanak u Pariz kako bi uz pomoć Francuske (koja se istina također protivi rigidnim mjerama štednje koje forsira Angela Merkel) od Europske unije dobio više manevarskoga prostora.
Gubitak moći
Sam Tsipras prethodno se u Ateni sastao s predsjednikom Europskoga parlamenta Martinom Schultzom, izloživši mu Vladine prioritete i plan reformi koji predviđa da Grčka do 2020. dobije državni budžet sa suficitom.Ako je nekome i promakla neka Schultzova poruka, nipošto nije i promjena bruxelleskog tona u pristupu Grcima. Već na samome startu ljevičarske Vlade potvrđuju se programatske riječi grčkog ministra financija, profesora Varoufakisa: „Moraliziranje, rasprave, poezija i slično nimalo ne uznemiravaju vlast; moć se plaši samo gubitka moći.“ Na čuđenje mnogih, Tsipras od prvoga dana praktično pokazuje kako demokratski izabrana vlast u nekoj zemlji nipošto nije osuđena tek poslušno klimati glavom na zahtjeve velikih tutora nego da može čak i - vladati.
što bi Grci rekli mogu izbacit. 
