#1 AKO MOZE PAR ISKRENIH SAVJETA,BITNO MI JE
Posted: 02/01/2015 20:04
Pozdrav ljudi,prije sveg Sretna svima N.G i da ste mi zivi i zdravi..
Imam 19 godina,i djevojku koja ima 17,vec godinu dana smo u vezi,i sve u svemu je lijepo kad bolje razmislim.Volimo se.Ja sam iz fine porodice,normalne jedinac sam.Moja djevojka nije te sreće,Zivi sa nanom,i ona je vanbračno dijete,njena majka nikad joj nije rekla zapravo ko joj je tata,udala se po drugi put, ne računajući moju djevojku i ima kčerku iz prvog braka..moja je djevojka i dalje ostala sa nanom.Ali bukvalo njena cijela familija koliko sam upoznat nije bas srećna,sto se tiče ljubavi sve je nekako uzburkano,i poremečeno..da ne idemo u detalje..postoji sad problem,samo mojim RODITELJIMA.Nekako u počtku nisu branili i podrzavali su je u tom smislu da joj nije lahko,i da ona nije nista kriva tome samo je nesrećno dijete,sad vec nije bas tako,imam osjećaj kad pričamo na tu temu,kao da mi hoce reci da im se ta djevojka ne svidja,da nije za našu kuču,i mama često kaze da nije to,to.I toliki je pritisak oko toga,toliko vlada negativna energija,da se bukvalno svako na svakoga dere,da jednostavno svaki put zaplačem i ako sam momak jer sam i ja osjetljiv puno.Meni je jako teško kad pričamo o tome..ja shvatam svoje roditelje,da zele meni dobro,i zele da se ne desi to i meni,kako u narodu kazu "kakva majka,takva kčerka".Znate na sta mislim.Ali ja je volim,i imam namjernu da je zenim
,ne zelim da nas iko rastavi i da nam bilo ko brani..ali nije jednostavno biti u vezi koju roditelji ne podrzavaju,još toliko dugo.Zelim da mi neko da savjet kakav bilo,kako bih mogao neke dileme rijesiti,ne zelim da nju sekiram,puno je osjećajna i puno smo se vezali jedno za drugo.Ne zelim da patimo oboje,zelim da sam sa njom srećan zauvijek,naravno ako bude sudbine 
Imam 19 godina,i djevojku koja ima 17,vec godinu dana smo u vezi,i sve u svemu je lijepo kad bolje razmislim.Volimo se.Ja sam iz fine porodice,normalne jedinac sam.Moja djevojka nije te sreće,Zivi sa nanom,i ona je vanbračno dijete,njena majka nikad joj nije rekla zapravo ko joj je tata,udala se po drugi put, ne računajući moju djevojku i ima kčerku iz prvog braka..moja je djevojka i dalje ostala sa nanom.Ali bukvalo njena cijela familija koliko sam upoznat nije bas srećna,sto se tiče ljubavi sve je nekako uzburkano,i poremečeno..da ne idemo u detalje..postoji sad problem,samo mojim RODITELJIMA.Nekako u počtku nisu branili i podrzavali su je u tom smislu da joj nije lahko,i da ona nije nista kriva tome samo je nesrećno dijete,sad vec nije bas tako,imam osjećaj kad pričamo na tu temu,kao da mi hoce reci da im se ta djevojka ne svidja,da nije za našu kuču,i mama često kaze da nije to,to.I toliki je pritisak oko toga,toliko vlada negativna energija,da se bukvalno svako na svakoga dere,da jednostavno svaki put zaplačem i ako sam momak jer sam i ja osjetljiv puno.Meni je jako teško kad pričamo o tome..ja shvatam svoje roditelje,da zele meni dobro,i zele da se ne desi to i meni,kako u narodu kazu "kakva majka,takva kčerka".Znate na sta mislim.Ali ja je volim,i imam namjernu da je zenim