Forum Klix.ba

.

zbog je uzrok
radi je namjera

jel zbog ili radi

Mislim da je slabo parova koji su sretni i zaljubljeni nakon 15-20 godina braka,to je onda radi djece

Dodje trenutak kada vise ti i tvoja sreca niste na prvom mjestu,vec neko drugo obica,,to jest dijete

konotacije mogu biti različite
ne bi se oženili da nije zanijela
ili oženili su se jer im je dojadilo da se vodaju a oboje žele djecu

u prvom je ZBOG u drugom RADI

.

ako nema neke normalne atmosfere ,da zivite ko ljudi, nema tu vajde .......djeca vide i nasilje u braku( koliko god vi to htjeli sakriti ) i hladnocu i vase medjusobno odbijanje , nepostivanje partnera i itd sta sve ima vec ........i sto je najgore djeca to ponesu u svoj zivot , pogledajte ako je otac bio svaler i nije postivao suprugu ,sta mislite kakav je sin ili kcerka.........

Lounge Act wrote:@Black swan - zbuni me mislila sam na na namjeru ostajanja u braku radi srece djece
@arslanbey - vjerujem da jest malo takvih parova jer se rutina zavuce u brak, nakon 15+g valjda je i normalno, ali ipak ljudi ostanu dosta emotivno i fizicki bliski. Ne zelim da iznosim detalje iz svog braka, samo me zanima ako smo veoma dobri prijatelji i slozni kao roditelji - da li, po vasem misljenju, vrijedi ostati u takvom odnosu radi djece?

Da,to je najbitnije u jednom braku.Ona pocetna zaljubljenost traje prvih par godina i ona nestane da si ne znam ti s kim zavrsio.Brak je institucija smisljena radi porodice,zajednice.A ta pocetna ljubav je sredstvo,pomaze da se stvori dobar temelj-prijateljstvo,postovanje itd...a to onda traje cijeli zivot(ako imas srecu)

edit

graue_maus wrote:ako nema neke normalne atmosfere ,da zivite ko ljudi, nema tu vajde .......djeca vide i nasilje u braku( koliko god vi to htjeli sakriti ) i hladnocu i vase medjusobno odbijanje , nepostivanje partnera i itd sta sve ima vec ........i sto je najgore djeca to ponesu u svoj zivot , pogledajte ako je otac bio svaler i nije postivao suprugu ,sta mislite kakav je sin ili kcerka.........

TO stoji ali problem je sto nam je zapad(holywood) romantizovao brak,postavio nam neka ocekivanja koja su nerealna.Sta mislis da li su nasi djedovi,pradjedovi bili tesko zaljubljeni cijeli zivot? nisu ali su bili dobri zivotni drugovi,postovali se i voljeli .A danas slusas "on je super otac,super muz ali jednostavno nisam zaljubljena"....pa daj da je zlatan neces biti zaljubljena citav zivot

Lounge Act wrote:Ima li starijih forumasa ili forumasica koji su ostali u braku radi djece?
Da li ste se pokajali nakon svega ili ste zadovoljni sto ste napravili takvu odluku?

Ako imas bilo kakvu dvojbu oko toga i savjet trazis na forumu...not good...
Samo cu ti reci da djeciji osmjeh kada izadjete negdje kao porodica...Neprocjenjivo. A za taj osmjeh, ja licno, bi uradio sve...

Lounge Act wrote:samo me zanima ako smo veoma dobri prijatelji i slozni kao roditelji - da li, po vasem misljenju, vrijedi ostati u takvom odnosu radi djece?

Pa u čemu je problem ako je situacija ovakva?

Ovo može biti samo + nikako -.

.

Lounge Act wrote:Nema nepostivanja, nema nasilja, gledajuci sve je savrseno, medjutim, izmedju nas nema nikakve fizicke bliskosti. Ostali smo veoma dobri prijatelji koji zive zajedno bez posebnog dogovora o tome kao da odrzavamo nekakav privid ljubavi i sami sebi. Takvo stanje nije doslo odjednom nego se postepeno uvuklo izmedju nas. Ponekad mi to strasno zasmeta i pomislim na razvod, ali onaj djeciji osmijeh koji Norm spomenu i jos mnogo takvih situacija odvuku misli na drugu stranu...

Vas dvoje ste izgleda prevazišli i fazu prijateljstva.
Sad ste k'o brat i sestra.

i razvešćeš se, i šta onda?

to da cijeli život ima ljubavi, nije nemoguće ali dožive vrlo rijetki sretnici kojima se sve poklopi. možeš ti tražiti i naći drugog, trećeg, četvrtog muža ali su sve šanse da će i sa njim biti sve isto nakon nekoliko godina, a porodicu ćeš rasturiti.

Lounge Act wrote:Nema nepostivanja, nema nasilja, gledajuci sve je savrseno, medjutim, izmedju nas nema nikakve fizicke bliskosti. Ostali smo veoma dobri prijatelji koji zive zajedno bez posebnog dogovora o tome kao da odrzavamo nekakav privid ljubavi i sami sebi. Takvo stanje nije doslo odjednom nego se postepeno uvuklo izmedju nas. Ponekad mi to strasno zasmeta i pomislim na razvod, ali onaj djeciji osmijeh koji Norm spomenu i jos mnogo takvih situacija odvuku misli na drugu stranu...

Koliko ste godina?

Ako ti to fali,zasto se ne potrudis da vratis fizicku bliskost? jer i to je moguce.

...brak je čudna stvar; najčešće ne znamo u šta se upuštamo, šta nas očekuje, kako to izgleda i funkcioniše; zapravo, najčešće očekujemo previše, jer veoma i mnogo želimo (što je sasvim razumljivo); pri ovakvim rasprama, sjetim se svoje prijateljice, osobe koja je primjer savršene žene, koja ima savršenog muškarca i očekuje savršeni brak; ljutila se na mene u situacijama kada smo razgovarali o braku, a kada je suočena sa drugačijom (realnijom) vizijom istog; danas, uvijek kada se sretnemo (još je u braku i nadam se da će tako i ostati), ne propusti priliku reći kako joj je žao što se nismo potrudili razbiti iluziju o onome što je čeka; ovih dana, meni izuzetno dragi ljudi su u situaciji da se rastaju, i ono što prolaze njihovi klinci je sve samo ne ugodno; u principu, hvala bogu pa postoji razlaz, siguran sam da je to nekad najbolji i jedini način da se prekine patnja, ali djeca...mislim, kako objasniti djetetu od 6 godina zašto više ne može da vidi babu/ mamu svaki dan i igra s njime...ono "mi se više ne volimo" ma da; i nauka je dokazala da se nakon 3 godine zajedničkog života (veza, brak), emocije naglo smanjuju i opadaju; možda bi tada trebalo primat da umu poštivanje, podrška!!! po mom skromnom mišljenju, u braku jedno drugo bismo trebali učiniti boljim...nažalost to nije uvijek tako

Lounge Act wrote:Nema nepostivanja, nema nasilja, gledajuci sve je savrseno, medjutim, izmedju nas nema nikakve fizicke bliskosti. Ostali smo veoma dobri prijatelji koji zive zajedno bez posebnog dogovora o tome kao da odrzavamo nekakav privid ljubavi i sami sebi. Takvo stanje nije doslo odjednom nego se postepeno uvuklo izmedju nas. Ponekad mi to strasno zasmeta i pomislim na razvod, ali onaj djeciji osmijeh koji Norm spomenu i jos mnogo takvih situacija odvuku misli na drugu stranu...

Vjeruj da je mnogo, mnogo priča sličnih ili gotovo istih. Biti će surovo ako kažem većina, ali treba dobro sebi u oči istinom pogledati pa reći ove stvari koje si ti iznijela. I baš što kažeš, nije to onaj loši postotak bračnih zajeba gdje je prisutno nasilje, prevare, svađe, upravo suprotno. Ti si u nekom naizgled sasvim normalnom odnosu, koji nije potpun. Sa strane djeluje bajkovit, za rodbinu i prijatelje možda čak i primjer uzornog i lijepog braka, ali kad ste sami, nije potpun da ga hebeš. I muči te to i kontaš da može bolje, možda negdje i sretnije, zaljubljenije, strastvenije. Ali onda vidiš par malih očiju kojem ste vi okosnica čitavog Svemira i tvoje zamisli se zakoče u startu. Pa opet zbrojiš sve - i nije mi loše, i lijepo se družimo, i uzajmno se poštujemo, i šta mi je koji vrag da uopšte razbijam glavu s glupostima, i ostaneš. I opet se sve vrati na isto za par dana. Kao što reče ekipa gore, vjerujem da bi na iste ili slične (ne daj Bože i gore) situacije naletila i s nekim drugim nakon izvjesnog vremena, da sad odeš i rastaneš se. Ljubav jednostavno kroz godine dobija drugačije oblike, uz zajednički život i djecu. Bar sam ja to tako sebi objasnila. Vjeruj, imala sam ljubav onu venorezajuću, ludu, veću od života, reklo bi se filmsku i bolesnu, za koju se umiralo. I ne bih sekundu tog ludila sad zamjenila za ovaj spokoj nekog običnog mira u braku. Možda ti taj osjećaj ne dere pluća i pomiče tlo pod nogama, ali je stabilan, prijateljski, onaj na kojeg možeš računati kroz život, s kojim su djeca sretna i tvoj život ima smjer.

Ovo što si saopštila nama tvoj muž vjerovatno ne zna. Neću ulaziti u to koliko je jako vaše prijateljstvo, ali sam mišljenja da morate porazgovarati o tome što te muči. Imam osjećaj da bi ti ovaj problem riješila na svoju ruku. Pravo pitanje je:

Jesi li poduzela nešto čime bi poboljšala svoju situaciju?

Vjerovatno misliš da je razvod rješenje (možda i jeste, ne želim da ulazim u to), ali ukoliko problem leži u tebi, nijedan brak svijeta te neće učiniti sretnom. Ukoliko ti nisi voljna rješavati bračne probleme zajedno sa svojim saputnikom kojeg smatraš prijateljem, s kim ćeš ih rješavati onda? Hoće li tvoj eventualni slijedeći brak biti popravni gdje ćeš ispravljati greške koje si pravila u prvom ili ćeš opet na forumu tražiti rješenje vaših bračnih problema?
Na ova pitanja ne tražim odgovor, samo razmisli.

Lounge Act wrote:Nema nepostivanja, nema nasilja, gledajuci sve je savrseno, medjutim, izmedju nas nema nikakve fizicke bliskosti. Ostali smo veoma dobri prijatelji koji zive zajedno bez posebnog dogovora o tome kao da odrzavamo nekakav privid ljubavi i sami sebi. Takvo stanje nije doslo odjednom nego se postepeno uvuklo izmedju nas. Ponekad mi to strasno zasmeta i pomislim na razvod, ali onaj djeciji osmijeh koji Norm spomenu i jos mnogo takvih situacija odvuku misli na drugu stranu...

hej nije da te nagovaram na bilo sta...Norm je bio u nezavidnoj situaciji, brak,odnosi u braku ma ono bas ko brat i sestra...cimeri...nista...crnjak, razvod? troje malih andjelaka, koji te docekaju osmjehom na licu kada dodjes s posla umoran ko cuko...ali ih vidis i zagrlis, doneses kinder jaje i oni najsretniji na svijetu...Onda je Norm malo popustio, malo pomalo, niz dlaku, vidim topi se i druga strana, i eto nas kao porodica, zajedno, jos uvijek nije idealno, ali, hej pa gdje jest osim na filmovima...

dupli...

direktni wrote:Svi oni koji su se razveli, a djeca su im iznad 7 godina, neka pitaju sopstvenu djecu; je li im bilo bolje dok su bili porodica ili im je sada bolje?, a roditelji će i dalje pričati kako su im djeca najvažnija u životu!

Jedan od sretnijih dana mog zivota je kad su starci razveli. Jest da sam imala mnogo vise od 7, skoro pa punoljetna bila. Ali sad smo svi pojedinacno mnogo sretniji nego nekada zajedno.
Samo sto su moji postali prijatelji tek nakon razvoda, dosta nakon... Trudili su se da sakriju netrpeljivost pred nama, djecom, i bili ubjedjeni da su uspjeli. Ali kad mi je tata rekao da se nisu htjeli razvesti samo zbog nas, htjela sam da vrsitim. Ali eto, oni su mislili da je tako najbolje.

Moj kum je u brak usao zato sto se "desilo dijete", drugo dijete se "desilo" kad je vec bilo jasno da odnos ne stima, pa onda ona klasika "hajde da se ucvrstimo jos jednim djetetom". Nije bilo nasilja u toj vezi ni teskih rijeci, on je osoba koja je sama iz porodice s narusenim odnosima, pa nije zelio da njegova djeca prolaze kroz tarume. Njegova zena je bila neka OK osoba, bili su u vezi prekratko da bi se razmisljalo o braku, da jeste sigurno bi izabrao neku drugu, ali ovako nije zelio da od starta ne zivi sa svojim djetetom. Pa je prosla poneka godina dok se dijete rodilo, dok je bilo beba, dok frka oko poslova, stana, itd...onda je vec pocela neka nelagoda tipa "ona moze biti bilo koja", ispostavice se kasnije da je i kod nje bila ista prica. I onda kad je postalo ocigledno da je stanje klimavo, urade "glupost" i naprave jos jedno, ne bi li ih to povezalo. Naravno da nije, ali opet prodje neka godina u ocekivanju, radjanju, prvim godinama kad ti sav fokus ide na dijete. I dok nisu ni primijetili, prestali su imati bilo kakav odnos ili razgovor osim kad se pricalo o necemu u vezi s djecom. Cak vise ni na feste, osim kod familije gdje je pozivana citava porodica, nisu isli skupa. I onda sjeli i dogovorili se da ocigledno ne interesuju jedno drugo i da im je mnogo lakse kad nisu jedno s drugim, da su anskiozni jedno od drugog, ali da ce, eto, zbog djece biti skupa, ali da ce svako voditi svoj zivot, samo diksretno i da djeca ne skontaju. Problem je u tome sto odrasli misle da su djeca budale i da ne kontaju i da nisu u stanju osjetiti atmosferu, neverbalnu komunikaciju, nepostojanje veze izmedju roditelja. Pa kad je stariji dosao do puberteta i shvatio da brak njegovih roditelja nije brak nego dogovor i poceo skontavati te odvojene izlaske, odvojene odlaske na vikende mame i tate, cinjenicu da tata više spava u dnevnom boravku nego u spavacoj, da je taj odnos farsa i da je "operisan" i od izliva njeznosti i svadja, znaci potpuno sterilan, a poredio je to s odnosima koje je vidjao kod roditelja svojih drugara, na vrlo odrastao nacin ih je posjeo preko puta sebe i pitao jesu li oni zajedno samo zbog njega i brata i ako jesu da se slobodno razvedu i budu sretni odvojeno, jer ovako vidi da nisu, da to salje losu poruku njemu o braku i odnosima, ali i da ne zeli da ima traumu i da nosi na grbaci to sto mama i tata podnose neku zrtvu zbog djece, jer djeca to ne zele. Oni se zabezeknuli, skontali da je farsa laznog braka zaista losija po djecu nego fer odnos prema sebi i djeci i sad su zaista mnogo sretniji na dvije lokacije, s djecom za koju se brinu jednako posveceno i odgovorno i koja sama biraju kad ce biti kod tate kad kod mama, imaju svoje mjesto i kod jednog i drugog. I uzasnuti su time sto su zamalo ostali u odnosu koji bi zamalo postao pun gorcine, zamjeranja, ignorisanja, djeca bi zamalo otisla svojim putem, a njihovi zivoti bi bili moze se reci protraceni.

Tvoj Kum nije nikada volio tu zenu i tu je problem ,itekako vrijedi sacuvati brak i djecu Sve ostalo su varke.doduse kumov slucaj je ekstreman i ne mislim bas na takve slucajeve kad kazem vrijedi spasiti

arslanbey wrote:

graue_maus wrote:ako nema neke normalne atmosfere ,da zivite ko ljudi, nema tu vajde .......djeca vide i nasilje u braku( koliko god vi to htjeli sakriti ) i hladnocu i vase medjusobno odbijanje , nepostivanje partnera i itd sta sve ima vec ........i sto je najgore djeca to ponesu u svoj zivot , pogledajte ako je otac bio svaler i nije postivao suprugu ,sta mislite kakav je sin ili kcerka.........

TO stoji ali problem je sto nam je zapad(holywood) romantizovao brak,postavio nam neka ocekivanja koja su nerealna.Sta mislis da li su nasi djedovi,pradjedovi bili tesko zaljubljeni cijeli zivot? nisu ali su bili dobri zivotni drugovi,postovali se i voljeli .A danas slusas "on je super otac,super muz ali jednostavno nisam zaljubljena"....pa daj da je zlatan neces biti zaljubljena citav zivot

To je to...danas su ljudi bombardovani tim nekim ljubavima do kraja života, sexy mamama od 40 i kusur, muškarcima ala George Clooney zavodnicima u četrdesetim, bla bla. A realnost je sasvim nešto drugo.
A žene prirodno povodljivije lakše padnu pod utjecaj toga, tako da nije ni čudo što imamo svake godine sve više razvoda. Tu još dodaj "emancipaciju" žena koja je potpuno pogrešno izvedena, nešto kao privatizacija kod nas.
A na kraju, kad skontaš, takav muž ili žena se ponašaju kao tinejdžeri koji se žale drugovima kako su im starci smarači a kako su kod nekih drugih legende. Bukvalno isto tako. A svi znamo da moraš biti "smarač" da ti dijete ne bi bilo narkoman ili nešto slično.

Ili što bi Dino Merlin rekao



i da dodam...da je u pitanju nesloga i nasilje, prvi bi bio za razvod, jer sam dijete iz jednog takvog braka, ali pošto nije moram biti ovako oštar

Lounge Act wrote:Ima li starijih forumasa ili forumasica koji su ostali u braku radi djece?
Da li ste se pokajali nakon svega ili ste zadovoljni sto ste napravili takvu odluku?

Sažaljevam slučaj.