Vipsilon wrote:arzuhal wrote:Bavit se nihilizmom je ozbiljna rabota, valja umjet i znat kako gledati u bezdan dok bezdan gleda u tebe. Sinoć sam opet malo uzeo Terrya Eagltona čitat (preporučujem svim pametnim i zrelim, i vjernicima i ateistima da ga čitaju - oni drugi, koji su za rovove, tabore i dječija naduravanja ga neće razumjeti i mrzit će ga). Pa veli on za onu čuvenu Neitzscheovu izreku koja brutalno (ne navješta, ne aludira, nego upravo) upoznaje Evropu s nihilizmom (kojeg je sama izrodila, iznjedrila) ''da je Bog mrtav'' većina ljudi ne razumije ili, barem, uporno previđa jednu stvar: da je Nietzsche uz smrt Boga čvrsto vezao i smrt čovjeka (i svega ljudskog, humanuma kao takvog, humanizma i humanisitčkih ideala, načela, itd.), Zaratustra je došao da navijesti dolazak natčovjeka koji će ''s prezirom odbaciti čovjeka kao što je čovjek odbacio majmuna''.
Ući u takva razmatranja, uzroke i posljedice poništavanja (svih) vrijednosti, na ozbiljniji način, bio bi zanimljiv trud.
Da bi se nihilizam raspravljao i kako je do njega došlo potreban je kontekst, historijski kontekst. Šta su nekada bile vrijednosti, a šta su danas? Kako su se one kroz vrijeme mjenjale i zašto? Kakvu ulogu je religija imala u ljudskim životima, i šta se dešava kada se ona istisne? Čime se ta praznina ispunjava i kakav uticaj to ima na ljude? Kako će izgledati taj novi svijet?
(možemo govoriti o nekim kontekstima, ali hajmo ovako malo) Nietzsche je govorio kako je moral (kao vrijednost sam po sebi ali i kao postavljač i regulator drugih vrijednosti)
izmišljen kako bi se, ustvari, sputao
život koji hoće - sam po sebi i sam za sebe - da buja, da pršti, da - živi!. Slažeš li se s tim?
Jedno od njegovih djela nosi naslov
S onu stranu dobra i zla, Nietzsche nas poučava i veli: niti zastupam
moralizam niti (njegovu opoziciju)
amoralizam (ciljano suprotstavljanje moralu, recimo određenom vjerskom moralnom nauku) nego iznosim
imoralizam (svejednost spram samog morala i njegovih vrijednosti, ono što stoji onkraj svakog dobra i zla, ono što uopće ne zna, ne pita za niti ga zanima šta je to moralno
dobro a šta
zlo). Brko nas tako navodi na put aktivnog nihilizma (volje za moći), umjesto pasivnog nihilizma
koji radije neće ništa htjeti nego da hoće ništa.
Evo, to je vrijednost, za Nietschea, koju valja prevrednovati, zbaciti, srušiti iz sedla. Taj moral je okov, bukagije, tamnica za
život, on je izmišljotina slabih da se spasu od snažnih, on je prevara, varka, klopka: da li čopor vukova drži nemoralnim klanje laneta ili povređene srne? Moral je protuprirodan, valja prestati obraćati pažnju na njega, vampira koji isisiva život.