Forum Klix.ba

Imam 22 godine.Ocito,nisam bas zadovoljan socijalnim zivotom.Najveci mi je problem pronaci drustvo za neke konkretnije stvari:izlaske,izlete,putovanja...Imam osjecaj da su ljudi vrlo pasivni.Uglavnom ja dajem neke inicijative,zovem raju negdje, i na kraju ispada da ja nekog ganjam da idemo negdje,kao da je to samo moj interes.Dosta raje je i neodgovorno,nesta dogovoris,pa kasnije izradi i sl.Istina ima tu i 1-2 jarana koji su prva liga,samo sto su oni trenutno losi s vremenom,dok ja trenutno imam slobodnog vremena.Studiram,ali na mom faxu je poprilicno losa raja,tako da je tu malo dobre raje za druzenje.Inace sam slobodan,nesto mi ne ide ni sa djevojkama.Sigurno,da je i raja,nazalost, losa s parama pa je teze nesta organizovat.Uglavnom imam utisak da je raja izuzetno pasivna,i da je vecina nagodna za supljiranje,a sam po sebi nisam takav. Generalno,ima li raje sa slicnim iskustvima/problemima,i koliko je do mene samog,a koliko da okruzenja??Opletite

To je do tebe nije do raje.

Očito imaš neki svoj svijet i svoje kriterije koje mnogi ne prolaze. Sniziš kriterije i budeš manje probirljiv (a vjerovatno i manje fokusiran na sutrašnjicu kao npr. završiti fakultet i slično). Ne ide baš da tražiš fine ljude i dobru zabavu. Obično ide ludi ljudi i luda zabava. Iiii živjeti danas. Naravno.

Ne treba biti do njega samog. kriterije nikad ne treba spustati. Bolje je biti i sam nego sa svakim.

Mozda da pokusas manje da ih zoves i nameces se pusti neka oni tebe zovu pokusavas ispasti ok i zoves ih na kafu ali nemoras uvijek ti, danas jeste tesko pronaci prijatelja s kim ces izaci jer su svi zaokupirani svojim obavezama,sami sobom i svako hoce nesto svoje da nametne.Ja imam dvije cimerice svega jedna po cijele dane na faxu jednom ako se vidimo u toku sedmice izadjemo na kafu to je to, imam ovu drugu i ona stalno zauzeta tako da izlazim samo sa ovom prvom .Eto imas ta dva jarana pa kad mozes s njima izlazi valjda ima na faxu jos raje koja nije pasivna.

Danas je luksuz imati pravog, iskrenog prijatelja bez interesa.

Towelie wrote:Danas je luksuz imati pravog, iskrenog prijatelja bez interesa.

Ne treba nikad nista forsirat,pogotovo ako nesto ne ide,negativce preskoci sa pozitivcima se druzi makar to bilo jednom sedmicno,jeben vakat sto yes yes.

Pitanje iz naslova se ne podudara sa uvodnim postom. Za to što ti tražiš, nisu baš potrebni prijatelji. Potrebna je neka raja s kojom djeliš iste interese. Ako već ideš na fax, druži se s tim kolegama, uvijek se s nekim može popiti par kafa, na pauzama, pa nakon toga možda ipak otkriješ neke zajedničke interese.

Imam 3-4 pijatelja i sasvim su mi dovoljni,sa svakim drugim poznanikom samo zdravo za zdravo.

.

https://www.youtube.com/watch?v=jNHgdGuekmI

Nema to veze sa vremenom ili drustvom u kojem zivimo.

Prijatelji u pravom smislu te rijeci su jednostavno rijetkost. Kroz citav zivot prodje samo nekoliko takvih osoba.

Razumljiva je i ljudska zelja za druzenjem, ali biti sam, ne znaci biti i usamljen. I to je puno bolje nego biti sa svakim.

Samo das postam onu genijanu misao pokojnog Robina Vilijamsa, parafraziram:

"Čitav život sam samtrao da je najgore što se čovjeku može desiti jeste da ostane sam.

Kasnije sam shvatio da nisam bio u pravu, najgore je biti okružen ljudima pored kojih se osjećaš sam"

Da bi imao prijatelje, moras i sam biti prijatelj..
a to je jako tesko..i prijatelji se ne traze, oni se dese..

I ja sam jedna od onih kojoj ne smeta biti sama...
Ustvari, vise je onih koji mene smatraju bliskim, dobrim prijateljem, dok sa moje tacke gledista, vise smo "raja"... ne znam, mozda je do kriterija?!

Imala sam tu srecu/nesrecu da u jednom teskom trenutku vidim ko mi je stvarno prijatelj i koliki, od tada sam malo nepovjerljiva, ali zato vise cijenim svoju porodicu... Roditelji su najbolji prijatelji koje neko moze imati

Towelie wrote:Danas je luksuz imati pravog, iskrenog prijatelja bez interesa.

Ne bih rekao da je luksuz vise rijetkost... Kad s nekim kliknes trebalo bi da imate slicne interese, mogucnosti i vrijeme na raspolaganju. Ako ne postoje bar 2 od ove 3 stvari druzenje teze ide.

Poslije faxa je tesko naci prave prijatelje ali ne i nemoguce. Nemoj se previse truditi neka stvari idu svojim tokom...

ne mozes natjerati nekoga da bude tvoj prijatelj, a i dosta ljudi kako postaju stariji se okrecu svojim obavezama ili problemima tako da je apsolutno normalno da sa nekima prestanes biti prijatelj/raja. s druge strane, drugi ljudi ce uci u tvoj zivot ako im dopustis.

ako vec zelis da putujes, onda fino spakuj ruksak i sam put pod noge jer ako budes cekao raju i da se stvari poklope neces daleko dogurati. nema apsolutno nista lose u solo putovanju, upoznaces kud i kamo vise ljudi nego kad bi isao u grupi; mozda upoznas neke ljudi koji ce ti kasnije postati i prijatelji i dobiti poziv da ih posjetis. neki ce htjeti tebe posjetiti. uglavnom, siguran sam da ima barem 10 ljudi na ovom forumu koji su putovali solo i koji imaju samo lijepe uspomene iza tebe.

sto se tice djevojaka, nemoj previse vrsiti pritisak na sebe. ako zelis biti u vezi trebas teziti tome iz razloga jer ti jako dobro u zivotu i zadovoljan si i zelis svoj zivot ucinit boljim, a ne zato sto mislis da ce to biti rjesenje problema.

uclani se u kakvo planinarsko udruzenje, teretanu ili nesto slicno...siguran sam da ces prije ili kasnije upoznati brdo ljudi, a kvalitet proizilazi iz kvantiteta

Prijatelje je uvijek teško naći. A pod time mislim na prijatelje u pravom smislu riječi, ne osobe s kojima se tu i tamo družiš i izađeš. Vjerujem da je i do tebe a i do okoline, nikad ne mislim da je problem isključivo samo na jednoj strani.
Možda im jednostavno nisi interesantan, možda si prenapadan. A možda oni jednostavno nisu zainteresirani za proširivanje kruga ljudi s kojima se druže. A možda je i jedno i drugo.
Netko je spomenuo kriterije...da, nije lako kad imaš visoke kriterije za izbor prijatelja. Moji su dosta visoki i znam da zbog toga imam manje društva od prosječne osobe, ali kad se ne mogu i ne želim prilagođavati osobama koje mi ne odgovaraju. Ukoliko ne uživam u nekom društvu i ne mogu biti svoja, onda se u takvom društvu neću kretati. Površni i odglumljeni odnosi i prijateljstva me užasavaju. Ponekad kad pogledam okolo sebe kakve ljudi imaju "prijatelje", dođe mi zlo. Jedni druge varaju, otimaju dečke/cure, ne poštuju se međusobno, a tobože su prijatelji, jer se, eto, godinama druže, i šta bi oni sad da ih nema...umjesto da odjebu osobe koje im očito nisu prijatelji, oni nastavljaju, mazohistički, takve odnose, gdje ih se onda povrijedi po stoti put. Jer se boje samoće. Ljudi se užasno boje samoće, boje se odrezati neke ljude iz svog života koji im čine zlo, jer valjda misle da je najgora stvar na svijetu kad subotom navečer nemaš s kime izaći.
Biti sretan i zadovoljan sam sa sobom je velika sreća i mislim da bi svaka osoba trebala proći to iskustvo. Najgore je kad si okružen ljudima a opet kao da si sam.

Nemoj na silu pokušavati izgraditi prijateljstva, nemoj biti naporan i napadan. Ne možemo svi imati veliki krug prijatelja i društva na sve strane, nit ne trebamo. Promijeni taktiku traženja prijatelja, probaj ih tražiti putem nekog zajedničkog interesa, nekakvog sporta, plesa, hobija, tečaja, glazbe, filmova itd. Pa nije na odmet tražiti prijatelje i online. Samo nemoj probati se uvaliti svakome i sa svakim, tek toliko da imaš društvo. Radije traži kvalitetu, ne kvantitetu. Ako te ljudi ne prihvaćaju, jednostavno se makni iz tog kruga ljudi.

Hvala svima na savjetima

Kroz osnovnu, srednju, fakultet hiljadu je ljudi oko mene bilo... posebno srednja skola i fakultet, po cijeli dan se kafe pile, izlazilo se, druzilo... stotine i stotine su ljudi sa kojima se druzim i sa kojima sam se druzila... ali, ja njih nikad nisam zvala prijateljima... oni su poznanici. Prijatelja imam 2. To su oni ljudi sa kojima se drzim vec petnaestak godina. Koji su plakali samnom kada sam plakala i smijali se kada sam bila sretna, i za koje znam da ih mogu zvati u svako doba dana i noci. I za koje sam ja uvijek dostupna. Ostale ljude sapere nedostak vremena, para, ta pasivnost... ali ova dva nikad.