#1 AMUS
Posted: 10/12/2014 10:08
Vidim da se dosta pise o Agenciji za zastitu autorskih prava, uvijek paušalno, bez razumijevanja nacina rada. Da se razumijemo, nisam clan AMUSA, ne bavim se muzikom, nemam kafic ili diskoteku i ne poznajem Dinu Merlina, ali pratim ovu tematiku jer me interesira jer sam se i sam bavio muzikom nekada ranije, svirali smo po onim plesnjacima i terasama po Dalmaciji i sjecam se da smo uvijek placali ZAMP-u 10% od bruto utrska ulaznica. Na zalost, nemam nikakav svoj autorski rad da bih mogao da apliciram za tantijeme ili autorska prava kod AMUSA, ali me interesira kako se to danas radi, pa to pratim, kao uostalom i mnoge druge stvari.
Uglavnom „drzava“ (FBiH, RS, Brcko Distrikt) daje samo jednu licencu za prikupljanja autorskih prava i ona grupa autora udruzenih u Udrugu koja ima najveci broj poznatih autora, dobija licencu. Primjera radi ako je u jednog grupi/Udruzi koja trazi licencu da prikuplja autorska prava, Brega i Dino, a u drugoj grupi neki nepoznati Pero i neki nepoznati Mujo, licencu dobija prva grupa.
U ovome slucaju licencu je dobio AMUS, a prije njega licencu je imao Sine Qua Non, a nakon AMUS-a tu istu licencu moze dobiti neko drugi onda kada dodje vrijeme dodjeljivanja novih licenci. Ne znam koliko traje licenca AMUS-u, ali nista nije sveto slovo.
Raspodjela novca: sve radio stanice, kafici, restorani, hoteli itd su duzni da placaju nadoknadu za autorska prava, ali takodjer su duzni i da naprave listing pjesama koje emitiraju ili sviraju, sa akcentom na radio stanice koje dostavljaju listing emitiranih pjesama u odredjenom vremenskom periodu, mislim mjesecno.
Pjesme sa ovih listinga ulaze i kompjuter, odnosno u softver specijalno dizajniran i kupljen za ovu svrhu i sistem odmah po nazivu pjesme prepoznaje ko je autor, ko je izvodjac, ko je pjevac, ko je gitarista i tako to. Ukoliko se ne znaju ovi podaci, kontaktira se onaj koji je dostavio listing pjesama za pojasnjenje, pa se softverski sistem azurira. Domacim pjevacima idu domaci tantijemi, ako su navedeni strani autori, tantijemi na osnovu suradnje sa stranim agencijama idu stranim autorima putem tih stranih agencija, na isti nacin kako dolaze tantijemi za nase autore iz inozemstva od stranih agencija.
Softver takodjer analizira i broj emitiranja pojedinih pjesama i nakon toga izbacuje odredjeni procenat koji je osnov za raspodjelu prikupljenog novca.
Prikupljeni novac od autorskih prava se dijeli sukladno tom softveru, a nakon odbijanja zakonom utvrdjenog procenta za rad administracije. Svaki autor ili onaj koji misli da je autor, a registriran je kao clan udruge AMUS, ima pristup podacima iz tog softvera, ukljucivo i one osobe koje misle da su na neki nacin zakinute. Znaci, moguce je pogledati koliko je stiglo prijava o „tvojim“ emitiranim pjesmama, te da li si ti u tom smislu zakinut ili ne.
Biranje predsjednika Udruge je kao i u svim drugim udrugama, znaci svi autori cine skupstinu, koliko ja znam postoji nekoliko stotina registriranih autora pri AMUS-u, ali je samo nekoliko desetina aktivno na skupstini. Znaci nije glava Dine Merlina sveta, ukoliko ga AUTORI izaberu na skupstini podizanjem ruku za predsjednika, onda je Dino predsjednik, ukoliko AUTORI izaberu dizanjem ruke neku drugu osobu, onda je ta neka druga osoba predsjednik. Skupstina i Nadzorni odbor koje cine autori odlucuju takodjer i o direktoru Agencije i o svim uposlenicima, dakle nije realno da postoji samovolja sve dok je to UDRUGA u kojoj se donose odluke prisutsvom na skupstinama i redovnim glasanjam uz donosenje odluke po vecini glasova. Ukoliko ne ucestvujes u radu skupstine, ne dolazis, nemas pravo ni da se bunis. Ukoliko si aktivan clan, imas mogucnosti da utices na promjene, naravno, ukoliko to vecina zeli.
Stvar je vrlo jednostavna, smo je potrebno zeljeti to razumjeti, znaci AMUS radi kao i svka Udruga i na skupstinama se glasanjem biraju osobe koje predstavljaju AMUS, ili kao predsjednik ili kao strucne sluzbe i sve je podlozno promjenama sukladno broju podignutih ruku na skupstini.
Naravnom potrebno je imati barem malo pameti, ali u principu je jednostavno, zar ne?
Uglavnom „drzava“ (FBiH, RS, Brcko Distrikt) daje samo jednu licencu za prikupljanja autorskih prava i ona grupa autora udruzenih u Udrugu koja ima najveci broj poznatih autora, dobija licencu. Primjera radi ako je u jednog grupi/Udruzi koja trazi licencu da prikuplja autorska prava, Brega i Dino, a u drugoj grupi neki nepoznati Pero i neki nepoznati Mujo, licencu dobija prva grupa.
U ovome slucaju licencu je dobio AMUS, a prije njega licencu je imao Sine Qua Non, a nakon AMUS-a tu istu licencu moze dobiti neko drugi onda kada dodje vrijeme dodjeljivanja novih licenci. Ne znam koliko traje licenca AMUS-u, ali nista nije sveto slovo.
Raspodjela novca: sve radio stanice, kafici, restorani, hoteli itd su duzni da placaju nadoknadu za autorska prava, ali takodjer su duzni i da naprave listing pjesama koje emitiraju ili sviraju, sa akcentom na radio stanice koje dostavljaju listing emitiranih pjesama u odredjenom vremenskom periodu, mislim mjesecno.
Pjesme sa ovih listinga ulaze i kompjuter, odnosno u softver specijalno dizajniran i kupljen za ovu svrhu i sistem odmah po nazivu pjesme prepoznaje ko je autor, ko je izvodjac, ko je pjevac, ko je gitarista i tako to. Ukoliko se ne znaju ovi podaci, kontaktira se onaj koji je dostavio listing pjesama za pojasnjenje, pa se softverski sistem azurira. Domacim pjevacima idu domaci tantijemi, ako su navedeni strani autori, tantijemi na osnovu suradnje sa stranim agencijama idu stranim autorima putem tih stranih agencija, na isti nacin kako dolaze tantijemi za nase autore iz inozemstva od stranih agencija.
Softver takodjer analizira i broj emitiranja pojedinih pjesama i nakon toga izbacuje odredjeni procenat koji je osnov za raspodjelu prikupljenog novca.
Prikupljeni novac od autorskih prava se dijeli sukladno tom softveru, a nakon odbijanja zakonom utvrdjenog procenta za rad administracije. Svaki autor ili onaj koji misli da je autor, a registriran je kao clan udruge AMUS, ima pristup podacima iz tog softvera, ukljucivo i one osobe koje misle da su na neki nacin zakinute. Znaci, moguce je pogledati koliko je stiglo prijava o „tvojim“ emitiranim pjesmama, te da li si ti u tom smislu zakinut ili ne.
Biranje predsjednika Udruge je kao i u svim drugim udrugama, znaci svi autori cine skupstinu, koliko ja znam postoji nekoliko stotina registriranih autora pri AMUS-u, ali je samo nekoliko desetina aktivno na skupstini. Znaci nije glava Dine Merlina sveta, ukoliko ga AUTORI izaberu na skupstini podizanjem ruku za predsjednika, onda je Dino predsjednik, ukoliko AUTORI izaberu dizanjem ruke neku drugu osobu, onda je ta neka druga osoba predsjednik. Skupstina i Nadzorni odbor koje cine autori odlucuju takodjer i o direktoru Agencije i o svim uposlenicima, dakle nije realno da postoji samovolja sve dok je to UDRUGA u kojoj se donose odluke prisutsvom na skupstinama i redovnim glasanjam uz donosenje odluke po vecini glasova. Ukoliko ne ucestvujes u radu skupstine, ne dolazis, nemas pravo ni da se bunis. Ukoliko si aktivan clan, imas mogucnosti da utices na promjene, naravno, ukoliko to vecina zeli.
Stvar je vrlo jednostavna, smo je potrebno zeljeti to razumjeti, znaci AMUS radi kao i svka Udruga i na skupstinama se glasanjem biraju osobe koje predstavljaju AMUS, ili kao predsjednik ili kao strucne sluzbe i sve je podlozno promjenama sukladno broju podignutih ruku na skupstini.
Naravnom potrebno je imati barem malo pameti, ali u principu je jednostavno, zar ne?
