Muslimani u evropskom getu
Mediji su prošlog vikenda objavili svježe i namirisane slike sa ceremonije početka gradnje najmodernije saobraćajnice u RS, autoputa od Banja Luke do Bosanske Gradiške, u dužini od 40 kilometara, čija se vrijednost procjenjuje na 87 miliona maraka. Vidjeli smo srpske lidere, sa čašama vina u ruci, nazdravljaju, smiju se, bezbrižni i zadovoljni. Sve je bilo u znaku srpstva, od folklornih igara, pa do okupljenih glava. Baš ih briga!
Obavijestili su javnost da će kilometar njihovog autoputa koštati 2,5 miliona eura, za razliku od kilometra na koridoru 5c koji treba da iznosi 7,5 miliona eura. U javnosti se o ovom projektu, do ceremonije otpočinjanja radova, nije čula ni riječ.
Kod nas je situacija drukčija. Svako je živ čuo za koridor 5c, a da nije ubodena ni lopata u njegovu izgradnju. Kod nas ne može ništa proći bez gužve. Pa makar i otvaranje Starog mosta. Sve je sporno, upitno, opasno… Moguće je to i egzaktno pokazati. Recimo, preko pretraživača na internetu ćemo pronaći 851 adresu na kojoj se pominje koridor 5c, a samo 27 svježih adresa na kojima se pominje autoput u RS.
Prvi nije mak’o od afere, a drugi se već gradi. Kad zađemo iza naslova, vidimo suštinu. Mogućnost da bosanske firme grade koridor 5c bila je karakterizirana kao upliv kapitala kojim se finansiraju mreže tzv. islamskih terorista. Poslovi u RS, koja je sva utemeljena na četničkoj terorističkoj ideji, nisu sporni; tu je sve čisto, k’o budućnost iz Karađorđeva.
U žabljoj perspektivi
Kada analiziramo porijeklo faktora smutnje, uočit ćemo već poznati medijski i politički obrazac: sve operacije protiv koridora 5c vodila je struktura Lagumdžijine hunte. Eto, i u RS postoji opozicija, sučeljeni mediji i političari, ali nikome od njih nije naumpalo da ugrožava interes RS tako što će praviti smutnju oko izgradnje autoputa. Kod nas su čak neki SDP-ovi kadrovi besramno javno lobirali da koridor 5c grade firme iz Hrvatske.
Samo da se para ne zavrti u bosanskom krugu. Rezultat je jasan: o korodiru 5c ni najbolji poznavaoci prilika ne znaju više ništa, jer je stvar zamršena do nerasprtljivosti, dok se autoput kroz RS gradi bez halabuke. Čak šta više, bilo bi prirodnije da je koridor 5c realiziran poslovično, bez afere, jer je ekonomski potentniji i potrebniji. Napose, ne sjede u Banjoj Luci išta pametniji ljudi nego u Sarajevu. Ipak, ljudima u Sarajevu se ne da da i jedan bitniji posao osmisle, pokrenu i privedu kraju. Nad Sarajevom su se nadvile i srpske i hrvatske i međunarodne kočnice, a nad Banja Lukom postoji samo energija srpske sloge. Bošnjačka sloga, i kad bi postojala, bila bi udarana i s lijeva i s desna. Prisjetimo se, tadašnji hrvatski premijer Ivica račan je zasukao rukave da uzme posao bosanskim firmama, ali niko nije zasukao rukave da uzme posao srpskim firmama u RS.
Podrazumijeva se da je naše njihovo, a da je njihovo samo njihovo. Ekonomska slika je prilika političkih odnosa, u kojima Bošnjaci sudjeluju kao statisti svojih sudbina. Ne može se dogoditi da više i u čemu bošnjačka politika zabilježi uspjeh, samim tim što su srpski i hrvatski separatistički interesi uslovljeni stupnjem obezglavljenosti bošnjačkog faktora. Taman posla da bošnjačka politika pokaže kako je u stanju izgraditi koridor 5c! Braća Šabanovići mogu biti tek težaci, u gumenim čizmama i poderanim radničkim uniformama, a nikad menadžeri koji će svjedočiti da se bošnjački narod po intelektualnim potencijalima ne razlikuje od svog okruženja.
Ova priča nosi dramaturški obrazac sveukupne bošnjačke tragedije, jer su Bošnjaci stradali samo zbog toga što evropsko okruženje nije moglo otrpjeti ravnopravnost muslimana. Tok i ishod genocidne agresije upućuje upravo na to – da muslimani u Evropi mogu biti do mile volje savršeni, ali im nikada neće biti priznata ni prosječnost. Zato je Bošnjacima namijenjen geto, i u bukvalnom i u metaforičkom smislu, iz kojeg nikada nigdje neće moći izlaziti bez vize, i u kome će se o njima, kao o “opasnom faktoru”, brinuti njihovi susjedi. Proces getoizacije Bošnjaka postaje tim brži što Bošnjaci pristaju na kolonijalni mentalitet, jer i dalje, od svoje sirotinje, prije kupuju radioaktivne slovenačke sokove, nego domaće proizvode, jer su i dalje spremni prihvatiti tuđe, kao privid ravnopravnosti, nego insistirati na svome, kao jedinom garantu života bez žablje perspektive.
Bošnjacima je normalno da braća Šabanovići kopaju kanale, jer se plaše kazne koja bi mogla uslijediti ako se ma koji od Bošnjaka izdigne iznad stoljetne tradicije podstanara na vlastitoj zemlji. No, i da su Bošnjaci kojim slučajem drukčiji, odlučniji, hrabriji, to ne bi izmijenilo nakanu evropskog okruženja i srpsko-hrvatskih protektora da muslimane u Bosni svedu na mjeru endemske vrste ptica selica u izumiranju. Ali, eto, makar bi bilo časnije nestajati u borbi za svoj, ništa manje vrijedan, ljudski, muslimanski obraz. Takve i nafaka stigne. Ovakve, nikad.
Ni sahat života za život Bosne
Primjera našeg odumiranja je bezbroj. Eto, baš je iz “Saffa” pokrenuta velika kampanja za registraciju i glasanje naših ljudi u dijaspori. Izračunali smo da bi Bošnjaci, u slučaju da disciplinirano prihvate obavezu za lokalne izbore, mogli preuzeti vlast u Bijeljini, Doboju, Zvorniku, Prijedoru…
Mjesecima se preko internet sajtova vodila kampanja pod nazivom “Sahat života za život Bosne”, a što je slogan preuzet iz “Saffa”. Dijaspora nikad nije imala bolju, dugotrajniju i odlučniju kampanju za izbore. Rezultati su poražavajući. Od 300.000 Bošnjaka koliko živi u Americi, samo se njih 2000 prijavilo za glasanje. Od milion raseljenih, samo je 27.468 građana osjetilo patriotsku obavezu da glasanjem svjedoči svoje političko prisustvo u BiH. Dakle, bezmalo milion naših ljudi nije osjetilo potrebu da dadne sahat života za život Bosne.
Budući da u dijaspori ljudi suptilnije osjećaju patriotizam, jer ih neminovno razdire nostalgija, bilo je prirodno očekivati masovni odziv. Kakvo li je tek stanje ovdje, u utrobi Bosne, gdje nema potrebe za nostalgijom, ali, haman, ni za životom. Nakon ovoga, Srbi mogu znati da osvojene teritorije ostaju njihove, jer ih Bošnjaci neće nikako, pa ni politički. Šta onda uopće hoćemo?!! Da bosanske firme grade koridor 5c? Da zaposlimo hiljade ljudi? Ne, mi to nećemo, jer se svaki kolektivni interes mjeri kritičnom masom individualnih htijenja.
Izgradnja koridora 5c je političko pitanje, a mi nismo politički narod, pa ni u mjeri da sahat života odvojimo za život Bosne. Zašto se onda ibretimo kad nas ponižava ko hoće i kad hoće? Ma ko se ibreti? Nas nekoliko koji pišemo i vas nekoliko koji to čitate. Većinu Bošnjaka ovo uopće ne interesira. Oni se guše u sladostrasti narkotika, alkohola, srbijanskog folka, španskih serija, kao bulumente koja simbolizira bošnjački suicid.
Islamofobijski cirkus
Golemo je pitanje – kome je rahatnije: nama što sve ovo vidimo, pokušavamo promijeniti i postajemo svjesni ovozemaljske uzaludnosti svog posla koji će možda na boljem svijetu biti nagrađen; ili onima što ništa ne vide, što samo u mahmurluku osjete glad, ili nož pod vratom?!
Koliko je Bošnjaka osjetilo zgađenost nad činjenicom da jedan plaćenik iz Karađorđeva, muslimanomrzac, vodi ceremoniju otvaranja Starog mosta, kao simbola bošnjačkog uzdizanja? Koliko je bošnjačkih intelektualaca zgadilo nad činjenicom da je nekakva glumica Sandra čitala poeziju na ovoj ceremoniji, a riječ je o spodobi koja je usred agresije HVO-a prešla na katoličanstvo i prestala biti Senada? Koliko je nas bilo povrijeđenih kad kamere FTV mijenjaju kadar da ne uslikaju skakače koji se mole Allahu, kao da je ta molitva nešto kužno i ružno, a ne izraz dobrote i ljubavi? Da se ma ko prekrstio, bilo bi to uslikano kao primjer multikulturalnosti. Nek’ vidi princ Čarls… Hrvatski su mediji kroz islamofobijski diskurs zabilježili ono što su izbjegavale kamere FTV: “On je prije nego što je napravio skok, izveo svoj perfomans s el-fatihom, molitvom ispruženih ruku.” Baška je nazivanje muslimanske molitve “perfomansom”, a baška je misterija “ispruženih ruku”.
Ili, koliko je nas uopće razumjelo ili odreagiralo na podvalu Lagumdžijine policije o mogućim terorističkim napadima u Mostaru, zbog čega je pod kontrolom bilo čak 1200 mogućih terorista za koje je rečeno da imaju veze sa islamskim faktorom? Cilj je u Svijet poslati poruku kako u Bosni ima 1200 potencijalnih tzv. islamskih terorista. Činjenica da se na svečanosti otvaranja Starog mosta nisu pojavili hrvatski biskupi, prije upućuje na obavezu kontrole ustaških terorista koji u obnovi Starog vide poraz svoje politike. Za muslimane je obnova Starog pobjeda! Ali, cilj nije logika, nije pravda, nije istina, već laž o tzv. islamskom terorizmu.
… Bilo da se radi o koridoru 5c ili o Starom mostu.
…Gdje god Bošnjaci pokušavaju da svjedoče život.
Pise: Fatmir Alispahic
Preneseno:
http://www.bosnjacki-front.com/
