Svodite li već bilans za 2014 i pravite li planove za 2015?
Mislite li donijeti neke bitne novogodišnje odluke i koji su najbolji načini da ih se čovjek pridrzava?
U netom prevedenoj popularnoj knjizi nobelovca Daniela Kahnemana Misliti, brzo i sporo pronaći ćemo brojne primjere kojima bismo se trebali pozabaviti želimo li da naše privatne i javne novogodišnje odluke ili 'rezolucije' budu dobro smišljene i - izvedene.
Svi smo mi (u biti) ljenčine. Svi volimo plivati nizvodno. Ići niz dlaku. Slijediti liniju manjeg otpora. Ne zamjerati se drugima ako ne moramo. Svi mi više volimo otezati mrske poslove, ne mijenjati dobre-stare-loše navike, negoli da im posvetimo dužnu pozornost još dok smo zdravi, čili i „pri sebi“. Daniel Kahneman svoju je nobelovu nagradu zaslužio dokazima da naša lijenost nije samo „fizička“, primjerice kada odgađamo posao, ili zanemarujemo „obične“ dužnosti, već da se posebno dobro vidi pri donošenju odluka - na području misaonog: Mi nismo samo „obične ljenčine“. Mnogo češće - mi smo misaone ljenčine. A kada to činimo kolektivno stvari postaju kud-i-kamo opasnijima.
Riznica iracionalnosti
Kahnemanov je opus riznica ljudskih iracionalnosti za koje, do njegovih sjajnih eksperimenata, nismo ni znali da postoje. Evo nekoliko primjera. Prvi: Ako badmintonski reket i loptica stoje 11kn, a badmintonski je reket za 10kn skuplji od loptice, koliko stoji loptica? Jednu kunu? Krivo! Izračunajte! Drugi primjer: Ako je Linda nekoć studirala filozofiju i bila aktivna u političkim pokretima, koja je tvrdnja vjerojatnija: A. Linda je bankovna činovnica ili B. Linda je bankovna činovnica i aktivna u stranci Zelenih? Tvrdnja B. kažete? Krivo! Treći primjer: Koje je struke Pero, ako znamo da je povučen, da ga ljudi u biti ne zanimaju, da je uredan, i da se ne socijalizira previše: A. pravnik; B. knjižničar? Mislite da je Pero vjerojatnije knjižničar? Ako ste poput većine ljudi, pri tome Vam nije palo na pamet da se zapitate: ima li u populaciji više pravnika ili knjižničara. Što biste se uglavnom – racionalno - zapitali da Vam nismo ponudili Perin potpuno izlišan „opis“. Četvrti primjer. Liječnik Vam kaže: „Postoje 90% šanse da Vaša operacija uspije“. Hoćete li prihvatiti operativni zahvat? (Ako ste nalik na većinu, vjerojatno hoćete.) Ali ako kaže: „Postoji 10% šansa da Vaša operacija završi teškim komplikacijama“, vrlo vjerojatno nećete prihvatiti operativni zahvat. Premda su spomenute dvije tvrdnje zapravo identične.
Eksperimentalni primjeri navedene vrste danas su empirijski temelji tzv. bihevioralne ekonomije, i tzv. studija „heuristika i pristranosti“. Kada se od nas traži da riješimo neki složeni problem, mi ga u pravilu rješavamo tako da odgovaramo na neko slično – ali jednostavnije pitanje, tako da u sjećanje prizovemo neke recentnije ili istaknutije događaje, stereotipe, navodno reprezentativne uzorke povezivanja „A“ i „B“, ili na najlakše dostupne informacije.
